Priroda i društvo

Podgorica, Zeta pa i Botun trpe veću štetu bez kolektora

Na javnoj tribini „Tretman otpadnih voda u Crnoj Gori – izazovi i perspektive“, koju je danas organizovao Univerzitet Crne Gore u Rektoratu UCG, stručnjaci su jednoglasno poručili: bez funkcionalnih postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda nema očuvanja rijeka, jezera, mora, niti zdravlja građana. Poručeno je da Podgorica, Zeta pa i sami Botun trpe veću ekološku štetu jer nema postrojenja nego što bi donijela njegova izgradnja.

Prof. dr Milena Tadić sa Metalurško-tehnološkog fakulteta UCG, naglasila je da u borbi za očuvanje životne sredine, zagađivanje otpadnim vodama vrlo složen i kompleksan problem.

“Uporedo sa urbanizacijom razvojom industrije raste i stepen zagađenosti voda. Brojni su negativni uticaji koji mogu nastati kao rezultat ispuštanja otpadnih voda u prirodne vodene sisteme. Neke možemo primijetiti vizuelno, kao što je promjena boje, mutnoće, a najčešće nastaju promjene u pogledu hemijskih pokazatelja”, istakla je Tadić.

Sve nas to, kako je kazala, navodi na to da se otpadne vode moraju prečišćavati, a jedino rješenje je izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.

“U medijima čujemo da se poistovjećuju termini prostrojenje za prečišćavanje otpadnih voda i kolektor, međutim, to su potpuno odvojene stavri, jedino su im zajedničke otpadne vode”, napominje Tadić.

Sam kolektorski sistem je, naglašava ona, zapravo kanalizacioni sistem koji obuhvata sistem cijevi i kanala putem kojih se sakupljaju i odvode te otpadne vode do samog postrojenja.

Dok sama postrojenja otpadnih voda, objašnjava Tadić, predstavljaju zasebne sisteme koji se sastoje od objekata uređaja u sklopu kojih se ta otpadna voda prečišćava primjenom različitih postupaka.

“Izgradnja postrojenja možemo reći da su kompleksni sistemi i podrazumijevaju rizike i izazove. Međutim, to su najvažniji infrastrukturni projekti za Crnu Goru. Jedino tako možemo postići održivi razvoj gradova, zaštitu životne sredine, i javnog zrdavlja”, zaključila je ona.

Da problem tretmana otpadnih voda nije samo tehnički, već i društveno-politički, naglasio je prof. dr Rade Šarović sa Filozofskog fakulteta UCG.

„Ovdje su upletene razne komunikacijske dimenzije koje proizvode izražene protivurječnosti između racionalne, naučne logike i teškog političkog nasljeđa, duboko ukorenjenih predrasuda, dnevno-političke trgovine i populizma. Živimo u društvu sa slabom ekološkom pismenošću, gdje otpor prema ovakvim infrastrukturnim projektima proizlazi iz nepovjerenja u institucije, nedovoljne informisanosti i iracionalnog odbacivanja nauke.“

Šarović je naglasio značaj javnih tribina, edukativnih programa i panel-diskusija, poručivši da „znanje ne smije biti marginalizovano, niti ima luksuz da bude neutralno“. Podsjetio je i na riječi Pjera Burdijea, da je „znanje oružje u borbi za simboličku dominaciju u medijskom prostoru“.

U Crnoj Gori se, napominje on, opštine mogu podijeliti na devastirane lošim prostornim planiranjem, i one koje su pružile otpor.

“Danas imate situaciju da građani ne percipiraju prostor kao opšte dobro, koje mora da se dijeli, već kroz prizmu ličnih želja”, kazao je Šarović.

Šarović je istakao da će svi budući investicioni projekti na temu životne sredine i ekološke održivosti, nailaziti na skepsu građana.

“To je zato što se državi sistem u ranije tri decenije pokazao potpuno nesposobnim da upravlja takvim projektima. Ovdje imamo i koliziju između onoga što je nauka i struka s jedne strane i populizam s druge strane. Postavljanje lažne nade populistički pred građane, ne može da riješi problem. Ali u tom kontektu, posljedice koje će se osjećati decenijamana području Podgorice i Zete biće vrlo konkretne”, naglasio je Šarović.

Prof. dr Ivan Samardžić, sa Geografskog fakulteta Univerziteta u Beogradu upitao je da li mi imamo luksuza i prostora da koristimo vodu, da je zagađujemo, ali da ne činimo ništa da tu vodu prečistimo.

Istakao je da ove i prošle godine mnoga mjesta u Crnoj Gori, ali i u Srbiji, imaju problem sa pićem.

“Po meni je civilizacijski iskorak za mnoga mjesta na Balkana da imamo pogon za preradu otpadnih voda… Mnogi gradovi u Srbiji nijesu riješili taj problem, ali ima pozitivan primjer kao što je Kruševac. Preko 80 odsto teritorije je povezano na kolektore koji sprovode tu otpadnu vodu do centralnog postrojenja. Sada otpadna voda Kruševca ima potpuno jedan drugi smisao “, istakao je Samardžić.

Kazao je da su česta pitanja da li jedan takav pogon ima uticaja na životnu sredinu, te da smatra da ako se traži lokacija nikada se neće naći idealna.

Crna Gora, kako je istakao prof. drDanilo Mrdak sa Prirodno-matematičkog fakulteta UCG, još uvijek nema razvijen i u potpunosti uspostavljen sistem za prečišćavanje komunalnih otpadnih voda.

“Većina izgrađenih postrojenja ima ozbiljne probleme u funkcionisanju, dok glavni grad Podgorica nema ni osnovno postrojenje. Usled velikog broja stanovnika, gradske rijeke su pod velikim pritiskom, naročito ljeti kada je nivo rijeka najniži, pa je opasnost po životnu sredinu, ali i zdravlje ljudi, najveća. Ovakva postrojenja nijesu nikakav luksuz, već osnovna kulturološka potreba života u urbanim sredinama, kao i uslov da sačuvamo naše rijeke, vodene ekosisteme i zdravlje ljudi“, naglasio je prof. Mrdak.

Istakao je da kada se dobije novac od EU za izgradnju postrojenja, konsultanti moraju da dobiju prave informacije da bi mogli da rade na pravi način.

“Često se dešava da te podatke ne dobiju na pravi način. U tom dijelu, nastaju svi problemi. Imamo dosta problema u Crnoj Gori koji izaziva ljudski faktor. Ja sam molio da se obezbijede dodatna sredstva za ljude koji pobjeđuju na tenderima, upravo da bi izbjegli ovakve situacije”, poručio je Mrdak.

Mrdak je kazao da u potpunosti razumije stanovnike Botuna, ali da moraju da se razumiju i interesi Glavnog grada.

“Neće tako lako propasti novci koje je EU obezbijedila, nije to baš poklon, već više investicija. Postoji prostor za dodatno pregovaranje. Priča je istrgnuta iz oblasti struke, i prevedena na teren politike”, pojasnio je on.

Napominje da moramo da shvatimo da će uvijek biti neko ko će biti protiv.

“Postrojenja nijesu savršen sistem. Morate da ulažete veliku energiju da to opstane. Imate takvih problema u nekoliko gradova. Postrojenje je civilizacijski iskorak i to treba da uradimo zbog nas,. Ne zbog EU. To treba da bude naša ideja, a ne jer neko od nas to traži. To treba da bude težnja svakog građanina. Pravo na zdravu životnu sredinu je najsvetije pravo”, kazao je Mrdak.

Mrdak smatra da je postrojenje dobro rješenje.

“Otpadne vode su pune deterdženata, ljekova, ulja…To je jedna mješavina elemenata periodnog sistema i raznih organskih i neorganskih jedinjena. Istraživanja se rade u posljednje vrijeme i mislim da su postrojenja najbolje rješenje za Crnu Goru. Mi smo mala zemlja i to treba imati u vidu”, naglasio je on.

Problem Podgorice dodatno je pojasnio doc. dr Duško Vujačić sa Filozofskog fakulteta i Fakulteta za turizam i hotelijerstvo UCG. Trenutni kolektor ima kapacitet da preradi otpadne vode za 50.000 stanovnika, dok Podgorica danas broji više od 200.000.

„Sve otpadne vode iznad tog kapaciteta završavaju u rijeci Morači, zatim kroz Zetsku ravnicu u Skadarsko jezero i dalje u Jadransko more, što problem čini regionalnim. Ako se ne krene s izgradnjom novog postrojenja, Podgorica bi mogla da plati štetu od oko 100 miliona eura, što bi značilo finansijski kolaps, a još veći problem je prijeteća ekološka katastrofa za glavni grad i širu oblast“, upozorio je Vujačić.

Izvor: RTCG

Slične teme:Crna gora kolektor u botunu opština zeta podgorica

Sledeće

Lakušić: Da nije bilo pobjede nad šljunkarskom mafijom – primorje bi ostalo bez vode

Ne propustite

Lakušić: Regionalni vodovod primjer kako se znanjem i vizijom mogu nadvladati i najveći izazovi

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

Priroda i društvo

Danas je Bogojavljenje – pliva se za časni krst

Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici slave Bogojavljenje – praznik ustanovljen na spomen Hristovog krštenja i objavljivanje Bogočovjeka. Jedan je od 15 najvećih hrišćanskih praznika. Tradicionalno se na ovaj dan pliva za časni krst.

Današnji praznik obilježava se u spomen na događaj kada je Sveti Jovan krstio Isusa Hrista u rijeci Jordanu.

Prvi put ostvareno je Sveto Trojstvo – u Božjem glasu sa neba koji reče: “Ovo je Sin moj”, krštenju Sina Božijeg u rijeci i Svetom duhu koji je u obliku goluba sletio na Hrista.

Mnogi narodni običaji i vjerovanja se odnose na Bogojavljenje. Na ovaj dan osveštava se voda koja se nosi kući i pije radi zdravlja i prosvećenja duše i tijela.

Smatra se ljekovitom i zaštitom od nečistih sila i čuva se u kućama. Hrišćanstvo uči da se bogojavljenska vodica nikada ne kvari, jer u njoj prebiva sila Duha Svetoga.

Pozdrav “Bog se javi – Vaistinu se Bog javi”

Danas se pozdravlja riječima: “Bog se javi” ili “Hristos se javi”, a otpozdravlja sa “Vaistinu se javi”.

Bez obzira na to u koji dan padne, na Bogojavljenje se nikada ne posti. Nekršteni dani, započeti na Božić, završavaju se ovim danom.

Plivanje za Časni krst

Plivanje za Časni krst običaj je koji se održava u mnogim našim krajevima. Pliva se 33 metra, što simbolizuje broj godina života Isusa Hrista. Na Bogojavljenje se valja okupati u rijeci radi boljeg zdravlja.

Dani pogodni za vjenčanja

Po narodnom vjerovanju, u noći uoči Bogojavljenja, otvaraju se nebesa i na njima se ukazuje Bog. Tada treba poželjeti jednu želju koja će se ispuniti.

Vjerovanje je i da neudate djevojke stave ogledalce pod jastuk, jer kog muškarca sanjaju za njega će se udati.

Po običajnom kalendaru danas počinju dani pogodni za vjenčanja.

Predskazanje vremena

Ako za Bogojavljenje bude jak mraz ili pada snijeg, prema vjerovanju, godina će biti rodna, a ako bude vedro, godina će biti sušna.

Priroda i društvo

Danas se slavi Božić

Najradosniji hrišćanski praznik, dan Hristovog rođenja, proslavljaju Srpska pravoslavna crkva i crkve koje poštuju julijanski kalendar.

Prema vjerovanju, Hristovo rođenje donijelo je svjetlost istine ljudskom rodu i tim događajem ispunjeno je starozavetno proročanstvo o rođenju Spasitelja.

Sedmog januara slavi se rođenje Isusa Hrista, Spasitelja koji je došao među ljude da im ukaže na vrijednosti vjere u ljubav, da ih izmiri sa Bogom koga su se odrekli počinivši prvi grijeh.

Prema jevanđelju, Isus Hristos je rođen tačno u ponoć, kada se najsjajnija zvijezda koja se kretala od istoka prema Zapadu zaustavila iznad pećine kraj Vitlejema.

U pećini u Vitlejemu Marija je u slamu povila novorođenog Spasitelja i poklonila mu se kao Bogu.

“U isto vrijeme, nad zemljom izraelskom pojavi se velika sjajna zvezda koja bješe neobična stoga što se nije kretala od istoka ka zapadu već se kretala prema jugu, a ne bješe na visini kao sve zvijezde već u visini ptičjeg leta “, piše u jevanđelju.

Zvijezdu su četrdeset dana pratila trojica mudraca, Kaspar, Baltazar i Melkior. Stigavši u Jerusalim, u vitlejemskoj pećini, nad kojom se zaustavila zvijezda, poklonili su se djetetu “kao caru nad carevima i darivali ga zlatom, a potom tamjanom kao Boga i smirnom kao prvosveštenika i učitelja”.

Car Irod je, u strahu za svoj presto, naredio da se u Vitlejemu pobiju sva muška djeca do dvije godine, nadajući se da će među njima biti i novorođeni Isus. Prema jevanđelju, ubijeno je 14.000 djece, ali je sveta porodica prebjegla u Misir u Egiptu, gdje je živjela do Irodove smrti.

Proslava Božića u krugu porodice

Pripreme za ovaj praznik počele su prije šest nedelja, Božićnim postom, pročišćenjem duha i tijela. Zato su nezamislive svađe i rasprave na ovaj dan, pa posvađani treba da se pomire ili mirobože.

Praznik se provodi u krugu porodice, ne ide se u tuđe kuće. Dolazi jedino položajnik, osoba srećne ruke koja će porodici donijeti sreću, zdravlje i napredak.

Od Božića do Bogojavljenja mrsni su dani, pa i srijeda i petak, ali se uoči Bogojavljenja, na Krstovdan, posti ma koji dan bio. Narod dane od Božića do Bogojavljenja zove “nekršteni dani”.

Po narodnom običajnom kalendaru, danas od svakog posla treba nešto započeti, da bi do sledećeg Božića “sve išlo od ruke”. Ne spava se, da se ne bi drijemalo cijele godine.

U vezi sa Božićem postoje brojni, ali i različiti običaji. Međutim, pozdravljanje na ovaj praznik je svuda isto:

Hristos se rodi! Vaistinu se rodi!

Priroda i društvo

Božićna poruka mitropolita Joanikija (VIDEO)

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u Božićnoj poruci pozvao je nadležne državne institucije da osnuju institut za izučavanje svih zločina koji su se u Crnoj Gori dogodili tokom Drugog svjetskog rata i poslije njega, bez obzira ko ih je i u ime koga učinio.

“Nećemo dijeliti svoj vjerujući narod ni po nacionalnoj ni po stranačkoj pripadnosti, nego ćemo širiti bratsku slogu i razumijevanje, poštovanje i praštanje. Vjernici kao punopravni i odgovorni građani ove zemlje treba da izađu na predstojeće izbore, kada god oni bili, i da slobodno po svojoj savjesti glasaju za koga hoće. Tako će najlakše izazvati dugo očekivane promjene na bolje u ovoj državi i doprinijeti napretku svoje djece”, naveo je mitropolit.

Božićnu poruku prenosimo integralno:

Danas se sve ispuni radošću, Hristos se rodi od Djeve,

danas se sve ispuni radošću, Hristos se rodi u Vitlejemu”

Ovako pjeva Crkva Hristova vjekovima, draga braćo i sestre, svjedočeći radost današnjeg Praznika u kome učestvuju i nebo i zemlja, Bog i čovjek i sva vidljiva i nevidljiva tvorevina. Bog je došao, ne radi jednog čovjeka, jednog naroda ili jednog pokoljenja, nego da sve ljude preobrazi, iscijeli i prizove u jedinstvo Vječne Istine, Pravde, Ljubavi i Radosti. Ovo je dan u kome su se srele istina i milost, pravda i ljubav. Ova Nebozemna tajna koja se desila u istoriji, neprekidno se dešava, i od tada do danas i do kraja svijeta i vijeka nikada neće prestati, ostajući svagda prisutna kao poziv i priziv svakom čovjeku koji dolazi na svijet. Slaveći Božić, ne obilježavamo samo sjećanje na nešto što se davno desilo, nego silom blagodati Božije mi uvijek iznova dobijamo priliku da učestvujemo u događaju Rođenja Hristovog. Božićni post, molitva, ispovijest, pokajanje, praštanje, redovno prisustvo na bogosluženjima, sveto pričešće… sve to hrišćane priprema za ovaj Praznik. Čisteći svoj um, svoje srce i dušu, čovjek počinje da posmatra svijet oko sebe, druge ljude i sebe samog na jedan novi, hristoliki i bogoliki način, osjećajući da nije stvoren samo kao broj, kao individua, koja treba da protutnji kroz vrijeme i nestane, iščezne. Rođenje Hristovo uliva osjećanje besmrtnosti u naša srca, ispunjavajući svaku poru našeg bića jer se ostvarilo ono što je Bog obećao, proroci najavljivali a pokoljenja čekala, da će Bog poslati Sina svoga Jedinorodnog, da svaki koji vjeruje u Njega ne pogine nego da ima život vječni.

Svaki put kada se u nekom domu rodi dijete, kažu sveti Oci, Bog pokazuje svoje povjerenje u čovjeka i svijet koji su djela ruku njegovih. Rađanje se uvijek smatralo simbolom pobjede života, trajanja kroz produženje roda ljudskog, ali tek Hristovim rođenjem svako rađanje na zemlji dobija svoj puni smisao, ne samo u vremenu, nego i u vječnosti. Stvoren po liku Božijem, bačen u smrtnu prašinu, ma kako i ma koliko živio, čovjek je bio rob svoje pale prirode, a samim tim i grijeha, smrti i prolaznosti. Do dolaska Hristovog, po riječima besmrtnog Njegoša, čovjeku je bila sreća nepoznata,

prava sreća, za kom vječno trči;

on joj ne zna mjere ni granice:

što se više k vrhu slave penje,

to je viši sreće neprijatelj.

Naša zemlja, mati milionah,

sina jednog ne mož’ vjenčat srećom.

U dolinu smrti i plača dolazi On – Sin Božiji koji postaje sin Djevin, postajući jedan od nas. Uzimajući ljudsku prirodu, On u svemu postaje podoban nama, osim u grijehu. „On, prevječni Bog, javi se na zemlji i sa ljudima poživje, i ovaplotivši se od Svete Djeve, ponizi Sebe uzevši obličje sluge i postade jednak tijelu smirenja našega, da nas učini jednakim liku slave njegove”. On dobrovoljno slabosti naše nosi. Sa nama boluje, tuguje, pati, strada. I sam biva podvrgnut Zakonu, da bi nas oslobodio od svake osude, grijeha i smrti, da bi nam darovao slobodu slave djece Božije. Ovaj praznik sve ispunjava radošću jer nam je On vaistinu početak spasenja.

Ne čudi što ni jedan praznik kao Božić nije toliko prisutan u narodnim običajima i tradicijama. Gotovo da nema naroda na Zemlji koji nema neki svoj posebni izraz i način slavljenja Božića. U našoj narodnoj tradiciji vjekovima se čuvaju divni i blagosloveni običaji koji ispunjavaju radošću i ljepotom ove Blage dane. Badnjak koji blagosiljamo, vatra oko koje se sabiramo, mirbožanje, polaznik, česnica, zdravice, darovi i sve te radnje zajedno pomažu nam da doživimo sveobuhvatnu tajnu Vitlejemske pećine. Običaje koje smo primili treba njegovati i čuvati, ali i paziti da ne postanu sami sebi cilj, gubeći svoj suštinski, vjerski smisao.

U svjetlosti ovog Praznika mi vidimo i naše slavne pretke, koji su se nadahnjivali tajnom Rođenja Hristovog, i svetu pravoslavnu vjeru vjekovima čuvali predajući je nama, svojim potomcima kao najdragocjeniji dar. Za nju su nerijetko žrtvovali sve pa i svoje živote. Nažalost, XX vijek je donio strašno stradanje našeg naroda, u kome smo zaboravili na Bogomladenca, vitlejemsku zvijezdu i mudrace i u kome je krvožedni car Irod postao mjera naših međusobnih odnosa. Rana bratomržnje još uvijek krvari i dužni smo da svi, prema svojim moćima, učinimo da se ona što prije zacijeli.

Božićni praznici su najbolja prilika da se, obasjani vječnom ljubavlju Bogomladenca Hrista, svi okupimo oko njegove kolijevke, da uz njegovu milost prevaziđemo naše zloćudne podjele, da se zagrlimo i mirbožamo kao dobri hrišćani i braća po Duhu Svetom. Uvjereni smo da svi žitelji ove zemlje koji misle dobro Crnoj Gori i svome potomstvu žele da se davnašnje bratske omraze iz Drugog svjetskog rata, koje nas i dalje opterećuju, ljudski prevaziđu i pošalju u prošlost. U tom pogledu najviše nam može pomoći sigurna i dobro provjerena istina kao što je rekao naš Gospod i Spasitelj „ Poznajte istinu i istina će vas osloboditi” (Jn. 8.32). Zato još jednom pozivamo nadležne državne institucije da osnuju institut za izučavanje svih zločina koji su se u Crnoj Gori dogodili tokom Drugog svjetskog rata, i poslije njega, bez obzira ko ih je i u ime koga učinio. Suočenje sa istinom o pomenutim zločinima biće bolno ali još više ljekovito i blagotvorno. I pokazaće našu spremnost da svoju budućnost gradimo na istini, pomirenju i bratskoj ljubavi, a ne na mržnji i međusobnim podjelama.

I ovog Božića naše molitve upućujemo Bogu mira i ljubavi da u godini koja je pred nama daruje mir svim domovima gdje živi naš raspeti srpski narod na Kosovu i Metohiji, da prestanu progoni, pljačke i maltretiranja, naše braće i sestara i da se konačno na ovoj svetoj i zavjetnoj srpskoj zemlji stvore uslovi za život u miru sa svima, dostojan čovjeka.

Za nas pravoslavne Hrišćane, Božić je uvijek bio simbol i zaštitnik pravoslavne porodice i braka. Način života, sistem vrijednosti i izazovi koji stoje pred savremenim čovjekom čine brak najugroženijom institucijom. Rezultat toga je sve veći broj razvedenih brakova i razbijenih porodica. Očevidno, slabljenje u vjeri, okrenutost sebi i želji za uživanjem dovode čovjeka do osjećaja egocentričnosti i samodovoljnosti. Jevanđeljske vrline, žrtva, ljubav, trpljenje, strpljenje sve više postaju strane za modernog čovjeka. Očinstvo i materinstvo kao dar i priziv Božiji više nisu najveći ideal i vrijednost za koju vrijedi živjeti. Muž je sve manje branič žene i đeteta, a žena sve rjeđe stub i oslonac doma. Djeca lišena topline i blagoslova porodičnog doma traže smisao u porocima i pošastima koje im se nude na svakom koraku. Vraćanjem Božiću mi vraćamo toplinu vjere i ljubavi u naše domove. Ugledajući se na Presvetu Bogomajku mi se učimo poslušnosti i smirenom služenju koje nas čini istinskim sinovima i kćerima Božijim.

Ne smijemo ostati nijemi pred činjenicom da živimo u vremenu u kome napredak tehnologije, vještačka inteligencija i druga tehnička dostignuća u mnogome stvaraju jedan novi ambijent u kome čovjek živi. On, sa jedne strane olakšava praktični život, skraćuje vrijeme potrebno da se dođe do neke informacije, ali mnogo više donosi opasnosti i neizvjesnosti, prijeteći da ugrozi čovjekovo dostojanstvo. Čovjek se često obmanjuje činjenicom da je tehnika koja ga okružuje sve što mu je potrebno. Živi odnos sa bližnjima, gledanje u lice brata svoga, zamijenili smo neprekidnim gledanjem bezličnih ekrana. Druženje i bratske razgovore zamijenili smo virtuelnim zajednicama koje čovjeka čine sve usamljenijim i otuđenijim. Ako se čovjek u potpunosti preda takvom načinu života to je put koji vodi u očajanje i besmisao. Rezultat toga je sve veći broj mladih, ranjenih duša koje pate i stradaju od trajne potištenosti i raznih psihosomatskih bolesti.

U Božićnoj radosti ohrabrujemo sve mlade da se usavršavaju u znanju, da napreduju u vjeri, da se obrazuju i školuju, trudeći se da žive moralnim i vrlinskim životom. Jedino tako će umnožiti darove i talente koje im je Bog dao, osposobiti se da blagovremeno formiraju svoje porodice i ostvariti puni smisao svoga života.

Neka praznik Rođenja Hristovog bude svima nama poziv da krenemo u susret Bogu. Jer u mjeri u kojoj se naše srce ispuni radosti tog Božanskog susreta u toj mjeri ćemo osjetiti i radost susreta sa bližnjima. U toj mjeri ćemo doživjeti i punoću radosti života. Neka svjetlost Vitlejemske pećine, draga djeco duhovna, ispuni svaki vaš dom, da obasjani Hristom jačate u vjeri, ljubavi i istini da je Bog sa nama, i da dolazi da nemoći naše liječi, bolesti iscijeli, pale podigne, tužne utješi, siromašne nahrani, svima da bude sve čuvajući nas i vodeći u Život vječni.

Ispunjeni radošću današnjeg praznika, pjevajući anđelsku pjesmu, “Slava na visini Bogu i na zemlji mir, meću ljudima dobra volja”, sve vas, draga braćo i sestre, pozdravljamo najradosnijim pozdravom:

Mir Božiji, Hristos se rodi!

Vaistinu se rodi!