Novo istraživanje Centra za monitoring i istraživanje (CeMI) pokazuje da su žene u crnogorskoj politici i dalje često izložene mizoginim i rodno zasnovanim napadima u online prostoru. Analizirano je više od 16.000 komentara na tekstove objavljene tokom 2024. i 2025. godine na portalima Vijesti, Analitika, CdM, In4s i Pobjeda.

Među političarkama koje su izazvale generalno najviše reakcija publike posebno se izdvaja Jelena Borovinić Bojović, na koju se odnosilo čak 19 odsto svih analiziranih komentara. Slijede Vesna Bratić sa 11 odsto, Zdenka Popović i Aleksandra Vuković Kuč sa po 10 odsto.

Borovinić Bojović je istovremeno bila i jedna od najčešćih meta mizoginih komentara. Oko 18 odsto svih evidentiranih mizoginih komentara odnosilo se na nju, dok je nešto veći udio zabilježen kod Jelene Nedović.

Podaci pokazuju da je Borovinić Bojović među dvije najčešće mete takvih komentara bila na četiri od pet analiziranih portala. Na Pobjedi se na nju odnosilo 28 odsto mizoginih komentara, na Analitici 22 odsto, na CdM-u 21 odsto, a na Vijestima 15 odsto.

Autori istraživanja napominju na obrazac u kome se političko i ideološko neslaganje sa ženama često dodatno pretvara u rodno zasnovanu diskreditaciju, pa se umjesto njihovih stavova i rada komentarišu izgled, privatni život, inteligencija ili sposobnost da obavljaju javne funkcije.

Važno je naglasiti da ovo istraživanje ne mjeri popularnost političarki niti stav ukupnog javnog mnjenja, već da nalazi istraživanja prije svega govore o karakteru online političke komunikacije i pritisku kojem su izložene javno vidljive žene.

Istraživanje pokazuje i da politička funkcija i javna pozicija ne štite žene od rodno zasnovanih napada i da žene u politici, ni kada zauzimaju važne javne funkcije, nijesu pošteđene obrazaca diskriminacije i mizoginije koji i dalje postoje u javnom prostoru.

Profesor na Medicinskom fakultetu Univerziteta Crne Gore (UCG), epidemiolog Dragan Laušević, kazao je da je osnovni postulat – sve ono što može da se spriječi razumno bezbjednim mjerama i koje su efikasne sa stanovišta angažmana resursa treba primijeniti.

On je pitao šta se dešava ukoliko dođe do masovnog obolijevanja. Pojasnio je da je samo na početku svoje karijere vidio epidemiju malih boginja, nakon čega je uvedena druga doza vakcine.

Laušević je naglasio da je cilj vakcinacije da se za najveći broj bolesti smanji obolijevanje i citirao je šta bi bile posljedice epidemije.

“Zatrpani domovi zdravlja, a imamo djecu koja ne mogu da se vakcinišu i djecu koja imaju druge bolesti, imamo odsustvo djece iz škole, mogući su rijetki smrtni slučajevi, zatrpane poliklinike i dječje bolnice, došlo bi do zatvaranja vrtića kao protivepidemijske mjere…”, kazao je.

Laušević je rekao da je jedan broj odraslih primio samo jednu dozu i da dio njih nema antitijela, a upravo odrasli čine procentualno najveci broj oboljelih u Evropi, dok je najveća stopa obolijevanja među odojčadima koje ne možemo da vakcinišemo prije 12. mjeseca.

On je naglasio da su morbili najzaraznija bolest i osoba je najzaraznija četiri dana prije pojave ospi.

“Morbili nisu preteška bolest po pitanju smrtnosti, ali daju veliki broj komplikacija i postavlja se pitanje da li da nam na 1.000 oboljelih umre jedno do troje djece kada imamo djelotvornu i razumno bezbjednu vakcinu”, rekao je Laušević.

On je naglasao da su odredbe iznuđena mjera i grubo rečeno krizni menadžment i da se postavlja pitanje da li je odgovorno ukinuti preventivnu mjeru na mjestu gdje se virus može najlakše širiti, u situaciji kada je obuhvat nizak, a već imamo epidemije i slučajeve obolijevanja u regionu.

Sudija Ustavnog suda Predrag Krstonijević pitao je Lauševića, koja bolest, a od koje se štiti vakcinama trenutno nosi najveći epidemiološki rizik.

Laušević je kazao da su najvažnije male boginje, odnosno morbili, zbog lakog širenja virusa među osjetljivom populacijom.

“U vrtićima su kontakti bliži i situacija je nepovoljnija. Morali bi da sprovodimo nepopularne mjere koje podrazumijevaju izdvajanje djece i zatvaranje vrtića, a obolijevali bi i nastavnici. Veliki kašalj je takođe opasan kod odojčadi i djece od dvije do tri godine i to je takođe ozbiljna bolest. Majke, odnosno trudnice, vakcinišu se kako bi se obezbijedila pasivna zaštita djeca dok ne dobiju vakcinu. Imamo difteriju, polio odnosno dječju paralizu, ali nadamo se da ćemo je brzo eliminisati… Nekoliko puta smo bili veoma blizu da je eliminišemo, ali nismo uspijevali… Ta vakcina se miče iz programa ako se iskorijeni bolest. Tetanus nije bolest koja se prenosi, ali je teška bolest, od koje je nekada umiralo mnogo osoba”, kazao je Laušević.

Ako Ustavni sud odluči da je vakcinacija obavezan uslov za boravak djece u vrtićima, roditelji najavljuju nastavak protesta, a razmatraju i blokadu vrtića.

U Ustavnom sudu počela je javna rasprava o obaveznoj vakcinaciji kao uslovu za boravak djece u vrtićima.

“Protestujemo protiv mjere kojom se direktno zabranjuje vrtić djeci. Smatram da to nije u skladu sa zakonom, da nije ustavno, i s obzirom da struka jednostavno ne želi čuti drugu stranu, roditelja, mi smo se baš ovdje okupili da prenesemo naš glas i utiske, jer ipak, kad imate dijete koje je vraćeno sa vrata vrtića uplakano, onda, sva struka i svaki zakon, svaki papir pada u vodu”, kazala je učesnica protesta.

Roditelji koji se protive uslovljavanju boravka djece u vrtićima vakcinacijom okupili su se u 10 časova ispred Ustavnog suda.

Podsjetimo, predmet ocjene su odredbe čl. 41 i 42 Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, kojima je propisano da je za boravak djece u javnim i privatnim predškolskim ustanovama neophodno da je sprovedena obavezna vakcinacija, osim u slučaju postojanja trajne medicinske kontraindikacije za određenu imunizaciju.

Na javnoj raspravi učestvuju predstavnici nevladinih organizacija Udruženje “Roditelji” i Alternativa Crna Gora, koje su podnijele inicijative, kao i predstavnici Ministarstva zdravlja. Stručna mišljenja iznijeće epidemiolozi Dragan Laušević i Senad Begić, Nela Krnić, koordinatorka Unicefovog programa za praćenje prava djeteta, Mina Brajović, šefica Kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije u Crnoj Gori, Nevena Vučković Šahović, stručnjak za međunarodno pravo i prava djeteta, i psiholog Ivana Mihić.

„U pitanju je inicijativa za ocjenu ustavnosti. Ustavni sud je pozvao stručna lica i tako ćemo imati argumente“, kazala je sutkinja Armenko.

Jedna od podnosilaca inicijative, Lepa Žunjić iz NVO Roditelji, kazala je da se ta organizacija 15 godina bavi sistemom podrške roditeljima i djeci i ukazuje na probleme sa kojima se oni suočavaju.

„Petnaest godina se bavimo sistemom roditelja i djece i ukazujemo na činjenice. Imamo stav da nijesmo protiv vakcinacije i da država vodi računa o zdravlju. Da li je Vladina mjera srazmjerna i djelotvorna, to je jedino pitanje“, kazala je Žunjić.

Ona je poručila da djeca na kraju snose posljedice odluka odraslih i sistema, što, kako je navela, predstavlja suštinu problema.

„Djeca snose posljedice na kraju i srž je da djeca ne treba da budu posljedica odluka odraslih i sistema. Uzmimo u obzir da pad vakcinacije nije od ove godine, traje to decenijama. Negdje je osnovno pitanje šta smo radili u međuvremenu, da li je zakon problem ili mjere sprovođenja zakona“, rekla je Žunjić.

Prema njenim riječima, potrebno je analizirati kako se postojeći zakon sprovodio, koliko je roditelja zaista prijavljivano, kao i da li su kampanje države prema roditeljima bile adekvatne i kontinuirane.

„Kako se zakon sprovodio, koliko je roditelja zaista prijavljeno? Imali smo kampanje sistema prema roditeljima, ali da li su bile adekvatne i kontinuirane? Ne možemo da ne uzmemo u obzir stav i strah roditelja. Pedijatri im različito govore“, navela je Žunjić.

Ona smatra da se mora postaviti i pitanje zbog čega bi novi pristup dao rezultate ukoliko prethodni zakonski okvir nije adekvatno primjenjivan.

„U suštini, ovo su važne stvari, jer ako nijesmo primjenjivali zakon adekvatno, zašto vjerujemo da ćemo ovaj primjenjivati? Deset godina je dug period“, kazala je Žunjić.

Posebno je ukazala na pitanje gdje se danas nalaze djeca koja ne mogu da borave u vrtićima.

„Gdje su nam djeca danas? To je pitanje, jer ih dosta nije ni u državnim ni u licenciranim boravcima. Imamo set kreativnih centara i čuvaonica, sportskih klubova i radionica i naša djeca su zajedno tamo. Da li stvarno zabranjivanje djeci da budu u vrtićima doprinosi ovom rezultatu?“, upitala je Žunjić.

Kako je navela, ukoliko se djeca iz vrtića preusmjere u sisteme koje država ne kontroliše u istoj mjeri, postavlja se pitanje ko ih prati.

„Ako smo djecu iz vrtića usmjerili na sistem koji baš i ne kontrolišemo, a u kojem borave djeca, gdje su onda ta djeca i ko ih prati? Sve dok su u sistemu koji možemo da kontrolišemo, onda ih možemo pratiti. Ne možemo zanemariti da možemo da ih pratimo samo u sistemu“, kazala je Žunjić.

Ona je istakla da vrtić nije važan samo sa aspekta zdravstvenog sistema, već i zbog obrazovanja, socijalizacije i razvoja djece.

„Vrtić je mjesto da se djeca obrazuju, socijalizuju i druže. Ako im to uskratimo, koje su posljedice na kasniji razvoj djece? Ko će da prati djecu iz ranjivih kategorija društva?“, navela je Žunjić.

Poručila je da je važno da država štiti djecu, ali da se njihov najbolji interes ne može posmatrati samo kroz pitanje zdravlja i vakcinacije.

„Važno je da država stoji iza nas, ali najbolji interes djeteta nije samo zdravlje i ne treba da ih posmatramo samo kroz pitanje vakcinacije. U smislu svih aspekata njihov odnos mora da se sagleda“, zaključila je Žunjić.