Premijer Milojko Spajić istakao je da će se rekonstrukcija Vlade desiti vrlo brzo i prihvatljiva mu je Jelena Borovinić Bojović kao potpredsjednica.

Kako je kazao o svemu će obavijestiti javnost kada za to bude spreman.

U najkraćem roku pronaći će rješenje za otkup viškova mlijeka i da će način na koji će to odraditi biti saopšten javnostu u naredna 24 sata. Što se tiče Opšteg kolektivnog ugovora premijer je kazao da radnici neće biti prepušteni milosti i nemilosti poslodavaca, i da su i dalje raspoloženi za pregovore, jer žele da svi radnici i u državnom i u privatnom sektoru dobiju povećanje zarada.

“Mi smo prihvatili da koeficijent bude povećan sa 90 na 100, uz uslov da koeficijenti budu usklađeni sa minimalnom zaradom. Bez tog uslova samo će 40.000 do 50.000 ljudi iz državne uprave i državnih preduzeća dobiti povećanje, a privatni sektor, odnosno 250.000 radnika neće. Svaki poslodavac ima pravo da smanji koneficijente poslije povećanja obračunske vrijednosti i to su radili u prošlosti decenijama i to nećemo dozvoliti. Ili ćemo svima povećati zarade ili hajde da se dogovorimo kako to da uradimo”, kazao je Spajić.

Jedino prihvatljivo rješenje je, kako je dodao, da se svima povećaju zarade, i ne žele da diskriminišu privatni sektor. Ističe da nema dogovora oko tog pitanja u socijalnom trouglu i dok se ne pronađe saglasnost spremi su za razgovor, ali neće dozvoliti ucjene.

“Vlada je konstruktivan partner i to smo pokazali mnogo puta do sada i treba da tako nastavimo”, poručio je Spajić.

Što se tiče koncesije za aerodrome naglasio je da je ugovor jasan i koncesionar treba da isplati 100 miliona samo se radi na tehničkim detaljima. Ugovor je, kaže, spreman za Skupštinu, ali ima jedan preduslov, a to je potpisivanje sporednog sporazuma sa Korejancima kojima se obavezuju da promovišu Crnu Goru u Koreji i još neke povoljnosti za državu, a potrebna je i potvrda njihovog Borda direktora.

Izvor: Gradski.me

Miroslav Lazanski, jedan od najpoznatijih vojnopolitičkih komentatora lista Politika, pisao je o jednoj od najzagonetnijih epizoda iz vremena NATO bombardovanje SR Jugoslavije 1999 – navodnoj akciji jugoslovenskih aviona G-4 „super galeb” na aerodrom Rinas kod Tirana.

Lazanski je u tom tekstu naveo da su piloti sa aerodroma Golubovci kod Podgorica, bez znanja i odobrenja komande u Beograd, pripremili i izveli supertajnu misiju čiji je cilj bio aerodrom Rinas, gdje su se, prema njegovim navodima, nalazili američka borbena grupa „Soko”, helikopteri tipa „apač”, kao i dijelovi 82. padobranske divizije iz Fort Brega.

Prema Lazanskom, u ranu zoru 26. aprila 1999. godine u akciju je krenulo šest aviona G-4 „super galeb” jugoslovenskog Ratnog vazduhoplovstva, iz sastava akro-grupe „Leteće zvijezde”. Leteći izuzetno nisko, iznad morskih talasa, kako bi izbjegli radarsku kontrolu, avioni su, kako je pisao Lazanski, za manje od dvadeset minuta stigli do ciljeva u rejonu Rinasa. U tekstu se navodi da su „galebovi” prišli iz pravca izlazećeg sunca, što je otežavalo njihovo vizuelno otkrivanje. Najprije je, prema toj verziji događaja, napadnut logor za obuku pripadnika OVK u blizini aerodroma, a potom su gađani američki helikopteri na zemlji. Lazanski je naveo da je tom prilikom uništeno devet „apača”, dok su još tri bila ozbiljno oštećena.

Posebnu pažnju u njegovom tekstu privukao je dio u kojem je ukazivao na okolnosti koje su, kako je smatrao, mogle potvrditi da se nešto na Rinasu zaista dogodilo. Italijanska državna televizija, prema njegovim navodima, istog dana je jednom objavila vijest o napadu na aerodrom, nakon čega je ona povučena. Ruska agencija Itar-Tas javila je da je aerodrom Rinas 26. aprila bio zatvoren za saobraćaj i da je tako ostalo nekoliko dana. Lazanski je podsjećao i da italijanski ministar unutrašnjih poslova nakon posjete Tirani nije poletio sa tog aerodroma, kao i da albanska delegacija koja se vraćala sa sastanka Savjeta Evrope u Strazburu nije sletjela na Rinas, već u Valonu. U istom kontekstu pominjao je i prvu vijest o gubitku jednog američkog „apača” na „rutinskom letu”, koja se, kako je pisao, vremenski poklopila upravo sa 26. aprilom.

Dan kasnije, 27. aprila 1999. godine, NATO je, prema Lazanskom, u više navrata žestoko bombardovao aerodrom Golubovci kod Podgorice, posebno gađajući podzemni objekat Tuzi, u kojem su se nalazili avioni G-4 iz akro-grupe „Leteće zvijezde”. Objekat je srušen, a avioni u njemu uništeni.

Lazanski je u svom tekstu naveo i da je jedan od jugoslovenskih pilota, prilikom primanja vojnog odlikovanja, rekao da ga prima „za uspjeh u tajnoj misiji”. Istovremeno, podsjetio je da piloti o akciji na aerodromu Rinas nisu željeli govoriti, te da su Hag i sudbina srpskih generala uticali na kasnije ćutanje o mnogim događajima iz rata 1999. godine. Zato je i završna ocjena Miroslava Lazanskog ostala najupečatljiviji dio tog teksta – službeno, ta priča se nikada nije dogodila. Neslužbeno, „Leteće zvijezde” su odletjele u legendu.