Ekonomija

Zašto ne (želimo da) razumijemo ekonomsku realnost?

Autor: Vladimir Jovanović

Izašavši sa traumama iz raspada Jugoslavije i velikih inflacija, a potom trideset godina učeni da budu bespomoćni, bezidejni, da im je sve uzalud, građani Crne Gore su razvili jedan specifičan mehanizam očekivanja da neko drugi treba da uradi nešto za njih. Tako očekuju naređenja, pojašnjenja stvari ili bilo kakve promjene – sa vrha ili iz medija ,,kojima vjeruju“. Ona krilatica ,,ne vjeruj svojim očima, nego tuđem ubjeđivanju“ je itekako zaživjela, pogotovo ako nisu u pitanju teme na emotivnoj bazi u kojima možemo da iznosimo stavove bez realnih argumenata. Sve je to dovelo do jednog oblika izbjegavanja lične samoinicijativnosti, odgovornosti ili dovitljivosti.

Tako i ovih dana, posmatram ljude kojima se plata u odnosu na prošli mjesec povećala od pedeset do sto eura. Umjesto da se naviknu na novi budžet, razmisle o dodatnoj vrijednosti, ma kolika ona bila, oni čitaju razne analize na mrežama, eksperte i zaključuju ,,šta će mi pedeset eura“, da im je sve džaba, da povećanje nije dovoljno, da poskupljenja na globalnom nivou mogu neutralisati njihov novi budžet.

Teško je prihvatiti i osvijestiti promjenu, pristupiti drugačije i izaći iz grča. Crna Gora ima dva smrtna grijeha: sklonost kriminalu i fetiš prema zastavama. Te teme nas interesuju, tim temama se dajemo strasno i ne vidimo kako se realnost mijenja.

Od grane ne vidimo šumu, od ishitrenih reakcija na zapaljive teme ne gledamo u novčanik jer smo navikli da je prazan.

Ali ima tu još nešto. Lakše je živjeti u gardu. Mali korak ka boljitku se potcjenjuje i prezire. Prosječnom građaninu je lakše da ostane u agoniji, predviđajući neki katastrofalan preokret. Prepušta se defetističkoj inerciji, ne dopušta da se oslobode vrijednost i kvalitet života iz novog budžeta i finansijskog stanja. Lakše je slušati apstrakcije ekonomskih petparačkih priča, nego osloboditi se starih uvjerenja i blokada i preuzeti život u svoje ruke.

Međutim, kod penzionera stvari stoje malo drugačije. Stvar kod njih je izvjesno jasnija: dvoje penzionisanih koji žive sami, prvi put u Crnoj Gori, mogu lagodno da žive od dvije minimalne penzije (što je budžet od 900 eura) i svoj život pod stare dane najzad žive, a ne životare. Do prije samo godinu dana, taj isti par je živio od nekih 500 ili 600 eura.

Da bi rastjerali skepsu i podržali svakog građanina da optimalno iskoristi svoj novi budžet, treba podsjetiti da je Crna Gora poslednjih godinu dana vukla veoma hrabre poteze na ekonomskom i finansijkom polju, pogotovo u kontekstu globalnih dešavanja. Iako su globalni trendovi uticali na povećanja cijena u svijetu i nametnuli percepciju da je došlo do inflacije kod nas, minimalna penzija od 450 eura danas je umirujuća za one koji su bili najugroženiji. Takođe, prosječna zarada od 1000 eura ukazuje na rast kupovne moći građana i mogućnost kvalitetnijeg života.

Inflacija je na minimumu, što znači da, uprkos percepciji o povećanim troškovima, rast cijena je relativno kontrolisan, a suficit od 85 miliona evra u državnom budžetu ukazuje na stabilan prihod i dobru fiskalnu politiku. Na kraju, javni dug je na prihvatljivom nivou od 60% BDP-a, što ukazuje na odgovorno zaduživanje u skladu sa makroekonomskom stabilnošću.

Važno je da građani prepoznaju ovu realnost i iskoriste povećana primanja kako bi unaprijedili sopstveni životni standard, drugačije razmislili o budžetiranju ili čak štednji, umjesto da se oslanjaju na površne interpretacije ekonomske realnosti.

Slične teme:Crna gora ekonomija evropa sad 2 povećanje plata

Sledeće

Spajić: BDP će biti dupliran na skoro osam milijardi, nema više “saldo je nula”

Ne propustite

Zasad bez problema u primjeni Evrope sad 2

Portal Zeta

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

You must be logged in to post a comment Login

Ekonomija

Turković: Za isti trošak poslodavca, radnik u Crnoj Gori će primati 417 eura više nego u Srbiji

Za isti trošak poslodavca, radnik u Crnoj Gori će primati 417 eura više nego u Srbiji, poručio je državni sekretar u Ministarstvu finansija Tarik Turković upoređujući iznose neto zarada u regionu.

Turković je na društvenoj mreži X naveo da je prije primjene programa Evropa sad 1, poreski klin u Crnoj Gori bio oko 38 odsto, u približno istom rasponu kao u Srbiji i Hrvatskoj.

“Da ponovimo, poreski klin je ukupno poresko i doprinosno opterećenje rada: razlika između ukupnog troška poslodavca za zaposlenog i neto zarade koju zaposleni dobije na računu. Pogledajte šta se dešava kada je ukupan trošak poslodavca za jednog radnika 1.300 eura kod nas i u regionu: U Crnoj Gori će nakon Euro modela dobijati 1.237,90 eura neto, Srbija: 820,56 eura neto Hrvatska: 825,38 eura neto”, kazao je Turković.

Prema njegovim riječima, ako poslodavac plaća ukupno jednog radnika 1.300 eura mjesečno, taj radnik će u Crnoj Gori primati oko 417 eura više nego u Srbiji i oko 413 eura više nego u Hrvatskoj, to je na godišnjem nivou oko 5.000 eura.

“Kada su porezi i doprinosi na rad znatno niži, poslodavcu se manje isplati da ih izbjegava i ne rizikuje kazne za poreske prekršaje – jednostavno, svi radnici su osigurani”, dodao je Turković.

Suština Evrope sad 1, Evrope sad 2 i Euro modela, kako je pojasnio, jeste da se rast zarada ne finansira većim ukupnim troškom poslodavca, već rasterećenjem njegovih obaveza kroz smanjenje doprinosa za zdravstvo i PIO, čije finansiranje preuzima država.

“Niže opterećenje rada + smanjenje sive ekonomije = veća neto zarada”, zaključio je Turković.

Ekonomija

Kuljak: Euro model šalje poruku poslodavcima da nema više koverti i sive zone

Profesorica Ekonomskog fakulteta Univerziteta Crne Gore Mirjana Kuljak ocijenila je da ekonomske mjere premijera Milojka Spajića, uključujući najavljeni „Euro model“, ne predstavljaju liberalnu ekonomsku politiku, već snažnu intervenciju države kojom se pokušavaju povećati zarade, smanjiti siva ekonomija i promijeniti dosadašnji model poslovanja.

Kuljak je navela da je legitimno ukazivati na rizike koje nose Vladine ekonomske mjere i programi „Evropa sad“, poput inflacije, rasta cijena ili održivosti budžeta, ali smatra da ih nije ispravno nazivati liberalnom ekonomijom.

„Liberalna ekonomija znači – država se ne miješa, tržište samo određuje plate, a porezi su minimalni. Kad premijer Spajić donese zakon kojim naredi minimalnu platu od 600 i 800 eura, to nije liberalizam, to je brutalna državna intervencija. To je država koja uzima ‘bager’ i ruši pravila privatnog sektora da bi dekretom podigla standard građana“, navela je Kuljak.

Prema njenoj ocjeni, takve mjere predstavljaju pokušaj „prisilnog resetovanja sistema“, nakon decenija problema sa sivom ekonomijom, neprijavljenim dijelom zarada i neplaćanjem punih poreza i doprinosa.

„Ove mjere Vlade su hirurški rez koji šalje sljedeće poruke takvim biznisima: nema više koverti i sive zone, država je smanjila doprinose na rad da poslodavci nemaju izgovor, ali je zakonom naredila da se svaki cent tog smanjenja prelije u džep radnika“, kazala je Kuljak.

Kako je dodala, druga poruka je da je, prema njenom viđenju, „prošlo vrijeme bogaćenja na račun jeftine radne snage“.

Smatra da povećanje zarada treba posmatrati i u kontekstu evropskih integracija i potrebe da se smanji siva ekonomija.

„Zamislite da Crna Gora uđe u EU sa platama od 350 eura – u momentu otvaranja granica desio bi se potpuni demografski slom i egzodus radne snage, svi bi otišli za Njemačku ili Austriju, a privreda bi doživjela kolaps“, navela je ona.

Prema njenom mišljenju, administrativno povećavanje plata predstavlja i pokušaj Vlade da crnogorsku ekonomiju približi evropskom standardu prije eventualnog članstva u EU i smanji razloge za odlazak radne snage.

Kuljak, međutim, upozorava da uspjeh takvih mjera zavisi od funkcionisanja institucija, pravosuđa i administracije.

„Treba još, čini mi se, ponoviti – da bi ove mjere uspjele neophodno je da institucije, pravosuđe i administracija profunkcionišu u relativno kratkom roku. Neću ni da mislim što će biti ako tako ne bude – ‘gadno’“, navela je Kuljak.

Ona ocjenjuje da je riječ o „plaćanju računa iz prošlosti“ i pokušaju promjene ekonomskog sistema.

„Da bismo uopšte jednog dana imali zdravu i normalnu ekonomiju, država je morala grubo da se umiješa, uništi stari klijentelistički model i vrati ekonomsku nezavisnost građanima, jer gladan i ucijenjen radnik ne može biti slobodan građanin ni na tržištu, ni na izborima. Zato, kritikujte ekonomiju, ali koristite prave izraze. Ovo nije liberalni kapitalizam – ovo je pokušaj da se uvede red u sistem koji je 30+ godina građen nakrivo“, zaključila je Kuljak.

Ekonomija

Mikavica: U ovom trenutku Vlada nema našu podršku za Euro model

Slobodan Mikavica predsjednik Unije poslodavaca Crne Gore rekao je da su premijera Milojka Spajića na sastanku povodom programa Euro model, pozvali da se razmotri održivost ove mjere na duži rok.

“Tako bismo pokušali da napravimo komrpomis kako bi Vlada možda dobila našu podršku. U ovom trenutku je nema”, , rekao je Mikavica novinarima nakon sastanka s premijerom.

Kako je dodao, analiziraju sve efekte – kako bi na izvršnom odboru donijeli zvanične stavove u kom pravdu dalje da se ide.

“Pozvali smo i Vladu da to uradi. Moraju da saslušaju argumente, predloge o realizaciji ovog projekta u etapama ili kad uđemo u EU da to bude cilj”, rekao je Mikavica.

Dodaje da se preko noći ne može popraviti produktivnost.

“Moramo podići produktivnost ali treba nam godinu ili dvije dana uz podršku fondova i svega pa da preporodimo ekonomiju. Treba i Vladi da sanira prekomjerno zapošljavanje i neefikasnost”, rekao je on.

Mikavica kaže da kao socijalni partneri ne mogu blanko da prihvate ponuđeno zakonsko rješenje.

“Ako dođe do potpisivanje kolektivnog ugovora, mi bismo time samo dodatni teret dodali poslodavcima na najavljeni paket povećanja zarada. Dobili bismo još veću neizvjesnost za privredu ako se to desi”, , rekao je Mikavica.