Sport

Vukčević o radu FK Sportinga: Ne jurimo rezultate, već razvoj djece

PRipremila: Tamara Raičević

Od ideje dvojice fudbalskih entuzijasta do škole koja danas okuplja djecu željnu igre, druženja i razvoja – FK Sporting gradi svoj put na drugačijim vrijednostima. Kroz rad sa najmlađima, treneri ove škole nastoje da djeci prenesu ne samo fudbalsko znanje, već i životne vrijednosti koje će ih pratiti van terena. O radu, filozofiji i ciljevima FK Sportinga razgovarali smo sa jednim od trenera, Filipom Vukčevićem.

FK Sporting broji četiri uspješne godine rada. Kako je nastao i koja je njegova osnovna misija?

U martu 2022. godine završio sam svoju prvu trenersku licencu. U međuvremenu, moj komšija i kolega Vlado Vučinić, inače veliki fudbalski entuzijasta, napravio je teren na svom imanju. Kada smo razgovarali o daljim poslovnim planovima, koji su usko vezani za fudbal, shvatili smo da imamo istu želju i ambiciju – da osnujemo školu fudbala koja će ponuditi nešto drugačije: drugačiji pristup i drugačije vrijednosti. Željeli smo da kroz igru, osmijeh i druženje djeca ostanu djeca, bez bespotrebnog pritiska. Kroz nekoliko mjeseci razradili smo detaljan plan i program, definišući pravac u kojem treba da se razvija naša školica. Dana 24. avgusta 2022. godine krenuli smo sa radom.

Koliko je važno da djeca od malih nogu budu uključena u sport?

U današnje vrijeme djeca sve više vremena provode uz različite vrste tehnologije (telefone, računare, razne video-igre…), dok se, nažalost, sve manje pažnje posvećuje kvalitetnom provođenju slobodnog vremena kroz društvene igre i igru na otvorenom sa drugom djecom. Zbog toga postoji veliki deficit u razvoju fizičkih sposobnosti, a u ovom slučaju posebno motoričkih sposobnosti, koordinacije, agilnosti i orijentacije u prostoru. Iz ličnog iskustva mogu reći da je moja generacija, kao i mnoge generacije prije nje, odrastala uz društvene igre poput hvatalice, lastiša, žmurke, trule kobile, između dvije vatre i mnogih drugih. Na taj način bili smo mnogo zdraviji, pokretljiviji i agilniji. Jednostavno, razvijali smo i koristili mnogo širi spektar svojih fizičkih sposobnosti.

Radite sa mališanima uzrasta od 5 do 11 godina. Zašto ste se odlučili baš za ovu specifičnu grupu i kako izgleda rad sa njima?

Svaka škola fudbala počinje sa radom od najmlađih polaznika, koji nam najčešće dolaze iz vrtića. Do sada smo djecu mogli da zadržimo do njihove 11. godine, jer nismo imali odgovarajuće uslove da im pružimo adekvatan razvoj kroz rad na velikom terenu. Srećom, taj problem smo riješili i generaciju djece rođene 2016. godine moći ćemo da pratimo i razvijamo nekoliko godina duže. Za svaku uzrasnu kategoriju plan i program rada je drugačiji. Kod najmlađih polaznika akcenat je na tome da kroz osmijeh, igru i druženje usvajaju osnovne fudbalske elemente, odnosno da razvijaju dugotrajnu ljubav prema fudbalu. Kako djeca rastu i sazrijevaju, postepeno se povećavaju zahtjevi, a sve veći fokus stavlja se na rad sa loptom, razvoj tehničkih sposobnosti i usavršavanje fudbalskih vještina.

Često svjedočimo tome da se u mlađim kategorijama nameće imperativ pobjede. Na koji način u FK Sporting balansirate između prirodne želje djece za pobjedom i Vašeg primarnog cilja – pravilnog razvoja i zdravog okruženja?

Sigurno je najteže pronaći pravu mjeru u radu, posebno sa djecom, između negativnog pritiska i zdrave odgovornosti. Od djece nikada ne očekujemo golove i pobjede po svaku cijenu, ali očekujemo da uvijek budu posvećeni, da daju svoj maksimum i da se trude, jer oni se ne takmiče ni sa kim drugim, već samo sa samim sobom – da svakog dana budu najbolja verzija sebe. Da budu bolji nego što su bili prije tri, šest, devet ili dvanaest mjeseci – to je prava suština našeg rada.

Šta sve, prema Vašem mišljenju, mora da posjeduje jedan trener koji radi sa djecom?

Sve zavisi od toga šta roditelj želi za svoje dijete, odnosno u kom smislu želi da se dijete oblikuje kao ličnost i sportista. Po mom mišljenju, trener mora biti kulturan, odmjeren, uredan, pozitivan, strpljiv, elokventan i vrijedan. Mora uvijek biti spreman da unapređuje svoje znanje, da poznaje dječiju psihologiju i, naravno, da bude vaspitač, kako bi sve te kvalitete mogao uspješno prenijeti na djecu.

Koliko je trener danas i pedagog i vaspitač, i kako se ta uloga odražava u Vašem radu sa djecom?

Sve zavisi od kluba do kluba i od trenera do trenera. Svako ima svoje kvalitete i različite metode rada. Bez lažne skromnosti, ističem da u tom segmentu – ulozi pedagoga i vaspitača – nemamo konkurenciju i da je to naš najjači adut koji možemo ponuditi. Odnos prema djeci, pristup radu, disciplina i vaspitanje predstavljaju temelj našeg djelovanja. Gdje god smo putovali sa djecom širom bivše Jugoslavije – u Beograd, Sarajevo, Ohrid, Zlatibor, Mostar i druge destinacije – uvijek smo dobijali iste komplimente: da se rijetko, ako ikada, pojavila grupa tako vaspitane i disciplinovane djece.

Koje vrijednosti nastojite da prenesete svojim polaznicima?

Kultura, poštovanje, skromnost i lijepo ponašanje (poštovanje bontona) vrijednosti su koje želimo da usadimo djeci. Želimo da uvijek budu vrijedni i da daju svoj maksimum u svemu što rade. Važno nam je da shvate da su sami odgovorni za svoje postupke. Igraš cijelu utakmicu – svojim radom, zalaganjem i ponašanjem na terenu odgovoran si za ono što pokažeš. Dobio si slabu ocjenu u školi – odgovornost je na tebi jer nisi dovoljno učio. Iako su još mali, djeca se moraju postepeno učiti samostalnosti, da preuzimaju odgovornost i da sami savladavaju prepreke sa kojima se susreće svako dijete tokom odrastanja.

Granica između podrške i prevelikog pritiska roditelja nekada zna da bude tanka. Kakav savjet najčešće dajete roditeljima – kako da budu najbolja podrška svom djetetu sa tribina?

Mislim da je najveći problem u tome što se dječiji sport poistovjetio sa profesionalnim sportom, posebno kada je riječ o ponašanju publike, očekivanjima i navijanju sa tribina. Često je najvažnije samo postići gol i ostvariti pozitivan rezultat, bez obzira na način na koji se do njega dolazi. Lično smatram da roditelj najbolje može pomoći svom djetetu tako što će se raspitati kakve vrijednosti i kakav pristup radu njeguje određeni trener. Važno je da svom djetetu obezbijedi sve uslove koji su neophodni da bude dio tog kolektiva – da mu priušti kopačke, plati članarinu, obezbijedi opremu i da ga redovno dovodi na treninge i utakmice. Nakon toga treba prepustiti struci, kojoj je ukazao povjerenje, da radi svoj posao. Bez nepotrebnih komentara i dobacivanja sa strane. Ukoliko roditelj nije zadovoljan, uvijek može potražiti drugo rješenje, ali ne bi trebalo da se miješa u trenerov plan i program rada. Jer onaj ko vodi kolektiv ne može svoj rad prilagođavati samo jednom pojedincu, već mora voditi računa o razvoju i napretku cijele grupe.

Kako je nastala ideja o druženjima i zajedničkim treninzima sa drugim klubovima, i koliko to znači djeci?

Kada igramo prijateljske utakmice, uvijek tražimo kolege trenere koji dijele iste vrijednosti kao i mi. Važno nam je da rezultatski imperativ nije u prvom planu, već da djeca igraju bez pritiska, da svi dobiju priliku, bez obzira na nivo talenta. Želimo da se druže, socijalizuju, rastu i sazrijevaju kroz uživanje u igri i radu, baveći se onim što najviše vole.

Kakva iskustva mališani stiču kroz takve aktivnosti?

Sigurno da su emocije razne i pomiješane. Koliko god im skrećemo pažnju da u njihovom uzrastu rezultat nije presudan, kada pobijede, uvijek odlaze kući zadovoljniji i sretniji. Trudimo se da im objasnimo kako su pobjede i porazi sastavni dio fudbala, ali i života. Za jednog profesionalnog fudbalera najvažniji je mentalitet – da se u pobjedi ne uzvisi, a u porazu ne ponizi. Ne ide uvijek sve samo uzlaznom putanjom, zato djecu učimo da moraju biti spremna na različite ishode, da iz svake situacije izvuku pouku i nastave dalje sa istim zalaganjem i motivacijom.

Kako ste se odlučili za trenerski poziv?

Kao dječak, odrastao sam uz oca koji je bio trener. Koliko god sam želio da budem fudbaler, ipak je želja da jednog dana budem trener i lider određene grupe bila veća i jača. Uvijek sam smatrao da na taj način mogu pokazati više svog fudbalskog znanja, ideja i umijeća. Kao igrač si samo jedan od dvadeset igrača u ekipi, dok si kao trener jedan – a njih dvadeset igra fudbal iz tvoje glave. Tvoje ideje, način rada, filozofija i pogled na igru prenose se na cijelu ekipu. Upravo ta odgovornost i mogućnost da utičeš na razvoj drugih ljudi bila je ono što me je uvijek posebno privlačilo trenerskom pozivu.

Šta Vas najviše ispunjava u radu sa djecom?

Ko god me poznaje lično, zna koliko volim djecu. Volim da provodim vrijeme sa njima i da mi povjere sve ono što im leži na duši. Zanimaju me kako im je u vrtiću i školi, šta se novo dešava u njihovom životu, koje crtane filmove gledaju i sa kakvim igračkama se igraju. Jednostavno, prija mi sve ono što nosi dječija bezbrižnost, njihova iskrenost i neposrednost. Zaista uživam u vremenu provedenom sa djecom i u svemu što njihov svijet čini posebnim.

Kakva je Vaša vizija razvoja FK Sporting u narednim godinama, da li su u planu novi sportski događaji i saradnje?

Imamo mnogo planova i ideja. Kao i do sada, radićemo postepeno, malim, ali sigurnim i temeljnim koracima, kako bismo nastavili da se razvijamo u pravom smjeru. Jedna od narednih stvari koja nam je veoma važna jeste da treninzi budu potpuno zatvorenog tipa. U svijetu sporta to je sasvim normalna i prirodna praksa, jer omogućava djeci da budu maksimalno koncentrisana i fokusirana na rad, a sve u cilju njihovog boljeg napretka i razvoja. Da li roditelji prisustvuju nastavi u vrtiću ili školi, gdje program traje mnogo duže? Ne prisustvuju. Zato zaista ne vidim šta je sporno u tome da djeca tih sat vremena provedu potpuno posvećena treningu, zajedno sa svojim trenerima. To nije udaljavanje roditelja, već stvaranje boljih uslova za rad i razvoj djece, jer je sve što radimo usmjereno upravo na njihovo dobro.

Na tržištu danas postoji veliki broj škola fudbala i klubova za djecu. Šta je ono što FK Sporting, prema Vašem mišljenju, izdvaja od ostalih i čini ga autentičnim?

Vjerovatno se ovo može zaključiti iz prethodnih odgovora, ali da sumiramo – naš najveći kvalitet je odnos i komunikacija sa djecom. Ko god nas pozove sa željom da dovede dijete, odmah dobije kratak uvid u način našeg funkcionisanja i vrijednosti koje njegujemo. Ne pravimo Mesije i Ronalde! Naš cilj nije stvaranje pritiska i nerealnih očekivanja, već da kroz igru, zabavu i druženje djeca nauče osnovne fudbalske korake i razviju ljubav prema fudbalu. Jer upravo tome škola fudbala i služi. Imamo svoje principe kojih se strogo držimo i od kojih ne odstupamo. Svi oni koji prepoznaju naše vrijednosti i način rada uvijek su dobrodošli za saradnju.

Slične teme:filip vukčević fk sportimg zeta

Sledeće

Opština Zeta izdvaja pola miliona eura za FK Zeta

Ne propustite

Tvoj nalog, tvoja igra – jednostavan početak uz Meridian

Portal Zeta

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

You must be logged in to post a comment Login

Sport

Krstović pred veliko finale: Ostao je još jedan stepenik do vrha

Pripremila: Tamara Raičević

Ženska kadetska reprezentacija Crne Gore ponovo ispisuje jednu od najljepših stranica crnogorskog sporta. Mlade „lavice“ plasirale su se u finale Svjetskog prvenstva, nakon što su u polufinalu savladale Dansku 27:25, a veliki uspjeh ima i snažan zetski pečat. Među članovima stručnog štaba je i naša Bobana Krstović, koja je za Portal Zeta govorila o pobjedi nad Danskom, vjeri u ovu generaciju, ali i velikom finalu protiv Španije.

Krstović je istakla da je utakmica protiv Danske detaljno analizirana, uz posebnu pažnju posvećenu njihovim taktičkim rješenjima i slabostima koje su željeli da iskoriste.

“Iskreno, meni je kao treneru Danska bila nešto manje zahtjevna reprezentacija od Slovačke, koju smo savladali u borbi za polufinale. Prije svega, Danska nije ekipa koja igra brzi centar i koja se tako brzo vraća u odbranu, što nam je otvorilo određene mogućnosti koje smo željeli iskoristiti. Pripremili smo se za sve njihove slabosti i pokušali da napadnemo njihove najslabije karike u odbrani. To se na terenu jako dobro vidjelo, posebno u prvih 25 minuta, kada smo odigrali zaista fantastično i u jednom trenutku imali prednost od čak 11 golova”, ocijenila je Krstović.

Ona navodi da je bilo jasno da njihov trener mora taktički reagovati i promijeniti određene stvari, što su, prema njenim riječima, i uradili, posebno u napadu. Ona posebno naglašava da su naše djevojke pokazale ogromnu hrabrost i karakter, odgovorivši na svaki njihov pokušaj da preokrenu utakmicu u svoju korist

“Mi smo zaista mnogo vjerovali… Kao treneri sa iskustvom, možete osjetiti i prepoznati koliko je neka reprezentacija zaista zahtjevna i koliko vam određeni protivnik igrački odgovara. Mi smo vjerovali u ono što radimo, vjerovali smo u naš sistem rada, ali prije svega vjerovali smo u naše djevojke. One su tokom cijelog turnira maksimalno ispoštovale sve što smo od njih tražili i zbog toga im zaista pripadaju najveće zasluge”, dodaje ona.

Krstović nije krila emocije zbog plasmana u finale, istakavši da je to ostvarenje sna za svakog trenera.

“Ponosni smo, presrećni i svjesni veličine onoga što smo napravili. Ali, isto tako, svjesni smo zašto smo došli ovdje i šta je naš krajnji cilj. Napravili smo još jedan veliki korak, ali ostao je još jedan stepenik do samog vrha. Uz Božiju pomoć, vjerujem da možemo napraviti i taj posljednji korak”, poručila je ona.

Govoreći o finalu sa Španijom, Krstović je kazala da se dvije reprezentacije dobro poznaju, te da iza sebe već imaju dva finala Mediteranskih igara, finale Evropskog prvenstva, gdje su naše rukometašice pobijedile u utakmici za bronzanu medalju.

“Izgleda da nam je, na neki način, suđeno da upravo preko Španije ispisujemo istoriju. Španija je izuzetno kvalitetna reprezentacija, posebno kada govorimo o bekovima i krilima. Znamo njihove kvalitete, ali isto tako znamo i njihove slabosti. Dobro smo ih analizirali i znamo šta treba da uradimo kako bismo utakmicu odveli u pravcu koji nama odgovara”, mišljenja je Krstović.

Kao trener reprezentacije, posebno naglašava da je uoči finala najvažnije da ekipa ostane vjerna sebi i onome što je gradila tokom cijelog prvenstva.

“Vjerujemo u naše djevojke, kao što smo vjerovali do sada, i sigurna sam da će još jednom ispoštovati sve ono što budemo tražili od njih. Motiva, volje i želje da pokažemo ko smo i koliko vrijedimo sigurno nam neće nedostajati. Ovo je utakmica za koju se živi i vjerujem da ćemo na terenu ostaviti posljednji atom snage”, kazala je ona.

Krstović je uputila riječi podrške i optimizma za utakmicu odluke koja je pred njima.

“Za kraj, djevojkama bih poručila ono što nas prati od samog početka – „Uspjećemo.“ To nije samo naš slogan, već način na koji smo radili sve ove godine, ali i razmišljali i vjerovali jedni u druge tokom cijelog prvenstva. Prvo moramo biti mi, zajedno, kao ekipa, kao jedno, i onda možemo odgovoriti svakom protivniku”, poručila je Krstović.

Ona navodi da je pred jednom od najtalentovnijih generacija rukometašica Crne Gore utakmica u koju treba ući hrabro, ponosno i bez straha. Takođe, navodi da ne smiju zaboraviti da uživaju u trenutku, te da moraju biti svjesni prilike koju imaju.

“Ne dolazi se svaki dan do finala Svjetskog prvenstva i zato želimo da damo sve od sebe – za ovaj dres, za ovu ekipu i za sve ljude koji vjeruju u nas”, dodaje ona.

Krstović je na kraju uputila posebnu poruku zahvalnosti navijačima i svim građanima Crne Gore.

“A svim ljudima u Crnoj Gori koji će biti uz nas, koji nas prate, bodre i vjeruju u ove djevojke, mogu samo da kažem – hvala vam. Osjećamo vašu podršku i ona nam zaista mnogo znači. Obećavamo da ćemo se dostojanstveno i hrabro, do posljednje sekunde, boriti da opravdamo vaše povjerenje i da pokažemo da ova generacija pripada samom vrhu”, zaključila je Krstović.

Važno je istaći da su svoj doprinos na putu ka uspjehu reprezentacije ostvarile i igračice Zete, Mia Ulićević i Ivana Knežević, koje su dio generacije koja je Crnu Goru odvela do finala Svjetskog prvenstva.

Podsjećamo, veliko finale između rukometašica sa Balkana i Pirineja na programu je u nedelju sa početkom od 17.30 časova, a utakmicu možete pratiti na TVCG 2, Portalu RTCG i platformi MNE play.

Sport

Meridianbet i UFC ispisali istoriju u rasprodatoj Beogradskoj areni

Meridianbet, B2C divizija kompanije Meridian Holdings Inc. (NASDAQ: MRDN), bio je generalni partner prvog UFC događaja u istoriji Srbije, održanog pred rasprodatom Beogradskom arenom

Ove sedmice, najbučnija dvorana svjetskog sporta nalazila se u Beogradu. Prvog avgusta, UFC je po prvi put u svojoj istoriji stigao u Srbiju, rasprodata arena zaplamtjela je od baklji, a brend koji je stajao u centru svega rođen je u tom istom gradu prije dvadeset pet godina.

Meridianbet, konzumerska divizija kompanije Meridian Holdings Inc., listirane na Nasdaqu, nastupio je kao generalni partner UFC Fight Night: Medić protiv Rodrigeza. Savršena je slika da kompanija koja je 2001. godine krenula iz Beograda, a danas se trguje na Nasdaqu i posluje na 20 regulisanih tržišta širom svijeta, stoji rame uz rame sa najvećom svjetskom organizacijom borilačkih sportova u noći kada je ona konačno stigla kući.

Domaća publika je dobila ono zbog čega je došla — i dobila je to brzo. Srbinu Urošu Mediću bilo je potrebno samo trideset sekundi da završi meč, i arena je pukla od euforije.

Program je brojao četrnaest mečeva, a cijelo veče prenošeno je uživo obožavaocima na svim kontinentima putem UFC-ovih medijskih partnera.

Meridianbet je u ringu imao i svog borca. Neporaženi brazilski velter Michael “PQD” Oliveira, kojeg sponzoriše sestrinska kompanija Meridianbet Brazil, ostvario je UFC debi na beogradskom programu i okitio ga nokautom već u prvoj rundi.

Za Meridian Holdings, ovaj trenutak nosio je i posebnu simboliku. Kompanija u ovo partnerstvo ulazi nakon rekordnih rezultata u drugom kvartalu i pod novim rukovodstvom, s Zoranom Miloševićem, koji je nedavno imenovan za generalnog direktora (CEO) kompanije Meridian Holdings Inc.

Ono što je počelo kao jedna kladionica u Beogradu, danas je grupacija listirana na Nasdaqu, koja objedinjuje B2B i B2C igre na sreću na više od 20 regulisanih tržišta — od Expanse Studios i GMAG-a na tehnološkoj strani, do Meridianbeta na konzumerskoj. UFC veče bilo je, u stvari, najsnažniji i najjavniji izraz dosad kompanije koja je dvije decenije graditeljstva provela dok je malo ko gledao.

Tri priče susrele su se u jednoj areni te noći: američka promocija koja po prvi put stupa na tlo Srbije, brazilski borac koji svoju UFC karijeru otvara nokautom, i srpska kompanija listirana na Nasdaqu, koja je iskoristila trenutak da pokaže koliko daleko jedan brend može otići — a da nikada zapravo ne napusti dom.

Oktagon odlazi, ali Meridian Holdings je svoj rodni grad pretvorio u centar svjetskog sporta, i to kao kompanija listirana na Nasdaqu (MRDN) koja i dalje tačno zna odakle je potekla.

O kompaniji Meridian Holdings Inc.

Meridian Holdings Inc. (NASDAQ: MRDN), sa sjedištem u Las Vegasu, Nevada, etablirana je B2B i B2C grupacija za gejming tehnologiju koja posluje na više od 20 međunarodnih regulisanih tržišta. Njenu B2C diviziju predvodi Meridianbet, osnovan u Srbiji 2001. godine. Za više informacija posjetite www.meridian-holdings.com

Sport

Od tatamija do HYROX-a: Lazar Đurčević kreće u novu sportsku misiju

Pripremila: Tamara Raičević

Prije samo nekoliko dana objavio je kraj uspješne takmičarske karate karijere, a već je spreman za novo poglavlje. Bivši karatista kluba Vukovi Zeta, Lazar Đurčević, okušaće se u HYROX-u, jednoj od najbrže rastućih svjetskih fitnes disciplina, sa ambicijom da zajedno sa partnerkom Dijanom Ćirović izbori plasman na svjetskoj smotri najboljih HYROX takmičara. U razgovoru za Portal Zeta govori o razlozima ove odluke, izazovima koje donosi nova disciplina i planovima za budućnost.

Nakon završetka takmičarske karate karijere, prvi veliki izazov biće HYROX trka. Zašto baš taj format?

Nakon karate karijere želio sam novi izazov koji će zadržati takmičarski duh i potrebu za napretkom. HYROX me privukao jer spaja snagu, izdržljivost i mentalnu snagu – stvari koje su me pratile i kroz karate. To je novi test i prilika da pomjerim svoje granice u drugačijem formatu.

HYROX je posljednjih godina postao globalni fitnes fenomen i okuplja sve više bivših profesionalnih sportista. Da li HYROX vidiš kao jednokratni izazov ili početak novog sportskog puta?

Za sada sebe vidim u HYROX-u, naravno ukoliko budem mogao da uskladim obaveze i nastavim na pravi način. Plan je da se prijavim na nekoliko takmičenja sa svojom HYROX partnerkom Dijanom i da zajedno pokušamo da ostvarimo plasman na Svjetskom prvenstvu.

Koliko ti je bilo važno da, i nakon završetka karate karijere, ostaneš aktivan i pronađeš novu sportsku motivaciju?

Poslije svih dešavanja u posljednjoj sezoni, u kojoj sam ostvario najbolji rezultat u karijeri, prošao sam kroz težak mentalni period. Nisam želio da sav trud, iskustvo i forma koju sam godinama gradio jednostavno nestanu. Osjećao sam da sam i dalje fizički i psihički spreman za novi izazov, a ideja za HYROX je došla kao prava prilika da nastavim da se dokazujem i pokažem u najboljem mogućem svjetlu.

Koliko ti je karate pomogao u pripremama za ovako zahtjevno takmičenje koje kombinuje trčanje i funkcionalne vježbe?

Karate mi je mnogo pomogao, prije svega kroz disciplinu, radne navike i mentalnu snagu. Godine provedene u vrhunskom sportu naučile su me kako da treniram, kako da podnesem napor i kako da ostanem fokusiran kada je najteže. Naravno, HYROX zahtijeva drugačiju specifičnu pripremu, ali baza koju sam izgradio kroz karate bila je velika prednost.

Koliko se razlikuje mentalna priprema za HYROX u odnosu na karate, gdje su taktika i koncentracija često presudni?

Mentalna priprema ima dosta sličnosti, ali i razlika. U karateu su taktika, koncentracija i sposobnost donošenja odluka u djeliću sekunde često presudni, dok je kod HYROX-a veći fokus na izdržljivost, kontrolu uma i sposobnost da nastaviš kada tijelo počne da se umara. Ipak, iskustvo iz karatea mi je pomoglo da naučim da ostanem miran pod pritiskom, da vjerujem u sebe i da izdržim teške trenutke, što je i u HYROX-u veoma važno.

Šta ti je trenutno veći izazov – fizička priprema ili prilagođavanje potpuno drugačijem načinu takmičenja?

Trenutno je veći izazov prilagođavanje drugačijem načinu takmičenja. Fizička baza koju sam izgradio kroz karate mi mnogo pomaže, ali HYROX zahtijeva drugačiju specifičnu pripremu, posebno kada je u pitanju kombinacija trčanja i funkcionalnih vježbi.

Da li misliš da će iskustvo vrhunskog karatiste biti prednost u odnosu na rekreativce koji ulaze u HYROX?

Iskustvo vrhunskog sportiste sigurno je prednost, prije svega zbog discipline, radnih navika i mentalne snage koju sam izgradio kroz karate. Ipak, HYROX je nova disciplina i potrebno je dokazati se na stazi. Kao i do sada, želim da radom i rezultatima pokažem šta mogu. Svjestan sam da ima ljudi koji sumnjaju u mene i Dijanu, ali upravo nas to dodatno motiviše.

Koliko ti znači što ćeš na HYROX-u nastupiti u paru sa Dijanom Ćirović i koliko je važno povjerenje i usklađenost između partnera u ovakvom formatu takmičenja?

Mnogo mi znači što ću na HYROX-u nastupiti sa svojom HYROX partnerkom Dijanom. I ona je trenirala karate, upravo nas je karate i spojio, pa već imamo zajedničko sportsko iskustvo i razumijevanje. U ovakvom formatu povjerenje, podrška i usklađenost između partnera su veoma važni. Znamo kako da guramo jedno drugo, da budemo podrška kada je teško i da zajedno damo maksimum kako bismo ostvarili što bolji rezultat.

S obzirom na to da iz Crne Gore ove godine nema drugih takmičara, osjećaš li dodatnu odgovornost i motiv da na neki način predstaviš našu sportsku zajednicu na ovom međunarodnom događaju?

Predstavljati Crnu Goru na ovakvom međunarodnom događaju za mene predstavlja veliku čast, ali i odgovornost. Posebno mi znači što ću imati priliku da predstavim svoju opštinu Zeta, sve ljude koji podržavaju mene i Dijanu, kao i našeg glavnog sponzora, restoran Roštiljada, koji je prepoznao naš trud i stao iza nas na ovom putu. Svjesni smo da pripreme, putovanja i učešće na ovakvim takmičenjima zahtijevaju velika odricanja i finansijsku podršku, zato se nadamo da će se ovoj priči priključiti još ljudi i kompanija. Takođe vjerujem da će i Opština Zeta prepoznati značaj ovog nastupa i stati iza nas, kako bismo na najbolji način predstavili našu zajednicu. Naš cilj je da damo maksimum i opravdamo povjerenje svih koji vjeruju u nas.

Imaš li određeni rezultat ili vrijeme koje želiš da ostvariš na prvoj trci ili ti je cilj prije svega da završiš takmičenje?

Naravno da postoji želja za što boljim rezultatom, jer takmičarski duh je nešto što nosim iz karatea. Ovo će biti moje prvo HYROX takmičenje, ali kroz pripreme koje smo prošli Dijana i ja znamo koliko možemo. Cilj nam je da damo maksimum i vjerujemo da možemo biti blizu postolja, a možda i ostvariti plasman među najboljim.

Kada prođe prva trka, šta će za tebe predstavljati uspjeh – plasman, vrijeme ili jednostavno osjećaj da si otvorio novo poglavlje sportske karijere?

Uspjeh će za mene biti kombinacija svega. Naravno da je rezultat i plasman nešto što nas motiviše, ali najvažnije će biti da znam da smo Dijana i ja dali svoj maksimum i pokazali koliko možemo. Ova trka za mene predstavlja otvaranje novog poglavlja sportske karijere i priliku da nastavim da se dokazujem u novoj disciplini.

Da li ćeš nastaviti da se takmičiš u HYROX-u paralelno sa sudijskim ili trenerskim angažmanom u karateu?

Karate je moja prva ljubav i iz njega nikada neću izaći. Uvijek ću biti tu za svoj klub i za svu djecu kojoj bude trebala pomoć, jer smatram da još mnogo mogu da dam karateu. Naravno, nastaviću i sudijski angažman, gdje me u novembru očekuje polaganje za balkansku licencu. HYROX je za mene novi izazov i motivacija, ali karate će uvijek ostati dio mene.

Šta bi poručio karatistima koji razmišljaju da se oprobaju u HYROX-u ili sličnim funkcionalnim disciplinama?

Poručio bih im da se ne plaše novih izazova i da vjeruju u sebe. Karate im daje odličnu osnovu kroz disciplinu, radne navike i mentalnu snagu, a prelazak u novi sport nije lak – znam kakav je to pritisak i kroz šta sportista prolazi. Uvijek ću biti tu za njih, da pomognem i prenesem svoje iskustvo.