Na javnoj tribini „Tretman otpadnih voda u Crnoj Gori – izazovi i perspektive“, koju je danas organizovao Univerzitet Crne Gore u Rektoratu UCG, stručnjaci su jednoglasno poručili: bez funkcionalnih postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda nema očuvanja rijeka, jezera, mora, niti zdravlja građana. Poručeno je da Podgorica, Zeta pa i sami Botun trpe veću ekološku štetu jer nema postrojenja nego što bi donijela njegova izgradnja.

Prof. dr Milena Tadić sa Metalurško-tehnološkog fakulteta UCG, naglasila je da u borbi za očuvanje životne sredine, zagađivanje otpadnim vodama vrlo složen i kompleksan problem.

“Uporedo sa urbanizacijom razvojom industrije raste i stepen zagađenosti voda. Brojni su negativni uticaji koji mogu nastati kao rezultat ispuštanja otpadnih voda u prirodne vodene sisteme. Neke možemo primijetiti vizuelno, kao što je promjena boje, mutnoće, a najčešće nastaju promjene u pogledu hemijskih pokazatelja”, istakla je Tadić.

Sve nas to, kako je kazala, navodi na to da se otpadne vode moraju prečišćavati, a jedino rješenje je izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.

“U medijima čujemo da se poistovjećuju termini prostrojenje za prečišćavanje otpadnih voda i kolektor, međutim, to su potpuno odvojene stavri, jedino su im zajedničke otpadne vode”, napominje Tadić.

Sam kolektorski sistem je, naglašava ona, zapravo kanalizacioni sistem koji obuhvata sistem cijevi i kanala putem kojih se sakupljaju i odvode te otpadne vode do samog postrojenja.

Dok sama postrojenja otpadnih voda, objašnjava Tadić, predstavljaju zasebne sisteme koji se sastoje od objekata uređaja u sklopu kojih se ta otpadna voda prečišćava primjenom različitih postupaka.

“Izgradnja postrojenja možemo reći da su kompleksni sistemi i podrazumijevaju rizike i izazove. Međutim, to su najvažniji infrastrukturni projekti za Crnu Goru. Jedino tako možemo postići održivi razvoj gradova, zaštitu životne sredine, i javnog zrdavlja”, zaključila je ona.

Da problem tretmana otpadnih voda nije samo tehnički, već i društveno-politički, naglasio je prof. dr Rade Šarović sa Filozofskog fakulteta UCG.

„Ovdje su upletene razne komunikacijske dimenzije koje proizvode izražene protivurječnosti između racionalne, naučne logike i teškog političkog nasljeđa, duboko ukorenjenih predrasuda, dnevno-političke trgovine i populizma. Živimo u društvu sa slabom ekološkom pismenošću, gdje otpor prema ovakvim infrastrukturnim projektima proizlazi iz nepovjerenja u institucije, nedovoljne informisanosti i iracionalnog odbacivanja nauke.“

Šarović je naglasio značaj javnih tribina, edukativnih programa i panel-diskusija, poručivši da „znanje ne smije biti marginalizovano, niti ima luksuz da bude neutralno“. Podsjetio je i na riječi Pjera Burdijea, da je „znanje oružje u borbi za simboličku dominaciju u medijskom prostoru“.

U Crnoj Gori se, napominje on, opštine mogu podijeliti na devastirane lošim prostornim planiranjem, i one koje su pružile otpor.

“Danas imate situaciju da građani ne percipiraju prostor kao opšte dobro, koje mora da se dijeli, već kroz prizmu ličnih želja”, kazao je Šarović.

Šarović je istakao da će svi budući investicioni projekti na temu životne sredine i ekološke održivosti, nailaziti na skepsu građana.

“To je zato što se državi sistem u ranije tri decenije pokazao potpuno nesposobnim da upravlja takvim projektima. Ovdje imamo i koliziju između onoga što je nauka i struka s jedne strane i populizam s druge strane. Postavljanje lažne nade populistički pred građane, ne može da riješi problem. Ali u tom kontektu, posljedice koje će se osjećati decenijamana području Podgorice i Zete biće vrlo konkretne”, naglasio je Šarović.

Prof. dr Ivan Samardžić, sa Geografskog fakulteta Univerziteta u Beogradu upitao je da li mi imamo luksuza i prostora da koristimo vodu, da je zagađujemo, ali da ne činimo ništa da tu vodu prečistimo.

Istakao je da ove i prošle godine mnoga mjesta u Crnoj Gori, ali i u Srbiji, imaju problem sa pićem.

“Po meni je civilizacijski iskorak za mnoga mjesta na Balkana da imamo pogon za preradu otpadnih voda… Mnogi gradovi u Srbiji nijesu riješili taj problem, ali ima pozitivan primjer kao što je Kruševac. Preko 80 odsto teritorije je povezano na kolektore koji sprovode tu otpadnu vodu do centralnog postrojenja. Sada otpadna voda Kruševca ima potpuno jedan drugi smisao “, istakao je Samardžić.

Kazao je da su česta pitanja da li jedan takav pogon ima uticaja na životnu sredinu, te da smatra da ako se traži lokacija nikada se neće naći idealna.

Crna Gora, kako je istakao prof. drDanilo Mrdak sa Prirodno-matematičkog fakulteta UCG, još uvijek nema razvijen i u potpunosti uspostavljen sistem za prečišćavanje komunalnih otpadnih voda.

“Većina izgrađenih postrojenja ima ozbiljne probleme u funkcionisanju, dok glavni grad Podgorica nema ni osnovno postrojenje. Usled velikog broja stanovnika, gradske rijeke su pod velikim pritiskom, naročito ljeti kada je nivo rijeka najniži, pa je opasnost po životnu sredinu, ali i zdravlje ljudi, najveća. Ovakva postrojenja nijesu nikakav luksuz, već osnovna kulturološka potreba života u urbanim sredinama, kao i uslov da sačuvamo naše rijeke, vodene ekosisteme i zdravlje ljudi“, naglasio je prof. Mrdak.

Istakao je da kada se dobije novac od EU za izgradnju postrojenja, konsultanti moraju da dobiju prave informacije da bi mogli da rade na pravi način.

“Često se dešava da te podatke ne dobiju na pravi način. U tom dijelu, nastaju svi problemi. Imamo dosta problema u Crnoj Gori koji izaziva ljudski faktor. Ja sam molio da se obezbijede dodatna sredstva za ljude koji pobjeđuju na tenderima, upravo da bi izbjegli ovakve situacije”, poručio je Mrdak.

Mrdak je kazao da u potpunosti razumije stanovnike Botuna, ali da moraju da se razumiju i interesi Glavnog grada.

“Neće tako lako propasti novci koje je EU obezbijedila, nije to baš poklon, već više investicija. Postoji prostor za dodatno pregovaranje. Priča je istrgnuta iz oblasti struke, i prevedena na teren politike”, pojasnio je on.

Napominje da moramo da shvatimo da će uvijek biti neko ko će biti protiv.

“Postrojenja nijesu savršen sistem. Morate da ulažete veliku energiju da to opstane. Imate takvih problema u nekoliko gradova. Postrojenje je civilizacijski iskorak i to treba da uradimo zbog nas,. Ne zbog EU. To treba da bude naša ideja, a ne jer neko od nas to traži. To treba da bude težnja svakog građanina. Pravo na zdravu životnu sredinu je najsvetije pravo”, kazao je Mrdak.

Mrdak smatra da je postrojenje dobro rješenje.

“Otpadne vode su pune deterdženata, ljekova, ulja…To je jedna mješavina elemenata periodnog sistema i raznih organskih i neorganskih jedinjena. Istraživanja se rade u posljednje vrijeme i mislim da su postrojenja najbolje rješenje za Crnu Goru. Mi smo mala zemlja i to treba imati u vidu”, naglasio je on.

Problem Podgorice dodatno je pojasnio doc. dr Duško Vujačić sa Filozofskog fakulteta i Fakulteta za turizam i hotelijerstvo UCG. Trenutni kolektor ima kapacitet da preradi otpadne vode za 50.000 stanovnika, dok Podgorica danas broji više od 200.000.

„Sve otpadne vode iznad tog kapaciteta završavaju u rijeci Morači, zatim kroz Zetsku ravnicu u Skadarsko jezero i dalje u Jadransko more, što problem čini regionalnim. Ako se ne krene s izgradnjom novog postrojenja, Podgorica bi mogla da plati štetu od oko 100 miliona eura, što bi značilo finansijski kolaps, a još veći problem je prijeteća ekološka katastrofa za glavni grad i širu oblast“, upozorio je Vujačić.

Izvor: RTCG

Predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje Zoran Lakušić kazao je da je tokom ove ljetnje sezone Regionalni vodovod postigao istorijske uspjehe.

“U najtežoj hidrološkoj godini u posljednjih nekoliko decenija, kada je cijeli region bilježio nestašice i restrikcije, crnogorsko primorje je imalo stabilno i sigurno vodosnabdijevanje, bez ijednog ograničenja u isporuci”, saopštio je Lakušić.

Kaže da su dokaz za to su konkretni rezultati.

“U junu je isporučeno čak 177 odsto više od ugovorenih količina, što je 105 procenata više nego u istom periodu 2024. i 141 procenat više nego 2023. godine. Tokom avgusta isporučivano je u prosjeku 950 litara u sekundi, što je oko 60 odsto iznad ugovorom predviđenih obaveza, a rekord je zabilježen upravo ove sezone kada je isporučivano 1.036 litara u sekundi, dok je prošle godine isporučeno u isto vrijeme 784 litra u sekundi”, saopštio je Lakušić.

Ovi rezultati posebno dobijaju na značaju ako imamo u vidu da je, kako kaže, usljed višedecenijske nelegalne eksploatacije šljunka u koritu Morače od strane tzv. šljunkarske mafije, na izvorištu prije samo nekoliko godina na prelivnom pragu proticalo svega 265 litara u sekundi.

“Odlučnom akcijom države, koja je zaustavila nelegalnu eksploataciju šljunka, te izgradnjom dvije brane u drugoj zoni sanitarne zaštite izvorišta Bolje sestre, koje je realizovalo preduzeće Zaštita prostora Crne Gore, izdašnost izvorišta je znatno povećana i vraćena na nivo koji omogućava sigurno snabdijevanje cijelog crnogorskog primorja”, naveo je Lkaušić.

Međutim, dodaje da ovakav podvig ne bi bio moguć bez posebnog angažmana izvršnog direktora Krsta Radovića, u punoj saradnji sa Odborom direktora, Ministarstvom ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera i samom Vladom Crne Gore, kao i svih zaposlenih u Regionalnom vodovodu.

“Uložen je ogroman napor da se zaštiti javni interes i da građani i gosti dobiju dovoljne količine vode. Rezultat toga je da, na crnogorskom primorju nije bilo restrikcija, naprotiv, ostvarena je rekordna isporuka vode.
Na kraju ove teške hidrološke godine može se konstatovati da je Regionalni vodovod, odgovornim odnosom menadžmenta i Odbora direktora, ispunio ono što je od njega očekivao osnivač, Vlada Crne Gore”, istakao je on.

Kaže da rezultati ostvareni u 2025. godini predstavljaju ne samo rekordan domet već i istorijski uspjeh, potvrđujući da je ovo preduzeće stub stabilnosti u sistemu vodosnabdijevanja i razvojni oslonac turizma, kao ključne privredne grane Crne Gore.

“Regionalni vodovod je time postao primjer kako se znanjem, vizijom, hrabrošću i saradnjom mogu nadvladati i najveći izazovi, a ujedno i garant da će crnogorsko primorje i u godinama koje dolaze imati sigurno vodosnabdijevanje kao temelj održivog razvoja turizma i ukupne privrede”, zaključio je Lakušić.

Crna Gora se nalazi pred ozbiljnim rizicima gubitka grantova Evropske unije, povoljnih kredita i potencijalnih odšteta izvođačima radova, jer izgradnja Postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu još uvijek nije počela.

Iako je projekat definisan, izvođači izabrani, a sredstva od oko 50 miliona eura obezbijeđena, radovi su blokirani zbog protivljenja mještana sela Botun, na granici između opština Podgorice i Zete.

Upozorenja o pravnim i finansijskim posljedicama stigla su još u februaru ove godine, kada je njemačka KfW banka, jedan od ključnih kreditora projekta, upozorila na mogućnost aktiviranja određenih klauzula u slučaju kašnjenja ili promjene lokacije.

Ovakva situacija prijeti da ugrozi i ekološku i finansijsku stabilnost Crne Gore, ali i njen evropski put. Naime, izgradnja ovog postrojenja je jedan od ključnih uslova za zatvaranje pregovaračkog Poglavlja 27 – zaštita životne sredine u procesu pristupanja Evropskoj uniji.

Iz Delegacije EU u Crnoj Gori upozoravaju da svaki dan kašnjenja znači više zagađenja rijeke Morače i Skadarskog jezera, u koje se i dalje direktno ispušta neprečišćena otpadna voda, čime se povećava ekološka šteta i rizici po javno zdravlje.

Postojeći podgorički kolektor izgrađen je još u drugoj polovini prošlog vijeka, kada je glavni grad imao oko 50.000 stanovnika, dok danas u Podgorici živi gotovo 200.000 ljudi. Zbog zastarjelog sistema, otpadne vode se i dalje uglavnom prerađuju u septičkim jamama, a njihovim uklanjanjem i uvođenjem modernog tretmana bila bi obezbijeđena trajna zaštita životne sredine i zdravlja građana.

Evropska unija je za ovaj projekat obezbijedila 33 miliona eura bespovratnih sredstava, čime pokriva preko 40 odsto ukupne investicije. Iz Delegacije EU naglašavaju da je riječ o najvećem ekološkom projektu koji je Unija podržala u Crnoj Gori.

Ipak, mještani iz Botuna odlučno se protive gradnji, tvrdeći da neće dozvoliti izgradnju postrojenja „po cijenu života“. Njihovu poziciju podržava vlast u Zeti, gdje je Demokratska narodna partija (DNP) kategorična da na njenoj teritoriji gradnje neće biti.

Pitanje kolektora u Botunu komplikuje i političku situaciju u državi. Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović, iz Pokreta Evropa sad, nalazi se u koaliciji upravo sa DNP-om u glavnom gradu. Lider te partije Milan Knežević nedavno je zaprijetio da će DNP napustiti vlast u Podgorici ukoliko projekat bude forsiran protivno stavu Zete. Takav rasplet bi mogao izazvati i političku krizu ne samo u glavnom gradu, već i na državnom nivou, jer PES i DNP čine koalicione partnere i u Vladi Crne Gore.

Ako se gradnja uskoro ne pokrene, Crna Gora rizikuje da izgubi milionsku podršku Evropske unije, suoči se sa sudskim sporovima i odštetnim zahtjevima izvođača, ali i da nastavi da trpi ekološku štetu koja već sada ugrožava rijeku Moraču i Skadarsko jezero.