“Regionalni vodovod Crnogorsko primorje teži da bude najbolji pružalac održivih usluga vodosnabdevanja na Crnogorskom primorju putem svoje posvećenosti ljudima, inovacijama, klijentima, zajednici i životnoj sredini. Misija i izazov je da pruži održivo, sigurno i neprekidno snabdijevanje vodom svim postojećim i novim klijentima u skladu sa važećim zakonodavstvom”, izjavio je Zoran Lakušić, predsjednik odbora direktora regionalnog vodovoda.

On dodaje da je glavna djelatnost ovog preduzeća je snabdijevanje vodom Crnogorskog primorja sa izvorišta Bolje sestre, čime su obuhvaćene opštine Budva, Tivat, Kotor, Bar, Ulcinj i Herceg Novi.

“Ovaj projekat je, po vrijednosti, treća najveća investicija u Crnoj Gori u posljednjih nekoliko decenija, odmah iza izgradnje brane na Mratinju i auto-puta „Princeza Ksenija“. Njegova realizacija bila je izuzetno zahtjevna. Snovi građana Crnogorskog primorja o stabilnom i pouzdanom vodosnabdijevanju postali su stvarnost kada je Skupština Crne Gore 1976. godine donijela odluku o osnivanju međuopštinskog preduzeća za vodosnabdijevanje i kanalizaciju. Ovo preduzeće je uključivalo šest primorskih opština, kao i tadašnju prijestonicu Cetinje”, kazao je Lakiušić.

Ističe da je trebalo da prođe četrdeset godina da bi se počela realizovati ideja izgradnje regionalnog vodovoda. Rasprave su trajale sve do 2007. godine kada je Vlada Crne Gore donijela odluku da se izvorište Bolje sestre koristi za vodosnabdijevanje Crnogorskog primorja. Nakon četiri decenije bezuspješnih rasprava, regionalni vodovodni sistem je izgrađen za tri godine. Prve litre vode stigle su u jula 2010. godine opštinama Budva, Kotor i Tivat, odnosno Baru 2011. i Ulcinju 2012. godine.

Opština Herceg Novi, odlučila je da se isključi iz regionalnog vodovodnog sistema. Ova situacija je trajala sve do 2013. godine, kada je tadašnji gradonačelnik Dejan Mandić, bez podrške lokalnog vodovodnog preduzeća, potpisao sporazum sa Regionalnim vodovodom, omogućivši Herceg Novom da postane dio sistema.

“Danas je Regionalni vodovod Crnogorsko primorje jedan od najvećih infrastrukturnih projekata u Evropi, u kontekstu veličine države. Međutim, mnogi inostrani partneri teško razumiju kako je u ovaj projekat uloženo preko 138 miliona eura, dok se od osnovne djelatnosti zarađuje samo oko tri miliona eura godišnje.

Posljednjih dana, iz našeg sistema se opštinama Budva, Kotor, Tivat i Ulcinj isporučuje ukupno723 litra u sekundi, što je za 15% više u odnosu na isti period 2023. godine kada smo isporučivali 629 l/s, odnosno 42% više u odnosu na ugovorene količine od 510 l/s. Inače, kapacitet  regionalnog sistema vodosnabdijevanja je 1100 l/s, što znači da je maksimalni stepen iskorišćenja oko 70% u ljetnim mjesecima, dok je u zimskim mjesecima negdje oko 10%”, naglasio je Lakušić.

Iako finansijski aspekt projekta može izgledati neobično, vrijednost Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje ne ogleda se samo u finansijskom profitu. Ovaj projekat donosi stabilno i pouzdano vodosnabdijevanje za cijelo  Crnogorsko primorje, što je ključno za turizam i kvalitet života lokalnog stanovništva.

Ulaganje u infrastrukturu ovakvog obima predstavlja dugoročni doprinos razvoju Crnogorskog primorja, poboljšanju ekoloških standarda i povećanju atraktivnosti Crne Gore kao turističke destinacije. Ovaj projekat je primjer kako infrastrukturni projekti mogu imati širi društveni i ekonomski uticaj, daleko izvan pukog finansijskog profita.

“Regionalni vodovod Crnogorsko primorje nije samo tehnološki i infrastrukturni poduhvat, već simbol odlučnosti i dugoročnog planiranja. On osigurava ključne resurse za stanovništvo i turiste, podstiče ekonomski razvoj, te značajno doprinosi zaštiti životne sredine. Investicija u ovaj vodovod pokazuje kako vizionarski projekti mogu oblikovati budućnost Crne Gore, pružajući stabilnost i prosperitet generacijama.

S obzirom na sve navedeno  s pravom se kaže da je to ,,Projekat koji je promijenio Crnu Goru“. Ne samo da je unaprijedio infrastrukturu, već je doprinio ukupnom razvoju i prosperitetu naše zemlje”, zaključuje Lakušić u saopštenju.