Priroda i društvo

Podgorica, Zeta pa i Botun trpe veću štetu bez kolektora

Na javnoj tribini „Tretman otpadnih voda u Crnoj Gori – izazovi i perspektive“, koju je danas organizovao Univerzitet Crne Gore u Rektoratu UCG, stručnjaci su jednoglasno poručili: bez funkcionalnih postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda nema očuvanja rijeka, jezera, mora, niti zdravlja građana. Poručeno je da Podgorica, Zeta pa i sami Botun trpe veću ekološku štetu jer nema postrojenja nego što bi donijela njegova izgradnja.

Prof. dr Milena Tadić sa Metalurško-tehnološkog fakulteta UCG, naglasila je da u borbi za očuvanje životne sredine, zagađivanje otpadnim vodama vrlo složen i kompleksan problem.

“Uporedo sa urbanizacijom razvojom industrije raste i stepen zagađenosti voda. Brojni su negativni uticaji koji mogu nastati kao rezultat ispuštanja otpadnih voda u prirodne vodene sisteme. Neke možemo primijetiti vizuelno, kao što je promjena boje, mutnoće, a najčešće nastaju promjene u pogledu hemijskih pokazatelja”, istakla je Tadić.

Sve nas to, kako je kazala, navodi na to da se otpadne vode moraju prečišćavati, a jedino rješenje je izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.

“U medijima čujemo da se poistovjećuju termini prostrojenje za prečišćavanje otpadnih voda i kolektor, međutim, to su potpuno odvojene stavri, jedino su im zajedničke otpadne vode”, napominje Tadić.

Sam kolektorski sistem je, naglašava ona, zapravo kanalizacioni sistem koji obuhvata sistem cijevi i kanala putem kojih se sakupljaju i odvode te otpadne vode do samog postrojenja.

Dok sama postrojenja otpadnih voda, objašnjava Tadić, predstavljaju zasebne sisteme koji se sastoje od objekata uređaja u sklopu kojih se ta otpadna voda prečišćava primjenom različitih postupaka.

“Izgradnja postrojenja možemo reći da su kompleksni sistemi i podrazumijevaju rizike i izazove. Međutim, to su najvažniji infrastrukturni projekti za Crnu Goru. Jedino tako možemo postići održivi razvoj gradova, zaštitu životne sredine, i javnog zrdavlja”, zaključila je ona.

Da problem tretmana otpadnih voda nije samo tehnički, već i društveno-politički, naglasio je prof. dr Rade Šarović sa Filozofskog fakulteta UCG.

„Ovdje su upletene razne komunikacijske dimenzije koje proizvode izražene protivurječnosti između racionalne, naučne logike i teškog političkog nasljeđa, duboko ukorenjenih predrasuda, dnevno-političke trgovine i populizma. Živimo u društvu sa slabom ekološkom pismenošću, gdje otpor prema ovakvim infrastrukturnim projektima proizlazi iz nepovjerenja u institucije, nedovoljne informisanosti i iracionalnog odbacivanja nauke.“

Šarović je naglasio značaj javnih tribina, edukativnih programa i panel-diskusija, poručivši da „znanje ne smije biti marginalizovano, niti ima luksuz da bude neutralno“. Podsjetio je i na riječi Pjera Burdijea, da je „znanje oružje u borbi za simboličku dominaciju u medijskom prostoru“.

U Crnoj Gori se, napominje on, opštine mogu podijeliti na devastirane lošim prostornim planiranjem, i one koje su pružile otpor.

“Danas imate situaciju da građani ne percipiraju prostor kao opšte dobro, koje mora da se dijeli, već kroz prizmu ličnih želja”, kazao je Šarović.

Šarović je istakao da će svi budući investicioni projekti na temu životne sredine i ekološke održivosti, nailaziti na skepsu građana.

“To je zato što se državi sistem u ranije tri decenije pokazao potpuno nesposobnim da upravlja takvim projektima. Ovdje imamo i koliziju između onoga što je nauka i struka s jedne strane i populizam s druge strane. Postavljanje lažne nade populistički pred građane, ne može da riješi problem. Ali u tom kontektu, posljedice koje će se osjećati decenijamana području Podgorice i Zete biće vrlo konkretne”, naglasio je Šarović.

Prof. dr Ivan Samardžić, sa Geografskog fakulteta Univerziteta u Beogradu upitao je da li mi imamo luksuza i prostora da koristimo vodu, da je zagađujemo, ali da ne činimo ništa da tu vodu prečistimo.

Istakao je da ove i prošle godine mnoga mjesta u Crnoj Gori, ali i u Srbiji, imaju problem sa pićem.

“Po meni je civilizacijski iskorak za mnoga mjesta na Balkana da imamo pogon za preradu otpadnih voda… Mnogi gradovi u Srbiji nijesu riješili taj problem, ali ima pozitivan primjer kao što je Kruševac. Preko 80 odsto teritorije je povezano na kolektore koji sprovode tu otpadnu vodu do centralnog postrojenja. Sada otpadna voda Kruševca ima potpuno jedan drugi smisao “, istakao je Samardžić.

Kazao je da su česta pitanja da li jedan takav pogon ima uticaja na životnu sredinu, te da smatra da ako se traži lokacija nikada se neće naći idealna.

Crna Gora, kako je istakao prof. drDanilo Mrdak sa Prirodno-matematičkog fakulteta UCG, još uvijek nema razvijen i u potpunosti uspostavljen sistem za prečišćavanje komunalnih otpadnih voda.

“Većina izgrađenih postrojenja ima ozbiljne probleme u funkcionisanju, dok glavni grad Podgorica nema ni osnovno postrojenje. Usled velikog broja stanovnika, gradske rijeke su pod velikim pritiskom, naročito ljeti kada je nivo rijeka najniži, pa je opasnost po životnu sredinu, ali i zdravlje ljudi, najveća. Ovakva postrojenja nijesu nikakav luksuz, već osnovna kulturološka potreba života u urbanim sredinama, kao i uslov da sačuvamo naše rijeke, vodene ekosisteme i zdravlje ljudi“, naglasio je prof. Mrdak.

Istakao je da kada se dobije novac od EU za izgradnju postrojenja, konsultanti moraju da dobiju prave informacije da bi mogli da rade na pravi način.

“Često se dešava da te podatke ne dobiju na pravi način. U tom dijelu, nastaju svi problemi. Imamo dosta problema u Crnoj Gori koji izaziva ljudski faktor. Ja sam molio da se obezbijede dodatna sredstva za ljude koji pobjeđuju na tenderima, upravo da bi izbjegli ovakve situacije”, poručio je Mrdak.

Mrdak je kazao da u potpunosti razumije stanovnike Botuna, ali da moraju da se razumiju i interesi Glavnog grada.

“Neće tako lako propasti novci koje je EU obezbijedila, nije to baš poklon, već više investicija. Postoji prostor za dodatno pregovaranje. Priča je istrgnuta iz oblasti struke, i prevedena na teren politike”, pojasnio je on.

Napominje da moramo da shvatimo da će uvijek biti neko ko će biti protiv.

“Postrojenja nijesu savršen sistem. Morate da ulažete veliku energiju da to opstane. Imate takvih problema u nekoliko gradova. Postrojenje je civilizacijski iskorak i to treba da uradimo zbog nas,. Ne zbog EU. To treba da bude naša ideja, a ne jer neko od nas to traži. To treba da bude težnja svakog građanina. Pravo na zdravu životnu sredinu je najsvetije pravo”, kazao je Mrdak.

Mrdak smatra da je postrojenje dobro rješenje.

“Otpadne vode su pune deterdženata, ljekova, ulja…To je jedna mješavina elemenata periodnog sistema i raznih organskih i neorganskih jedinjena. Istraživanja se rade u posljednje vrijeme i mislim da su postrojenja najbolje rješenje za Crnu Goru. Mi smo mala zemlja i to treba imati u vidu”, naglasio je on.

Problem Podgorice dodatno je pojasnio doc. dr Duško Vujačić sa Filozofskog fakulteta i Fakulteta za turizam i hotelijerstvo UCG. Trenutni kolektor ima kapacitet da preradi otpadne vode za 50.000 stanovnika, dok Podgorica danas broji više od 200.000.

„Sve otpadne vode iznad tog kapaciteta završavaju u rijeci Morači, zatim kroz Zetsku ravnicu u Skadarsko jezero i dalje u Jadransko more, što problem čini regionalnim. Ako se ne krene s izgradnjom novog postrojenja, Podgorica bi mogla da plati štetu od oko 100 miliona eura, što bi značilo finansijski kolaps, a još veći problem je prijeteća ekološka katastrofa za glavni grad i širu oblast“, upozorio je Vujačić.

Izvor: RTCG

Slične teme:Crna gora kolektor u botunu opština zeta podgorica

Sledeće

Lakušić: Da nije bilo pobjede nad šljunkarskom mafijom – primorje bi ostalo bez vode

Ne propustite

Lakušić: Regionalni vodovod primjer kako se znanjem i vizijom mogu nadvladati i najveći izazovi

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

Priroda i društvo

U sali SO Zeta održan edukativno-promotivni skup: „Humani papilloma virus – od infekcije do prevencije“

Promotivno-edukativni događaj organizovan u okviru projekta Before Time – Empowering Women and Communities for Protection Against Cervical Cancer, koji se realizuje kroz Interreg VI-A IPA Program Croatia – Bosnia and Herzegovina – Montenegro 2021–2027, ponovo je skrenuo pažnju javnosti na važnost redovnog skrininga raka grlića materice. Uprkos dostupnosti preventivnih pregleda u svim domovima zdravlja u Crnoj Gori, veliki broj žena i dalje odlaže dolazak na pregled, iako je riječ o bolesti koja se može i spriječiti i otkriti na vrijeme.

Najnoviji podaci Onkološkog konzilijuma KCCG za 2023. godinu pokazuju da je čak 61% novodijagnostikovanih slučajeva otkriveno u inoperabilnom stadijumu, što znači da se većina pacijentkinja ljekaru javila tek kada je bolest već značajno uznapredovala. Kako ističe dr Ivana Nikčević Kovačević, specijalistkinja epidemiologije: „Ovaj podatak jasno govori da žene ne dolaze na vrijeme na preventivne preglede i da čekaju simptome bolesti, koji se javljaju tek u kasnim fazama.“

Organizovani nacionalni program skrininga raka grlića materice u Crnoj Gori obuhvata žene od 30 do 50 godina i zasniva se na HPV testu, danas najsenzitivnijoj metodi za otkrivanje rizika. Ukoliko je test negativan, sljedeći pregled radi se tek nakon pet godina, dok pozitivan nalaz zahtijeva dodatnu dijagnostiku – citologiju na tečnoj podlozi (LBC PAPA test), kolposkopiju ili biopsiju. U periodu od 2022. do 2025. godine testirano je 29.399 žena, a pozitivnih na HPV infekciju bilo je 13,32%, najviše među ženama uzrasta od 30 do 34 godine.

Premaligne promjene na grliću materice mogu se razvijati i do 15 godina prije nego što prerastu u karcinom, što ostavlja veliki prozor za njihovo rano otkrivanje i potpuno izlječenje.

„Kada se otkriju rano, liječenje je kratkotrajno, uspješno i sprječava nastanak bolesti. Čak i kod malignih tumora, rano otkrivanje znači jednostavnije terapijske procedure, bolju prognozu i veće šanse za izliječenje“, objašnjava dr Nikčević Kovačević.

Dok je skrining ključan za žene danas, vakcinacija protiv HPV-a predstavlja zaštitu za generacije koje dolaze. Preporučuje se da se djevojčice i dječaci vakcinišu prije 15. godine života, kako bi se spriječila infekcija virusom koji uzrokuje rak grlića materice. Kombinacija vakcinacije i skrininga najmoćnije je oružje u eliminaciji ove bolesti.

Rak grlića materice razvija se sporo i pruža mnogo prilika da bude otkriven na vrijeme – ali samo ako se žene redovno odazivaju na preventivne preglede.

„Briga o svom zdravlju počinje prvim korakom: odazovite se na poziv za skrining i ohrabrite druge žene u svojoj okolini da urade isto“, poručuje dr Ivana Nikčević Kovačević.

Priroda i društvo

Pokrenut novi sajt Agrosigurnost.me – platforma za bezbjednost u poljoprivredi

Zvanično je pušten u rad Agrosigurnost.me, prvi specijalizovani edukativni portal u Crnoj Gori posvećen bezbjednosti i zdravlju na poljoprivrednim gazdinstvima. Portal je realizovan od strane NVO Zetski forum, uz finansijsku podršku Opštine Zeta, kao odgovor na sve veće potrebe poljoprivrednika da na jednom mjestu imaju pouzdane informacije koje unapređuju sigurnost, zdravlje i uslove rada u ovom važnom sektoru.

Agrosigurnost.me ima za cilj da unaprijedi znanje i svijest o bezbjednosti u poljoprivredi, kroz praktične savjete, stručne smjernice, vizuelna uputstva i edukativne materijale dostupne svima. Portal je osmišljen kao centralno mjesto za informisanje poljoprivrednika, radnika na gazdinstvima, mladih iz poljoprivrednih škola i svih koji se bave ruralnim razvojem.

Platforma će se u narednom periodu intenzivno razvijati i redovno dopunjavati sadržajima iz oblasti OSH (Occupational Safety and Health) u poljoprivredi i šumarstvu – od bezbjednog rukovanja mašinama i hemikalijama, preko sigurnog rada sa životinjama, do klimatskih rizika, ergonomije, zaštite imovine i novih tehnologija. Posebna pažnja biće posvećena edukaciji, prevenciji povreda i promociji dobre prakse na poljoprivrednim gazdinstvima.

NVO Zetski forum, uz podršku Opštine Zeta, ovim projektom želi da doprinese stvaranju bezbjednijeg okruženja za rad poljoprivrednika i jačanju kulture zaštite na radu u ruralnim zajednicama. Portal je otvoren za saradnju sa svim institucijama, školama, organizacijama i pojedincima koji žele doprinijeti jačanju bezbjednosti i znanja na selu.

Agrosigurnost.me – edukacija za sigurnije gazdinstvo.

Priroda i društvo

Crveni mulj KAP-a, tempirana ekološka bomba

Tekst priredili: Žan Arno Derens (Jean-Arnault Dérens) i Loran Žeslen (Laurent Geslin) – Courrier des Balkans

To je tempirana ekološka bomba. Dva basena crvenog mulja u Kombinatu aluminijuma Podgorica u Crnoj Gori direktno ugrožavaju stanovnike i osjetljivu okolinu Skadarskog jezera. Privatizacija i segmentirana prodaja firme na tržištu su podstakle na različite pronevjere.

Kad dune sjever, on potiskuje crvenu toksičnu prašinu niz polja i napuštene kuće Botuna. Familija Stojanović jedina koja i dalje živi u ovom selu duhova, smještenom u polukrugu rijeke Morača koja teče prema Skadarskom jezeru nakon prolaska kroz Podgoricu. “Kada su htjeli da nas evakuišu 2001. godine, moj muž je odbio ponuđenu kompenzaciju, jer je smatrao da je cijena preniska. Samo smo mi ostali”, objašnjava stara Stana, osamdesetogodišnjakinja koja tamo živi sa neudatom kćerkom i neoženjenim sinom. “Muž mi je umro od raka ubrzo nakon toga, a i ja sam veoma bolesna”, nastavlja ona. “Stalno držimo zatvorene prozore, čak i ljeti po vrućinama, ali crvena prašina se svuda uvlači”. Crnogorska država sada navodno nudi samo smiješnih 5000 eura za otkup imanja Stojanovića.

Zetska ravnica je jedna od najplodnijih u Crnoj Gori, ali život oko podgoričkog Kombinata aluminijuma već je odavno nije moguć. Ogromna tvornica radi sporim ritmom, metalni trupovi hangara rđaju na nogama, ali se stvarna prijetnja bolje vidi s neba, prilikom polijetanja sa obližnjeg aerodroma: na devet kilometara od centra Podgorice, leže 7,5 miliona tona crvenog blata u dva basena površine 65 fudbalskih igrališta. Kuća Stojanovića udaljena je manje od stotinu metara od nasipa visokog dvadesetak metara, koji tragično podsjeća na nasip koji je pukao u Mađarskoj 2010. godine, u blizini tvornice aluminijuma Ajka. Toksična voda nadire u tlo, zagađujući freatičku zonu, dok se baseni isušuju zbog nedostatka redovnog snabdijevanja vodom. Vjetar potom širi ostatke crvene prašine po susjednim selima.

KAP – politička priča

Ležišta crvenog boksita otkrivena su 1939. godine u okolini Nikšića. Njihova eksploatacija započela je nakon rata, ali odlučeno je da se na periferiji Podgorice napravi tvornica za pretvaranje sirove rude u aluminijum. Tuda je prolazila željeznička pruga koja je omogućavala transport do Beograda, kao i do luke Bar. Izgradnja kombinata pokrenuta je 1969. godine, a tehnologiju je obezbijedila francuska grupacija “Pešine”. Proizvodnja je počela tri godine kasnije, a tvornica je dugo bila najveći industrijski poslodavac u republici. Na toj lokaciji radilo je 6000 radnika, oko 1% ukupnog stanovništva Crne Gore.

Naredne dvije decenije donijele su procvat ovog industrijskog diva, čiji je teoretski proizvodni kapacitet bio 120 000 tona tečnog aluminijuma godišnje. Tada se s ponosom isticalo da kombinat usisava polovinu potrošnje električne energije u Crnoj Gori, dok je termoelektrana Pljevlja na sjeveru zemlje, snabdjevena susjednim rudnikom uglja, radila punim kapacitetom kako bi osigurala električnu energiju za elektrolizu, hemijski postupak kojim se ekstrahuje glinica iz boksita. Nikšić, Podgorica, Pljevlja, a o luci Bar da i ne govorimo: cijela crnogorska ekonomija se vrtjela oko kombinata, ali socijalistički san o industrijskom razvoju nije preživio raspad Jugoslavije. Godine 1992, Crnu Goru, koja je ostala svezana sa Srbijom u “maloj” Saveznoj Republici Jugoslaviji, pogodio je međunarodni embargo kojim je sankcionisano učešće Beograda u ratu u Bosni i Hercegovini. U tom je razdoblju crnogorska vlada preuzimala teret tvornice, otplaćivala dugove i isplaćivala plate kako bi obezbijedila socijalni mir.

U tom razdoblju je švajcarska grupacija Glenkor ponudila svoje usluge, prisiljavajući kombinat da prihvati nepovoljan ugovor: u zamjenu za zajam od 20 miliona dolara, mogla je da kupuje sav aluminijum po nižim cijenama od onih na svjetskom tržištu, uz pravo kontrole upravljanja tvornicom1. Privatizacija KAP-a, opterećenog nagomilanim dugom od oko 130 miliona eura, je 2004. godine izgledala neizbježno, a Glenkor je imao prednost, kao istovremeni potražilac i kandidat za preuzimanje firme. Međutim, grupacija Rusal ruskog kralja aluminijuma Olega Deripaske je preko svoje podružnice Srednjeevropske aluminijumske kompanije (CEAC) preuzela kontrolu nad 58,7% kapitala kombinata. Tada je Crna Gora, pod kontrolom Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića, njegovala prijateljstvo sa Rusima, a vlasti su u zanosu pozdravile “investiciju stoljeća”. Međutim, ovaj medeni mjesec s oligarhom nije dugo potrajao. On je već 2008. godine podnio tužbu Međunarodnom arbitražnom sudu u Frankfurtu, tražeći od Crne Gore sitnicu od 300 miliona eura odštete, smatrajući da je prevaren u pogledu stvarnog stanja kompanije i njenih dugova.

Oleg Deripaska nikada nije pokazao ni najmanje interesovanje da ulaže u tehnološku nadogradnju Kombinata, što je odmah bacilo sumnju na njegove stvarne namjere. “KAP bi mogao da proizvede 100 000 tona aluminijuma godišnje, ali Rusal je želio da poveća proizvodnju na 120 000 bez ulaganja i bez novih zapošljavanja”, podsjeća Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG). Dugačka pravosudna melodrama završila se 2013. godine bakrotom KAP-a, ostavivši Crnoj Gori velike račune. Prema Privrednom sudu u Podgorici, ukupni dugovi kompanije iznosili su 359 miliona eura, uključujući gubitak od najmanje 150 miliona eura za crnogorske javne finansije, bilo da se radi o garancijama koje država daje za kredite koje je KAP uzeo 2009. i 2010, ili o računu za struju, koji je iznosio gotovo 50 miliona, a koji naravno nikada nije plaćen2.

Na kraju, 2014. godine, čovjek blizak Milu Đukanoviću je preuzeo veći dio lokacije za smiješnu svotu od 28 miliona eura. Veselin Pejović, vlasnik UNIPROM-a, karijeru je započeo kao vozač autobusa u svom Nikšiću, prije nego što je ušao u profitabilni posao obrade otpada. Početkom 2000-ih povećao je ulaganja u nekretnine i diverzikovao svoje aktivnosti ulažući u rudnik uglja u Pljevljima, trgovinu i distribuciju.

“Početkom 2000-ih kombinat je još uvijek imao 5600 zaposlenih i zapošljavao je 10 000 kooperanata. Očekivalo se da će tehnologija koju je obezbijedio Pešine trajati 30 godina, ali već dvije decenije nije bilo tehnoloških ulaganja, samo socijalni programi”, nastavlja sindikalac, koji osuđuje ekonomski, ljudski i ekološki skandal duge agonije KAP-a . U 2013. godini Kombinat je imao samo 720 zaposlenih, a radna snaga sada se procjenjuje na oko 450 ljudi. “Od dolaska UNIPROM-a, sindikalne aktivnosti su zabranjene. Više ne postoji kolektivni ugovor, radnici sklapaju nesigurne ugovore, a kompanije je pozvala penzionere da bi plaćala manje doprinosa za socijalno osiguranje. “

Unija slobodnih sindikata Crne Gore je 2015. godine napravila posljednji pokušaj i pozvala Inspekciju rada da provjeri radne uslove i bezbjednost radnika. Represija je bila neposredna i smijenjena je predstavnica sindikata Sandra Obradović. Od tada se bitka nastavlja na sudovima, ali KAP je postao neprobojna tvrđava, u kojoj novinari nisu dobrodošli3. Kolerični Veselin Pejović je poznat javnosti po fizičkom maltretiranju opozicionih poslanika. Godinu dana nakon preuzimanja KAP-a, kupio je i nikšićki rudnik boksita i time preuzeo kontrolu cijele industrijske grane u zemlji. S druge strane, baseni s crvenim muljem su odvojeni od kombinata i predmet su posebne prodaje.

Zagađenje, ćutanje i poricanje

“Naša polja se zagađuju već 45 godina, ali nekad su ljudi imali posao, pa su mislili da to vrijedi određene žrtve”, uzdiše Radoslav Terzić, koji živi u selu Srpska, pored Botuna. Njegova zemlja počinje ispod bazena s crvenim muljem. “Voda iz bunara nije za piće i opasno je jesti povrće iz vrta. Prije nekoliko godina mojim kravama su ispali zubi.” Radoslav Terzić je pokrenuo više sudskih postupaka, ali njegove tužbe ostaju bez odgovora: “2001. godine 22 familije iz Botuna su dobile eksproprijaciju i obeštećenje, ali ne i ja. Kako sam imao samo poljoprivredno zemljište, ništa mi nije ponuđeno”. Navikao na medije, ovaj čovjek nikuda ne ide bez obimne dokumentacije sa svojim sudskim tužbama, ali sve odluke povoljne za njega su poništene.

„Baseni moraju biti puni vode kako bi se spriječilo širenje prašine u atmosferu. Jedne godine je pao snijeg, a zetska ravnica postala je crvena”, nastavlja Radoslav Terzić. „Oni govore o jednokratnim incidentima, ali tih je incidenata uvijek bilo, čak i kad su baseni bili bolje održavani. Više niko ne nadgleda nivo vode u basenima, neke cijevi su čak nestale, možda su ih prodali.” U oktobru 2020. godine u Zetskoj ravnici je lijepo vrijeme, rojevi ptica slijeću u basene, dim se okomito diže iz kuće Stojanovića. “Jedan od basena nema vodonepropusni trup, a zidovi drugog omogućavaju infiltracije”, nastavlja Radoslav Terzić, preskačući preko zrđale ograde koja sprečava pristup basenima. “Lokalitet je teoretski pod obezbjeđenjem, ali u njega ulazite kao u mlin. ”

To potvrđuje i Nataša Kovačević iz NVO Green Home. “Bazeni su ispucali i otrovni proizvodi ulaze u površinske vode. Rijeka Morača udaljena je samo 300 metara i uliva se u Skadarsko jezero, jednu od najvažnijih rezervi slatke vode na Balkanu. Danas su koncentracije teških metala u bunarima i poljima u ovoj regiji dva do 150 puta iznad dopuštenih standarda. Teritorija Nacionalnog parka Skadarsko jezero počinje samo nekoliko kilometara od Kombinata, a ovo područje nosi određeni seizmički rizik, što izaziva strah od najgoreg u slučaju da baseni puknu. Prema istraživanju koje je 2012. uradio Green Home4, KAP je od ranih sedamdesetih proizvidio 325 000 tona čvrstog otpada koji sadrži fluor, nikal, hrom, bakar, kadmijum, cink, arsen, živu, cijanid i neki od njih su prodrli u tlo, što je upravo potvrdila nedavna studija Agencije za zaštitu okoline Crne Gore. Ivana Vojinović, nekadašnja načelnica direkcije za prirodnu sredinu u Ministarstvu održivog razvoja i turizma, priznaje da je kvalitet vode u jezeru i Morači “osrednji”, sa jakom koncentracijom fitoplanktona.

Duga pravosudna saga oko KAP-a, promjene vlasništva i stečaj doveli su su do prekida redovnih provjera zagađenja. Podgorički Centar za ekotoksikološke istraživanja (CETI), pri Ministarstvu održivog razvoja i turizma, mejlom nam je objasnio da “posljednje analize podzemnih voda datiraju iz 2011. godine”. Isto tako, zagađenje atmosfere uzrokovano crvenom prašinom mjerilo se jednom mjesečno do 2009. godine. „Od tada nije bilo sistemskog praćenja, ali mjerenja se sprovode povremeno na zahtjev Ekološke inspekcije, u situacijama širenja prašine za vrijeme i nakon jakog sjevernog vjetra. Takva mjerenja su rađena tokom sedam dana u julu 2017, zatim u septembru i oktobru 2018.” Iako je Ustav Crne Gore zemlju definisao od 1992. godine kao „ekološku državu”, njena vlada nema ministarstvo posebno posvećeno zaštiti životne sredine.

Crveni mulj, skriveno blago ?

Za vrijeme posljednje privatizacije KAP-a, baseni crvenog mulja bili su odvojeni od kompanije. U martu 2015. godine kupio ih je Roman Denkovic, ukrajinski preduzetnik sa sjedištem na crnogorskom primorju6. Baseni su procijenjeni na 450.000 eura, ali je Roman Denkovic platio ukupno 2,45 miliona, budući da je kupio i nekoliko KAP-ovih pogona. Jedine poznate djelatnosti njegove firme, Tivat Politropus Alternative, odnose se na nekretnine i turizam. Ova kompanija je 2018. godine finansirala izgradnju velikog hotela na obali u Bijeloj, ali izgleda da je gradnja prekinuta. Roman Denkovic je najavio da namjerava da uloži 50 miliona eura u KAP i otvori 300 radnih mjesta, kako bi oživio proizvodnju aluminijuma, ali i reciklirao crveni mulj.

Ta obećanja nikada nisu ni počela da se ostvaruju, a Ukrajinac se zadovoljio preprodajom skladišnih mašina koje je kupio. Nije poznato je li mu to omogućilo da pokrije troškove, baš kao što nije poznato za koju je svotu Roman Denkovic u aprilu 2016. prodao basene kompaniji Weg Kolektor iz Berana, teoretski specijalizovanoj za obradu otpada. Na inicijativu stanovništva i Ekološke inspekcije, sudovi su Weg Kolektoru naložili da uspostavi djelotvoran sistem zalivanja bazena, zaprijetivši kaznom. To nije dalo rezultate: kompaniji je naloženo da plati 7.500 eura zbog nepoštovanja ove naredbe u martu 2018, a zatim je u oktobru iste godine sud u Podgorici izrekao vrlo skromnu novčanu kaznu od 300 eura7.

S druge strane, Weg Kolektoru je već u junu 2016. uspjelo da založi basene na 14 godina i za sitnicu od pet miliona eura kod kompanije Blackrock capital Podgorica, čija djelatnost nije poznata. Ova kompanija je registrovana u Privrednom sudu u Podgorici tek 28. marta 2019.

Vlasnik Weg Kolektora je 2016. godine bio dvadesetogodišnjak Lazar Jevrić, bez iskustva u bilo kojem sektoru, ali je zato njegov otac Siniša Jevrić poznatiji. Danska policija tražila ga je zbog trgovine drogom, konkretno oko 4,5 kilograma kokaina, a jedno vrijeme je njegovo ime bilo u Interpolovoj evidenciji. Budući da nema sporazuma o izručenju između Crne Gore i Danske, možemo pretpostaviti da otac i sin Jevrić provode mirne dane u svojoj rodnoj zemlji ili u susjednoj Srbiji, dok po riječima lokalnog novinara koji želi ostati anoniman, hipoteka koju je odobrio taj misteriozni Blakrock Capital Podgorica veoma liči na “klasičnu operaciju pranja novca“. Osim ako Jevrići nisu pronašli, ako ne filozofski kamen, onda način na koji se 7,5 miliona tona otrovnog otpada pretvara u zlato ?

Crveni mulj je zaista pun rijetke zemlje, ruda koje podstiču apetite: koriste se za proizvodnju kompjuterskih i telefonskih ekrana, ali i radara, vjetroagregata ili električnih automobila, što ih čini bitnim činiocima energetske tranzicije9. Boksit sadrži sve elemente periodnog sistema, ali njegov tačan sastav zavisi od stijena u kojima je bio smješten”, kaže Slobodan Radusinović iz crnogorskog Zavoda za geološka istraživanja koji sprovodi studiju analize hemijskog sastava crvenog mulja iz KAP-a. “U njemu se nalaze teški metali poput olova, žive i hroma, ali i rijetki elementi i jedinjenja poput skandijuma, itrijuma i lantanoida. Kroz program Raw Materials10 koji okuplja stručnjake iz cijele jugoistočne Europe, EU je pokrenula studije kojima pokušava valorizovati ove rijetke sastojke.

Hoće li Crna Gora moći da koristi ovo blago? Prema studiji Bureau Veritas Commodities Canada, dva basena KAP-a sadrže 15 000 tona rijetkih sastojaka, ali zalihe crvenog mulja, ponekad i značajnije, postoje i drugdje u Evropi. Pilot program za vađenje ovih rijetkih sastojaka pokrenuo je Aluminijum iz Grčke koji upravlja rudnicima boksita u Beotiji. “Eksploatacija crvenog mulja zavisi od tri činioca: tehnoloških kapaciteta, ekonomskog konteksta i ekoloških ograničenja”, kaže Slobodan Radusinović. “Trebalo bi da tehnologija omogući ovaj razvoj uz prihvatljive troškove, poštujući stroge ekološke standarde. Još nijesmo to postigli”. “U septembru 2019, Siniša Jevrić je uvjeravao da će eksploatacija crvenog mulja početi 15. novembra 2019.”11, zahvaljujući podršci tajanstvene britanske kompanije. Godinu dana kasnije, na terenu se ništa ne može vidjeti.

Milioni Svjetske banke

Jevrići bi ipak mogli postići lijep finansijski obrt. Svjetska banka odobrila je 14. septembra 2014. zajam od 50 miliona eura za pokretanje dekontaminacije bivšeg brodogradilišta Bijela, u Boki Kotorskoj, lokaliteta na kojem se nalaze rudarski ostaci u selu Gradac i depoa ugljanog pepela, smještenih u blizini grada Pljevlja. Takođe se angažovala da podrži pripremu tehničke dokumentacije za sanaciju industrijskog otpada iz KAP-a.

Ove preliminarne studije trebalo je da budu dovršene 30. juna 2019, ali kašnjenja se nagomilavaju. “Za sve ove godine ništa nije učinjeno”, uvjerava Aleksandar Perović, direktor NVO za zaštitu okoline Ozon. “Puno je vremena izgubljeno, a novac Svjetske banke loše upotrijebljen.” Tehnička dokumentacija za sanaciju basena KAP-a trebalo je da bude predata Svjetskoj banci krajem juna 2020. godine, ali je „na zahtjev crnogorskih vlasti, datum zatvaranja odgođen za 30. jun 2021. godine, uzimajući u obzir kašnjenja povezana s mjerama protiv Covid-19 u proljeće 2020.”, objašnjava Emanuel Salinas, direktor Svjetske banke za Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. On precizira da je “koncipiranje sanacije važan korak, ali nakon njega mora uslijediti primjena potrebnih sanacionih mjera”. Ivana Vojinović je uvjeravala u jesen 2020. da su raspisani svi tenderi za sprovođenje studije o čišćenju.

Međutim, upravo bi Weg Kolektor mogao predstavljati neočekivanu prepreku. Odgovarajući na pitanje crnogorskog javnog servisa u septembru 2019, Siniša Jevrić se pozvao na svoje pravo vlasništva nad basenima i na namjeru iskorištavanja crvenog mulja, čak uvjeravajući da mu ministarstvo nije zatražilo odobrenje za analizu njegovog sadržaja… Naime, kompanija vjerovatno ima na umu još jednu ideju, da preproda crnogorskoj državi sporne basene po povoljnoj cijeni. Država je vezana obavezama preuzetim prema Svjetskoj banci i hipoteka od 4,5 miliona bi mogla postati argument u pregovorima. Hoće li nova crnogorska vlada, formirana u decembru 2020. godine koja pokazuje želju da prekine svaku blagonaklonost prema kriminalnim mrežama onemogućiti trik kojim se Jevrić namjeravao poigrati crvenim muljem KAP-a ?

Tekst priredili: Žan Arno Derens (Jean-Arnault Dérens) i Loran Žeslen (Laurent Geslin) – Courrier des Balkans