Sport

KK Vukovi Zeta: Nema novca za seniore

Ekipe su sastavljene isključivo od momaka iz Zete, a sve strukture svoj posao obavljaju volonterski.

Košarkaški klub Vukovi Zeta osnovala je 2018. godine grupa entuzijasta, bivših košarkaša sa područja Zete, prije svega lokal patriota. Klub je formiran sa ciljem popularizacije košarke u Zeti i razvoja mladih igrača.

U početku su se takmičile po dvije selekcije u ligama mladih, a od sezone 2021/22 u pogonu je i seniorski tim. Kako igrači koji bi završili staž u mlađim selekcijama nisu imali priliku da se oprobaju u seniorskoj konkurenciji, odlučili su da okupe grupu od oko 30 momaka, i krenuli u ovaj Sizifovski posao.

Ekipe su sastavljene isključivo od momaka iz Zete, a sve strukture svoj posao obavljaju volonterski. Prvu sezonu u ovoj konkurenciji završavili su sa skorom 12-10, uz konstataciju da se u nekim mečevima moralo bolje, ali manjak iskustva koštao je ekipu boljeg plasmana. U tekućoj sezoni, klub se nakon 7. kola nalazi na trećem mjestu (5-2), već uspio da uzme skalpove ekipama koje pretenduju na najviši plasman – ekipama Montenegra u Nikšiću, te Kotoru u Zeti.

Ali, nakon toga su krenuli problemi. Klub se finansira iz budžeta Opštine Zeta, preko Konkursa za raspodjelu sredstava namijenjenih za sufinansiranje rada sportskih organizacija. Obzirom da rast cijena nije zaobišao ni sportski dio, rast cijena zakupa sala i prevoza, doprinio je da prije planiranog vremena klub ostane bez ionako malih sredstva kojima je raspolagao.

Pomoć od Opštine je iscprljena, veoma mali broj preduzetnika se odazvao brojnim apelima za pomoć, pa u klubu razmišljaju da u 2023. godinu, na žalost, uđu bez seniorskog sastava. A zbog svega do sad viđenog, bila bi to prava šteta.

“Nakon prošle sezone, koja je mnogima bila prvo iskustvo kada je riječ o seniorskoj košarci, ohrabreni dobrim igrama i napretkom podmlatka, odlučili smo da i ove sezone okušamo sreću među B ligašima. Ponovo smo u sezonu ušli bez rezultatskog imperativa, sa ciljem da popularizujemo košarku na teritoriji Zete, razvijamo mlade igrače, dokažemo da zetska djeca mogu da igraju košarku. Radimo u skromnim uslovima, sa skromnim sredstvima, ali iz svake situacije učimo i izvlačimo maksimum. Klub se finansira iz budžeta Opštine Zeta, preko Konkursa za sufinansiranje rada sportskih organizacija, koji obično bude raspisan početkom kalendarske godine, a na čiju se realizaciju čeka do pred kraj takmičarske sezone. Imajući u vidu da je došlo do promjena u smislu teritorijalne organizacije, i statusa naše lokalne zajednice, kao i komplikovan adminstrativni proces koji slijedi – Konkursa za 2023. godinu nema na vidiku, što nam značajno otežava funkcionisanje. Osim sredstava prihodovanih po Konkursu, moramo naglasiti da smo dobili podršku od porodice Dušana Đuretića, našeg tragično preminulog člana, te preduzeća “Lukana” i “Bobus”. Iako su nam navedene donacije u određenom momentu olakšale funkcionisanje, za redovno servisiranje obaveza potrebno je mnogo više. Kucali smo na mnoga vrata u Zeti, a i šire, ali preduzetnika, mimo navedenih, zainteresovanog za bilo kakav vid sponzorstva/saradnje nijesmo našli. Preživjećemo prvi dio sezone, ali ako se nešto bitno ne promijeni u finansijskom smislu do kraja godine bićemo prinuđeni da raspustimo seniorski sastav”, rekao je Nikola Kračković, sekretar kluba.

Lukačević: Poziv preduzetnicima da pomognu

Trener Vlado Lukačević je kazao da ovaj tim za godinu stariji i iskusniji.

“Nakon avgustovskih priprema na otvorenom terenu u Mojanovićima, uslijedio je prelazak u salu, i mnoštvo dobrih treninga i pripremnih mečeva, ali i problema oko sastava ekipe. Naš je tim amaterski, sastavljen od porodičnih ljudi, radno angažovanih momaka, studenata i đaka, pa iako entuzijazam, želja i volja nijesu sporni, često nam viša sila kroji sastav ekipe, kako na treninzima, tako i na utakmicama. Sa tri treninga sedmično, u kasnim večernjim satima, sa niti jednim treningom odrađenim u kompletnom sastavu od početka sezone, pravimo u Zeti malo čudo. Od početka postoji povezanost sa publikom koja je naš šesti igrač, koja nam da krila kad je najpotrebnije, pa skor 5-2 ne bi trebalo nikoga da čudi. Iako u klubu svako zna svoj posao, u priču oko pronalaženja potencijalnih sponzora smo svi uključeni. Iskoristio bih i ovu priliku da pozovem sve zainteresovane preduzetnike da se upoznaju sa našim radom, ne bi li se uvjerili u navode, i pružili nam podršku da nastavimo da stvaramo magiju pod obručima, jer ova publika i ovo podneblje zaslužuju jedan klub kakav je košarkaški klub “Vukovi Zeta”.

Izvor: sportski.me

Sledeće

Formula 1: VN Holandije u kalendaru do 2025. godine

Ne propustite

Formula 1: Vozač Mercedesa spreman da osvoji titulu

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

Sport

Ilarion osigurao play-off regije Centar

Pripremila: Tamara Raičević

FK Ilarion, predstavnik Zete u grupi B Centralne regije Treće crnogorske fudbalske lige, ostvario je izvanredan poduhvat i osigurao plasman u plej-of fazu takmičenja čak tri kola prije kraja regularnog dijela sezone.

Osvrt na put koji je klub od trenutka osnivanja prošao dodaje na težini samog uspjeha – od početaka u đetić ligi pa sve do seniorskog pogona sa svojim igračkim potencijalom.
FK Ilarion gradio je svoju budućnost planski i strpljivo, čekajući da njihova djeca napune 16 godina kako bi stekla pravo nastupa u seniorskoj konkurenciji, da bi se iz sezone u sezonu probijali do samog vrha.

Kao drugoplasirani tim grupe B, Ilarion će u plej-ofu snage odmjeriti s prvoplasiranom ekipom grupe A – FK Zabjelo, koje je svojom igrom osiguralo lidersku poziciju na tabeli.

Potencijalni plasman, čemu se nadamo, bio bi zvanična ulaznica za nastavak borbe koja vodi ka višem rangu crnogorskog fudbala – Drugoj ligi, gdje bi se sastali s predstavnicima sjevera i juga.

Sport

Vasilije Maraš – mladi as iz Zete piše karting priču

Pripremila: Tamara Raičević

Vasilije Maraš iz Zete ima svega šest i po godina, ali to ga ne sprečava da već sada pokazuje ozbiljan potencijal i šarm prema kartingu. Njegova ljubav prema automobilima rodila se još u najranijem djetinjstvu – čim je prohodao, zavolio je trotinet, a najdraža igra bila mu je spuštanje autića niz tobogan i upoređivanje njihove brzine. Bio je to jasan znak da u njemu raste budući vozač.

Sve se odvijalo uobičajeno, bez posebnog inicijatora. Kako kaže njegov otac, Boris Maraš, koji mu je i glavni trener, mehaničar i sponzor – sve je to bila samo još jedna etapa u dubljoj strasti koju Vasilije nosi u sebi. Iako se niko u porodici ranije nije bavio kartingom, upravo je otac bio taj koji je uvijek gajio ljubav prema trkačkim automobilima, koju je mladi vozač zasigurno naslijedio.

Vasilije trenira već godinu dana, a iza sebe ima dvije trke. Treninzi se održavaju na stazi nekadašnje auto-pijace, kad god im to porodične i školske obaveze dozvole, ne zanemarujući školu ni u jednom trenutku. Iako među najmlađima, često vozi sa starijim i iskusnijim takmičarima, u mnogo snažnijim kartinzima, kako bi unaprijedio tehniku i podstakao socijalizaciju u ovom sportu.

„Karting je fizički izuzetno zahtjevan sport – svi G pritisci djeluju direktno na vozača, koji uz to mora ostati staložen pod pritiskom, ali i odlučan i borben kada je najpotrebnije. Sve to iziskuje psihološku stabilnost, koncentraciju i ogromnu snagu – osobine koje Vasilije već sada počinje da gaji“, kazao je Boris za Portal Zeta.

Nedavno se vratio sa Otvorenog šampionata Srbije, gdje je, kao najmlađi u svojoj klasi, osvojio impresivno treće mjesto. Ono što je dodatno zanimljivo jeste da je, po sopstvenoj odluci, jedini od svih vozača izašao na stazu sa „slick“ gumama, iako je bila djelimično vlažna. Ostalih 8 takmičara odlučili su se za gume za mokro, ali se njegova hrabra i promišljena odluka pokazala kao izvanredan poduhvat.

Ipak, kao i u većini auto-moto sportova, najveći izazov nije talenat ni posvećenost, već finansije. Učešće na ozbiljnijim takmičenjima, poput italijanske Formule 4, zahtijeva budžet od skoro milion eura. Uprkos tome, u porodici Maraš i dalje živi nada da će se jednom otvoriti vrata velikih timova i da će Vasilije imati priliku da, dok je još u kartingu, dodatno izbrusi svoj talenat.

Bez podrške porodice i prijatelja, ovakav put ne bi bio moguć. Iako je karting individualan sport, bez jake podrške, savjeta i pomoći, poprilično je izazovno biti konkurentan, pa čak i na regionalnom nivou.

Vasilije ima snove – kao i svaki dječak koji voli brzinu – i jednog dana, nadamo se, da će bilježiti trenutke u bolidu Formule 1. Do tada, ovaj mališan iz Zete nastavlja da sanja, trenira i svojim talentom oduševljava sve koji ga gledaju.

Sport

Savić: Nije važno da budeš šampion u sportu, važnije je biti šampion u životu

Izvor: Dan

Proslavljeni vaterpolista našao je vremena da bude gost i ispriča neku drugu stranu svog života i vaterpola uopšte, njegove početke u ovom trofejnom sportu, ispričao je dosta zanimljivih detalja iz bazena i van njega. Pred punom salom KIC-a odgovarao je na pitanja učenika osnovnih škola sa područja Opštine Zeta, ispričao je i poneku anegdotu, zanimljivost iz svog života.

Na samom početku, Savić je govorio o svojim počecima.

„Iako možda nisam želio, počeo sam da se bavim vaterpolom, jer me otac upisao zbog debljine. Čuveni Ratko Rudić me je ubacio u prvi tim Partizana sa 14 godina i tako je krenula moja karijera. A imao sam kao dječak želju da budem kuvar ili vojni pilot, prijavio sam se za školu u Mostaru, ali nesrećni rat je sve zaustavio. Onda sam se opredijelio za vaterpolo, a sa mojih 16 godina dobio sam profesionalni ugovor od Partizana. Put me je posle odveo u Barselonu, a karijeru sam završio u Crvenoj zvezdi. Kada sam se odlučio na taj korak i saopštio ocu da se vraćam iz inostranstva i potpisujem za Zvezdu, dobio sam odgovor da je sve došlo na svoje mjesto. Naravno, bilo je i onih koji nisu opravdavali moj postupak, prije svega moj kum, veliki Partizanovac, koji mi je rekao da više nikada neće doći na moju utakmicu“, rekao je Dejan Savić.

Nakon igračke karijere, Savić se posvetio trenerskom poslu.

„Kada sam imao 21 godinu znao sam da želim da budem trener, počeo sam da prikupljam sve ono što su treneri mene učili. Krenuo sam sa juniorskom reprezentacijom Srbije, radio u sam u Zvezdi, a onda je stigao posao selektora Srbije. Kao igrač nisam osvojio olimpijsko zlato, ali kao trener jesam dvije. Posle karijere selektora Srbije bio sam na Malti, pa u Saudijskoj Arabiji, a evo me sada ovdje, na klupi Crne Gore. Nadam se da ćemo krenuti putem starijeg brata i vratiti Crnu Goru tamo gdje im je mjesto“, kazao je Savić.

Šta je biti teže trener ili igrač u vaterpolu?

„Kada si igrač misliš da si najpametniji na svijetu i da sve zavisi od tebe. S druge strane, trener je van bazena i nekako sa drugim očima sve to gleda. Obje stvari su lijepe, ali je svakako teže biti trener – kazao je Savić odgovarajući na jedno od postavljenih pitanja od strane učenika“, istakao je Savić.

Imao je Savić na kraju jasnu poruku:

„Nije važno da budeš šampion u sportu, važnije je biti šampion u životu“.

Izvor: Dan