Connect with us

Priroda i društvo

Skupštini podnijeta peticija da se srpski jezik izjednači sa crnogorskim

ilustracija

Skupštini Crne Gore podnijeta je peticija kojom se traži da se srpski jezik, kao jezik kojim govori 43,18 odsto stanovnistva i najzastupljeniji jezik u zemlji, izjednači sa drugim po zastupljenosti jezikom – crnogorskim, kako u unutrašnjem pravnom poretku, tako i u kontekstu pristupanja Evropskoj uniji (EU), prenose Vijesti.

Peticija, čiji je inicijator Dušan Krcunović, predata je Ustavnom odboru Skupštine Crne Gore, a potpisivanje je otvoreno od danas do 15. januara ispunjavanje minimalnog propisanog praga potrebno prikupiti 6.000 potpisa.

https://epeticije.skupstina.me/petition/168-srpski-jezik-inicijativa-za-ravnopravnost-u-crnoj-gori-i-evropskoj-uniji

Parlament odlučuje da li neka tema ispunjava uslove za podnošenje u formi peticije, a sve koje dobiju 6.000 potpisa, nadležni skupštinski odbor trebalo bi da pretoči u formalnu inicijativu i podnese Vladi na mišljenje.

U obrazloženju peticije se navodi da je prema članu 13 Ustava Crne Gore, srpski jezik označen kao jezik u službenoj upotrebi. Navodi se da će Ugovorom o pristupanju Evropskoj uniji, između ostalog, biti normirano i uređeno na kojim će jezicima građani Crne Gore biti uvaženi i zastupljeni u radu institucija EU. Podsjeća se da o načinu pristupanja Evropskoj uniji odlučuje Skupština Crne Gore, u skladu sa članom 15 Ustava.

“Peticija ne dovodi u pitanje ustavni status crnogorskog jezika, već vrednosno jača proces pristupanja. Njen cilj je uvažavanje srpskog jezika po ugledu na članice EU poput Belgije, Finske, Irske i Malte. Sposobnost Crne Gore da uvaži jezičku jednakost najvećeg dijela svojih građana potvrdila bi njenu demokratsku i institucionalnu zrelost, čineći je dostojnom članicom Evropske unije”, navodi se u dokumentu.

U peticiji se navodi da srpski jezik u Crnoj Gori ima najviše govornika i njime se, osim Srba koji čine 33 odsto ukupne populacije, služi veliki broj Crnogoraca (njih oko 60.000), ali i drugih nacionalnih zajednica, poput Bošnjaka, Hrvata i Roma.

Time , kako se navodi, srpski jezik, osim lingvističke, kulturne i društvene činjenice, predstavlja snažan kohezivni činilac i faktor inkluzije građanskog društva.

“Iako većinski zastupljen u čak sedamnaest od dvadeset pet opština, uključujući i Glavni grad, Podgoricu, shodno Ustavu Crne Gore, on, suprotno brojnim evropskim praksama i bazičnim demokratskim vrijednostima, u ovoj zemlji ne uživa status službenog jezika, zbog čega se veliki broj građana osjeća diskriminisanim”, piše u peticiji.

Navodi se da se politika Evropske unije bazira i na ideji multijezičnosti, a u skladu sa tim, od 2007. funkcioniše i organ evropskog komesara za multijezičnost.

“Broj službenih jezika EU trenutno je manji od broja država članica ovog saveza: određeni broj EU jezika se, zvanično, koristi u više zemalja. Pa je tako njemački, osim u Njemačkoj, službeni još i u Austriji, Belgiji i u Luksemburgu, engleski se, službeno, koristi u Irskoj i na Malti …Dok je u Finskoj, osim suomi, tj. finskog jezika, službeni i švedski, kojim govori tek oko pet odsto populacije”, navodi se u peticiji.

Ističe se da se politika jezičke ravnopravnosti sprovodi i na lokalnim nivoima zemalja članica, pa je tako, “u slovačkim opštinama u kojima procenat češkog stanovništva iznosi preko 20 odsto, službeni jezik, pored slovačkog, i češki”.

“Nažalost, Crna Gora u tom smislu predstavlja demokratsko i lingvističko odstupanje od praksi Evropske unije. U njoj status službenog jezika ne uživa jezik kojim govori najveći procenat stanovnika, što u pojedinim crnogorskim opštinama iznosi čak i preko 80 odsto govornika”, ističe se u peticiji.

U peticiji se navodi da srpski jezik, osim što je danas najzastupljeniji među građanima Crne Gore, ima i duboke istorijske korijene na njenom prostoru. Kao potvrda dugogodišnjeg kontinuiteta srpske jezičke i ćiriličke baštine ističu se Miroslavljevo jevanđelje iz 12. vijeka i cetinjski Oktoih iz 1494., kao i činjenica da su tokom postojanja Knjaževine i Kraljevine Crne Gore državne ustanove, škole i institucije koristile srpski jezik.

U peticiji se kao istorijski dokazi navode Srpski bukvar iz 1836., Srpska čitanka za crnogorsku mladež iz 1838., Zakon o narodnijem školama u Kraljevini Crnoj Gori iz 1911., Zemljopis Knjaževine Crne Gore iz 1899., kao i brojne školske diplome, pravna akta i arhivska dokumenta.

O podnijetoj peticiji, kako se navodi, biće upoznat i predsjednik države Jakov Milatović.

Reklama
Klikni da ostaviš komentar

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Priroda i društvo

Protest vatrogasaca-spasilaca: Heroji smo samo dok gore crnogorske planine i šume

Foto: Nataša Stefanović

Dok smo mi uvijek na prvoj liniji odbrane države, naš status i uslovi u kojima radimo godinama ostaju na margini Vladinih prioriteta, poručili su sa današnjeg protesta ispred zgrade Skupštine Crne Gore crnogorski vatrogasci-spasioci.

Oni su danas protestom ukazali na težak socioekonomski položaj u kojem rade godinama.

“Stojimo ovdje ispred najvišeg zakonodavnog doma naše države. Ne iz hira, već iz krajnje nužde. Mi smo ljudi koji ne pitaju za radno vrijeme, za vremenske neprilike i sopstvenu sigurnost kada se oglasi alarm”, kazao je tokom protesta Darko Pepđonović iz Službe zaštite i spasavanja Opštine Bar.

Dok svi drugi bježe od vatre, dime, poplava, saobraćajnih udesa i ruševina, podsjetio je Pepđonović, zakletva i posao vatrogasaca-spasilaca je da idu upravo tamo.

“Svojim životima i zdravljem svakodnevno štitimo građane Crne Gore, njene gradove, imovinu i šume. Gospodo iz Vlade, dok smo mi uvijek na prvoj liniji odbrane naše države, naš status i uslovi u kojima radimo godinama ostaju na margini vaših prioriteta. Ljeti nas nazivate herojima, ponosom države, tapšete nas po ramenu, dok gore crnogorske planine i šume, a čim se ugasi i posljednji plamen, na nas i naše probleme se zaboravlja”, poručio je Pepđonović.

Naglasio je da vatrogasci ne zahtijevaju privilegije, već se bore za pravdu i dostojanstven život svojih porodica.

“Tražimo konkretne odluke, hitan dijalog i uvažavanje naših opravdanih zahtjeva. Tražimo vrednovanje naše profesije, kao vatrogasti i spasioci, sa koeficijentom 9.5 i sa dodacima od 30 odsto za otežene uslove koje smo svojim radom i trudom zaslužili”, kazao je Pepđonović.

Vukašin Đuranović iz Službe zaštite i spasavanja Danilovrad naglasio je da posao vatrogasaca mora biti prepoznat kroz platni status.

“Pojavljuju se razne spekulacije kojima se pokušava unijeti podjela među nama, vatrogascima. Jedna od njih je da se naši zahtjevi ne odnose na komandni kadar. Međutim, to nije tačno. Naši zahtjevi odnose se na vrednovanje profesije vatrogasa-spasioca”, kazao je Đuranović.

Precizirao je da ako se kroz sistemsko rješenje poveća koeficijent osnovnog zvanja, onda se po automatizmu povećava i koeficijent za komandno mjesto.

“Nije cilj da bilo koga isključujemo, niti da pravimo podjele. Naš je cilj da uredimo profesiju, obezbijedimo pravedan sistem za koji se nosi odgovornost, službe zaštite i spasavanje”, precizirao je on.

Darko Žižić iz Službe zaštite i spasavanja Nikšića kazao je da su vatrogasci, kroz inicijalnu grupu, imali razgovore sa predstavnicima partija.

“Imamo veliku podršku. Ali želimo da ta podrška bude u Skupštini, sa podignutom rukom”, poručio je Žižić.

Naglasio je da vatrogasci-spasioci ne žele da “favorizuju nijednu političku partiju”.

“Mi nećemo odustati od ovoga. Moraju da sjednu i da nađu rješenje. Ne možemo u Evropu sa nesređenim sistemom, ako se poglavlje 27 tiče i nas”, zaključio je Žižić.

 

Izvor: Vijesti

Continue Reading

Priroda i društvo

Na Skadarskom jezeru uklonjeno 19 nelegalnih ribarskih mreža, izrečena kazna od 500 eura

Foto NP Crne Gore

Nadzornici Nacionalnog parka Skadarsko jezero tokom proteklih dana sproveli su više kontrolnih aktivnosti na području Karučkog oka i okolnih lokaliteta, tokom kojih je uklonjeno 19 nelegalnih ribarskih mreža, dok je jednom licu izrečena novčana kazna od 500 eura.

Kako je saopšteno iz Nacionalnih parkova Crne Gore, aktivnosti su sprovedene s ciljem suzbijanja nelegalnog ribolova i zaštite ribljeg fonda Skadarskog jezera.

„Tom prilikom uklonjeno je 19 nelegalnih ribarskih mreža namijenjenih izlovu ukljeve i skobalja, od kojih nijedna nije posjedovala odgovarajuću dozvolu. U samom Karučkom oku pronađeno je pet mreža“, navodi se u saopštenju.

Kontrole su obuhvatile i područje Vranjine i Manastirske tapije, gdje su nadzornici spriječili nelegalno postavljanje ribolovnih alata.

„U blizini Vranjine i Manastirske tapije spriječeno je nelegalno postavljanje ribolovnih alata, a odgovornom licu izrečena je kazna od 500 eura. Spriječeno je i više pokušaja nelegalnog „građenja“ i postavljanja mreža ispod mosta kod Tankog rta“, saopšteno je iz Nacionalnih parkova.

Posebnu zabrinutost izaziva korišćenje nedozvoljenih sredstava za izlov ribe, naročito agregata, koji predstavljaju ozbiljnu prijetnju očuvanju ribljeg fonda i ekosistema jezera.

„Poseban problem predstavlja izlov ribe upotrebom agregata, koji ozbiljno ugrožava riblji fond i prirodnu ravnotežu jezera. Zbog toga će Nacionalni parkovi Crne Gore, uz podršku Uprave policije i ribarskih inspektora, nastaviti sa pojačanim kontrolama“, poručili su iz ovog preduzeća.

Iz Nacionalnih parkova podsjećaju da je ribolov u prirodnim rezervatima riba i ptica zabranjen tokom cijele godine, dok lovostaj na jegulju traje do 1. decembra.

„Apelujemo na ribolovce i sve korisnike prostora da poštuju propise i doprinose očuvanju Skadarskog jezera“, navodi se u saopštenju.

Građani koji primijete slučajeve nelegalnog izlova ribe mogu ih prijaviti nadležnoj službi Nacionalnog parka Skadarsko jezero na broj telefona 067 097 484.

Continue Reading

Priroda i društvo

Gutić o slučaju djece na Cetinju: Procedure ispoštovane, o moralnoj odgovornosti ni riječi

gutić
Foto Skupština Crne Gore

Slučaj troje maloljetne djece koja su nakon femicida majke smještena u hraniteljsku porodicu na Cetinju otvorio je ozbiljna pitanja o funkcionisanju sistema socijalne zaštite u Crnoj Gori. Iako su nadležne institucije još u februaru 2022. godine dobijale prijave o njihovom mogućem zanemarivanju i zlostavljanju, stručni radnici centara za socijalni rad u Baru i na Cetinju tokom naredne četiri godine nijesu evidentirali okolnosti koje bi ukazivale na ugroženost djece.

Tek u septembru 2026. godine uslijedilo je hapšenje hranitelja, zbog sumnje da su djeca bila izložena zlostavljanju i prinudnom radu. Slučaj je ponovo otvorio pitanje ne samo efikasnosti institucija, već i moralne i profesionalne odgovornosti onih koji su bili zaduženi da štite najranjivije članove društva.

Umjesto jasnog odgovora na pitanje kako su prijave godinama ostajale bez rezultata koji bi doveo do zaštitnih mjera, javnost je tokom skupštinske rasprave čula objašnjenja o sprovedenim procedurama, službenim zabilješkama i nadzorima.

Ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografije Damir Gutić, odgovarajući na poslaničko pitanje poslanice Građanskog pokreta URA Milene Vuković, saopštio je da su nalazi Komisije za vršenje nadzora nad radom centara za socijalni rad za Bar i Ulcinj i za Cetinje pokazali da su socijalni radnici bez odlaganja obilazili hraniteljsku porodicu nakon prijava o zanemarivanju djece.

Prema njegovim riječima, obavljani su individualni razgovori sa hraniteljkom, ali i sa svakim djetetom pojedinačno, bez prisustva hranitelja.

“Sadržaj službenih zabilješki nije ukazivao na ugroženost dobrobiti djece”, rekao je Gutić, dodajući da se ljudi ne mogu osuđivati prije nego što se utvrdi da li se nešto zaista dogodilo.

Poslanica Milena Vuković ocijenila je da je riječ o jednom od najskandaloznijih slučajeva u oblasti socijalne politike, ukazujući na činjenicu da su upozorenja nadležnima dostavljana još 2022. godine.

“Kako je moguće da su djeca ostala bez adekvatne institucionalne zaštite uprkos upozorenjima koja su nadležnim dostavljena još 2022. i ko će snositi odgovornost ako se utvrdi da su institucije propustile da zaštite djecu?”, pitala je Vuković.

Ministar Gutić naveo je da su djeca u hraniteljsku porodicu smještena u januaru 2022. godine i da su socijalni radnici barskog Centra za socijalni rad pratili njihovu adaptaciju i integraciju u novo okruženje.

“Imajući u vidu ozbiljnost situacije i naknadno utvrđene okolnosti zbog kojih su djeca izmještena iz hraniteljske porodice, ministarstvo će posebnu pažnju posvetiti preporukama komisije, uz dalje unapređenje mehanizma praćenja hraniteljskih porodica, procjene rizika i pravovremenog reagovanja na svaku indiciju koja može ukazati na ugrožavanje djeteta. Eventualna odgovornost pojedinaca i institucija biće utvrđena na osnovu činjenica, postupaka i nalaza nadležnih organa, a ne unaprijed”, poručio je Gutić.

Ipak, najava unapređenja mehanizama nadzora ne daje odgovor na pitanje zašto postojeći mehanizmi nijesu doveli do ranijeg otkrivanja mogućeg zlostavljanja, niti da li će neko od odgovornih u institucijama preuzeti makar moralnu odgovornost.

Vuković je ministrov odgovor ocijenila kao neempatičan i birokratski, postavljajući pitanje kako je moguće da su nalazi nadležnih institucija bili pozitivni ako su se istovremeno pojavljivale ozbiljne sumnje u bezbjednost djece.

“Ta djeca su zlostavljana. Očigledno da nešto ne funkcioniše u sistemu socijalne zaštite ako je ovakav slučaj dobijao pozitivne ocjene socijalnih radnika”, ocijenila je Vuković.

Gutić je odgovorio da su djeca sada na sigurnom mjestu, da su izmještena u sklonište i da nijesu pretrpjela posljedice.

Procedura ispoštovana, ali ko preuzima odgovornost?

Slučaj sa Cetinja pokazuje koliko je važno razlikovati formalno sprovođenje procedura od njihove stvarne djelotvornosti. Činjenica da su socijalni radnici obilazili hraniteljsku porodicu i sastavljali službene zabilješke sama po sebi ne dokazuje da je sistem adekvatno procjenjivao rizike kojima su djeca mogla biti izložena.

Posebno zabrinjava to što su prijave postojale gotovo od samog početka njihovog boravka u hraniteljskoj porodici, dok je do hapšenja hranitelja prošlo više od četiri godine.

Upravo zbog toga javnost ima pravo da zna da li su nadzori bili dovoljno temeljni, jesu li upozorenja ozbiljno razmatrana i da li su postojali propusti u radu stručnih službi.

Pored eventualne disciplinske ili krivične odgovornosti, koja se može utvrđivati isključivo u nadležnim postupcima, ostaje i pitanje moralne odgovornosti rukovodilaca institucija zaduženih za zaštitu djece.

Za sada, iz odgovora iznijetih tokom skupštinske rasprave ne proizilazi da će neko preuzeti takvu odgovornost, posebno ne ministar Gutic .

 

Continue Reading

Facebook

Istaknuto

Najnovije

Istaknuto