Politika

Joković: Onaj ko ne bude dio SNP-a, ne može zadržati nijednu poziciju u ime SNP-a

Rekao sam da se neću kandidovati ako ne budem vidio da imam najmanje dvije trećine glasova podrške. Po onome kakva je sad situacija, to će biti i te kako više od dvije trećine.

Ne znam zbog čega su nastale ljutnje i neslaganja Dragoslava Šćekića, on meni nikad nije direktno rekao zbog čega.

Oni koji istinski vole SNP i koji nijesu tu zbog lične promocije i privilegija, koje bi eventualno mogli dobiti, sigurno će ostati u SNP-u.

Ko ne bude dio Socijalističke narodne partije (SNP), ne može da vrši nijednu funkciju u ime stranke.

To je u intervjuu “Vijestima” kazao lider SNP-a i ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković.

Tvrdi da nikad nije imao problema s potpredsjednikom SNP-a i ministrom sporta i mladih Dragoslavom Šćekićem, koji će mu biti protivkandidat za mjesto predsjednika stranke na predstojećem Kongresu, zakazanom za 30. avgust, te da su pojedini ljudi oko Šćekića uticali na to da nekadašnji čelnik Berana promijeni odnos prema mnogim članovima SNP-a.

“Time je sam sebe doveo u situaciju da mu je gotovo nemoguće da postane predsjednik SNP-a… Teoretski mi se čini da Šćekić ne može pobijediti na Kongresu, a nijesam siguran ni da će učestvovati, iako je prihvatio kandidaturu”, poručio je Joković.

Zašto Vi mislite da ste najbolji izbor za lidera SNP-a? Da li mislite da ste radom u prethodna dva mandata zaslužili da dobijete i treći?

Ja ne mislim da sam najbolji izbor za predsjednika SNP-a, niti je moje mišljenje mjerodavno za to. To je odluka opštinskih odbora i organa partije, koji su mene predložili.

Dvadest i dva opštinska odbora su me predložila za predsjednika partije. Dvadeset i jedan predsjednik opštinskog odbora SNP-a me direktno podržava. Podržava me poslanički klub, podržavaju me predsjednici opština, podržavaju me i izvorni, stari članovi SNP-a, osnivači partije. Na osnovu njihovih predloga ja sam prihvatio kandidaturu, jer sam ranije već rekao da se neću kandidovati ako ne budem vidio da imam najmanje dvije trećine glasova podrške. Po onome kakva je sad situacija, onako kako vidim i kako dobijam informacije s terena, to će biti i te kako više od dvije trećine.

Da li ste zadovoljni Vašim radom u prethodna dva predsjednička mandata?

Zadovoljan sam kakav je SNP sada u odnosu na kakvog sam ga naslijedio 2017. godine. Zadovoljan sam što je u mom periodu došlo do promjene vlasti u Crnoj Gori i što je SNP jedina politička partija koja je učestvovala u svim vladama nakona pada Demokratske partije socijalista (DPS). Zadovoljan sam što smo sve ono što smo obećali prilikom ulaska u 43. Vladu i ostvarili. Obećali smo borbu protiv kriminala i korupcije, potpisivanje Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, popis stanovništva u Crnoj Gori – a znamo da je DPS bio protiv toga… Sve što smo obećali, učinili smo.

Volio bih da nismo 2023. godine, zbog nekih unutrašnjih problema, želeći da pokažemo da nismo ušli u tu Vladu da bismo uzeli za sebe funkcije, dali nekima određene funkcije, a oni to apsolutno nisu zasluživali. Mi smo im, želeći da proširimo našu SNP priču, dali određene funkcije, a onda su nam oni ne baš korektno vratili 2023. na izborima. Ipak, i tada smo prošli, kad su svi mislili da nećemo da ih prođemo. I sad smo stabilna partija, stranka koja je ozbiljan činilac u vlasti 44. Vlade i idemo dalje i vjerujem da ćemo na izborima 2027. godine, sad tačno znamo kad su, ostvariti značajno bolji rezultat.

Protivkandidat za mjesto predsjednika SNP-a će Vam biti Dragoslav Šćekić. U kakvim ste odnosima sa g. Šćekićem i da li mislite da, ukoliko on pobijedi na Kongresu, partija prelazi u “dobre ruke”?

Nikad nijesam imao ličnih problema sa Šćekićem. Ne znam zbog čega su nastale neke njegove ljutnje i neslaganja, on meni nikad nije direktno rekao zbog čega. Mislim da su neki ljudi oko Šćekića najviše doprinijeli tome što je on promijenio odnos ne samo prema meni, ja bih bio presrećan da je samo prema meni, nego je s mnogima u partiji on poremetio odnose.

Time je sam sebe doveo u situaciju da mu je gotovo nemoguće da postane predsjednik SNP-a. On danas nije prisustvovao sjednici Glavnog odbora. Ja sam rekao kakvu podršku očekujem, teoretski mi se čini da Šćekić ne može pobijediti na Kongresu, a nijesam siguran ni da će učestvovati, iako je prihvatio kandidaturu.

G. Šćekić je ranije ove godine izjavio da je 2017. godine, zajedno sa Draganom Ivanovićem, doprinio tome da Vas izglasaju na mjesto predsjednika SNP-a. Kako gledate na tu njegovu izjavu?

Mene niko nije doveo na mjesto predsjednika. Ja sam jedan od osnivača SNP-a, uključio sam se u politiku kad je nastajao SNP, pošao sam na kongres Momirovog (Bulatovića) krila DPS-a, kom ja (DPS-u) dotad nikad nisam pripadao, tada sam prvi put ušao u politiku. To je bilo u Kolašinu, taj je kongres prekinut i nastavljen je u Podgorici.

Ja sam od osnivanja u SNP-u, i g. Šćekić, siguran sam, da je znao da može da pobijedi – mene ne bi podržavao. Siguran sam i u to da bi Snežana Jonica tada vjerovatno pobijedila da joj ja nijesam bio protivkandidat.

Dragan Ivanović i Dragoslav Šćekić me jesu tada podržali, ali mi smo tako i pobijedili. Razlika je bila svega 25 glasova, dobro se sjećam. Tada sam bio politički neeksponirano lice – bio sam član Glavnog i Izvršnog odbora partije, ali nisam imao bilo kakve političke ambicije, ja sam došao iz biznisa.

Naravno, ja sam vratio Dragoslavu Šćekiću. Za vrijeme mog predsjednikovanja Šćekić je izabran za predsjednika Opštine Berane, gdje smo imali najviše glasova u toj koaliciji. Imenovan je za direktora Fonda zdravstva, a na moj predlog postao je ministar zdravlja, a kasnije i ministar sporta. Nešto što obično pripada predsjedniku partije, postao je i potpredsjednik Vlade, to sam isto predložio. Saglasio sam se da, pošto je imao i tu ambiciju, bude potpredsjednik Vlade. Dakle, niko u SNP-u nije imao više funkcija, niti je duže na funkcijama od ove generacije u kojoj je i Šćekić. Tako da je njegova podrška meni apsolutno vraćena.

Negdje Šćekić govori da se on povukao jednom, pa i drugi put. Jeste se povukao, znajući da ne može da pobijedi na kongresima SNP-a, ali se nikada nije povlačio s najznačajnijih državnih funkcija. To nikome drugom nije ustupao. Ja sam ustupao mjesto potpredsjednika Vlade njemu, u prošloj Vladi mjesto predsjednika Skupštine Danijeli Đurović, a i u onoj prvoj (42. Vladi Zdravka Krivokapića – prim. aut.) nijesam zauzeo najvišu funkciju, nego je neko drugi. Toliko o tome koliko ja želim da imam neke funkcije.

Kako gledate na višemjesečna “prepucavanja” unutar partije i stanje u njoj uoči Kongresa? Da li postoji podjela u partiji?

Ono što sam vidio danas i održavajući opštinske odbore i predlažući mjesto za kandidata predsjednika partije – ja ne vidim neku podjelu. Ovdje je neuporedivo najveći broj predloga onih koji čine stub partije, znači opštinskih odbora – ubjedljivo najviše su mene predlagali za predsjednika.

Nikad nijednu izjavu nisam dao, ni s kim se nijesam prepucavao, nikad nijedan intervju, niti sam, ni u naznakama, nešto negativno o nekom iz SNP-a konstatovao. To rade oni koji nemaju podršku u partiji, pa se onda obraćaju preko određenih medija, znam i na koji način i zbog čega ti mediji pišu o jednoj strani, a satanizuju mene. Međutim, ja to dobro podnosim jer sam rekao – mi unutar SNP-a se najbolje poznajemo i odluku na Kongresu će donijeti članovi partije, oni koji SNP drže i koji ga vode naprijed.

U Herceg Novom nijesmo prešli cenzus, ja sam molio predsjednika tadašnjeg Opštinskog odbora (Milana Jančića – prim. aut.) da dođem, on nije htio da me pozove da vidimo šta možemo da uradimo, da pričamo s ljudima, a dolazio je g. Šćekić.

Kad sam tražio da se održi Opštinski odbor, da pokrenemo rad u partiji uoči izbora, bile su priče da ne može da se organizuje. Kad sam ja rekao da idem na put samo jedan dan, i da to moramo završiti, baš toga dana, kad sam ja otišao, održan je Opštinski odbor i tamo je bio g. Šćekić.

Kad sam osjetio šta se dešava, ja sam g. Jančića zvao na svako Predsjedništvo, on je obećavao da imaju četiri mandata, da stvaraju koalicije… Onda je on na kraju rekao da se raduje što SNP ide sam, da o cenzusu nema nikakve priče, da imaju tri ili pet puta više glasova nego što su na kraju dobili. Na kraju su pretrpjeli fijasko, SNP je pretrpio fijasko na izborima u Herceg Novom, zahvaljući takvom postupanju.

Mnogi u Herceg Novom su napustili opštinski odbor zbog takvog djelovanja… I onda je Glavni odbor donio odluku da se raspušti Opštinski odbor u Herceg Novom. Jedan tako raspušteni opštinski odbor, koji nema nikakva ovlašćenja, okupio je određenu grupu ljudi i formirali su navodno odbor, tome je valjda prisustvovao i Dragoslav Šćekić.

Bilo je i drugih koji su tražili da se formira opštinski odbor u Herceg Novom, bilo je tu više ljudi nego ovih koji su formirali, ja sam rekao ne, i jednima i drugima. Poslije Kongresa će se formirati opštinski odbor u Herceg Novom i to će biti regulisano. Isključivi krivac za sve to je Opštinski odbor u Herceg Novom.

Pojedini mediji su prethodnih dana pisali da će g. Šćekić, ukoliko ne pobijedi na Kongresu, napustiti SNP i formirati svoju stranku, te da će sa sobom povući dio članstva partije. Ukoliko se to desi, šta ćete uraditi da zadržite taj dio, koji bi eventualno pošao za Šćekićem?

Oni koji istinski vole SNP i koji su tu zbog SNP-a, koji cijene vrijednosti partije, koji nemaju lične želje i ambicije mimo stranke, koji nijesu tu zbog lične promocije i privilegija koje bi eventualno mogli dobiti, sigurno će ostati u SNP-u.

Imam ohrabrujuće vijesti s terena da, iako bi g. Šćekić formirao partiju, da će oni ostati u SNP-u. Da li će neki mali dio SNP-a poći za Šćekićem? Ja im savjetujem da ne idu, jer je to put u bespuće. Oni nigdje neće doći, kao ni mnogi koji su izašli iz SNP-a. Da li će g. Šćekić formirati partiju, to je pitanje za njega, ali ja znam da na Kongresu neće pobijediti.

Ukoliko g. Šćekić izgubi na Kongresu, a potom napusti SNP i formira svoju stranku, da li će on ostati dio Vlade?

Onaj ko ne bude dio SNP-a i bude napustio partiju, ne može zadržati nijednu poziciju u ime SNP-a. To je definitivno. Znam kakav će rezultat biti na Kongresu, ali pod nekom krajnjom pretpostavkom, da bude drugačije, ja sam dijete SNP-a i ja ću biti u SNP-u.

Izvor: Vijesti

Slične teme:dragoslav šćekić kongres snp Vladimir Joković

Sledeće

Šćekić: Neću učestvovati na Kongresu SNP-a, razmišljam o formiranju nove partije

Ne propustite

Vlada usvojila PUP Glavnog grada, kolektor ostaje u Botunu

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

Politika

Živković: Nećete slomiti kičmu DPS-u jer smo jači od čelika

Predsjednik DPS-a Danijel Živković poručio je sa protestnog skupa u Pljevljima da neće uspjeti pokušaji diskreditacije ljudi u vrhu Demokratske partije socijalista, jer je ta partija, kako je naveo, jača od čelika. Poručio je da kad bi se slomila kičma DPS-u došlo bi do sloma građanskih i antifašističkih vrijednosti u Crnoj Gori.

Protestni skup pod sloganom “Bori se za Pljevlja, bori se za Crnu Goru” održava se večeras kod Spomenika na Stražici u Pljevljima. Okupljenima su se pridružili predsjednik DPS-a Danijel Živković i poslanici Jevto Eraković i Nermin Abdić.

Živković je kazao da decenijama traje pokušaj diskreditacije DPS-a.

„Kad bih mogao da iskarikiram aktuelni društveni momenat, mogao bih da kažem da vam se večeras obraćam kao član organizovane kriminalne grupe sa komom sam učestvovao navodno u rušenju ustavnog poretka. Ali šalu na stranu, danas imamo pokušaj potpune difamacije i diskreditacije ljudi koji se nalaze u vrhu DPS-a. Nije to prvi put“, kazao je Živković.

Rekao je da se pokušaj diskerditacije dešava godinama i decenijama unazad sa samo jednim ciljem.

„A to je da se slomi kičma Demokratske partije socijalista, a kad bi se slomila kičma DPS-a, oni znaju da bi došlo do sloma građanskih i antifašističkih vrijednosti u Crnoj Gori. Zato smo se okupili ovdje kako bismo poslali poruku vladajućoj većini, Andriji Mandiću i Vladimiru Novoviću i dijelu međunarodne zajednice- neće to proći u Crnoj Gori jer je Demokratska partija socijalista jača i od čelika“, kazao je on.

On je istakao da podla teza da je politika DPS-a antisrpska ne stoji, te da su svi dobrodošli u tu partiju.

„Oni koji tako kažu zalužuju potpuni prezir. Nikada se u Pljevljima od nas nije mogao čuti glas koji je dijelio javnost, koliko god nam neko dijelio etikete. Jasno je da smo živjeli za jedno, a to je građanska, antifašistička, evropska, sojska, dostojanstvna i uspravna Crna Gora i nema te sile koja će nam stati na put da se za takvu Crnu Goru i dalje borimo“, kazao je Živković.

On je kazao da živimo povampirenje retrogradnih ideologija koje su pogrešne i sa kojima, kako je rekao, neki pokušavaju da obezbijede izborni rejting.

„Nemamo problem sa promjenom vlasti, ali imamo problem kada se ta vlast okomi na vječnost Crne Gore“, kazao je Živković.

Osvrnuo se i na bezbjednosni sektor.

„Imamo bezbjednosni sektor koji nije u stanju da uhapsi jedan spomenik, ali je zato revnosan da uhapsi jednog satiričara. Imamo tužilaštvo koje privodi ljude iz sistema kao što je Jelena Perović, a nemate odgovor zašto ne hapsi Vesnu Bratić koja je protraćila pola miliona iz državnog budžeta. Zašto ne hapse čelnike Rudnika uglja, sve one na čelu privrednih kompanija koje su danas u najgorem stanju, zašto ne hapse i Dritana Abazovića, veleizdajnika Crne Gore? Zašto ne hapse sve one koji su se ustremili protiv državnog i ustavnog poretka Crne Gore, nego sve čime se bave je DPS“, rekao je Živković.

Kazao je da većina Pljevljaka zna da je ponikao iz radničke porodice i da od djetinjstva zna kako se odnosio prema životu i politici.

“Nikad ne bih sebi dozvolio da ne mogu uzdignutog čela izaći pred svakoga -i pred vas i pred političke protivnike. Samo želim da poručim ovom političkom i partijskom tužilaštvu i Vladimiru Novoviću koji se stavio u ulogu partijskog biča ove parlamentarne većine: Možeš pokušati da diskredituješ nekog od nas, ali postoji samo jedna istina – koliko god nas udarali i tukli, koliko god puta pokušavali da nam unizite dostojanstvo ili smanjite rejting imamo jednu poruku – vratićemo se na vlast”, kazao je Živković.

Poručio je da se pokušava uvesti diktatura straha.

“Svako će za svoja djela odgovarati, mi smo spremni, a moraće i parlamentarna većina”, poručio je Živković.

On je rekao da se parlamentarna većina uplašića rejtinga DPS-a i da će iz svega izaći samo jedan pobjednik, a to je antifašistička Crna Gora.

“Ovo je organizovani državni udar u režiji tužilaštva kako bi produžili rok trajanja ove vlasti, a mi ćemo oboriti taj državni udar na sljedećim izborima”, rekao je Živković i zaključio:

“Ako sam nešto loše počinio ne mora tužilaštvo da me isljeđuje, sam ću se predati državnim organima, ali uprkos i greškama koje smo pravili, postoji jedna stvar koju nikada nijesmo uradili: Nikada nijesmo izdali Crnu Goru i nikada to nećemo uraditi.”

Politika

Ko se još stidi DPS-a?

Nakon najnovijih otkrića Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), teško je više i pitati – da li je Demokratska partija socijalista (DPS) ikada imala granicu između politike i kriminala? Sve ono o čemu se godinama govorilo u glas, a šaputalo u strahu, sada je crno na bijelo – u naredbi SDT-a o sprovođenju istrage protiv organizovane kriminalne grupe biznismena Aleksandra Aca Mijajlovića.

Prepiske, poruke i dogovori iz ovog dokumenta pokazuju kako su biznismeni, policajci, opštinski funkcioneri i visoki političari DPS-a zajednički radili na očuvanju partijske moći, koristeći i državne resurse i privatne firme.

Zaposleni u Bemaksu i Geneksu bili su tretirani kao partijski vojnici – ako ne glasaju za DPS, „ostaće bez posla“. Predsjednici opština poput Jugoslava Jakića koordinisali su sa biznismenima oko svake liste zaposlenih, prateći ko je „izašao“, a ko „glasao kontra“. Sve je ličilo na sistem partijske kontrole koji se više ne razlikuje od mafijaške mreže – gdje poslušnost zamjenjuje slobodnu volju, a zapošljavanje postaje mito za lojalnost.

U istim tim prepisima pojavljuju se i imena Danijela Živkovića, Ivana Vukovića, Predraga Boškovića, ljudi koji su, i tada i danas, stubovi DPS-a. Sa Mijajlovićem se dogovaraju o asfaltu, o izbornim aktivnostima, o – telefonima. Da, o „poklonu“ u vidu novog Samsung aparata koji, kako tvrdi SDT, nikada nije prijavljen Agenciji za sprečavanje korupcije.

Živković se danas brani da „nije dobio“ telefon, da su poruke „konstruisane“, ali u njihovoj komunikaciji jasno piše: „Kada budeš slobodan da ti dodam telefon… Napokon stigao – crni ili bronzani, koji ćeš?“ Nije ovo više ni pitanje sumnje, već pitanje morala.

DPS pokušava sve da relativizuje – da prikaže da su „privatne poruke“ nevažne, da su to „normalne“ komunikacije poslanika i biznismena. Ali u svakoj poruci, u svakom dogovoru, vidi se duh jedne partije koja se nikada nije stidjela svojih kriminalaca, ni svojih korupcionaških radnji. Naprotiv – godinama ih je nagrađivala, promovisała, branila kao „ugledne ljude“.

U isto vrijeme, policajci koji su radili za takozvani Grand klan pomagali su u izbornim kampanjama DPS-a, lijepili plakate, držali litije pod kontrolom, hapsili sveštenike – sve po direktivi svojih „šefova“ iz politike i biznisa. Na dan izbora 30. avgusta 2020, isti ti ljudi slavili su porukama: „Bar je odlučio!“ – ne zato što su građani slobodno birali, nego zato što su oni vjerovali da kontrolišu sistem do posljednje kutije.

I poslije svega, kada su se rezultati izbora 2023. sabrali, koalicija „Zajedno“ – DPS, SD, LP, DUA – dobila je 70.228 glasova, odnosno 23,22 odsto podrške i 21 poslanički mandat.

Sedamdeset hiljada ljudi.

Sedamdeset hiljada glasova za partiju čiji su visoki funkcioneri obuhvaćeni istragom za političku korupciju i vezu sa organizovanim kriminalom.

Zato se danas postavlja pitanje: koliko se od tih 70.228 glasača stidi DPS-a?
Koliko nih može da pogleda ove poruke, ove dogovore, ova lica – i da kaže da je to „njihova partija“?

Jer DPS se ne stidi svojih. Oni i dalje brane, opravdavaju, umanjuju, kriju se iza fraza o „montažama“ i „političkim progonima“.

Ali Crna Gora više nema luksuz da ćuti. Ako se DPS ne stidi svojih kriminalaca – možda je vrijeme da se njihovi glasači zapitaju da li se stide oni.

Politika

DPS postao talac sopstvene prošlosti

Demokratska partija socijalista nalazi se pred konačnim obračunom sa sopstvenim nasljeđem. Više od tri decenije vladavine ostavile su duboke tragove – ne samo u institucijama, već i u društvenom povjerenju koje je gotovo nestalo. Danas, dok se bivši funkcioneri smjenjuju po sudnicama i istražnim ćelijama, a partijsko ime se sve češće povezuje sa aferama, korupcijom i organizovanim kriminalom, DPS pokušava da dokaže da može postojati izvan mreže moći koju je sam stvorio.

Tokom godina vlasti, partijska struktura i državni aparat isprepleli su se sa krugovima koji su, prema brojnim istragama, bili povezani sa organizovanim kriminalom. Od šverca cigareta devedesetih, preko sumnjivih privatizacija i zloupotreba državnih resursa, do aktuelnih optužnica protiv bivših visokih funkcionera – DPS je stvorio sistem u kojem su politička moć, biznis i kriminalni interesi postali gotovo nerazdvojivi. Taj spoj danas se vraća kao najteži teret.

Da se veza između partije i kompromitovanih struktura ne zadržava samo u prošlosti, pokazala je i nedavna izjava odbornika DPS-a u Podgorici, Andrije Klikovca, u jednoj emisiji na TV Vijesti. Kada je suočen s pitanjem o proslavi Dana nezavisnosti u restoranu povezivanom s odbjeglim inspektorom Ljubom Milovićem, bliskim kriminalnim krugovima, Klikovac je bez imalo zadrške poručio da bi „i danas ponovo pošao tamo“. Takav odgovor, izrečen pred kamerama, nije bio samo lični gaf – postao je simbol političke sljepoće i moralne otupjelosti dijela partije koja i dalje ne vidi problem u druženju s ljudima koje javnost i tužilaštvo povezuju sa organizovanim kriminalom.

Taj trenutak otkrio je suštinu krize u kojoj se DPS nalazi. Umjesto da se jasno distancira od onih koji su partiju kompromitovali, pojedini funkcioneri nastavljaju da brane ili relativizuju veze koje bi za svaku ozbiljnu političku organizaciju bile neprihvatljive. Takvo ponašanje ne samo da potkopava pokušaje unutrašnje reforme, već i dodatno potvrđuje percepciju da DPS ne zna ili ne želi da prekine sa obrascima koji su ga sveli na simbol korupcije i političke oholosti.