Connect with us

Ekonomija

Centralna banka u gubitku 39,5 miliona eura

centralna banka crne gore

Centralna banka Crne Gore (CBCG), kao i brojne druge centralne banke, zbog pada tržišne vrijednosti obveznica u koje je ulagala državni novac, ima gubitke po tom osnovu – na kraju maja ove godine oni su iznosili 39,5 miliona eura.

U odnosu na kraj prošle godine, gubici su nešto manji – tada su iznosili 48,2 miliona, jer je u međuvremenu došlo do promjene cijene obveznica na tržištu.

Taj gubitak (nerealizovani revalorizacioni gubici), kazali su CBCG za “Vijesti”, nije uticao na njeno poslovanje, ali pošto predstavlja računovodstvenu kategoriju po Zakonu o CBCG se pokriva iz dobiti i opštih rezervi.

Iz CBCG su naveli da imaju novac da ga pokriju, ali bi u tom slučaju njihov osnovni kapital pao ispod zakonski propisanog minimuma (50 miliona eura), zbog čega bi se aktivirala odredba o nadoknadi deficita osnovnog kapitala iz državnog budžeta.

Da bi se izbjegao scenario da se novac po ovom osnovu nadoknađuje iz državnog budžeta, izmjenama i dopunama zakona o CBCG koje je Vlada nedavno usvojila, predloženo je privremeno rješenje da se ovi gubici za 2022. godinu ne pokrivaju, već drže na računu nerealizovanih revalorizacionih rezervi do momenta njihove prodaje. Ovo rješenje je predloženo nakon konsulatacija sa drugim centralnim bankama, Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) i eksternim revizorima.

Uzroci problema

Iz CBCG, kojom rukovodi guverner Radoje Žugić, su naveli da je tokom 2022. godine došlo do nagle promjene uslova na finansijskim tržištima i velikog pada tržišnih cijena hartija od vrijednosti, kao posljedica dugotrajnih negativnih efekata pandemije, krize izazvane ratom u Ukrajini i normalizacije monetarne politike u pravcu neočekivano agresivnog povećanja kamatnih stopa.

“Prethodni dugogodišnji period negativnih kamatnih stopa nametnuo je situaciju da je većina institucionalnih investitora, uključujući i CBCG, u jednom dijelu svog investicionog portfolija ulagala u obveznice sa dužim rokom dospijeća, ali značajno boljeg kreditnog rejtinga. Nagli rast kamatnih stopa uticao je na pad tržišne vrijednosti obveznica (s obzirom da su cijene obveznica obrnuto proporcionalne prinosu koji se veže uz njih), pa je ova situacija uzrokovala nerealizovane gubitke velikih razmjera na portfolija obveznica kod svih kategorija investitora, uključujući i centralne banke”, kazali su u CBCG.

Iz vrhovne monetarne institucije su pojasnili da su Američke federalne rezerve imale nerealizovane gubitke u iznosu od 673 milijardi dolara. Švajcarska nacionalna banka objavila je nerealizovane gubitke u iznosu od 143 milijarde dolara, što predstavlja skoro 18 odsto švajcarskog BDP-a i, kako analitičari smatraju, ovo je možda najveći jednogodišnji gubitak koji je ikada zabilježila centralna banka.

Kako dalje navode, nerealizovani gubici Banke Engleske iznose više od 200 milijardi dolara, što će rezultirati isplatama iz britanskog trezora Banci u narednoj deceniji koje se predviđaju u ukupnom iznosu od skoro 230 milijardi funti, odnosno oko 10 odsto BDP-a.

Preliminarni podaci Češke narodne banke ukazuju da bi gubitak za 2022. godinu mogao premašiti 17 milijardi eura, dok je Bundesbanka najavila gubitak, prvi put nakon 1979. godine.

Ako kamatne stope nastave značajno da rastu, holandska i francuska centralna banka mogle bi biti dovedene u poziciju negativnog kapitala.

Rezervna Banka Australije već ima negativan kapital, usljed nerealizovanog gubitka u iznosu od 37 milijardi australijskih dolara

“Ovaj scenario nije zaobišao ni CBCG koja je na kraju 2022. godine imala nerealizovani revalorizacioni gubitak uzrokovan padom tržišne vrijednosti obveznica u iznosu od 48,2 miliona eura. Napominjemo da je riječ o promjenjivoj kategoriji koja se, u zavisnosti od promjene cijena obveznica na tržištu, mijenja na dnevnom nivou, pa je tako ovaj iznos, na 31. 5. 2023. godine, bio na nivou od 39,6 miliona eura. Treba, međutim, istaći da nerealizovani revalorizacioni gubici nemaju nikakav negativan uticaj na poslovanje centralne banke, niti ugrožavaju obavljanje bilo koje od njenih funkcija, kao ni ostvarivanje njenih ciljeva. Nerealizovani revalorizacioni gubici predstavljaju samo knjigovodstvenu kategoriju privremenog karaktera koja se momentom dospijeća hartije od vrijednosti svodi na nultu vrijednost”, kazali su u CBCG, dodajući da nerealizovani revalorizacioni gubici predstavljaju obračunsko-evidencionu kategoriju i nemaju efekta na ostvareni finansijski rezultat.

Rješenje

Iz CBCG navode da s obzirom na to da su sve dugoročne obveznice u njenom portfoliju kupljene sa pozitivnim prinosom, one tokom svog trajanja, tj. sve do dospijeća, donose i određeni godišnji prihod.

“Saglasno Zakonu o CBCG, nerealizovani revalorizacioni gubici se pokrivaju iz dobiti i opštih rezervi CBCG. Zakon, dalje, propisuje da gubitak koji se ne može pokriti iz dobiti i opštih rezervi predstavlja deficit osnovnog kapitala, što implicira potrebu dokapitalizacije uz pomoć novca iz državnog budžeta. Naglašavamo da bi se nerealizovani revalorizacioni gubici u potpunosti pokrili iz novca CBCG, odnosno iz dobiti, opštih rezervi i osnovnog kapitala. Ovo bi uzrokovalo pad iznosa osnovnog kapitala CBCG ispod zakonski propisanog minimuma (50 miliona eura), zbog čega bi se aktivirala odredba o nadoknadi deficita osnovnog kapitala iz državnog budžeta”, objasnili su iz CBCG i podsjetili da su u posljednjih 10 godina izdvajanjem svog novca dostigli zakonom propisani minimum osnovnog kapitala, iako je to bila obaveza državnog budžeta.

Da bi izbjegli dodatne fiskalne tereta po državu, CBCG je, kako navode, obavila više konsultacija sa drugim centralnim banaka, MMF-om i eksternim revizorima i zajedničko je mišljenje da se ovi gubici tretiraju kao kalkulativna kategorija, što je u skladu sa međunarodnim računovodstvenim standardima, jer je zakon rigidniji u odnosu na finansijski standard koji se primjenjuje.

“Nakon ovih konsultacija i da bi se izbjeglo korišćenje novca iz državnog budžeta, izmjenama i dopunama Zakona o CBCG predložen je drugačiji zakonski tretman nerealizovanih revalorizacionih gubitaka na način da se oni ne pokrivaju, već drže na računu nerealizovanih revalorizacionih rezervi do momenta njihove prodaje, odnosno dospijeća”, kazali su u CBCG.

Međunarodne rezerve države 1,67 milijardi

Iz CBCG su naveli da su ukupne međunarodne rezerve 1,67 milijardi eura, od čega je na računima u inostranstvu 1,48 milijardi eura.

“Strukturu novca na računima u inostranstvu čine depoziti, dužničke hartije od vrijednosti (dospijeća do godinu dana i dužeg dospijeća) i nova kod MMF-a (približno 108 miliona eura). Pošto je zakonska obaveza Centralne banke da vodi računa o principima likvidnosti i sigurnosti međunarodnih rezervi, novac likvidnih tranši (oko 800 miliona eura), uvećana za novac u trezoru, planiran je tako da obezbjeđuje visoku likvidnost, te ne postoji potreba prodaje hartija od vrijednosti dužeg dospijeća”.

Za 10 godina u državni budžet prenijeli oko 12 miliona eura

Izmjenama i dopunama Zakona o CBCG u dijelu koji se tiče gubitaka omogućeno je da se polovina dobiti vrhovne monetarne institucije za prošlu godinu prenese u državni budžet.

“Neto dobit za 2022. je bila 5,2 miliona, pa po tom osnovu bi u državni budžet bilo usmjereno 2,6 miliona. Za 2023. godinu se očekuje višestruko veća neto dobit”, kazali su iz CBCG.

Iz vrhovne monetarne institucije su naveli da se prilikom odlučivanja o ulaganju međunarodnih rezervi, CBCG rukovodi načelima likvidnosti i sigurnosti ulaganja. “Ta konzervativna investiciona politika zaštitila nas je od prekomjernih realizovanih gubitaka u prethodnom skoro decenijskom periodu negativnih kamatnih stopa. Kao rezultat te politike, CBCG je u kontinuitetu ostvarivala pozitivan finansijski rezultat i po tom osnovu u državni budžet prenijela oko 12 miliona eura u periodu od 2010. do 2021. godine”.

Ekonomija

Crnogorski javni dug drastično manji od grčkog, italijanskog, francuskog, belgijskog, španskog…

Foto: Pixabay

Prema podacima Eurostata, bruto javni dug u EU na kraju prvog kvartala iznosio 82,9 odsto BDP-a, u odnosu na 81,8 odsto na kraju prošle godine. Najveći bruto javni dug u odnosu na BDP na kraju prvog kvartala ove godine imala je Grčka 143,5 odsto, zatim Italija 138,9 odsto, Francuska 117,6 odsto, Belgija 109,1 odsto i Španija 101,6 odsto.

Bruto javni dug Crne Gore na kraju prvog kvartala ove godine iznosio je 59,9 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP), dok je prosjek Evropske unije (EU) bio 82,9 odsto, pokazuju podaci Ministarstva finansija i Eurostata. Javni dug Crne Gore na kraju drugog kvartala iznosio je 58,5 odsto BDP-a.

Prema podacima Ministarstva finansija, bruto javni dug Crne Gore na kraju marta iznosio je 5,13 milijardi eura, što je gotovo 55 miliona manje nego na kraju prošle godine.

Prema podacima Eurostata, bruto javni dug u EU na kraju prvog kvartala iznosio 82,9 odsto BDP-a, u odnosu na 81,8 odsto na kraju prošle godine.

Javni dug u eurozoni

U eurozoni bruto javni dug povećan je sa 87,7 na 88,9 odsto BDP-a.

U poređenju sa prvim kvartalom prošle godine, bruto javni dug u EU porastao je sa 81,4 na 82,9 odsto BDP-a, a u eurozoni sa 87,2 na 88,9 odsto.

Najveći bruto javni dug u odnosu na BDP na kraju prvog kvartala ove godine imala je Grčka 143,5 odsto, zatim Italija 138,9 odsto, Francuska 117,6 odsto, Belgija 109,1 odsto i Španija 101,6 odsto.

Najniži bruto javni dug zabilježen je u Estoniji 25,2 odsto BDP-a, Danskoj 26,8 odsto, Bugarskoj 28,5 odsto i Luksemburgu 29,2 odsto.

Među državama regiona koje su članice EU, javni dug Hrvatske iznosio je 58,4 odsto BDP-a, a Slovenije 64,8 odsto.

U odnosu na prethodni kvartal, javni dug povećan je u 17 država članica EU, smanjen u osam, dok je u Letoniji i Češkoj ostao nepromijenjen.

Najveći rast zabilježen je u Mađarskoj, Litvaniji i Luksemburgu, a najveći pad u Grčkoj, Bugarskoj, Holandiji i Sloveniji.

Ukupan javni dug Crne Gore na kraju juna, odnosno na kraju drugog kvartala iznosio je 5,02 milijarde eura, odnosno 58,5 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Uzimajući u obzir depozite Ministarstva finansija, uključujući i 38.480 unci zlata, neto javni dug Crne Gore na kraju drugog kvratala iznosio je 4,49 milijardi eura, odnosno 52,3 odsto BDP-a.

“Ukupan državni dug na kraju juna iznosio je 4,99 milijardi eura ili 58,2 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP), pokazuju podaci Ministarstva finansija. Uzimajući u obzir depozite, ukupan neto državni dug na kraju drugog kvartala iznosio je 4,46 milijardi eura ili 51,9 odsto BDP-a”, pokazuju podaci iz kvartalnog izvještaja Ministarstva finansija.

Depoziti krajem juna su iznosili 533,4 miliona eura, uključujući 38.447 unci zlata, čija je vrijednost iznosila 135,8 miliona eura, ili 6,2 odsto BDP-a.

Crnogorski javni dug nakon prve polovine godine bio je niži od limita koje propisuju Mastrihtski kriterijumi, prema kojima javni dug ne smije da bude veći od 60 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP).

Spoljni dug

Ukupan spoljni dug Crne Gore krajem juna iznosio je 4,76 milijardi eura odnosno 55,4 odsto BDP-a, što je 44,6 miliona eura manje nego na kraju prvog kvartala.

“Smanjenje spoljnog duga tokom drugog kvartala rezultat je činjenice da u tom periodu nije bilo povlačenja iz novih kreditnih aranžmana. Istovremeno, povučena su sredstva iz ranije zaključenih kreditnih aranžmana za različite infrastrukturne i razvojne projekte u ukupnom iznosu od 48 miliona eura, dok je otplata spoljnog duga u izvještajnom periodu iznosila 92,5 miliona eura, što je dovelo do smanjenja spoljnog duga u drugom kvartala”, navodi se u izvještaju.

U strukturi spoljnog duga najveće učešće imaju obveznice emitovane na stranom tržištu u prethodnom periodu.

“Ukupan unutrašnji dug Crne Gore na kraju juna iznosio je 238 miliona eura, odnosno 2,8 odsto BDP-a, što je 64,7 miliona eura manje u odnosu na 31. mart. Smanjenje unutrašnjeg duga, tokom drugog kvartala, rezultat je redovne otplate duga u iznosu od 67,3 miliona eura i činjenice da u ovom periodu nije bilo zaduženja na domaćem tržištu. Potrebno je istaći da je tokom izvještajnog perioda došlo do povećanja duga pravnih lica i privrednih društava 2,4 miliona eura”,  precizira se u izvještaju.

U strukturi unutrašnjeg duga najveće učešće imaju krediti kod poslovnih banaka.

Zaduženje

“Ukupno zaduženje tokom drugog kvartala iznosilo je 48 miliona eura, što se u cjelosti odnosi na povlačenja iz ranije zaključenih kreditnih aranžmana za realizaciju infrastrukturnih i razvojnih projekata”, navodi se u izvještaju.

Navedeni iznos se odnosi na povlačenja iz kredita zaključenih sa Međunarodnom bankom za obnovu i razvoj (IBRD) za realizaciju projekta reforma poreske administracije, MIDAS 2, podrška razvoju poljoprivrede, ruralnog razvoja i ribarstva, projekta podrške integrisanom razvojnom programu za koridore rijeka Save i Drine, projekat dekarbonizacije energetskog sektora, kao i Tips Clone projekta, u ukupnom iznosu od 14,8 miliona eura, zatim povlačenje kredita sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj za dionicu auto-puta Mateševo– Andrijevica u ukupnom iznosu od milion eura, kao i povlačenje iz kredita sa Njemačkom razvojnom bankom za projekat vodosnabdijevanje i odvođenje otpadnih voda na Jadranskoj obali, faza V i projekat sakupljanje i prečišćavanje otpadnih voda u Podgorici, faza I, u ukupnom iznosu od 1,6 miliona eura.

Taj iznos se odnosi i na povlačenje iz kredita između Crne Gore, Bpifrance SA i Société Générale banke za nabavku patrolnih brodova za potrebe Vojske Crne Gore, u iznosu od deset miliona eura, kao i povlačenje iz kredita koje se odnosi na Plan rasta u iznosu od 20,6 miliona eura.

Tokom drugog kvartala zaključena su četiri kreditna aranžmana i to za projekat Šume Crne Gore za zajednički prosperitet sa IBRD u iznosu od 18 miliona eura, projekat Reforma u oblasti upravljanja otpadom sa IBRD u iznosu od 40 miliona eura, projekat opremanja zdravstvenih ustanova u Crnoj Gori, sa Evropskom investicionom bankom (EIB) u iznosu od 27 miliona eura, kao i drugu tranšu zajma za razvojne politike (DPL) sa Francuskom razvojnom agencijom (AFD), u iznosu od 100 miliona eura.

Iz kreditnih aranžmana zaključenih u drugom kvartalu nije bilo povlačenja tokom izvještajnog perioda.

Dug opština

Prema podacima dostavljenim od jedinica lokalne samouprave, dug lokalne samouprave krajem drugog kvartala iznosio je 25,7 miliona eura ili 0,3 odsto BDP-a.

U strukturi državnog duga u pogledu učešća spoljnog i unutrašnjeg duga, spoljnji dug dominira sa učešćem od 95,2 odsto, dok se 4,8 odsto državnog duga odnosi na unutrašnji dug.

“Na kraju juna svega 0,26 odsto postojećeg državnog duga je izraženo u neeurskoj valuti, od čega u dolarima 0,23 odsto, a u SDR-u 0,03, dok je 99,74 odsto državnog duga izraženo u eurima, što je približno podacima iz prethodnog kvartala. Povoljna valutna struktura državnog duga je rezultat realizovanih aranžmana unakrsnog valutnog svopa za kreditni aranžman sa kineskom Exim bankom za izgradnju dionice auto-puta Bar–Boljare, kao i za dolarsku obveznicu emitovanu 2024. godine”, piše se u izvještaju.

U ukupnom državnom dugu preovladava zaduženje sa fiksnom kamatnom stopom sa učešćem od 79,4 odsto i sa toga aspekta portfolio duga je stabilan. Zaduženja sa varijabilnom kamatnom stopom uglavnom su vezana za EURIBOR i čine 20,6 odsto državnog duga. Kamatna struktura je približno ista u odnosu na prošli kvartal.

“U toku drugog kvartala realizovana je otplata državnog duga po osnovu glavnice rezidentima i nerezidentima, u ukupnom iznosu od 159,9 miliona eura. Od navedenog, otplata glavnice rezidentima iznosila je 67,4 miliona eura, dok je otplata glavnice nerezidentima iznosila 92,5 miliona eura”, navodi se u izvještaju.

Otplata kamata, rezidentima i nerezidentima, iznosila je 26,9 miliona eura. Od pomenutog iznosa, izvršena je otplata kamate rezidentima u iznosu od 4,2 miliona eura, koja se u najvećem dijelu odnosi na otplatu kamate za kredite kod domaćih banaka, kao i kamatu na domaće obveznice koje su dospjele u aprilu, dok je otplata kamate nerezidentima iznosila 22,7 miliona eura i u najvećem dijelu se odnosi na obaveze po osnovu kamata za projektne zajmove, komercijalna zaduženja.

“Stanje duga na 30. jun, po osnovu državnih garancija izdatih domaćim i ino kreditorima iznosi 115,2 miliona eura, što predstavlja 1,3 odsto BDP-a. Stanje duga po osnovu garancija izdatih domaćim kreditorima na kraju drugog kvartala iznosilo je 11,2 miliona eura ili 0,1 odsto BDP-a, dok je stanje duga po osnovu garancija izdatih stranim kreditorima iznosilo 104 miliona eura ili 1,2 odsto BDP-a”,  dodaje se u izvještaju.

U drugom kvartalu, kako je saopšteno, nije zaključena nijedna nova državna garancija.

U izvještaju je navedeno i da su Međunarodne kreditne rejting agencije Standard & Poor’s i Moody’s unaprijedile izglede kreditnih rejtinga Crne Gore sa stabilnih na pozitivne i potvrdile kreditni rejting na nivou B+ i Ba3, što predstavlja snažnu potvrdu da država vodi odgovornu, stabilnu i razvojno usmjerenu politiku.

 

Izvor: Pobjeda

Continue Reading

Ekonomija

Crna Gora uvodi robne rezerve, Vlada će moći da ograniči cijene i prodaje robu građanima tokom krize

Izvor: RTCG

Vlada Crne Gore dostavila je u skupštinsku proceduru novi zakon o robnim rezervama, kojim se prvi put detaljnije uređuju formiranje, čuvanje i korišćenje državnih zaliha, ali i način snabdijevanja potrošača u slučaju ozbiljnih poremećaja na tržištu.

Ključna novina je mogućnost da se roba iz državnih rezervi, preko odabranih trgovaca, prodaje potrošačima po cijeni koju utvrdi Vlada, uz ograničenje da ona ne može biti viša od maloprodajne cijene te robe u mjesecu prije nastanka krize.

Predlog zakona, koji je Vlada utvrdila u junu a prije dva dana je dostavljen parlamentu, predviđa da robne rezerve služe za obezbjeđivanje osnovnog snabdijevanja u slučaju elementarnih nepogoda, vanrednih i ratnih okolnosti, kriza, nestašica, ozbiljnih poremećaja na tržištu, kao i ugrožavanja javnog zdravlja ljudi i životinja. Mogu se koristiti i za humanitarnu pomoć drugim državama i ispunjavanje međunarodnih obaveza Crne Gore.

Rezerve bi obuhvatale poljoprivredne i prehrambene proizvode, ljekove i medicinsku opremu, sredstva za odbranu, bezbjednost i spasavanje, kao i sirovine i druge proizvode važne za snabdijevanje. Posebno se propisuje i planiranje zaliha hemijskih sredstava neophodnih za kontinuitet vodosnabdijevanja i tretman komunalnih otpadnih voda.

U slučaju ozbiljnog poremećaja na tržištu, Uprava bi javnim pozivom birala trgovce koji ispunjavaju zakonske uslove da potrošačima distribuiraju i prodaju robu iz rezervi. Za tu namjenu izdavalo bi se posebno odobrenje na šest mjeseci, uz mogućnost produženja ako poremećaj potraje.

Konačnu cijenu određivala bi Vlada, a ona ne bi smjela biti viša od maloprodajne cijene iste vrste robe u mjesecu koji je prethodio nastanku krizne situacije. Cijena bi morala biti jednaka za sve potrošače na teritoriji Crne Gore.

Odabrani trgovci bili bi dužni da robu iz rezervi fizički odvoje u prodajnim objektima i vode posebnu evidenciju o njenoj prodaji. Takođe bi morali odvojeno da evidentiraju prihode i troškove koji proizlaze iz ovog posla.

Predlog, međutim, ne znači da bi država automatski intervenisala pri svakom rastu cijena. Za primjenu ove mjere potrebno je da postoji ozbiljan poremećaj na tržištu u smislu zakonske definicije, odnosno značajno i dugotrajno povećanje cijena određene robe izazvano kriznim okolnostima, sa efektom koji odgovara njenoj stvarnoj nedostupnosti potrošačima.

O korišćenju robnih rezervi i načinu njihove nadoknade odlučivala bi Vlada, na predlog Ministarstva nadležnog za trgovinu.

Roba bi se mogla koristiti uz naknadu ili besplatno, zavisno od namjene. Kada se daje radi dalje prodaje, primjenjivala bi se naknada, dok bi besplatna podjela bila moguća kada se roba neposredno ustupa krajnjim korisnicima.

Odlukom Vlade utvrđivali bi se vrsta i količina robe, krajnji korisnici, način korišćenja, kao i rok i način nadoknade iskorišćenih zaliha. Kada je potrebno, morala bi se obezbijediti sredstva za njihovu obnovu.

Posebna ovlašćenja predviđena su za krizne situacije, vanredno i ratno stanje, kao i neposrednu ratnu opasnost. U takvim okolnostima Vlada bi mogla da mijenja način formiranja, obnavljanja, skladištenja i korišćenja rezervi.

Predlogom se propisuje i da pravna lica koja proizvode ili prometuju određene vrste robe, u takvim okolnostima, mogu biti obavezana da je proizvode ili prodaju radi formiranja i obnavljanja robnih rezervi, na osnovu posebnog akta Vlade.

Za kršenje pojedinih obaveza predviđene su novčane kazne. Za pravna lica one se kreću od 2.000 do 20.000 eura, uz dodatne kazne za odgovorna lica, preduzetnike i fizička lica, zavisno od prekršaja.

Predlog predviđa više modela skladištenja. Roba bi mogla da se čuva u skladištima u državnoj svojini, kod proizvođača u Crnoj Gori, kod drugih privrednih subjekata koji imaju odgovarajuće kapacitete, kao i u skladištima koja se koriste na osnovu ugovora o skladištenju ili zakupu.

Skladišta bi morala imati upotrebnu dozvolu, a prostorije odgovarajuće uslove za dugoročno čuvanje robe, kako bi se sačuvali njen kvalitet i količina.

 

Izvor: DAN

Continue Reading

Ekonomija

Unija poslodavaca predložila mjere: Veće zarade da, ali ne po cijenu opstanka privrede

Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) smatra da povećanje zarada mora biti praćeno konkretnim mjerama podrške privredi, kako bi kompanije mogle da podnesu povećane troškove, sačuvaju radna mjesta i nastave da ulažu u razvoj.

Navode u saopštenju i dodaju da u  suprotnom privreda, a posebno mikro, mala preduzeća i preduzetnici mogu se suočiti sa ozbiljnim problemima u poslovanju.

“Zato je UPCG uputila predsjedniku Vlade poziv za sastanak i dostavila dokument sa ključnim problemima koji opterećuju privredu i konkretnim zahtjevima za njihovo rješavanje. Predložili smo da se o iznosima minimalnih zarada razgovara istovremeno sa mjerama koje bi kompanijama omogućile da podnesu povećane troškove, uz postizanje dogovora prije donošenja konačnih odluka i početka njihove primjene”, istakli su.

U nastavku izdvajaju dio od ukupno 13 predloga mjera koje je UPCG dostavila Vladi:

-Zadržati postojeći model dvije minimalne zarade i od 1. januara 2027. godine utvrditi njihov iznos na 800 eura i 1.000 eura. Smatramo da ovakav model predstavlja održiviji pristup povećanju zarada, uz obavezno uvođenje mjera koje će privredi omogućiti da podnese nove troškove bez ugrožavanja poslovanja i zaposlenosti.

-Da se uvede prelazni period do 12 mjeseci, uz finansijsku podršku države kroz subvencije za mikro i mala preduzeća i preduzetnike, odnosno fazno uvođenje novih iznosa minimalnih zarada.

-Takođe, tražimo mogućnost plaćanja poreza na dobit u šest mjesečnih rata, kako bi se ublažio pritisak na likvidnost privrednih subjekata.

-Da se uvede moratorijum od najmanje 24 mjeseca na uvođenje novih i povećanje postojećih državnih i lokalnih nameta, jer je privredi potrebna predvidivost troškova kako bi mogla da planira poslovanje, investicije i zapošljavanje.

-Tražimo da nakon 30 dana naknadu za bolovanje direktno isplaćuje Fond za zdravstveno osiguranje, a da se za trudnička bolovanja isplata iz Fonda vrši od prvog dana. Naknade za porodiljsko i roditeljsko odsustvo trebalo bi da direktno isplaćuju nadležni centri za socijalni rad. Ove promjene treba da prate uvođenje elektronskog bolovanja, efikasnija kontrola opravdanosti bolovanja i blagovremena isplata naknada.

-Da država odustane od uvođenja testa tržišta rada kao uslova za zapošljavanje stranaca, uz pojednostavljivanje i ubrzavanje postupka izdavanja dozvola za boravak i rad.

-Da se preispitaju predložene izmjene Zakona o radu kojima bi se zabranile izmjene akta o sistematizaciji radnih mjesta za zaposlene koji su u radnom odnosu na dan 31. avgusta 2026. godine. UPCG smatra posebno spornim to što bi se ovakvim rješenjem ograničio isključivo privatni sektor, dok isto ograničenje ne bi važilo za javni sektor i subjekte čiji su osnivači država ili lokalna samouprava.

-Da država, fondovi, ustanove i lokalne samouprave blagovremeno izmiruju obaveze prema privredi, uz poštovanje ugovorenih i zakonskih rokova.

-Istovremeno, potrebno je preispitati druga zakonska i administrativna rješenja koja dodatno povećavaju troškove poslovanja i otežavaju poslovanje kompanija.

-Napominjemo da privreda ne traži privilegije, već predvidive, stabilne i održive uslove poslovanja. Povećanje zarada mora biti dio šireg dogovora koji će omogućiti rast životnog standarda zaposlenih, očuvanje radnih mjesta i konkurentnosti kompanija, kao i nastavak investicija i razvoja. Odgovornost za ostvarivanje tih ciljeva ne može biti samo na poslodavcima. Kada država svojim odlukama interveniše na način koji direktno utiče na drastično povećanje troškova poslovanja, mora preuzeti i dio odgovornosti za posljedice takvih odluka – zaključuju u saopštenju.

Continue Reading

Facebook

Istaknuto

Najnovije

Istaknuto