Jedan od primjera upravljanja državnom imovinom je i tvrđava Besac u Virpazaru. U revitalizaciju tog objekta Ministarstvo kulture i Evropska unija uložili su gotovo milion eura, nakon čega je tvrđava data u zakup privatniku za svega hiljadu eura godišnje. To, međutim, problematizuju u Evropskoj uniji, ali i NVO sektoru.

Tvrđavu Besac kroz istoriju osvjale je vojske, danas svojom ljepotom ona osvaja turiste. Lijepom ova priča ne traži manu ali problematizuje odnos države prema nespornom dobru .U novom ruhu, ali i u rukama novog vlasnika, trđava Besac piše nove stranice istorije, a je li zapis morao baš tako da izgleda.

Crna Gora se nakon neuspjelog pokušaja da gazduje tvrđavom Besac odlučila da je da u zakup. Tako je na tri decenije ključeve Besca dobio privatnik za 30.000 eura. Matematički prevedeno, godišnja kirija iznosi hiljadu, a mjesečna 80 eura.

„Mi imamo fiksnu kiriju i varijabilnu koju moramo da platimo. Hiljadu eura, ali varijabilna 15 posto od dobiti“, ističe Đorđe Leković, zakupac tvrđave Besac.

„Najmanje što je trebalo je da oderede procenat varijabilne naknade u odnosu na prihod koji će koncesionar da ostvari, dakle čitav niz nevjerovatnih stvari u odnosu na ovaj posao. Interes države nije zaštićen, nego je ta lokacija poklonjena“, ocijenila je Ines Mrdović iz Akcije za socijalnu pravdu.

Da nije u pitanju poklon već investicija, tvrde zakupci tvrđave. Za ključeve Besca država je tražila i ulaganje od 550 hiljada eura, kaže Leković. Tako je novi gazda za samo pet mjeseci uspio ono što država nije za pet godina.

„2019. godine Besac je vodila država , te godine broj posjetilaca oko 3.000,za prvu godinu našeg poslovanja preko 50.000 posjetilaca“, kazao je Besac.

Da je država nesposobna da upravlja ovim kulturnim dobrom, pokazala je odmah nakon uloženih 900 hiljada svojih i evropskih para u revitalizaciju tvrđave. To potvrđuju i fotografije tvrđave iz 2020.

„Mi kad smo stigli ovdje, osim zidina nista nismo zatekli, samo muzejska postavka, koja je skromna“, navodi Leković.

Da je država skromna dokazuje i potez tadašnje Vlade da interes zakupca stavi ispred svog, smatra Ines Mrdović.

„Umjesto da prihodujete milione eura, vi se odričete tih iznosa“, poručuje Mrdović.

Svog uloga se ne odriču iz Evropske unije, koja pomno prati šta se radi s njihovim parama. Zato i upozerenje da je Besac revitalizovan za potrebe stanovništva i da se Crna Gora obavezala ugovorom.

„Delegacija EU je tokom dužeg perioda ulagala kontinuirane napore da pred svim relevantnim akterima pokrene pitanje potencijalno problematične koncesije. Nastavićemo da pratimo status ovog važnog kulturnog dobra i očekujemo od Vlade da osigura prikladno korišćenje tvrđave, u skladu s glavnim ciljevima definisanim u finansijskom sporazumu koji je zaključen s Evropskom komisijom“, navodi se u saopštenju Delegacije EU.

Iz Ministarstva kulture javljaju da je njihova misija poštovanje zakonske regulative, i da je postupak izdavanja tvrđave pratila transparentna i pozitivna procedura potpisivanja ugovora. Besac nosi ime od albanske riječi besa ili data riječ. I baš tada je zakupac, kako kaže, dao riječ da će poštovazi sve klauzule ugovora.

„Imali smo prvi salon crmničkog vina, tako da su svi posjetioci mogli da probaju crmnička vina. Naša vinska karta, crmnicka vina i crnogorska, želimo da uključimo lokalnu zajednicu“, kaže Đorđe Leković.

A da je interes lokalne zajednice minimalan kao i visina zakupa, smatra Mrdovićeva. Vjeruje da se država nije zaštitila ugovorom, čime je sama sebi kaže vezala ruke.

I dok su sve oči uprte u nekadašnje virpazarsko utvrđenje, koje je ljepše nego ikad, ono što se da zaključiti je da je država dala besu za Besac na 30 godina. A dala je i ugovor koji se ne može poništiti.

Izvor: RTCG