Zeta

Nada Vujović: Prva patronažna babica u Zeti

U vremenu kada su porođaji često bili skriveni od očiju javnosti, a putevi blatnjavi i bez rasvjete, jedna žena je neumorno obilazila sela Zete, vozeći bicikl i često prelazeći rijeke čamcem, kako bi bila uz žene u najvažnijem trenutku njihovih života. Nada Vujović, poznatija kao babica Nada, bila je prva patronažna babica u ovom kraju, žena koja je gotovo tri decenije posvetila zdravlju majki i novorođenčadi. U intervjuu iz 2018. godine za Vijesti, Nada govori o izazovima svog poziva, padu nataliteta, i ulozi države u podršci porodicama – ali i o ljudskosti, požrtvovanju i neizbrisivom tragu koji je ostavila u Zeti.

„Nisu one što ne bi rađale. Ja sretam i sad poneke moje pacijentkinje koje imaju po dvoje djece, i ja ih pitam „Šta čekaš? Rodi i treće“, a one mi odgovaraju „Kako da ih rodim, sa čime“, nema ko da im čuva djecu, a ne mogu da plaćaju vrtić, kod nekih samo muževi rade“, rekla je babica Nada.

Povećanjem nataliteta, a prvenstveno razlozima zbog kojih je stopa nataliteta u padu, trebalo bi da se pozabavi država, smatra medicinska sestra akušerka u penziji Nada Vujović.

„Naša država treba da se pozabavi time, da nemamo tako mali natalitet, jer ipak sad nemamo veliki mortaliteta kod novorođenčadi. Nekada je bio veliki mortalitet, iz razloga nehigijene. Umirale su žene, umirala su djeca…“, kazala je Vujović.

Vujović, poznata kao Nada babica, bila je prva patronažna babica na području Zete, a skoro čitav radni vijek provela je na ovom poslu, donoseći na svijet brojne Zećane.

Smatra da žene danas, u rađanju većeg broja djece, sprečavaju isključivo finansijski uslovi.

Dok su se, prije svega par decenija, žene porađale kod kuće u nehigijenskim uslovima, nekad i krišom, danas svaka žena ima svog ginekologa, a dijete pedijatra.

„Sad su mogućnosti velike, ali finansijske mogućnosti ne dozvoljavaju“, ocjenjuje Nada.

Babica Nada je u Zetu došla sa mužem Đorđijem 1963. godine, nakon nekoliko godina rada u Bosni i Hercegovini. Kao patronažna babica dobila je i zasluženu penziju 1995. godine. Kao jedina babica, morala je u svako doba dana biti spremna da se odazove na poziv iz bilo kojeg dijela Zete, iz 17 sela koja se nalaze na velikoj udaljenosti jedna od drugih.

„Težak je i odgovoran ovaj posao i zahtjeva veliko požrtvovanje, a da bih u tome uspjela imala sam ljubavi i odanosti ka svom poslu“, ispričala je Nada.

Na svom poslu nije imala slobodnih dana. Nakon što bi pomogla ženama na porođaju, morala je da ih obilazi i provjeri njihovo zdravstveno stanje. To je činila ne vodeći računa o pređenim kilometarima, ni o tome da li će imati vremena za odmor ili brigu o sopstvenoj djeci.

Rad na terenu je, kazala je Nada, jako težak. Sve vremenske neprilike je morala da podnese vozeći biciklo po makadamu, često noću, bez rasvjete.

„Sjećam se jedne večeri kada je po mene došao muž jedne od porodilja u jedan sat poslije ponoći, da idemo u Gostilj. Napolju je bio veliki pljusak. Dio puta smo mogli preći biciklom, a onda smo zbog vode morali koristiti čamac. Vratila sam se kući u osam, a u momentu kad sam sjela da popijem kafu, došao je čovjek da me vodi u Ponare gdje se porađala jedna žena, a nakon toga sam već morala opet u Gostilj da obiđem prvu porodilju. Kad sam se napokon vratila kući, došao je čovjek da javi da mu se žena porađa u Matagužima, a istog dana se porađala i žena u Mahali“, prisjeća se Nada.

Osim zdravstvenog rada, Nada je svojim zalaganjem uticala na promjenu mentaliteta kod žena i radila na njihovom osvješćivanju kada je u pitanju zdravstvena njega.

Za svoje zasluge je i dobila nagradu GO Golubovci „8. februar“, zbog čega je zahvalna brojnim pacijentima koji su je predložili i žiriju koji je izabrao.

Svoje pacijente nije ostavljala na cjedilu ni kad je bila bolesna.

„Sjećam se da sam išla da porađam jednu ženu dok sam imala temperaturu 39. Kada sam došla kući, totalno ošamućena, dala sam sebi injekciju, kako bih oborila temperaturu, a posle toga, sam opet morala da idem kod porodilje“, sjeća se Nada.

Zbog njenog iskustva i velikog znanja I danas joj često zvoni telefon, ili dolaze pojedinaci po njene savjete.

Nikoga ne odbija i svima pomaže koliko je u mogućnosti.

„Ljudi dolaze na moja vrata, ne da vide mene i moj bijeli mantil, već ih golema muka tjera, a da ja ne odem, a nešto se desi, mene bi savjest grizla. Dok mogu, poštujem Hipokrata“, naglasila je Nada.

Babica Nada kazala je tada da joj je muž bio velika podrška.

Osim što je, kao prosvjetni radnik radio u školi, njoj je priskakao u pomoć, u bilo koje doba dana.

„Imao je kola i vozio me je kad god bi zatrebalo, nekad ne bi ni noću spavao zbog mene. A taj auto smo skoro uništili vozeći ga po tada lošim putevima širom Zete“, ispričala je Nada.

Izvor: Vijesti

Sledeće

Incident na sjednici SO Zeta

Ne propustite

Obilježavanje 9. maja koštalo Zećane 7.168,72 eura

Portal Zeta

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

You must be logged in to post a comment Login

Zeta

ZetaCast: Zarija Kračković o fudbalu, novinarstvu i ljudima koji su stvarali sportsku Zetu

Portal Zeta donosi novo izdanje podcasta čiji je gost sportski novinar iz Zete – Zarija Kračković. Kroz razgovor, Kračković govori o prvim susretima sa fudbalom, višedecenijskoj novinarskoj karijeri, razvoju sportskog novinarstva, ali i o bogatoj sportskoj istoriji Zete.

Kračković se prisjeća najznačajnijih trenutaka iz svoje bogate profesionalne karijere, govori o promjenama koje su obilježile sportsko novinarstvo kroz decenije, ali i iznosi svoje viđenje današnjeg stanja sporta u Zeti.

Poseban dio razgovora posvećen je FK Zeta, Zetskim sportskim igrama i knjizi „Fudbal u Zeti“, u kojoj je sabrao gotovo cijeli vijek fudbalske tradicije ovog kraja.

Zeta

Vatrogasni dom u Zeti bliže Zelenici nego Golubovcima

Temelji Vatrogasnog doma Opštine Zeta su izliveni, a lokacija izabrana za ovaj izuzetno važan objekat je naselje Cijevna, u neposrednoj blizini preduzeća Kips. Razgraničenje između Podgorice i Zete još nije završeno i nije isključeno da i ovaj dio nije pod sporom odnosno „čije je ovo naše Ćemovsko polje“.

Predsjednik Opštine Zeta Mihailo Asanović, kako je kazao za „Dan“, nema te dileme. Ova lokacija je za tu namjenu predviđena Prostorno-urbanističkim planom Podgorice. A upravo prema PUP-u od 2014. godine granica Glavnog grada sa Zetom, prema mapama iz ovog dokumenta, ide rijekom Cijevnom do mosta i tu se penje ka Botunu tako da su bazeni crvenog mulja, i kompletan kompleks KAP-a i dio Ćemovskog polja gdje se planira stanica u sastavu Podgorice. Ovo je sadržano u karti o administartivnoj podjeli i označeno kao opštinska granica između Podgorice i Zete.

“Lokacija nije odabrana slučajno. Ona je već bila predviđena važećom planskom dokumentacijom, odnosno Prostorno-urbanističkim planom, što nam je omogućilo da bez odlaganja pristupimo realizaciji ovog značajnog projekta. Smatrali smo da nije bilo razloga da čekamo završetak procesa razgraničenja kada su planski i zakonski uslovi za izgradnju već bili obezbijeđeni”, rekao je Asanović.

Asanović je kazao da su u fazi planiranja analizirane različite mogućnosti.

“U fazi planiranja analizirane su različite mogućnosti, međutim upravo je ova lokacija bila definisana planskom dokumentacijom kao odgovarajuća za ovu namjenu”, kaže Asanović.

Lokacija na kojoj se gradi Vatrogasni dom je početna tačka teritorije opštine, te recimo u slučaju intervencija u priobalju jezera mora se proći čitava Zeta. Vatrogascima će recimo, biti bliže Zelenika nego Golubovci. Asanović ne smatra da će to predstavljati problem u radu vatrogasaca.

“Ne smatramo da će lokacija predstavljati prepreku za efikasno djelovanje Službe zaštite i spašavanja. Prilikom planiranja vodilo se računa o saobraćajnoj povezanosti i mogućnosti brzog izlaska vozila na glavne putne pravce. Cilj nije da objekat bude u administrativnom centru, već na lokaciji sa koje će se moći efikasno pokrivati cijela teritorija opštine i omogućiti brz odgovor u svim dijelovima Zete”, kazao je Asanović.

Izvor: DAN

Zeta

Dragan Popović: Uvoz i prekomjerna proizvodnja najveći su problemi zetskih proizvođača lubenice

privatna arhiva

Iako se proizvodnjom lubenice u Zeti bavi već više od 25 godina, Dragan Popović iz Mojanovića kaže da su uslovi rada danas neuporedivo bolji nego u vrijeme kada je počinjao. Napredak tehnologije, sistemi za navodnjavanje olakšali su proizvodnju, ali su se pojavili novi izazovi, prije svega oni koji se odnose na plasman proizvoda.

„Na samom početku mog bavljenja poljoprivredom, pa dugo godina kasnije, otežano je bilo baviti se poljoprivredom. Konkretno, nijeste imali uslove kao danas. Nedostatak sistema za navodnjavanje, folije koja štiti od korova zasad. Navodnjavanje se, u odnosu na danas, vršilo putem kanala, što je znalo da iziskuje velike dodatne napore i trošak vremena koje je bilo potrebno za praćenje i nadgledanje. Takođe, danas imate i hibridne vrste usjeva koji daju poprilično veći rod od onih običnih. Uz to, dostupan je ogroman izbor hibridnog smjena lubenice. Koliko je teže bilo saditi u nekom periodu kada sam ja počinjao da se bavim ovim poslom, govori podatak da je rijetko ko u Zeti sadio lubenicu na više od jednog hekara površine, dok danas ima veliki broj proizvođača koji lubenicu sada na mnogo većoj površini zbog raznih povlastica i poboljšanih uslova“, kazao je Popović za Portal Zeta.

Osim lubenice, godinama je uzgajao i papriku i paradajz, ali je od tih kultura odustao zbog sve manje isplativosti.

„Dugo godina sam uporedo s lubenicama uzgajao paprike i paradajz. To nije slučaj posljednjih 6 ili 7 godina. Kada je počela plastenička proizvodnja paprika više nije mogla da joj po cijeni parira ona s otvorenog, kakvu saam ja sadio, pa je i samim tim zarada u odnosu na trud i rad bila minimalna. Paradajz je veoma zahtjevna kultura, koja traži i ozbiljnu radnu snagu, zalaganje, preparate, što nijesam mogao da ispratim posljednjih godina njegovog uzgajanja, posebno zbog nedostatka radne snage. Sada dominantno sadim lubenice“, istakao je on.

Govoreći o ovogodišnjoj sezoni, Popović kaže da je zadovoljan i kvalitetom i prinosima.

„Izuzetno sam zadovoljan prionosom i kvalitetom ove godine. Mogu to da kažem i za godine prije ove, ali ovogodišnji vremenski uslovi su bili izuzetni. Prije svega mislim na prijatnije temperature u ovom dijelu godine nego što je to bio slučaj prošlih godina. Takođe, nije bilo dužih kišnih intervala, što je takođe velika prednost. Lubenice sam ove godine sadio u tri vremenske etape. Najraniji rod je pristigao 17. juna, a sav poizvod je distribuiran na domaćem tržištu. Godinama u nazad sarađujem sa domaćim preprodavcima, s kojima imam izuzetan odnos. Tu se radi o brojci od oko nekih 70 tona lubenica“, rekao je Popović.

Ipak, smatra da najveći izazov predstavlja neuređeno tržište, zbog čega proizvođači često ostaju bez adekvatne zarade.

„To je strateški problem u čije rješavanje mora aktivno da se uključi država, odnosno resorno ministarstvo. Smatram da bi trebalo regulisati koliko se lubenice sadi u odnosu na potrebe tržišta i njegovu otkupnu moć. Neosporno je da veliki uvoz guši domaće proizvođače i tom pitanju treba ozbiljno pristupiti zajedno sa poljoprivrednicima. Poljoprivreda je oduvijek bila osnov egzistencije u Zeti i zato zaslužuje mnogo veću pažnju“, naglasio je on.

Kada je riječ o trgovačkim lancima i konkurenciji iz uvoza, Popović kaže da lično nema problema sa plasmanom svoje robe, ali upozorava da situacija nije ista kod svih proizvođača.

„Kvalitet moje lubenice je godinama prepoznat i zahvaljujući dobroj saradnji sa domaćim preprodavcima nemam problema sa prodajom. Međutim, ono što čujem od drugih proizvođača jeste da veliki uvoz, ali i ogromna količina zasađene lubenice u kratkom vremenu preplavi tržište. Kada nema dovoljno potražnje, cijena drastično pada, a prodaja staje. Žao mi je zbog toga jer znam koliko truda i rada svaki proizvođač uloži da bi svoj proizvod iznio na tržište“, kazao je Popović.

Uprkos rastu troškova proizvodnje, smatra da se poljoprivreda i dalje može isplatiti, ali uz mnogo rada i rizika.

„Poslije toliko godina iskustva mogu da kažem da je proizvodnja lubenice isplativa. Veoma je teška i zahtjevna, ali se na kraju isplati. Značajno pomažu subvencije Ministarstva poljoprivrede koje ublažavaju dio troškova. Naravno da prostora za veću podršku ima, posebno zbog rasta cijena goriva, đubriva i zaštitnih sredstava. Ovo je posao u kojem jedna vremenska nepogoda može da uništi sav trud, ali vjerujem da se rad na kraju ipak isplati“, rekao je on.

Za kraj poručuje da proizvođači očekuju konkretnije mjere koje bi im omogućile sigurniji plasman proizvoda.

„Sigurno da bi trebala da se koriguje količina uvoza, ali i da se reguliše količina zasađene lubenice kako bi tržište fleksibilno. Subvencije su glavna pomoć koju očekuju poljoprivrednici, kao i njihovo povećanje u odnosu na povećanje cijena preparata i ostalih potreba za proizvodnju“, zaključio je Popović.