Politika

Miodrag Lekić kandidat na predsjedničkim izborima

Dio parlamentarne većine ozbiljno razmišlja da predloži predsjednika Demosa Miodraga Lekića za kandidata na narednim predsjedničlkim izborima.

Dio parlamentarne većine ozbiljno razmišlja da predloži predsjednika Demosa Miodraga Lekića za kandidata na narednim predsjedničlkim izborima koji će biti raspisani početkom naredne godine, potvrđeno je “Danu” iz više partija koje sada imaju većinu u crnogorskom parlamentu.

Partije pobjednice na izborima 20. avgusta 2020. godine očigledno smatraju da sadašnji predsjednik Milo Đukanović predstavlja najveću smetnju konstituisanju njihove vlasti, pa je nedavno i predsjednik Socijalističke narodne partije Vladimir Joković najavio da će prvi naredni izbori u Crnoj Gori biti predsjednički. On je izrazio očekivanje da će predsjednica Skupštine Danijela Đurović, koja je takođe iz SNP-a, već 20. januara kada počinju da teku zakonski rokovi, raspisati predsjedničke izbore.

Mnogi smatraju da je još rano za predlaganje kandidata za predsjedničke izbore, jer je moguće da sadašnja parlamentarna većina ne bude jedinstvena po tom pitanju. Postoje interesovanja i nekih novoosnovanih partija da imaju svog kandidata, kao što je Pokret Evropa sad. Nezvanično se već govori da je moguće da se u izbornoj trci nađe i Milojko Spajić iz ovog pokreta.

Nakon izbornog uspjeha u Podgorici Evropa sad je političkom zaletu, pa i aspiracije funkcionera ovog pokreta više ne moraju biti male. Ne treba zanemariti ni činjenicu da je lider Demokrata Aleksa Bečić već pokazao da je vičan državničkim poslovima, obavljajući funkciju predsjednika Skupštine. Mnogi bi i njega rado vidjeli kao kandidata za predsjednika.

Državničke poslove okusio je i ostvario značajne, naročito regionalne, političke veze i aktuelni premijer Dritan Abazović. Za dio političke scene Crne Gore takođe podoban predsjednički kandidat. Ne smijemo zaboraviti i eventalne nezavisne kandidate, odnosno donedavne državnike koji trenutno nisu politički angažovani, kao što je bivši premijer Zdravko Krivokapić, nesuđeni lider nesuđenih Demohrišćana.

U svim ovim mogućim kobinacijama ima jedno pitanje na koje odgovor u ovom trenutku nema niko, pa ni sam aktuelni predsjednik države: Da li će se Milo Đukanović kandidovati na narednim predsjedničkim izborima. Budući da je njegova Demokratska partija socijalista u posljednje dvije godine izgubila veliki broj lokalnih samouprava u kojima je vršila vlast, a taj trend pada se, izgleda, nastavlja, vrlo je vjerovatno da Đukanović ovoga puta odustane od izborne trke.

Dodatni motiv za predlagače da aktuelnom predsjedniku izađe na crtu Miodrag Lekić je i činjenica da je Đukanović, kako kaže sagovornik našeg lista koji je želio da ostane anoniman, na sve načine izbjegavao da da lideru Demosa mandat za premijera, po cijenu i kršenja Ustava.

Koji će izbori biti prvi održani – parlamentarni ili predsjednički i da li ćemo imati aktivan Ustavni sud koji će moći da odlučuje o eventualnim žalbama, trebalo bi da saznamo 12. decembra kada bude sjednica Skuštine Crne Gore. U svakom slučaju jasno je da će predsjednički biti održani najkasnije do juna naredne godine. Do tada oštriće se politička koplja, ali i predsjednički kandidati.

Izvor: Dan

Sledeće

Protiv izostavljanja pitanja o nacionalnoj pripadnosti, jeziku i vjeri na popisu

Ne propustite

Abazović: Crna Gora mora da izađe iz ustavne krize.

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

Politika

Spajić i Mandić na vaskršnjoj liturgiji u Hramu

Premijer Crne Gore Milojko Spajić i predsjednik Skupštine Andrija Mandić sa suprugama prisustvuju vaskršnjoj liturgiji u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici.

Za razliku od prethodne godine, službu sa njima u hramu ne prati predsjednik države Jakov Milatović.

Pored Spajića i Mandića, liturgiji prisustvuju gradonačelnik Podgorice Saša Mujović, predsjednica Skupštine Glavnog grada Jelena Borovinić Bojović, potpredsjednik Skupštine Crne Gore Boris Pejović, izvršni direktor Pokreta Evropa sa (PES) Vlade Bojović…

Liturgiju u podgoričkom hramu služi mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

Politika

Montenegrobet: Nove protivustavne i protivzakonite predloge Ministarstva finansija u oporezivanju dobitaka igrača

Sedam izmjena propisa u oblasti igara na sreću za manje od dvije godine i kreiranje regulatornog haosa putem kampanje dezinformacija.

Gotovo da ne postoji član Ustava Crne Gore u dijelu ekonomskih prava i sloboda koji nije prekršen dvogodišnjim djelovanjem Ministarstva finansija u oblasti igara na sreću, gdje su povrijeđena sva načela pravne sigurnosti prekomjernim izmjenama propisa kojima se kreira nesaglediva ekonomska šteta.

Broj ustavnih inicijativa i tužbi se samo povećava, a šteta koju će budžet u krajnjem ishodu pretrpjeti višestruka je u odnosu na kratkoročnu korist koju Ministarstvo finansija smatra da protivzakonito ostvaruje.

Svjedoci smo inflacije propisa kakva ne postoji nigdje u svijetu, gdje se svjesno zatvara regularno tržište i na velika vrata uvode nelegalni operateri, dok se paralelno vodi lažna kampanja zaštite maloljetnika, koje Ministarstvo finansija svojim prekomjernim propisima zapravo usmjerava ka nelegalnim operaterima i rukama zelenaša, čiji je posao trenutno na istorijskom vrhuncu, o čemu mediji intenzivno pišu upravo zbog neracionalnih predloga Ministarstva finansija.

Zatim smo bili svjedoci uvođenja u svijetu nezapamćene mjere da se vrši identifikacija i prijava svih igrača koji učestvuju u igrama na sreću sa 20 €, pravdajući to lažnim kampanjama da je to zahtjev EU, iako je to neistina, jer je prag za iste stvari u EU i tacno 100 puta veći.

Danas smo svjedoci nove lažne kampanje od strane Ministarstva finansija, kojom se uvodi nezabilježen propis u igrama na sreću bilo gdje u svijetu, gdje se oporezuje svaki tiket u djelatnosti klađenja, i to pod lažnim obrazloženjem da „pojedini operateri“ ne poštuju zakon, što je potpuno netačno i neistinito.

Svi legalni operateri poštuju nemoguće zakonske propise Ministarstva, očekujući pozitivnu ocjenu Ustavnog suda i relevantnih međunarodnih institucija o prethodnim nezakonitim predlozima Ministarstva finansija, u cilju očuvanja svog biznisa.

Kao što pokazuje primjer Albanije, ovakve mjere po pravilu vode ka pravoj eksploziji nelegalnog kockanja, što je direktno povezano sa skokom maloljetničkog učešća u igrama na sreću. Kada igrači, zbog nekonkurentne ponude usljed poreskog opterećenja poput predloženog, prelaze na ilegalne sajtove, efektivna kontrola nestaje, opadaju javni prihodi, a dramatično rastu višestruki društveni rizici (maloljetničko kockanje, kriminalitet i sl.). Zbog toga je usvajanje ovakvog predloga zakona faktičko otvaranje vrata za nelegalno tržište i povećanje broja maloljetnika koji će postati zavisnici od igara na sreću. Montenegrobet: Nove protivustavne i protivzakonite predloge Ministarstva finansija u oporezivanju dobitaka igrača.

Sedam izmjena propisa u oblasti igara na sreću za manje od dvije godine i kreiranje regulatornog haosa putem kampanje dezinformacija.

Molimo poslanike Skupštine Crne Gore da se prekine sa protivustavnim progonima i maltretiranjem industrije igara na sreću i da se nove, predložene izmjene i dopune Zakona o porezu na dohodak građana od strane Ministarstva finansija odbace, jer Ministarstvo finansija zanemaruje odluku Ustavnog suda Crne Gore od 28.01.2026. godine, koji je po istom osnovu oglasio neustavnim dio Zakona o unutrašnjoj trgovini.

Pokušali smo svim zakonom predviđenim sredstvima da objasnimo štetnost i neodrživost ovog propisa, međutim nijesmo naišli na razumijevanje i, shodno tome, nastavićemo da se obraćamo za pomoć svim međunarodnim institucijama.

Svuda u svijetu igre na sreću su zabava dostupna svim punoljetnim građanima, a primjena ovog Zakona o porezu na dohodak građana znači potpuno zatvaranje legalne industrije igara na sreću u Crnoj Gori, inflaciju maloljetničkog kockanja i dodatno povećanje zelenašenja.

Molimo vas da razumijete da je legalno tržište partner države u sprečavanju svih neželjenih dešavanja u ovoj osjetljivoj industriji, te vas molimo da nam pomognete da zajedno učestvujemo u rješavanju svih problema i da ne gurate našu industriju u pogrešne ruke, čije ćemo posljedice svi zajedno osjećati dug period zbog pogrešnih odluka i kratkoročnih interesa.

Izvor: Montenegrobet

Politika

Ni nakon tri godine SO Zeta nije usvojila deklaraciju o nepriznavanju Kosova

Urednik

U političkom životu postoje odluke koje mijenjaju tok stvari – i postoje one koje služe samo da ostave utisak da se nešto radi. Deklaracija o poništenju i nepriznavanju Odluke o priznanju Kosova u SO Zeta nesumnjivo pripada ovoj drugoj kategoriji.

Kada je rukovodstvo Opštine Zeta najavilo dokument koji bi, kako je predstavljeno, trebalo da artikuliše stav „većinske Crne Gore“, činilo se da lokalna vlast ulazi u ozbiljan politički proces. Međutim, vrlo brzo se pokazalo da iza te najave ne stoji ni institucionalna volja, ni politička dosljednost.

Tri godine kasnije, deklaracija nije usvojena. Nije postala dio pravnog sistema. Nije proizvela nikakvu obavezu. Nije čak ni dobila priliku da bude predmet ozbiljne skupštinske rasprave. Većina u Skupštini opštine Zeta jednostavno je nije stavila na dnevni red.

To nije proceduralni propust – to je politička odluka.

deklaracija zeta kosovo

Jer kada vlast želi da nešto usvoji, ona to i uradi. Kada ne želi – tema se razvlači, odlaže i na kraju zaboravlja. Upravo to se dogodilo sa deklaracijom koja je, u javnosti, predstavljena kao pitanje od „istorijskog značaja“.

Sličan obrazac viđen je i u slučaju kolektora u Botunu. Lokalna vlast je organizovala referendum, podigla očekivanja i predstavila proces kao borbu za interese građana. Međutim, kao i u slučaju deklaracije, rezultat nije imao pravnu snagu. Kolektor nije zaustavljen, niti je referendum proizveo obavezujuće posljedice.

Dakle, dva procesa – ista logika: snažna politička retorika, slaba institucionalna realizacija.

Ono što povezuje ova dva slučaja jeste način na koji se politika u Zeti vodi – kroz teme koje mobilizuju emocije, a ne kroz odluke koje proizvode konkretne efekte. Kosovo kao identitetsko pitanje i Botun kao lokalno pitanje egzistencije postali su instrumenti političkog opstanka, a ne rješavanja problema, od glasne najave do tihog povlačenja.

Ako je deklaracija zaista bila izraz „volje naroda“, kako se tvrdilo, onda je njen izostanak iz skupštinske procedure poruka da ta volja nije bila prioritet – već sredstvo.

Zeta tako danas ostaje primjer politike koja proizvodi događaje, ali ne i odluke. U kojoj se organizuju referendumi bez posljedica i najavljuju deklaracije bez epiloga. Deklaracija nije usvojena, kolektor nije zaustavljen, ali su politički poeni – makar privremeno – ubirani.