Politika

Pogledajte ko je sve od funkcionera dobio stambene kredite od 2016. do 2020.

Vlada Crne Gore proslijedila je dio spiska funkcionera i državnih službenika kojima je Komisija za stambena pitanja dodijelila stambene kredite u periodu od 2016-2020

Vlada Crne Gore proslijedila je dio spiska funkcionera i državnih službenika kojima je Komisija za stambena pitanja dodijelila stambene kredite u periodu od 2016-2020.

Na spisku za 2016. godinu su Ivica Stanković koji je u vrijeme dobijanja kredita bio na funkciji Vrhovnog državnog tužioca i njemu je Odlukom Komisije o dodjeli sredstava od 09.03.2016. godine dodijeljeno 40.000 eura. Zatim Obrad Mišo Stanišić, tada poslanik u Skupštini, kojem je dodijeljeno 35.000 eura.

Tadašnjem direktoru Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Safetu Kurtagiću dodijeljeno je 20.000 eura, a državnoj tužiteljki u Višem državnom tužilaštvu Vesni Jovićević 30.000 eura.

Tokom 2017, tačnije 18. januara, 40.000 eura kredita odobreno je Blažu Jovaniću tada predsjedniku Privrednog suda, zatim Gordani Reljić tadašnjoj doktorici Bolnice za plućne bolesti 20.000, koliko i Jeleni Perunović specijalisti radiologije.

Tadašnjoj šefici kabineta Vrhovnog državnog tužioca Tanji Božović Odlukom Komisije o dodjeli sredstava od 2.03.2017.godine dodijeljeno je 20.000 eura, koliko i Jovanki Krunić tada pomoćnici u Specijalnom državnom tužilaštvu.

Šefu Kabineta predsjednika Vlade Dragoljubu Bulatoviću dodijeljeno je 20.000 eura, Dragici Milić generalnoj direktorici Direktorata za kulturno-umjetničko stvaralaštvo u Ministarstvu kulture 40.000.

Nina Vujošević tada savjetnica Predsjednika Vlade dobila je 25.000 eura, Vesna Begović, sudija Vrhovnog suda 40.000, Dragica Milačić sudija Vrhovnog suda 20.000.

Simeunu Raoniću pomoćniku Generalnog sekretara Vlade odobreno je 30.000 eura, Veselinu Vučkoviću državnom tužiocu u Vrhovnom državnom tužilaštvu 20.000, a Ružici Mišković načelnici Direkcije za međunarodnu saradnju u Ministarstvu javne uprave 35.000 eura.

Tokom 2018. krediti su odobreni Aleksandru Jovićeviću tada generalnom sekretaru Skupštine Crne Gore – 40.000 eura, Ani Đurašković zaposlenoj tada u Ministarstvu finansija – 40.000 eura, Biljani Jakić tada generalnoj direktorici Direktorata za unutrašnje tržištve i konkurenciju u Ministarstvu ekonomije 20.000; Branki Dobrović tada zaposlenoj u KCCG 20.000; Danijeli Neđeljković Vukčević generalnoj direktorici Direktorata za državnu upravu u Ministarstvu javne uprave 40.000; Dejanu Gazivodi tada zaposlenom u Agenciji za zaštitu prirode i životne sredine 20.000 eura; Dušku Globareviću zaposlenom u Upravi policije 29.500; Goranu Jovetiću tada državnom sekretaru u Ministarstvu javne uprave 40.000 eura.

U januaru te godine komisija je odobrila novac i Goranu Nikoliću tada generalnom direktoru Direktorata za industriju i preduzetništvo u Ministarstvu ekonomije 20.000 eura; Irmi Nišić zaposlenoj u Ministarstvu prosvjete 40.000; Ivi Vuković generalnoj direktorici Direktorata za ekonomsku politiku i razvoj u Ministarstvu finansija 40.000 eura; Ivu Đokoviću pomoćniku generalnog sekretara Vlade Crne Gore 20.000; Ivici Ivanoviću tada generalnom direktoru Direktorata za politiku odbrane u Ministarstvu odbrane 40.000 eura; Jadranki Đurković pomoćnici direktora Uprave za kadrove 25.000 eura; Jeleni Đaletić državni tužilac u Višem državnom tužilaštvu 20.000 eura; Ljiljani Korać sekretarki Višeg državnog tužilaštva 40.000; Milošu Vuksanoviću zaposlenom u Generalnom sekretarijatu 20.000; Miodragu Vujoviću direktoru Agencije za zaštitu konkurencije 25.920,76 eura; Merimi Baković savjetnici predsjednika Vlade Crne Gore 40.000 eura, Mersudinu Grediću zamjeniku generalnog sekretara Skupštine Crne Gore 20.000 €; Milošu Laleviću direktoru Direktorata za sport u Ministarstvu sporta 35.000 €; Nadi Nađi Karadžić direktorici JU Škola za osnovno muzičko obrazovanje iz Herceg Novog 20.000; Nadi Ulićević sekretarki Ministarstva odbrane 20.000 €; Nikoli Damjanoviću službeniku Agencije za nacionalnu bezbijednost 30.000 €; Omeru Mehmedoviću sekretaru Ministarstva prosvjete 40.000 €; Safetu Koraću generalnom direktoru Direktorata za strateško-razvojne poslove i integrisano upravljanje granicom u Ministarstvu unutrašnjih poslova 40.000 €; Sonji Bošković državni tužilac u Vrhovnom državom tužilaštvu 30.000 €; Sonji Milašinović zaposlenoj u Kliničkom centru 20.000 €.

Među funkcionerima kojima su dodijeljeni krediti je i Sreten Radonjić tada direktor Agencije za sprječavanje korupcije 40.000 €; Svetlana Mitrović savjetnica potpresjednika Vlade za ekonomsku politiku i finansijski sistem 30.000 €; Snežana Žurić zaposlena u Upravi za imovinu 30.000 €; Tatjana Bulatović sekretarka u Ministarstvu sporta – 35.000 €; Vladimir Raičković pomoćnik direktora za IT i razmjenu podataka u Fondu za zdravstveno osiguranje 40.000 €; Žana Radulović sekretarka u Ministarstvu ekonomije 30.000 €; Željka Milošević zaposlena u Generalnom sekretarijatu Vlade 40.000 €.

Tokom marta odobreni su krediti za Jelenu Burzan tada generalnu direktoricu Direktorata za pristupanje Evropskoj uniji u Ministarstvu evropskih poslova 25.000 €; Marjani Laković Drašković generalna direktorica direktorata za organizaciju pravosuđa i krivično zakonodavstvo i nadzor Ministarstva pravde 30.000 €; Milici Škiljević generalna direktorica u Ministarstvu zdravlja 20.000 €; Milovanu Vujoviću državni sekretar u Ministarstvu zdravlja 30.000 €; Nikoli Antović sekretaru u Ministarstvu zdravlja 20.000 €; Nataši Radonjić generalnoj direktorici Direktorata za izvršenje krivičnih sankcija u Ministarstvu pravde 30.000 €; Veljku Tomiću direktoru direktorata za srednje stručno obrazovanje u Ministarstvu prosvjete 30.000 €.

U maju 2018. na spisku su Jovanka Čizmović tada državna tužiteljka u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru 40.000 €; Mevlida Muratović sudija Ustavnog suda Crne Gore 40.000 €; Snežana Radović predsjednik Komisije za žalbe 25.000 €; Ljiljana Krivokapić direktorica JU Osnovne škole 28.000 €; Danijela Šuković načelnica Direkcije za poslove zaštite i zdravlja na radu u Ministarstvu rada i socijalnog staranja 25.000 €.

U decembru dodijeljen je kredit Aliji Košuti, direktoru uprave za inspekcijske poslove 40.000 €; Aleksandru Erakoviću ambasadoru Crne Gore u kraljevini Španiji 40.000 €; Arijani Nikolić Vučinić generalna direktorica Direktorata za predškolsko i osnovno obrazovanje i vaspitanje i obrazovanje i vaspitanje lica sa posebnim obrazovnim potrebama u Ministarstvu prosvjete 30.000 €; Bogiću Rakočeviću direktoru Nacionalne biblioteke Crne Gore 30.000 €; Branka Lakočević tada predsjednica Upravnog suda Crne Gore 40.000 €; Ervinu Ibrahimoviću poslaniku u Skupštini Crne Gore 40.000 €; Halilu Dukoviću poslaniku u Skupštini Crne Gore 40.000 €; Ibrahimu Smailović generalnom direktoru Direktorata za građansko zakonodavstvo i nadzor u Ministarstvu pravde 40.000 €; Miljanu Peroviću načelniku odjeljenja za vojnoobavještajne poslove u Ministarstvu odbrane 40.000 €.

Među državnim službenicima je i Miomir M. Mugoša direktor Poreske uprave sa odobrenih 40.000 €; Milivoje Rašović predsjednik Višeg suda za prekršaje u Podgorici 20.000 €; Miodrag Kankaraš savjetnik potpredsjednika vlade za ekonomsku politiku i finansijski sistem 40.000 €; Marina Miranović načelnica Direkcije za građansko zakonodavstvo u Ministarstvu pravde 30.000 €; Nataša Pešić, generalni sekretar Vlade Crne Gore 30.000 €; Nikola Dedeić zamjenik generalnog sekretara Vlade Crne Gore 20.000 €; Ifeta Čikić tržišna inspektorka u Upravi za
inspekcijske poslove 30.000 €; Snežana Vukčević sudija Upravnog suda 20.000 €; Senka Danilović sudija Višeg suda u Podgorici 40.000 €.

Odluka Komisije o dodjeli sredstava od 19.12. 2018. godine dodijelila je 40.000 eura Vesni Medenici tada predsjednici Vrhovnog suda. Zorka Kordić tada pomoćnica Generalnog sekretara Vlade Crne Gore dobila je 20.000 €; Žana Filipović generalna direktorica Direktorata za odnose sa vjerskim zajednica u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava 40.000 eura.

U 2019. godini komisija je odobrila Almi Ljuljanaj Jovićević tada generalnoj direktorici Direktorata za materijalne resurse u Ministarstvu odbrane 40.000 €; Bojani Martinović šefici Kabineta u Ministarstvu odbrane 40.000 €; Daliboru Miloševiću generalnom direktoru Direktorata za drumski saobraćaj u Ministarstvu saobraćaja i pomorstva 20.000 €; Draganu Radonjiću rukovodiocu Specijalnog policijskog odjeljenja 40.000 €; Draženu Buriću državnom tužiocu u Vrhovnom državnom tužilaštvu 20.000 €; Edini Dešić generalnoj direktorici Direktorata za tržište rada i zapošljavanje u Ministarstvu rada i socijalnog staranja 40.000 €; Elviru Klici direktoru Nacionalnih parkova CG 40.000 €; Filipu Grujiću zaposlenom u Ministarstvu prosvjete 40.000 €.

Ismet Skenderović tada pomoćnik direktora Uprave za nekretnine dobio je 20.000 €; Jovo Pajović generalni direktor Direktorata za penzijsko i invalidsko osiguranje i boračku i invalidsku zaštitu u Ministarstvu rada i socijalnog staranja 40.000 €; Kemal Đečević direktor Fonda rada 40.000 €; Ljijana Lakić državna tužiteljka u Višem državnom tužilaštvu 30.000 €; Ljiljana Simović generalna direktorica Direktorata za evropske integracije, programiranje i implementaciju EU fondova u Ministarstvu rada i socijalnog staranja 40.000 €; Milena Mijajlović šef kabineta u Ministarstvu održivog razvoja i turizma 17.500 €; Milica Lekić zaposlena u Ministarstvu prosvjete 25.000 €; Nikola Medenica direktor Agencije za zaštitu prirode i životne sredine 40.000 €; Radmila Lainović zaposlena u Ministarstvu održivog razvoja i turzima 17.500 €; Željko Stamatović generalni konzul u Generalnom konzulatu Crne Gore u Njujorku – SAD 40.000 €.

Tokom aprila 2019. odobreno je Herminu Šabotiću tada zaposlenom u Ministarstvu unutrašnjih poslova 20.000 €; Igoru Zečeviću zaposlenom u Ministarstvu unutrašnjih poslova 25.000 €; Nadi Drobnjak poslanici u Skupštini 40.000 €; Nevenki Banović zaposlena u Osnovnom sudu 20.000 € i Rajki Žižić zaposlena u Upravi za imovinu 20.000 €.

Tokom 2020. godine Odlukom Komisije novac je dodijeljen Bojanu Šarkiću tada šefu Stalne misije CG pri EU 30.000 €; Mariji Bakrač poslanici u Skupštini 40.000 €; Nadi Pejović savjetnici Glavnog pregovarača za pregovore o pristupanju Crne Gore EU 30.000 €.

Na spisku je i Ramiz Bašić tada ambasador CG u Rusiji kojem je dodijeljeno 30.000 € i Saša Radović specijalista dječije hirurgije u Kliničkom centru 40.000 €;

Izvor: RTCG

Sledeće

Razriješeni Krivokapić i Konjević, bez većine za sudije Ustavnog suda

Ne propustite

Krivične prijave zbog dodjele stanova

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

Politika

Spajić okupio lidere većine: Evropska integracija Crne Gore apsolutni prioritet

Predsjednik Vlade Milojko Spajić održao je sastanak sa liderima parlamentarne većine, na kojem je istaknuto da je evropska agenda Crne Gore apsolutni prioritet i da ključne zakone treba usvojiti do kraja jula kako bi bila zatvorena sva pregovaračka poglavlja sa Evropskom unijom (EU).

„Ovaj ambiciozan, ali ostvariv cilj zahtijeva snažniju političku volju, stalnu institucionalnu koordinaciju i punu odgovornost svih političkih aktera“, poručio je Spajić.

Tokom konsultacija, fokus je bio na definisanju narednih koraka u završnici pregovaračkog procesa, uz naglašenu važnost takozvanih „zakona sa plavom zastavicom“, za koje je stiglo mišljenje Evropske komisije.

Spajić je istakao da su oni apsolutni prioritet u radu parlamenta.

„Očekujemo da većina zakona čije je usvajanje potrebno radi usklađivanja sa evropskim propisima i zatvaranja pregovaračkih poglavlja bude usvojena do kraja jula, odnosno do kraja redovnog proljećnjeg zasjedanja Skupštine Crne Gore“, navodi se u saopštenju Vlade.

Na sastanku je posebno istaknuta važnost političkog dijaloga u parlamentu, jer politička stabilnost predstavlja preduslov za uspješan završetak pregovora.

Spajić će sjutra nastaviti razgovore sa predstavnicima opozicije kako bi se dodatno osigurao konsenzus oko evropske agende.

Politika

Na današnji dan NATO napao SRJ: 27 godina od bombardovanja

Na današnji dan prije 27 godina NATO alijansa napala na nekadašnju SRJ. Prva bomba pala na kasarnu u Danilovgradu kada je stradao vojnik Saša Stajić iz Beograda.

Napad je trajao 78 dana i okončan je Kumanovskim sporazumom. Udari na tadašnju zajedničku državu Crne Gore i Srbije počeli su predveče tog 24. marta 1999. godine, a okončani su u junu.

U tom periodu NATO snage su projektilima iz vazduha pogodile kasarnu Vojske Jugoslavije u Danilovgradu, vojni aerodrom u Golubovcima, kasarnu „Šipčanik“ u Tuzima, most u Murinu, radarsko-komunikacijski objekat Ratne mornarice na brdu Obosnik u Boki Kotorskoj, radarski sistem na Crom rtu kod Sutomora i kotu iznad tunela Belveder kod objekta Radio Bara, rt Arzu kod Herceg Novog i druge sporadične mete u Crnoj Gori.

Za vrijeme bombardovanja poginulo je 55 pripadnika oružanih snaga tadašnje Jugoslavije iz Crne Gore, a tokom bombardovanja lokacija u našoj zemlji ubijeno i sedmoro civila, među kojima su i troje djece u Murinu.

Crna Gora je od 2017. godine članica NATO i prva je država u svijetu koju je alijansa bombardovala, a koja je kasnije postala njen punopravni član.

U Srbiji se od 2015. godine 24. mart zvanično obilježava kao početak NATO agresije.

Akcija NATO-a uslijedila je nakon neuspješnih pregovora o rješavanju krize na Kosovu, vođenih u Rambujeu i Parizu februara i marta 1999. godine.

Zemlje NATO-a tvrdile su da režim tadašnjeg jugoslovenskog predsjednika Slobodana Miloševića sprovodi etničko čišćenje na Kosovu, da progoni političke protivnike i da guši osnovna ljudska prava i slobode, te da mora biti zaustavljen. S druge strane, Milošević je optužio alijansu za agresiju i djelovanje bez odobrenja Savjeta bezbjednosti UN.

Milošević je nekoliko godina nakon NATO napada na SRJ uhapšen i sproveden u Hag, gdje mu se pred tamošnjim tribunalom sudilo povodom optužbi za ratne zločine. Umro je u zatvoru 2006. godine.

U napadu 1999. godine učestvovale su snage 19 zemalja alijanse.

Kao posljedice su, osim brojnih ljudskih žrtava, ostali teško oštećeni vojni objekti, ali i infrastruktura.

Vazdušni napadi okončani su potpisivanjem Kumanovskog sporazuma 9. juna, poslije koga je uslijedilo povlačenje snaga jugoslovenske vojske i policije sa Kosova, na čijoj teritoriji je uspostavljena civilna misija Ujedinjenih nacija (UNMIK).

U napadima koji su uslijedili početkom aprila 1999. godine snage NATO-a bacile su bombe na aerodrom u Golubovcima.

Krajem aprila je bombardovano Murino, stradalo je šest građana.

Politika

Živković: Stabilnosti nema bez saradnje Crnogoraca i Srba

Bez prevazilaženja crnogorsko-srpskog jaza, Crna Gora ne može ostvariti punu političku, društvenu i ekonomsku stabilnost.

To je u intervjuu“Vijestima” rekao predsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) Danijel Živković, poručujući da njegova stranka duboko vjeruje da je došlo vrijeme za rješavanje tog problema.

On je u intervjuu, rađenom elektronskom poštom, naveo da je DPS to pokazao na primjeru Budve i saradnje s Nikolom Jovanovićem, za kog kaže da nije pod uticajem zvaničnog Beograda.

“Srbi u Crnoj Gori nijesu dijaspora… Nažalost, ovi birači godinama kao opciju imaju samo političke ponude koje se nalaze pod kontrolom zvaničnog Beograda i koje sprovode politiku velikosrpskog nacionalizma… Takva konstelacija vjerujem da proizvodi dugotrajuću, pa i višedecenijsku, političku krizu. I tek razbijanjem tog obruča, uz državno odgovorne lidere srpskog nacionalnog predznaka koji će se voditi državnim interesima Crne Gore, moći ćemo da računamo na ozbiljniji iskorak…”, poručio je Živković.

DPS je krajem prošle godine podržao usvajanje budvanskog budžeta, koji je uključivao i donaciju od milion eura za gradnju hrama SPC u tom gradu. Ta odluka nije naišla na odobravanje dijela javnosti bliskog DPS-u, a Vi ste je pravdali riječima da “vjerujete u započeto partnerstvo u Budvi” ( g. Nikolom Jovanovićem). Na osnovu čega DPS tvrdi da mu g. Jovanović može pomoći “da se promijeni struktura političke scene i na državnom nivou”? Na koliku podršku na državnom nivou mislite da g. Jovanović može računati?

Svjesni smo da je glasanje za ovogodišnji budžet izazvalo podozrenje u jednom dijelu građanske javnosti koja je, s pravom, postavila pitanje – da li je DPS promijenio kurs. Da budem kratak i jasan – ne.

DPS nije saglasan s dijelom budžeta koji je, po našem mišljenju, pretjerano izdašan prema jednoj vjerskoj zajednici, jer mislimo da to nijesu ni nadležnosti lokalne samouprave, niti pitanja kojima ona treba da se bavi. Vjerujemo da je taj novac mogao i da se bolje potroši – za ono što su konkretne potrebe građana u vidu saobraćajne, obrazovne ili zdravstvene infrastrukture.

Ipak, u decembru se nijesmo suočili s pitanjem da li ćemo glasati za budžet, već s pitanjem da li je zbog te budžetske stavke vrijedno rušiti započeto partnerstvo s Nikolom Jovanovićem – liderom srpskog nacionalnog predznaka, koji je prvi u posljednjih nekoliko decenija, pokazao rezistentnost u odnosu na političko-obavještajno-kriminalni uticaj zvaničnog Beograda i od kog otvoreno, po prvi put kad je u pitanju taj pol političke scene, možemo čuti da je Crna Gora njegova kuća? Smatrali smo da nije.

Svjesni smo da je neophodno prevazići dugotrajuću političku krizu i doći do političke stabilnosti. Put ka ostvarenju tog cilja je formiranje koalicije koja će moći da objedni sve subjekte koji će za početak kazati da im je Crna Gora matična država i koji poštuju njenu nezavisnost i samostalnost.

Odluka u Budvi – a i dalja saradnja na državnom nivou – nije pitanje izborne aritmetike, već političke suštine. Duboko vjerujemo da je došlo vrijeme za prevazilaženje crnogorsko-srpskog jaza koji istorijski okiva Crnu Goru i koji je sprečava da ostvari punu političku, društvenu i ekonomsku stabilnost. Ipak, za tako nešto neophodno je imati lidere srpskog nacionalnog predznaka koji su rezistentni u odnosu na uticaj zvaničnog Beograda i koji žele da grade Crnu Goru kao svoju kuću, a ne da budu saučesnici u projektu kojim se Srbi u Crnoj Gori žele predstaviti kao dijaspora Srbije. Zaustavljanje tog nauma, koji bi značio trajnu nefunkcionalnost Crne Gore, zadatak je svake državno odgovorne politike. Nikola Jovanović je pokazao kapacitet da se tom naumu na primjeru Budve odupre, i upravo zbog toga donijeli smo odluku da podržimo budžet – ne samo jer vjerujemo u započeto partnerstvo, nego jer vjerujemo u cilj te ideje i na državnom nivou.

Primjerom odnosa u Budvi pokazali smo da možemo funkcionisati bez stalnih izazova u vidu prinudnih uprava ili blokada parlamenta, što je bio slučaj prethodnih godina. Sad taj model treba preslikati i na državni nivo.

Ako je g. Jovanović na istim ideološkim pozicijama kao lideri bivšeg DF-a g. Andrija Mandić i g. Milan Knežević, zašto bi birači okrenuli leđa njima i glasali g. Jovanovića?

Ponavljam ono što sam vam kazao u odgovoru na prethodno pitanje – izjava koju ste citirali odnosi se na suštinsku političku viziju, a ne na izbornu aritmetiku. U Crnoj Gori, kad pogledamo rezultate popisa iz 2003, 2011. i 2023. godine živi u prosjeku 30 odsto građana koji se izjašnjavaju kao Srbi.

Nedvosmislena je namjera zvaničnog Beograda da građane koji se izjašnjavaju kao Srbi predstavi dijasporom Srbije u Crnoj Gori, čime bi došlo do etnofederalizacije i trajne nefunkcionalnosti sistema, što bi u finalu trebalo da porodi pitanje – a što će nam ovakva država? Srbi u Crnoj Gori nijesu dijaspora, a kao što ste vidjeli u nedavnom istraživanju (Spektrum Analitika) – 76,7 odsto građana koji se izjašnjavaju kao Srbi smatra Crnu Goru matičnom državom. Nažalost, ovi birači godinama kao opciju imaju samo političke ponude koje se nalaze pod kontrolom zvaničnog Beograda i koje sprovode politiku velikosrpskog nacionalizma koji u samoj suštini negira Crnu Goru. Takva konstelacija vjerujem da proizvodi dugotrajuću, pa i višedecenijsku, političku krizu. I tek razbijanjem tog obruča, uz državno odgovorne lidere srpskog nacionalnog predznaka koji će se voditi državnim interesima Crne Gore, moći ćemo da računamo na ozbiljniji iskorak kad je u pitanju ostvarivanje ukupnih državnih potencijala.

S obzirom na to da DPS tvrdi da su mu principi iznad svega, da li vam, primjera radi, smeta to što je g. Jovanović bio prije dvije godine na protestu ispred Vlade zbog podrške države rezoluciji o genocidu u Srebrenici u UN-u? Ili to što godinama polaganjem vijenca odaje počast “srpskim oslobodiocima Budve” na zidinama Starog grada?

Vjerujem da sam u odgovoru na prethodna dva pitanja više nego jasno pojasnio odnos DPS-a prema Nikoli Jovanoviću i politici koju on sprovodi. Što se samog pitanja Srebrenice tiče, to nije političko, već civilizacijsko pitanje. U Srebrenici se desio genocid i s tim nema polemike.

Izvor: Vijesti