U Ministarstvu vanjskih i evropskih poslova Republike Hrvatske u Zagrebu, danas je održan sastanak komisija Crne Gore i Hrvatske posvećen statusu školskog broda Jadran, kao vojnog i istorijsko-kulturnog simbola Crne Gore, kao i pitanjima sukcesije vojne imovine bivše SFRJ, saopšteno je iz Ministarstva odbrane.

Kako su kazali iz ovog resora, crnogorsku komisiju predvodio je ministar odbrane Dragan Krapović, dok je hrvatsku komisiju predvodio ministar vanjskih i evropskih poslova Gordan Grlić Radman.

“Republika Hrvatska ostaje pri svom stavu o vlasništvu nad školskim brodom Jadran i očekuje rješavanje ovog dugogodišnjeg otvorenog pitanja, kao i ostalih pitanja sukcesije vojne imovine. Dalje konsultacije i razmatranje predstavljene dokumentacije trebalo bi da doprinesu pronalaženju konačnog rješenja, u duhu dobrosusjedskih odnosa“, navodi se u saopštenju hrvatske Vlade.

Poručuju kako Hrvatska nastavlja snažno da podržava evropski put Crne Gore.

“Uz očekivanje da se otvorena pitanja rješavaju konstruktivnim dijalogom, u skladu s preuzetim obavezama i evropskim vrijednostima“, ističe se.

Sa druge strane, Karpović je kazao da Crna Gora ostaje pri svom stavu o vlasništvu nad školskim brodom Jadran i očekuje da se ovom pitanju, kao i pitanju sukcesije vojne imovine, pristupi odgovorno, strpljivo i uz uvažavanje argumenata obje strane”, kazao je Krapović.

On je rekao da dalje konsultacije i razmatranje predstavljene dokumentacije treba da doprinesu pronalaženju održivog rješenja, u duhu dobrosusjedskih odnosa i konstruktivnog dijaloga.

“Crna Gora ostaje posvećena njegovanju dobrosusjedskih odnosa sa Republikom Hrvatskom i zahvalna je na dosadašnjoj podršci Hrvatske evropskom putu Crne Gore. Crna Gora odlučno nastavlja svoj evropski put, ostajući posvećena otvorenom i konstruktivnom dijalogu, uz zaštitu svojih državnih interesa”, zaključio je Krapović.

Dok zvanični Beograd insistira na stavu da je Kosovo sastavni dio Srbije, građani Srbije koji žive na Kosovu svoje biračko pravo na parlamentarnim izborima ne mogu da ostvare na teritoriji na kojoj žive.

Na Kosovu nema biračkih mjesta za parlamentarne izbore u Srbiji, nakon što vlasti u Prištini nijesu dozvolile organizovanje glasanja na toj teritoriji. Zbog toga se za birače sa Kosova određuju biračka mjesta u opštinama u centralnoj Srbiji, do kojih moraju da putuju kako bi glasali.

Tako se u praksi stvara svojevrstan politički paradoks – Srbija Kosovo smatra dijelom svoje državne teritorije, ali na toj teritoriji nije u mogućnosti da organizuje glasanje na svojim parlamentarnim izborima.

Istovremeno, pitanje dostupnosti biračkih mjesta otvoreno je i kada je riječ o državljanima Srbije koji žive van zemlje.

Republička izborna komisija (RIK) Srbije usvojila je predlog biračkih mjesta u inostranstvu koji je prethodno dostavilo Ministarstvo spoljnih poslova Srbije. Prema riječima predsjednika RIK-a Vladimira Dimitrijevića, na prethodnim izborima u inostranstvu je bilo 81 biralište, dok je novim predlogom MSP-a predviđeno 93.

Predlog je, međutim, izazvao kritike pojedinih članova RIK-a, koji smatraju da broj i raspored biračkih mjesta nijesu dovoljni da svim prijavljenim biračima omoguće jednostavno ostvarivanje biračkog prava.

Kao jedan od primjera pomenuta je i Crna Gora. Jedan od članova komisije ukazao je da Herceg Novi, gdje Srbija ima konzulat, nije među mjestima u kojima je predviđeno otvaranje birališta.

Dio članova RIK-a predlagao je zbog toga da se od Ministarstva spoljnih poslova zatraži dopuna spiska i otvaranje dodatnih biračkih mjesta. Kako je navedeno tokom rasprave, broj građana prijavljenih za glasanje u inostranstvu znatno je veći nego na ranijim izborima.

Pojedini članovi komisije tvrdili su da su praktično prinuđeni da podrže ponuđeni predlog, jer bi njegovo odbijanje dovelo u pitanje i otvaranje već predviđenih biračkih mjesta.

Dok se, dakle, mreža birališta u inostranstvu širi sa 81 na 93 biračka mjesta, na Kosovu građani sa pravom glasa na izborima u Srbiji i dalje nemaju mogućnost da glasaju u mjestima u kojima žive.

Pjesma „Đenerale, đenerale“ posljednjih dana našla se u centru pažnje crnogorske javnosti nakon što ju je u Baru izveo dječji hor „Fenički biseri“, a slučaj je dobio i pravnu dimenziju zbog tvrdnji da se njenim izvođenjem veliča Ratko Mladić.

Međutim, prema navodima koji prate nastanak ove pjesme, ona je posvećena Veljku Radenoviću, nekadašnjem komandantu Posebnih jedinica policije Srbije u Prizrenu, koji je tokom sukoba na Kosovu i Metohiji krajem devedesetih godina stekao nadimak „Đeneral“.

Radenović je bio potpukovnik policije, a posebno je ostao upamćen po učešću u borbama za Orahovac u julu 1998. godine. Među pripadnicima jedinica kojima je komandovao bio je poznat i po pokliču „Za mnom, braćo!“.

Pjesmu „Đenerale, đenerale“ posvetio mu je muzičar Gavrilo Kujundžić iz Orahovca, koji je Radenovića poznavao još od sedamdesetih godina prošlog vijeka i bio svjedok sukoba u Orahovcu i okolnim selima tokom 1998. godine. Pjesmu je kasnije sa dječjim horovima sa Kosova i Metohije izvodila i Ivana Žigon.

Široj javnosti postao je poznat nakon borbi za Orahovac od 17. do 20. jula 1998. godine, kada su se srpske policijske snage sukobile sa pripadnicima terorističke organizacije Oslobodilačka vojska Kosova (OVK), koja je prethodno zauzela djelove grada i okolnih mjesta.

Tokom tih događaja stradao je veliki broj ljudi, dok su desetine srpskih civila otete. Prema podacima iz dostavljenog materijala, oteto je oko 100 Srba, a Radenovićeva jedinica uspjela je da oslobodi njih 35. Za 47 otetih navodi se da su kasnije pronađeni mrtvi, dok se za preostale tvrdilo da se vode kao nestali.

Radenović i njegove jedinice tokom višednevnih borbi probijali su se prema Orahovcu preko okolnih sela. Njegova uloga u tim događajima učinila ga je poznatom ličnošću među Srbima na Kosovu i Metohiji, a prema pojedinim navodima, rukovodstvo terorističke organizacije OVK je nakon borbi raspisalo i nagradu za njegovo ubistvo.

Učestvovao je i u akcijama izvlačenja stanovništva iz ugroženih područja. U dostupnim biografskim navodima pominje se akcija iz maja 1998. godine, tokom koje je iz područja Bratotina i Ratkovca evakuisano više od 50 ljudi.

Za Radenovića se vezuje i priča da je tokom jednog sukoba izbjegao smrt kada je metak pogodio njegovu kapu. Prema toj priči, kapu sa tragom metka kasnije je čuvao u svom domu.

Posljednje godine života obilježili su ozbiljni zdravstveni problemi. Radenović je dugo bolovao od dijabetesa, a zbog komplikacija mu je kasnije amputirana noga.

Preminuo je 29. septembra 2012. godine u Kruševcu, a sahranjen je na Novom groblju u tom gradu.

Deset godina nakon njegove smrti, 2022. godine, u Kruševcu mu je podignut spomenik. Predsjednik Srbije posthumno ga je odlikovao Sretenjskim ordenom prvog stepena.