Priroda i društvo

Božićna poruka mitropolita Joanikija (VIDEO)

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u Božićnoj poruci pozvao je nadležne državne institucije da osnuju institut za izučavanje svih zločina koji su se u Crnoj Gori dogodili tokom Drugog svjetskog rata i poslije njega, bez obzira ko ih je i u ime koga učinio.

“Nećemo dijeliti svoj vjerujući narod ni po nacionalnoj ni po stranačkoj pripadnosti, nego ćemo širiti bratsku slogu i razumijevanje, poštovanje i praštanje. Vjernici kao punopravni i odgovorni građani ove zemlje treba da izađu na predstojeće izbore, kada god oni bili, i da slobodno po svojoj savjesti glasaju za koga hoće. Tako će najlakše izazvati dugo očekivane promjene na bolje u ovoj državi i doprinijeti napretku svoje djece”, naveo je mitropolit.

Božićnu poruku prenosimo integralno:

Danas se sve ispuni radošću, Hristos se rodi od Djeve,

danas se sve ispuni radošću, Hristos se rodi u Vitlejemu”

Ovako pjeva Crkva Hristova vjekovima, draga braćo i sestre, svjedočeći radost današnjeg Praznika u kome učestvuju i nebo i zemlja, Bog i čovjek i sva vidljiva i nevidljiva tvorevina. Bog je došao, ne radi jednog čovjeka, jednog naroda ili jednog pokoljenja, nego da sve ljude preobrazi, iscijeli i prizove u jedinstvo Vječne Istine, Pravde, Ljubavi i Radosti. Ovo je dan u kome su se srele istina i milost, pravda i ljubav. Ova Nebozemna tajna koja se desila u istoriji, neprekidno se dešava, i od tada do danas i do kraja svijeta i vijeka nikada neće prestati, ostajući svagda prisutna kao poziv i priziv svakom čovjeku koji dolazi na svijet. Slaveći Božić, ne obilježavamo samo sjećanje na nešto što se davno desilo, nego silom blagodati Božije mi uvijek iznova dobijamo priliku da učestvujemo u događaju Rođenja Hristovog. Božićni post, molitva, ispovijest, pokajanje, praštanje, redovno prisustvo na bogosluženjima, sveto pričešće… sve to hrišćane priprema za ovaj Praznik. Čisteći svoj um, svoje srce i dušu, čovjek počinje da posmatra svijet oko sebe, druge ljude i sebe samog na jedan novi, hristoliki i bogoliki način, osjećajući da nije stvoren samo kao broj, kao individua, koja treba da protutnji kroz vrijeme i nestane, iščezne. Rođenje Hristovo uliva osjećanje besmrtnosti u naša srca, ispunjavajući svaku poru našeg bića jer se ostvarilo ono što je Bog obećao, proroci najavljivali a pokoljenja čekala, da će Bog poslati Sina svoga Jedinorodnog, da svaki koji vjeruje u Njega ne pogine nego da ima život vječni.

Svaki put kada se u nekom domu rodi dijete, kažu sveti Oci, Bog pokazuje svoje povjerenje u čovjeka i svijet koji su djela ruku njegovih. Rađanje se uvijek smatralo simbolom pobjede života, trajanja kroz produženje roda ljudskog, ali tek Hristovim rođenjem svako rađanje na zemlji dobija svoj puni smisao, ne samo u vremenu, nego i u vječnosti. Stvoren po liku Božijem, bačen u smrtnu prašinu, ma kako i ma koliko živio, čovjek je bio rob svoje pale prirode, a samim tim i grijeha, smrti i prolaznosti. Do dolaska Hristovog, po riječima besmrtnog Njegoša, čovjeku je bila sreća nepoznata,

prava sreća, za kom vječno trči;

on joj ne zna mjere ni granice:

što se više k vrhu slave penje,

to je viši sreće neprijatelj.

Naša zemlja, mati milionah,

sina jednog ne mož’ vjenčat srećom.

U dolinu smrti i plača dolazi On – Sin Božiji koji postaje sin Djevin, postajući jedan od nas. Uzimajući ljudsku prirodu, On u svemu postaje podoban nama, osim u grijehu. „On, prevječni Bog, javi se na zemlji i sa ljudima poživje, i ovaplotivši se od Svete Djeve, ponizi Sebe uzevši obličje sluge i postade jednak tijelu smirenja našega, da nas učini jednakim liku slave njegove”. On dobrovoljno slabosti naše nosi. Sa nama boluje, tuguje, pati, strada. I sam biva podvrgnut Zakonu, da bi nas oslobodio od svake osude, grijeha i smrti, da bi nam darovao slobodu slave djece Božije. Ovaj praznik sve ispunjava radošću jer nam je On vaistinu početak spasenja.

Ne čudi što ni jedan praznik kao Božić nije toliko prisutan u narodnim običajima i tradicijama. Gotovo da nema naroda na Zemlji koji nema neki svoj posebni izraz i način slavljenja Božića. U našoj narodnoj tradiciji vjekovima se čuvaju divni i blagosloveni običaji koji ispunjavaju radošću i ljepotom ove Blage dane. Badnjak koji blagosiljamo, vatra oko koje se sabiramo, mirbožanje, polaznik, česnica, zdravice, darovi i sve te radnje zajedno pomažu nam da doživimo sveobuhvatnu tajnu Vitlejemske pećine. Običaje koje smo primili treba njegovati i čuvati, ali i paziti da ne postanu sami sebi cilj, gubeći svoj suštinski, vjerski smisao.

U svjetlosti ovog Praznika mi vidimo i naše slavne pretke, koji su se nadahnjivali tajnom Rođenja Hristovog, i svetu pravoslavnu vjeru vjekovima čuvali predajući je nama, svojim potomcima kao najdragocjeniji dar. Za nju su nerijetko žrtvovali sve pa i svoje živote. Nažalost, XX vijek je donio strašno stradanje našeg naroda, u kome smo zaboravili na Bogomladenca, vitlejemsku zvijezdu i mudrace i u kome je krvožedni car Irod postao mjera naših međusobnih odnosa. Rana bratomržnje još uvijek krvari i dužni smo da svi, prema svojim moćima, učinimo da se ona što prije zacijeli.

Božićni praznici su najbolja prilika da se, obasjani vječnom ljubavlju Bogomladenca Hrista, svi okupimo oko njegove kolijevke, da uz njegovu milost prevaziđemo naše zloćudne podjele, da se zagrlimo i mirbožamo kao dobri hrišćani i braća po Duhu Svetom. Uvjereni smo da svi žitelji ove zemlje koji misle dobro Crnoj Gori i svome potomstvu žele da se davnašnje bratske omraze iz Drugog svjetskog rata, koje nas i dalje opterećuju, ljudski prevaziđu i pošalju u prošlost. U tom pogledu najviše nam može pomoći sigurna i dobro provjerena istina kao što je rekao naš Gospod i Spasitelj „ Poznajte istinu i istina će vas osloboditi” (Jn. 8.32). Zato još jednom pozivamo nadležne državne institucije da osnuju institut za izučavanje svih zločina koji su se u Crnoj Gori dogodili tokom Drugog svjetskog rata, i poslije njega, bez obzira ko ih je i u ime koga učinio. Suočenje sa istinom o pomenutim zločinima biće bolno ali još više ljekovito i blagotvorno. I pokazaće našu spremnost da svoju budućnost gradimo na istini, pomirenju i bratskoj ljubavi, a ne na mržnji i međusobnim podjelama.

I ovog Božića naše molitve upućujemo Bogu mira i ljubavi da u godini koja je pred nama daruje mir svim domovima gdje živi naš raspeti srpski narod na Kosovu i Metohiji, da prestanu progoni, pljačke i maltretiranja, naše braće i sestara i da se konačno na ovoj svetoj i zavjetnoj srpskoj zemlji stvore uslovi za život u miru sa svima, dostojan čovjeka.

Za nas pravoslavne Hrišćane, Božić je uvijek bio simbol i zaštitnik pravoslavne porodice i braka. Način života, sistem vrijednosti i izazovi koji stoje pred savremenim čovjekom čine brak najugroženijom institucijom. Rezultat toga je sve veći broj razvedenih brakova i razbijenih porodica. Očevidno, slabljenje u vjeri, okrenutost sebi i želji za uživanjem dovode čovjeka do osjećaja egocentričnosti i samodovoljnosti. Jevanđeljske vrline, žrtva, ljubav, trpljenje, strpljenje sve više postaju strane za modernog čovjeka. Očinstvo i materinstvo kao dar i priziv Božiji više nisu najveći ideal i vrijednost za koju vrijedi živjeti. Muž je sve manje branič žene i đeteta, a žena sve rjeđe stub i oslonac doma. Djeca lišena topline i blagoslova porodičnog doma traže smisao u porocima i pošastima koje im se nude na svakom koraku. Vraćanjem Božiću mi vraćamo toplinu vjere i ljubavi u naše domove. Ugledajući se na Presvetu Bogomajku mi se učimo poslušnosti i smirenom služenju koje nas čini istinskim sinovima i kćerima Božijim.

Ne smijemo ostati nijemi pred činjenicom da živimo u vremenu u kome napredak tehnologije, vještačka inteligencija i druga tehnička dostignuća u mnogome stvaraju jedan novi ambijent u kome čovjek živi. On, sa jedne strane olakšava praktični život, skraćuje vrijeme potrebno da se dođe do neke informacije, ali mnogo više donosi opasnosti i neizvjesnosti, prijeteći da ugrozi čovjekovo dostojanstvo. Čovjek se često obmanjuje činjenicom da je tehnika koja ga okružuje sve što mu je potrebno. Živi odnos sa bližnjima, gledanje u lice brata svoga, zamijenili smo neprekidnim gledanjem bezličnih ekrana. Druženje i bratske razgovore zamijenili smo virtuelnim zajednicama koje čovjeka čine sve usamljenijim i otuđenijim. Ako se čovjek u potpunosti preda takvom načinu života to je put koji vodi u očajanje i besmisao. Rezultat toga je sve veći broj mladih, ranjenih duša koje pate i stradaju od trajne potištenosti i raznih psihosomatskih bolesti.

U Božićnoj radosti ohrabrujemo sve mlade da se usavršavaju u znanju, da napreduju u vjeri, da se obrazuju i školuju, trudeći se da žive moralnim i vrlinskim životom. Jedino tako će umnožiti darove i talente koje im je Bog dao, osposobiti se da blagovremeno formiraju svoje porodice i ostvariti puni smisao svoga života.

Neka praznik Rođenja Hristovog bude svima nama poziv da krenemo u susret Bogu. Jer u mjeri u kojoj se naše srce ispuni radosti tog Božanskog susreta u toj mjeri ćemo osjetiti i radost susreta sa bližnjima. U toj mjeri ćemo doživjeti i punoću radosti života. Neka svjetlost Vitlejemske pećine, draga djeco duhovna, ispuni svaki vaš dom, da obasjani Hristom jačate u vjeri, ljubavi i istini da je Bog sa nama, i da dolazi da nemoći naše liječi, bolesti iscijeli, pale podigne, tužne utješi, siromašne nahrani, svima da bude sve čuvajući nas i vodeći u Život vječni.

Ispunjeni radošću današnjeg praznika, pjevajući anđelsku pjesmu, “Slava na visini Bogu i na zemlji mir, meću ljudima dobra volja”, sve vas, draga braćo i sestre, pozdravljamo najradosnijim pozdravom:

Mir Božiji, Hristos se rodi!

Vaistinu se rodi!

Sledeće

Danas se slavi Božić

Ne propustite

Slično postrojenje kakvo se gradi u Botunu gradi se u Nišu

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

Priroda i društvo

Evropa se suočava sa sve većim problemom ilegalnog onlajn klađenja: Maarten Haijer, generalni sekretar EGBA

Maarten Haijer je generalni sekretar EGBA, asocijacije koja predstavlja vodeće operatere onlajn igara na sreću licencirane u Evropskoj uniji. Prije nego što se pridružio timu EGBA, Maarten je obavljao funkciju savjetnika za unutrašnje tržište i zaštitu potrošača u Stalnom predstavništvu Holandije pri Evropskoj uniji.

Prethodno je radio u Ministarstvu ekonomije Holandije, gdje se specijalizovao za trgovinsku politiku na nivou Evropske unije i Svjetske trgovinske organizacije.

Šta danas podstiče rast crnog tržišta igara na sreću širom Evrope? Možete li navesti neke primjere?

Evropa se suočava sa sve većim problemom ilegalnog onlajn klađenja – a u mnogim slučajevima, politike i regulative ga, nenamjerno, čine još gorim.

Monopoli, ograničenja proizvoda, limiti potrošnje, zabrane oglašavanja – kakvo god bilo zvanično obrazloženje za svaku od ovih restrikcija, njihov zajednički efekat je često negativan: igrači se okreću ka ilegalnim platformama koje ne nude nikakvu zaštitu kakvu pružaju licencirani operateri.

Iako ilegalno kockanje postoji u svim sketorima, ovaj problem je najizraženiji i najbrže raste upravo u onlajn sektoru.

Ilegalni onlajn operateri ne podliježu nikakvim regulatornim ograničenjima i slobodno koriste društvene mreže i pretraživače za oglašavanje svojih brendova, angažujući sportske zvijezde, poznate ličnosti, influensere i „tipstere“.

Takođe, šire svoj uticaj kroz sportska sponzorstva, dok se licencirani operateri na istim tim tržištima suočavaju sa strogim ograničenjima o tome kako i gdje smiju da komuniciraju sa igračima.

Prema podacima H2 Gambling Capital, inostrani ilegalni operateri su u 2025. godini prisvojili 27% ukupnog evropskog bruto prihoda od igara na sreću (GGR) – približno 18 milijardi eura, što je značajan skok u odnosu na 10 milijardi eura iz 2020. godine. Projekcije ukazuju na to da će do 2030. godine ovaj iznos dostići 23 milijarde eura.

Slika na nivou pojedinačnih država jasno ilustruje problem. U Holandiji su strogi limiti potrošnje učinili legalnu ponudu nekonkurentnom, pa se ilegalno onlajn tržište sada procenjuje na 1,25 milijardi eura godišnje, što čini više od polovine ukupne potrošnje na igre na sreću u toj zemlji.

U Francuskoj zabrana onlajn kazina nije eliminisala potražnju – ona ju je jednostavno gurnula u ilegalne tokove, gde se ilegalno onlajn tržište procenjuje na čak 1,5 milijardi eura godišnje. U oba slučaja, preterano restriktivna regulativa postigla je efekat suprotan od namjeravanog.

Zašto postojeće regulative nisu potpuno efikasne u zaustavljanju ilegalnih operatera?

Ilegalni onlajn operateri djeluju potpuno nekažnjeno. Sjedišta su im van EU – na mjestima poput Kurasaa – van domašaja evropskih regulatora; ne plaćaju poreze, ne ispunjavaju zahtjeve za zaštitu potrošača i ne snose nikakve značajne posledice zbog targetiranja evropskih korisnika.

Oni mogu da ponude bolje kvote i veće bonuse upravo zato što nemaju nikakve odgovornosti niti troškove koje snose licencirani operateri.

Alati poput blokiranja IP adresa i platnih transakcija mogu pomoći, ali ilegalni operateri mogu ugasiti sajt ili aplikaciju i u roku od par dana ih ponovo pokrenuti pod gotovo identičnim imenom, dok odlučniji igrači koriste VPN kako bi zaobišli ograničenja.

Postojeći okviri su pravljeni da blokiraju pristup veb sajtovima, a ne da se bave operaterima koji su sada vidljivi i prisutni u sportu, na društvenim mrežama i pretraživačima.

Posledica ovih ograničenja je fragmentiran i nedosledan sistem sprovođenja zakona koji ilegalni operateri svesno iskorišćavaju. Rješenje tog problema zahtijeva koordinisaniji odgovor – razmjenu informacija među regulatorima, usklađivanje prioriteta i saradnju sa pružaocima platnih usluga i platformama kako bi se presekli tokovi prihoda koji održavaju te operatere.

Kako licencirani operateri i nadležni organi mogu efikasnije da sarađuju u borbi protiv crnog tržišta?

Licencirani operateri izbliza vide aktivnosti na ilegalnom onlajn tržištu – koje platforme targetiraju njihove igrače, koji se kanali plaćanja koriste i koje marketinške taktike pretvaraju posetioce u klijente.

Strukturiranija razmjena informacija između operatera, regulatora i finansijskih institucija mogla bi da pretvori te podatke u brže i preciznije akcije suzbijanja ilegalnih aktivnosti.

Sprovođenje zakona mora prevazići tradicionalne mehanizme blokiranja. Društvene mreže i pretraživači imaju sopstvena pravila o oglašavanju ilegalnih igara na sreću, ali je problem što ih retko sprovode.

Neophodan je veći i zajednički pritisak kako bi se osiguralo da to zaista čine.
Takođe, najbolja regulatorna praksa mora lakše da prelazi granice. Tamo gde postoje ubrzani procesi sprovođenja zakona i efikasni alati namenjeni igračima, druge jurisdikcije bi trebalo da ih usvoje umesto da kreću od nule.

Na kraju krajeva, najefikasnije oružje protiv ilegalnog kockanja nije nalog za blokadu, već licencirano tržište koje igrači zaista žele da koriste. Ako uspemo da zadržimo potrošača unutar regulisanog tržišta, svi dobijaju, uključujući i samu zaštitu potrošača.

Visoka stopa učešća na legalnom tržištu je najjasnije merilo uspjeha – a trenutno mnoga tržišta podbacuju.

Kako postići pravu ravnotežu između adekvatne regulative i očuvanja konkurentnosti legalnog tržišta?

Tenzija je stvarna: ako regulišete previše labavo, rizikujete štetu po igrače; ako regulišete previše strogo, terate igrače na ilegalno tržište gde nema nikakve zaštite. Nijedan od tih ishoda nije u javnom interesu.

Udio aktivnosti koji se odvija unutar licenciranog tržišta ključni je pokazatelj da li je ta ravnoteža uspostavljena. Poreske stope moraju omogućiti licenciranim operaterima da ponude konkurentne proizvode. Okviri oglašavanja moraju omogućiti operaterima da dopru do potrošača. Treba izbegavati kontraproduktivna ograničenja proizvoda. Svaka od ovih stavki ukazuje na isti osnovni princip – regulativa mora biti zasnovana na realnosti ponašanja igrača.

Čak i mjere sa najboljim namjerama mogu imati nenjamerne posledice – na primjer, limiti potrošnje na papiru mogu izgledati kao način za smanjenje štete, ali ako oni jednostavno nateraju igrače da potraže ilegalne platforme gdje nema nikakvih limita ni zaštite, onda je neto efekat na zaštitu potrošača suprotan od onoga što se željelo. Politika i regulativa gube smisao ako ne uzmu u obzir kako se igrači zapravo ponašaju.

U Rumuniji lokalne vlasti sada mogu da odlučuju o izdavanju dozvola za uplatna mjesta. Kakav uticaj ova mjera može imati na legalno i na crno tržište?

Prenošenje odluka o licenciranju na lokalne vlasti nosi rizik stvaranja fragmentiranog i nepredvidivog okruženja za licencirane operatere – i veoma predvidivu priliku za kriminalne mreže. Kada licencirana uplatna mjesta nestanu, kockanje ne nestaje. Ljudi pronalaze alternative, a te lokalne alternative najvjerovatnije neće biti regulisane.

Rumunija treba samo da pogleda iskustva drugih evropskih tržišta da bi razumjela kuda to vodi. Francuska je zabranila onlajn kazino još 2010. godine, ali uprkos tome oko 3 miliona Francuza igra onlajn kazino, a ilegalno onlajn tržište u toj zemlji procenjuje se na čak 1,5 milijardi eura godišnje. Zabrana nije eliminisala potražnju – ona ju je samo usmjerila ka ilegalnim mrežama koje potrošačima ne nude apsolutno nikakvu zaštitu.

Lokalne vlasti u Rumuniji možda vjeruju da djeluju u javnom interesu, ali bilo koja vrsta zabrane koristiće kriminalnim mrežama, a ne potrošačima.

Šta se još može uraditi na polju edukacije potrošača o rizicima nelicenciranih platformi?

Neki igrači završe na ilegalnim platformama, a da toga nisu ni svjesni – prevareni sajtovima koji izgledaju profesionalno i koji ponekad lažno tvrde da posjeduju evropsku licencu. Oni nemaju pojma da rizikuju – nemaju mogućnost rješavanja sporova, nema zaštitnih mehanizama poput samoisključenja, nema provjere starosti i nema zaštite ako nešto krene po zlu. Da bismo to rešili, potrebne su konkretne, koordinisane kampanje usmerene direktno ka potrošačima.

Drugi tačno znaju šta rade kada koriste ilegalne sajtove, jer su tamo primorani zbog limita potrošnje ili ograničene legalne ponude. Moramo dopreti do obe grupe.

Belgijska kampanja „Uvijek igraj legalno“ (Always Play Legally) je model vrijedan pažnje. Vodi je Belgijska komisija za igre na sreću u partnerstvu sa licenciranim sektorom i pomaže potrošačima da prepoznaju leijgalne sajtove, dok licenciranim operaterima omogućava da istaknu prepoznatljiv logo povjerenja. Ovakve praktične saradnje između regulatora i industrije su korisne i treba ih podsticati širom Evrope.

Generička upozorenja o ilegalnom onlajn klađenju nisu dovoljna. Potrebno nam je više inicijativa za podizanje javne svijesti o rizicima ilegalnog kockanja, koje bi idealno bile razvijene i sprovedene u partnerstvu sa regulisanom industrijom.

Takve inicijative treba da pomognu potrošačima da identifikuju licencirane brendove na tržištu i da ih upozore na opasnosti korišćenja ilegalnih. Cilj treba da bude jednostavan: učiniti da se licencirani sajt lako pronađe, a da se rizici korišćenja ilegalnih ne mogu ignorisati.

Izvor: Info Biz – Telegraf

Priroda i društvo

U sklopu akcije “Zelena obnova Crne Gore” zasađeno preko 60 sadnica drveća

Danas je u okviru akcije “Zelena obnova Crne Gore“ organizovano sađenje na opožarenim područjima u Piperima.

Akciju su organizovali MERS i inicijativa Ozelenimo CG, uz podršku Glavnog grada Podgorica, DVD Crna Gora i Jugopetrola. Zasađeno je više od 60 sadnica autohtonih višegodišnjih stabala.

“Zelena obnova Crne Gore” će sistemski uređivati opožarene površine planirane za sadnju, i to na tradicionalan način, kao i metodom osjemenjivanja dronom. Cilj je da se u početnoj fazi revitalizuje više od 1.000.000 m² opožarenih područja u Piperima i Kučima.

Poseban segment odnosi se na obnovu voćnjaka i vinograda.

Državni sekretar Zoran Dabetić rekao je da je posebno zadovoljan što su ovakve akcije sve češće u Crnoj Gori.

“Već prošle sedmice pripremali smo teren za sadnju i okupili razne institucije, ustanove, nevladine organizacije i volontere, kako bismo danas u istom sastavu zasadili prva stabla. Posebno mi je drago što su u početnim aktivnostima akcije “Zelena obnova” prepoznata upravo opožarena područja”, kazao je Dabetić.

Prema njegovim riječima, ovakve akcije ne samo da treba da postanu praksa, već i pokazatelj koliko je prirodi potrebno da se oporavi.

“Bilo kakav nemar prema prirodi stvara velike posljedice, uništava njen biodiverzitet, a samim tim i sliku naše zemlje. Zato zahvaljujem inicijativi Ozelenimo Crnu Goru, Glavnom gradu, volonterima i medijima što smo svi na istom zadatku – da obnavljamo i čuvamo našu prirodu”, zaključio je Dabetić.

Zelena obnova je dio nacionalne kampanje „Čuvaj da te čuva“, koju Delegacija EU u Crnoj Gori sprovodi u saradnji sa Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera.

Priroda i društvo

Jeleni Pavlović neophodan novac kako bi nastavila liječenje u Turskoj

Nikšićanka Jelena Pavlović (32) boluje od malignog tumora grlića materice i neophodan joj je novac kako bi nastavila liječenje u Turskoj.

Svi koji žele da pomognu mogu uplatiti sredstva na žiro-račun koji glasi na njeno ime: 510281099279601323 kod CKB banke.

Jelena je uz podršku velikog broja ljudi, posredstvom platforme humanost.com, bila na operaciji, ali su neophodni dodatni tretmani kako bi napokon pobijedila opaku bolest.

Kako su troškovi liječenja u Turskoj veliki, neophodna joj je pomoć.