Priroda i društvo

Crveni mulj KAP-a, tempirana ekološka bomba

Tekst priredili: Žan Arno Derens (Jean-Arnault Dérens) i Loran Žeslen (Laurent Geslin) – Courrier des Balkans

To je tempirana ekološka bomba. Dva basena crvenog mulja u Kombinatu aluminijuma Podgorica u Crnoj Gori direktno ugrožavaju stanovnike i osjetljivu okolinu Skadarskog jezera. Privatizacija i segmentirana prodaja firme na tržištu su podstakle na različite pronevjere.

Kad dune sjever, on potiskuje crvenu toksičnu prašinu niz polja i napuštene kuće Botuna. Familija Stojanović jedina koja i dalje živi u ovom selu duhova, smještenom u polukrugu rijeke Morača koja teče prema Skadarskom jezeru nakon prolaska kroz Podgoricu. “Kada su htjeli da nas evakuišu 2001. godine, moj muž je odbio ponuđenu kompenzaciju, jer je smatrao da je cijena preniska. Samo smo mi ostali”, objašnjava stara Stana, osamdesetogodišnjakinja koja tamo živi sa neudatom kćerkom i neoženjenim sinom. “Muž mi je umro od raka ubrzo nakon toga, a i ja sam veoma bolesna”, nastavlja ona. “Stalno držimo zatvorene prozore, čak i ljeti po vrućinama, ali crvena prašina se svuda uvlači”. Crnogorska država sada navodno nudi samo smiješnih 5000 eura za otkup imanja Stojanovića.

Zetska ravnica je jedna od najplodnijih u Crnoj Gori, ali život oko podgoričkog Kombinata aluminijuma već je odavno nije moguć. Ogromna tvornica radi sporim ritmom, metalni trupovi hangara rđaju na nogama, ali se stvarna prijetnja bolje vidi s neba, prilikom polijetanja sa obližnjeg aerodroma: na devet kilometara od centra Podgorice, leže 7,5 miliona tona crvenog blata u dva basena površine 65 fudbalskih igrališta. Kuća Stojanovića udaljena je manje od stotinu metara od nasipa visokog dvadesetak metara, koji tragično podsjeća na nasip koji je pukao u Mađarskoj 2010. godine, u blizini tvornice aluminijuma Ajka. Toksična voda nadire u tlo, zagađujući freatičku zonu, dok se baseni isušuju zbog nedostatka redovnog snabdijevanja vodom. Vjetar potom širi ostatke crvene prašine po susjednim selima.

KAP – politička priča

Ležišta crvenog boksita otkrivena su 1939. godine u okolini Nikšića. Njihova eksploatacija započela je nakon rata, ali odlučeno je da se na periferiji Podgorice napravi tvornica za pretvaranje sirove rude u aluminijum. Tuda je prolazila željeznička pruga koja je omogućavala transport do Beograda, kao i do luke Bar. Izgradnja kombinata pokrenuta je 1969. godine, a tehnologiju je obezbijedila francuska grupacija “Pešine”. Proizvodnja je počela tri godine kasnije, a tvornica je dugo bila najveći industrijski poslodavac u republici. Na toj lokaciji radilo je 6000 radnika, oko 1% ukupnog stanovništva Crne Gore.

Naredne dvije decenije donijele su procvat ovog industrijskog diva, čiji je teoretski proizvodni kapacitet bio 120 000 tona tečnog aluminijuma godišnje. Tada se s ponosom isticalo da kombinat usisava polovinu potrošnje električne energije u Crnoj Gori, dok je termoelektrana Pljevlja na sjeveru zemlje, snabdjevena susjednim rudnikom uglja, radila punim kapacitetom kako bi osigurala električnu energiju za elektrolizu, hemijski postupak kojim se ekstrahuje glinica iz boksita. Nikšić, Podgorica, Pljevlja, a o luci Bar da i ne govorimo: cijela crnogorska ekonomija se vrtjela oko kombinata, ali socijalistički san o industrijskom razvoju nije preživio raspad Jugoslavije. Godine 1992, Crnu Goru, koja je ostala svezana sa Srbijom u “maloj” Saveznoj Republici Jugoslaviji, pogodio je međunarodni embargo kojim je sankcionisano učešće Beograda u ratu u Bosni i Hercegovini. U tom je razdoblju crnogorska vlada preuzimala teret tvornice, otplaćivala dugove i isplaćivala plate kako bi obezbijedila socijalni mir.

U tom razdoblju je švajcarska grupacija Glenkor ponudila svoje usluge, prisiljavajući kombinat da prihvati nepovoljan ugovor: u zamjenu za zajam od 20 miliona dolara, mogla je da kupuje sav aluminijum po nižim cijenama od onih na svjetskom tržištu, uz pravo kontrole upravljanja tvornicom1. Privatizacija KAP-a, opterećenog nagomilanim dugom od oko 130 miliona eura, je 2004. godine izgledala neizbježno, a Glenkor je imao prednost, kao istovremeni potražilac i kandidat za preuzimanje firme. Međutim, grupacija Rusal ruskog kralja aluminijuma Olega Deripaske je preko svoje podružnice Srednjeevropske aluminijumske kompanije (CEAC) preuzela kontrolu nad 58,7% kapitala kombinata. Tada je Crna Gora, pod kontrolom Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića, njegovala prijateljstvo sa Rusima, a vlasti su u zanosu pozdravile “investiciju stoljeća”. Međutim, ovaj medeni mjesec s oligarhom nije dugo potrajao. On je već 2008. godine podnio tužbu Međunarodnom arbitražnom sudu u Frankfurtu, tražeći od Crne Gore sitnicu od 300 miliona eura odštete, smatrajući da je prevaren u pogledu stvarnog stanja kompanije i njenih dugova.

Oleg Deripaska nikada nije pokazao ni najmanje interesovanje da ulaže u tehnološku nadogradnju Kombinata, što je odmah bacilo sumnju na njegove stvarne namjere. “KAP bi mogao da proizvede 100 000 tona aluminijuma godišnje, ali Rusal je želio da poveća proizvodnju na 120 000 bez ulaganja i bez novih zapošljavanja”, podsjeća Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG). Dugačka pravosudna melodrama završila se 2013. godine bakrotom KAP-a, ostavivši Crnoj Gori velike račune. Prema Privrednom sudu u Podgorici, ukupni dugovi kompanije iznosili su 359 miliona eura, uključujući gubitak od najmanje 150 miliona eura za crnogorske javne finansije, bilo da se radi o garancijama koje država daje za kredite koje je KAP uzeo 2009. i 2010, ili o računu za struju, koji je iznosio gotovo 50 miliona, a koji naravno nikada nije plaćen2.

Na kraju, 2014. godine, čovjek blizak Milu Đukanoviću je preuzeo veći dio lokacije za smiješnu svotu od 28 miliona eura. Veselin Pejović, vlasnik UNIPROM-a, karijeru je započeo kao vozač autobusa u svom Nikšiću, prije nego što je ušao u profitabilni posao obrade otpada. Početkom 2000-ih povećao je ulaganja u nekretnine i diverzikovao svoje aktivnosti ulažući u rudnik uglja u Pljevljima, trgovinu i distribuciju.

“Početkom 2000-ih kombinat je još uvijek imao 5600 zaposlenih i zapošljavao je 10 000 kooperanata. Očekivalo se da će tehnologija koju je obezbijedio Pešine trajati 30 godina, ali već dvije decenije nije bilo tehnoloških ulaganja, samo socijalni programi”, nastavlja sindikalac, koji osuđuje ekonomski, ljudski i ekološki skandal duge agonije KAP-a . U 2013. godini Kombinat je imao samo 720 zaposlenih, a radna snaga sada se procjenjuje na oko 450 ljudi. “Od dolaska UNIPROM-a, sindikalne aktivnosti su zabranjene. Više ne postoji kolektivni ugovor, radnici sklapaju nesigurne ugovore, a kompanije je pozvala penzionere da bi plaćala manje doprinosa za socijalno osiguranje. “

Unija slobodnih sindikata Crne Gore je 2015. godine napravila posljednji pokušaj i pozvala Inspekciju rada da provjeri radne uslove i bezbjednost radnika. Represija je bila neposredna i smijenjena je predstavnica sindikata Sandra Obradović. Od tada se bitka nastavlja na sudovima, ali KAP je postao neprobojna tvrđava, u kojoj novinari nisu dobrodošli3. Kolerični Veselin Pejović je poznat javnosti po fizičkom maltretiranju opozicionih poslanika. Godinu dana nakon preuzimanja KAP-a, kupio je i nikšićki rudnik boksita i time preuzeo kontrolu cijele industrijske grane u zemlji. S druge strane, baseni s crvenim muljem su odvojeni od kombinata i predmet su posebne prodaje.

Zagađenje, ćutanje i poricanje

“Naša polja se zagađuju već 45 godina, ali nekad su ljudi imali posao, pa su mislili da to vrijedi određene žrtve”, uzdiše Radoslav Terzić, koji živi u selu Srpska, pored Botuna. Njegova zemlja počinje ispod bazena s crvenim muljem. “Voda iz bunara nije za piće i opasno je jesti povrće iz vrta. Prije nekoliko godina mojim kravama su ispali zubi.” Radoslav Terzić je pokrenuo više sudskih postupaka, ali njegove tužbe ostaju bez odgovora: “2001. godine 22 familije iz Botuna su dobile eksproprijaciju i obeštećenje, ali ne i ja. Kako sam imao samo poljoprivredno zemljište, ništa mi nije ponuđeno”. Navikao na medije, ovaj čovjek nikuda ne ide bez obimne dokumentacije sa svojim sudskim tužbama, ali sve odluke povoljne za njega su poništene.

„Baseni moraju biti puni vode kako bi se spriječilo širenje prašine u atmosferu. Jedne godine je pao snijeg, a zetska ravnica postala je crvena”, nastavlja Radoslav Terzić. „Oni govore o jednokratnim incidentima, ali tih je incidenata uvijek bilo, čak i kad su baseni bili bolje održavani. Više niko ne nadgleda nivo vode u basenima, neke cijevi su čak nestale, možda su ih prodali.” U oktobru 2020. godine u Zetskoj ravnici je lijepo vrijeme, rojevi ptica slijeću u basene, dim se okomito diže iz kuće Stojanovića. “Jedan od basena nema vodonepropusni trup, a zidovi drugog omogućavaju infiltracije”, nastavlja Radoslav Terzić, preskačući preko zrđale ograde koja sprečava pristup basenima. “Lokalitet je teoretski pod obezbjeđenjem, ali u njega ulazite kao u mlin. ”

To potvrđuje i Nataša Kovačević iz NVO Green Home. “Bazeni su ispucali i otrovni proizvodi ulaze u površinske vode. Rijeka Morača udaljena je samo 300 metara i uliva se u Skadarsko jezero, jednu od najvažnijih rezervi slatke vode na Balkanu. Danas su koncentracije teških metala u bunarima i poljima u ovoj regiji dva do 150 puta iznad dopuštenih standarda. Teritorija Nacionalnog parka Skadarsko jezero počinje samo nekoliko kilometara od Kombinata, a ovo područje nosi određeni seizmički rizik, što izaziva strah od najgoreg u slučaju da baseni puknu. Prema istraživanju koje je 2012. uradio Green Home4, KAP je od ranih sedamdesetih proizvidio 325 000 tona čvrstog otpada koji sadrži fluor, nikal, hrom, bakar, kadmijum, cink, arsen, živu, cijanid i neki od njih su prodrli u tlo, što je upravo potvrdila nedavna studija Agencije za zaštitu okoline Crne Gore. Ivana Vojinović, nekadašnja načelnica direkcije za prirodnu sredinu u Ministarstvu održivog razvoja i turizma, priznaje da je kvalitet vode u jezeru i Morači “osrednji”, sa jakom koncentracijom fitoplanktona.

Duga pravosudna saga oko KAP-a, promjene vlasništva i stečaj doveli su su do prekida redovnih provjera zagađenja. Podgorički Centar za ekotoksikološke istraživanja (CETI), pri Ministarstvu održivog razvoja i turizma, mejlom nam je objasnio da “posljednje analize podzemnih voda datiraju iz 2011. godine”. Isto tako, zagađenje atmosfere uzrokovano crvenom prašinom mjerilo se jednom mjesečno do 2009. godine. „Od tada nije bilo sistemskog praćenja, ali mjerenja se sprovode povremeno na zahtjev Ekološke inspekcije, u situacijama širenja prašine za vrijeme i nakon jakog sjevernog vjetra. Takva mjerenja su rađena tokom sedam dana u julu 2017, zatim u septembru i oktobru 2018.” Iako je Ustav Crne Gore zemlju definisao od 1992. godine kao „ekološku državu”, njena vlada nema ministarstvo posebno posvećeno zaštiti životne sredine.

Crveni mulj, skriveno blago ?

Za vrijeme posljednje privatizacije KAP-a, baseni crvenog mulja bili su odvojeni od kompanije. U martu 2015. godine kupio ih je Roman Denkovic, ukrajinski preduzetnik sa sjedištem na crnogorskom primorju6. Baseni su procijenjeni na 450.000 eura, ali je Roman Denkovic platio ukupno 2,45 miliona, budući da je kupio i nekoliko KAP-ovih pogona. Jedine poznate djelatnosti njegove firme, Tivat Politropus Alternative, odnose se na nekretnine i turizam. Ova kompanija je 2018. godine finansirala izgradnju velikog hotela na obali u Bijeloj, ali izgleda da je gradnja prekinuta. Roman Denkovic je najavio da namjerava da uloži 50 miliona eura u KAP i otvori 300 radnih mjesta, kako bi oživio proizvodnju aluminijuma, ali i reciklirao crveni mulj.

Ta obećanja nikada nisu ni počela da se ostvaruju, a Ukrajinac se zadovoljio preprodajom skladišnih mašina koje je kupio. Nije poznato je li mu to omogućilo da pokrije troškove, baš kao što nije poznato za koju je svotu Roman Denkovic u aprilu 2016. prodao basene kompaniji Weg Kolektor iz Berana, teoretski specijalizovanoj za obradu otpada. Na inicijativu stanovništva i Ekološke inspekcije, sudovi su Weg Kolektoru naložili da uspostavi djelotvoran sistem zalivanja bazena, zaprijetivši kaznom. To nije dalo rezultate: kompaniji je naloženo da plati 7.500 eura zbog nepoštovanja ove naredbe u martu 2018, a zatim je u oktobru iste godine sud u Podgorici izrekao vrlo skromnu novčanu kaznu od 300 eura7.

S druge strane, Weg Kolektoru je već u junu 2016. uspjelo da založi basene na 14 godina i za sitnicu od pet miliona eura kod kompanije Blackrock capital Podgorica, čija djelatnost nije poznata. Ova kompanija je registrovana u Privrednom sudu u Podgorici tek 28. marta 2019.

Vlasnik Weg Kolektora je 2016. godine bio dvadesetogodišnjak Lazar Jevrić, bez iskustva u bilo kojem sektoru, ali je zato njegov otac Siniša Jevrić poznatiji. Danska policija tražila ga je zbog trgovine drogom, konkretno oko 4,5 kilograma kokaina, a jedno vrijeme je njegovo ime bilo u Interpolovoj evidenciji. Budući da nema sporazuma o izručenju između Crne Gore i Danske, možemo pretpostaviti da otac i sin Jevrić provode mirne dane u svojoj rodnoj zemlji ili u susjednoj Srbiji, dok po riječima lokalnog novinara koji želi ostati anoniman, hipoteka koju je odobrio taj misteriozni Blakrock Capital Podgorica veoma liči na “klasičnu operaciju pranja novca“. Osim ako Jevrići nisu pronašli, ako ne filozofski kamen, onda način na koji se 7,5 miliona tona otrovnog otpada pretvara u zlato ?

Crveni mulj je zaista pun rijetke zemlje, ruda koje podstiču apetite: koriste se za proizvodnju kompjuterskih i telefonskih ekrana, ali i radara, vjetroagregata ili električnih automobila, što ih čini bitnim činiocima energetske tranzicije9. Boksit sadrži sve elemente periodnog sistema, ali njegov tačan sastav zavisi od stijena u kojima je bio smješten”, kaže Slobodan Radusinović iz crnogorskog Zavoda za geološka istraživanja koji sprovodi studiju analize hemijskog sastava crvenog mulja iz KAP-a. “U njemu se nalaze teški metali poput olova, žive i hroma, ali i rijetki elementi i jedinjenja poput skandijuma, itrijuma i lantanoida. Kroz program Raw Materials10 koji okuplja stručnjake iz cijele jugoistočne Europe, EU je pokrenula studije kojima pokušava valorizovati ove rijetke sastojke.

Hoće li Crna Gora moći da koristi ovo blago? Prema studiji Bureau Veritas Commodities Canada, dva basena KAP-a sadrže 15 000 tona rijetkih sastojaka, ali zalihe crvenog mulja, ponekad i značajnije, postoje i drugdje u Evropi. Pilot program za vađenje ovih rijetkih sastojaka pokrenuo je Aluminijum iz Grčke koji upravlja rudnicima boksita u Beotiji. “Eksploatacija crvenog mulja zavisi od tri činioca: tehnoloških kapaciteta, ekonomskog konteksta i ekoloških ograničenja”, kaže Slobodan Radusinović. “Trebalo bi da tehnologija omogući ovaj razvoj uz prihvatljive troškove, poštujući stroge ekološke standarde. Još nijesmo to postigli”. “U septembru 2019, Siniša Jevrić je uvjeravao da će eksploatacija crvenog mulja početi 15. novembra 2019.”11, zahvaljujući podršci tajanstvene britanske kompanije. Godinu dana kasnije, na terenu se ništa ne može vidjeti.

Milioni Svjetske banke

Jevrići bi ipak mogli postići lijep finansijski obrt. Svjetska banka odobrila je 14. septembra 2014. zajam od 50 miliona eura za pokretanje dekontaminacije bivšeg brodogradilišta Bijela, u Boki Kotorskoj, lokaliteta na kojem se nalaze rudarski ostaci u selu Gradac i depoa ugljanog pepela, smještenih u blizini grada Pljevlja. Takođe se angažovala da podrži pripremu tehničke dokumentacije za sanaciju industrijskog otpada iz KAP-a.

Ove preliminarne studije trebalo je da budu dovršene 30. juna 2019, ali kašnjenja se nagomilavaju. “Za sve ove godine ništa nije učinjeno”, uvjerava Aleksandar Perović, direktor NVO za zaštitu okoline Ozon. “Puno je vremena izgubljeno, a novac Svjetske banke loše upotrijebljen.” Tehnička dokumentacija za sanaciju basena KAP-a trebalo je da bude predata Svjetskoj banci krajem juna 2020. godine, ali je „na zahtjev crnogorskih vlasti, datum zatvaranja odgođen za 30. jun 2021. godine, uzimajući u obzir kašnjenja povezana s mjerama protiv Covid-19 u proljeće 2020.”, objašnjava Emanuel Salinas, direktor Svjetske banke za Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. On precizira da je “koncipiranje sanacije važan korak, ali nakon njega mora uslijediti primjena potrebnih sanacionih mjera”. Ivana Vojinović je uvjeravala u jesen 2020. da su raspisani svi tenderi za sprovođenje studije o čišćenju.

Međutim, upravo bi Weg Kolektor mogao predstavljati neočekivanu prepreku. Odgovarajući na pitanje crnogorskog javnog servisa u septembru 2019, Siniša Jevrić se pozvao na svoje pravo vlasništva nad basenima i na namjeru iskorištavanja crvenog mulja, čak uvjeravajući da mu ministarstvo nije zatražilo odobrenje za analizu njegovog sadržaja… Naime, kompanija vjerovatno ima na umu još jednu ideju, da preproda crnogorskoj državi sporne basene po povoljnoj cijeni. Država je vezana obavezama preuzetim prema Svjetskoj banci i hipoteka od 4,5 miliona bi mogla postati argument u pregovorima. Hoće li nova crnogorska vlada, formirana u decembru 2020. godine koja pokazuje želju da prekine svaku blagonaklonost prema kriminalnim mrežama onemogućiti trik kojim se Jevrić namjeravao poigrati crvenim muljem KAP-a ?

Tekst priredili: Žan Arno Derens (Jean-Arnault Dérens) i Loran Žeslen (Laurent Geslin) – Courrier des Balkans

Istraživanje je obavljeno uz podršku Fonda za istraživačko novinarstvo EU (Investigative Journalism for Europe – IJ4EU).

Tekst objavljen 2021. godine

Slične teme:Agencije za zaštitu okoline Crne Gore botun Glenkor istaknuto Kombonat aluminijuma podgorica Lazar Jevrić Milo đukanović NVO Green Home Oleg Deripask Roman Denkovic Rusal Siniša Jevrić Veselin Pejović Weg Kolektor

Sledeće

Pokrenut novi sajt Agrosigurnost.me – platforma za bezbjednost u poljoprivredi

Ne propustite

U Zeti održana prva radionica u okviru programa „Zajedno protiv nasilja“

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

Priroda i društvo

Danas se slavi Božić

Najradosniji hrišćanski praznik, dan Hristovog rođenja, proslavljaju Srpska pravoslavna crkva i crkve koje poštuju julijanski kalendar.

Prema vjerovanju, Hristovo rođenje donijelo je svjetlost istine ljudskom rodu i tim događajem ispunjeno je starozavetno proročanstvo o rođenju Spasitelja.

Sedmog januara slavi se rođenje Isusa Hrista, Spasitelja koji je došao među ljude da im ukaže na vrijednosti vjere u ljubav, da ih izmiri sa Bogom koga su se odrekli počinivši prvi grijeh.

Prema jevanđelju, Isus Hristos je rođen tačno u ponoć, kada se najsjajnija zvijezda koja se kretala od istoka prema Zapadu zaustavila iznad pećine kraj Vitlejema.

U pećini u Vitlejemu Marija je u slamu povila novorođenog Spasitelja i poklonila mu se kao Bogu.

“U isto vrijeme, nad zemljom izraelskom pojavi se velika sjajna zvezda koja bješe neobična stoga što se nije kretala od istoka ka zapadu već se kretala prema jugu, a ne bješe na visini kao sve zvijezde već u visini ptičjeg leta “, piše u jevanđelju.

Zvijezdu su četrdeset dana pratila trojica mudraca, Kaspar, Baltazar i Melkior. Stigavši u Jerusalim, u vitlejemskoj pećini, nad kojom se zaustavila zvijezda, poklonili su se djetetu “kao caru nad carevima i darivali ga zlatom, a potom tamjanom kao Boga i smirnom kao prvosveštenika i učitelja”.

Car Irod je, u strahu za svoj presto, naredio da se u Vitlejemu pobiju sva muška djeca do dvije godine, nadajući se da će među njima biti i novorođeni Isus. Prema jevanđelju, ubijeno je 14.000 djece, ali je sveta porodica prebjegla u Misir u Egiptu, gdje je živjela do Irodove smrti.

Proslava Božića u krugu porodice

Pripreme za ovaj praznik počele su prije šest nedelja, Božićnim postom, pročišćenjem duha i tijela. Zato su nezamislive svađe i rasprave na ovaj dan, pa posvađani treba da se pomire ili mirobože.

Praznik se provodi u krugu porodice, ne ide se u tuđe kuće. Dolazi jedino položajnik, osoba srećne ruke koja će porodici donijeti sreću, zdravlje i napredak.

Od Božića do Bogojavljenja mrsni su dani, pa i srijeda i petak, ali se uoči Bogojavljenja, na Krstovdan, posti ma koji dan bio. Narod dane od Božića do Bogojavljenja zove “nekršteni dani”.

Po narodnom običajnom kalendaru, danas od svakog posla treba nešto započeti, da bi do sledećeg Božića “sve išlo od ruke”. Ne spava se, da se ne bi drijemalo cijele godine.

U vezi sa Božićem postoje brojni, ali i različiti običaji. Međutim, pozdravljanje na ovaj praznik je svuda isto:

Hristos se rodi! Vaistinu se rodi!

Priroda i društvo

Božićna poruka mitropolita Joanikija (VIDEO)

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u Božićnoj poruci pozvao je nadležne državne institucije da osnuju institut za izučavanje svih zločina koji su se u Crnoj Gori dogodili tokom Drugog svjetskog rata i poslije njega, bez obzira ko ih je i u ime koga učinio.

“Nećemo dijeliti svoj vjerujući narod ni po nacionalnoj ni po stranačkoj pripadnosti, nego ćemo širiti bratsku slogu i razumijevanje, poštovanje i praštanje. Vjernici kao punopravni i odgovorni građani ove zemlje treba da izađu na predstojeće izbore, kada god oni bili, i da slobodno po svojoj savjesti glasaju za koga hoće. Tako će najlakše izazvati dugo očekivane promjene na bolje u ovoj državi i doprinijeti napretku svoje djece”, naveo je mitropolit.

Božićnu poruku prenosimo integralno:

Danas se sve ispuni radošću, Hristos se rodi od Djeve,

danas se sve ispuni radošću, Hristos se rodi u Vitlejemu”

Ovako pjeva Crkva Hristova vjekovima, draga braćo i sestre, svjedočeći radost današnjeg Praznika u kome učestvuju i nebo i zemlja, Bog i čovjek i sva vidljiva i nevidljiva tvorevina. Bog je došao, ne radi jednog čovjeka, jednog naroda ili jednog pokoljenja, nego da sve ljude preobrazi, iscijeli i prizove u jedinstvo Vječne Istine, Pravde, Ljubavi i Radosti. Ovo je dan u kome su se srele istina i milost, pravda i ljubav. Ova Nebozemna tajna koja se desila u istoriji, neprekidno se dešava, i od tada do danas i do kraja svijeta i vijeka nikada neće prestati, ostajući svagda prisutna kao poziv i priziv svakom čovjeku koji dolazi na svijet. Slaveći Božić, ne obilježavamo samo sjećanje na nešto što se davno desilo, nego silom blagodati Božije mi uvijek iznova dobijamo priliku da učestvujemo u događaju Rođenja Hristovog. Božićni post, molitva, ispovijest, pokajanje, praštanje, redovno prisustvo na bogosluženjima, sveto pričešće… sve to hrišćane priprema za ovaj Praznik. Čisteći svoj um, svoje srce i dušu, čovjek počinje da posmatra svijet oko sebe, druge ljude i sebe samog na jedan novi, hristoliki i bogoliki način, osjećajući da nije stvoren samo kao broj, kao individua, koja treba da protutnji kroz vrijeme i nestane, iščezne. Rođenje Hristovo uliva osjećanje besmrtnosti u naša srca, ispunjavajući svaku poru našeg bića jer se ostvarilo ono što je Bog obećao, proroci najavljivali a pokoljenja čekala, da će Bog poslati Sina svoga Jedinorodnog, da svaki koji vjeruje u Njega ne pogine nego da ima život vječni.

Svaki put kada se u nekom domu rodi dijete, kažu sveti Oci, Bog pokazuje svoje povjerenje u čovjeka i svijet koji su djela ruku njegovih. Rađanje se uvijek smatralo simbolom pobjede života, trajanja kroz produženje roda ljudskog, ali tek Hristovim rođenjem svako rađanje na zemlji dobija svoj puni smisao, ne samo u vremenu, nego i u vječnosti. Stvoren po liku Božijem, bačen u smrtnu prašinu, ma kako i ma koliko živio, čovjek je bio rob svoje pale prirode, a samim tim i grijeha, smrti i prolaznosti. Do dolaska Hristovog, po riječima besmrtnog Njegoša, čovjeku je bila sreća nepoznata,

prava sreća, za kom vječno trči;

on joj ne zna mjere ni granice:

što se više k vrhu slave penje,

to je viši sreće neprijatelj.

Naša zemlja, mati milionah,

sina jednog ne mož’ vjenčat srećom.

U dolinu smrti i plača dolazi On – Sin Božiji koji postaje sin Djevin, postajući jedan od nas. Uzimajući ljudsku prirodu, On u svemu postaje podoban nama, osim u grijehu. „On, prevječni Bog, javi se na zemlji i sa ljudima poživje, i ovaplotivši se od Svete Djeve, ponizi Sebe uzevši obličje sluge i postade jednak tijelu smirenja našega, da nas učini jednakim liku slave njegove”. On dobrovoljno slabosti naše nosi. Sa nama boluje, tuguje, pati, strada. I sam biva podvrgnut Zakonu, da bi nas oslobodio od svake osude, grijeha i smrti, da bi nam darovao slobodu slave djece Božije. Ovaj praznik sve ispunjava radošću jer nam je On vaistinu početak spasenja.

Ne čudi što ni jedan praznik kao Božić nije toliko prisutan u narodnim običajima i tradicijama. Gotovo da nema naroda na Zemlji koji nema neki svoj posebni izraz i način slavljenja Božića. U našoj narodnoj tradiciji vjekovima se čuvaju divni i blagosloveni običaji koji ispunjavaju radošću i ljepotom ove Blage dane. Badnjak koji blagosiljamo, vatra oko koje se sabiramo, mirbožanje, polaznik, česnica, zdravice, darovi i sve te radnje zajedno pomažu nam da doživimo sveobuhvatnu tajnu Vitlejemske pećine. Običaje koje smo primili treba njegovati i čuvati, ali i paziti da ne postanu sami sebi cilj, gubeći svoj suštinski, vjerski smisao.

U svjetlosti ovog Praznika mi vidimo i naše slavne pretke, koji su se nadahnjivali tajnom Rođenja Hristovog, i svetu pravoslavnu vjeru vjekovima čuvali predajući je nama, svojim potomcima kao najdragocjeniji dar. Za nju su nerijetko žrtvovali sve pa i svoje živote. Nažalost, XX vijek je donio strašno stradanje našeg naroda, u kome smo zaboravili na Bogomladenca, vitlejemsku zvijezdu i mudrace i u kome je krvožedni car Irod postao mjera naših međusobnih odnosa. Rana bratomržnje još uvijek krvari i dužni smo da svi, prema svojim moćima, učinimo da se ona što prije zacijeli.

Božićni praznici su najbolja prilika da se, obasjani vječnom ljubavlju Bogomladenca Hrista, svi okupimo oko njegove kolijevke, da uz njegovu milost prevaziđemo naše zloćudne podjele, da se zagrlimo i mirbožamo kao dobri hrišćani i braća po Duhu Svetom. Uvjereni smo da svi žitelji ove zemlje koji misle dobro Crnoj Gori i svome potomstvu žele da se davnašnje bratske omraze iz Drugog svjetskog rata, koje nas i dalje opterećuju, ljudski prevaziđu i pošalju u prošlost. U tom pogledu najviše nam može pomoći sigurna i dobro provjerena istina kao što je rekao naš Gospod i Spasitelj „ Poznajte istinu i istina će vas osloboditi” (Jn. 8.32). Zato još jednom pozivamo nadležne državne institucije da osnuju institut za izučavanje svih zločina koji su se u Crnoj Gori dogodili tokom Drugog svjetskog rata, i poslije njega, bez obzira ko ih je i u ime koga učinio. Suočenje sa istinom o pomenutim zločinima biće bolno ali još više ljekovito i blagotvorno. I pokazaće našu spremnost da svoju budućnost gradimo na istini, pomirenju i bratskoj ljubavi, a ne na mržnji i međusobnim podjelama.

I ovog Božića naše molitve upućujemo Bogu mira i ljubavi da u godini koja je pred nama daruje mir svim domovima gdje živi naš raspeti srpski narod na Kosovu i Metohiji, da prestanu progoni, pljačke i maltretiranja, naše braće i sestara i da se konačno na ovoj svetoj i zavjetnoj srpskoj zemlji stvore uslovi za život u miru sa svima, dostojan čovjeka.

Za nas pravoslavne Hrišćane, Božić je uvijek bio simbol i zaštitnik pravoslavne porodice i braka. Način života, sistem vrijednosti i izazovi koji stoje pred savremenim čovjekom čine brak najugroženijom institucijom. Rezultat toga je sve veći broj razvedenih brakova i razbijenih porodica. Očevidno, slabljenje u vjeri, okrenutost sebi i želji za uživanjem dovode čovjeka do osjećaja egocentričnosti i samodovoljnosti. Jevanđeljske vrline, žrtva, ljubav, trpljenje, strpljenje sve više postaju strane za modernog čovjeka. Očinstvo i materinstvo kao dar i priziv Božiji više nisu najveći ideal i vrijednost za koju vrijedi živjeti. Muž je sve manje branič žene i đeteta, a žena sve rjeđe stub i oslonac doma. Djeca lišena topline i blagoslova porodičnog doma traže smisao u porocima i pošastima koje im se nude na svakom koraku. Vraćanjem Božiću mi vraćamo toplinu vjere i ljubavi u naše domove. Ugledajući se na Presvetu Bogomajku mi se učimo poslušnosti i smirenom služenju koje nas čini istinskim sinovima i kćerima Božijim.

Ne smijemo ostati nijemi pred činjenicom da živimo u vremenu u kome napredak tehnologije, vještačka inteligencija i druga tehnička dostignuća u mnogome stvaraju jedan novi ambijent u kome čovjek živi. On, sa jedne strane olakšava praktični život, skraćuje vrijeme potrebno da se dođe do neke informacije, ali mnogo više donosi opasnosti i neizvjesnosti, prijeteći da ugrozi čovjekovo dostojanstvo. Čovjek se često obmanjuje činjenicom da je tehnika koja ga okružuje sve što mu je potrebno. Živi odnos sa bližnjima, gledanje u lice brata svoga, zamijenili smo neprekidnim gledanjem bezličnih ekrana. Druženje i bratske razgovore zamijenili smo virtuelnim zajednicama koje čovjeka čine sve usamljenijim i otuđenijim. Ako se čovjek u potpunosti preda takvom načinu života to je put koji vodi u očajanje i besmisao. Rezultat toga je sve veći broj mladih, ranjenih duša koje pate i stradaju od trajne potištenosti i raznih psihosomatskih bolesti.

U Božićnoj radosti ohrabrujemo sve mlade da se usavršavaju u znanju, da napreduju u vjeri, da se obrazuju i školuju, trudeći se da žive moralnim i vrlinskim životom. Jedino tako će umnožiti darove i talente koje im je Bog dao, osposobiti se da blagovremeno formiraju svoje porodice i ostvariti puni smisao svoga života.

Neka praznik Rođenja Hristovog bude svima nama poziv da krenemo u susret Bogu. Jer u mjeri u kojoj se naše srce ispuni radosti tog Božanskog susreta u toj mjeri ćemo osjetiti i radost susreta sa bližnjima. U toj mjeri ćemo doživjeti i punoću radosti života. Neka svjetlost Vitlejemske pećine, draga djeco duhovna, ispuni svaki vaš dom, da obasjani Hristom jačate u vjeri, ljubavi i istini da je Bog sa nama, i da dolazi da nemoći naše liječi, bolesti iscijeli, pale podigne, tužne utješi, siromašne nahrani, svima da bude sve čuvajući nas i vodeći u Život vječni.

Ispunjeni radošću današnjeg praznika, pjevajući anđelsku pjesmu, “Slava na visini Bogu i na zemlji mir, meću ljudima dobra volja”, sve vas, draga braćo i sestre, pozdravljamo najradosnijim pozdravom:

Mir Božiji, Hristos se rodi!

Vaistinu se rodi!

Priroda i društvo

Slično postrojenje kakvo se gradi u Botunu gradi se u Nišu

Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda kakvo je planirano u Botunu kod Podgorice gradi se i u Nišu, prenosi stranica Oči Podgorice, navodeći da su tehnička rješenja i kapaciteti ova dva projekta veoma slični.

Kako se navodi, u Nišu je u toku izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda namijenjenog za oko 268.000 korisnika. Preradom otpadnih materija dobijaće se biomasa koja će se koristiti kao energent, i na taj način, procenjuje se da će postrojenje samo, preko gasnih konvektora, obezbijediti oko 70 procenata energije potrebne za proizvodni proces. Izvođač radova je turska kompanija Aarbiogaz, dok se projekat finansira iz budžeta Republike Srbije, uz grant Evropske unije u iznosu od 40 miliona eura.

Stranica Oči Podgorice ističe da su sistemi predviđeni za Niš i Botun gotovo identični, te da zainteresovani građani mogu obići gradilište u Nišu kako bi se upoznali sa tehnologijom koja je planirana i za Podgoricu.

U objavi se navodi i da su troškovi izgradnje u velikoj mjeri uporedivi. Postrojenje u Nišu procijenjeno je na oko 86 miliona eura, što iznosi približno 320 eura po korisniku, dok je vrijednost projekta u Podgorici oko 75 miliona eura, odnosno oko 315 eura po korisniku za približno 238.000 stanovnika.

Prema navodima Oči Podgorice, projekti ove vrste u regionu predstavljaju standardno rješenje u oblasti zaštite životne sredine i javnog zdravlja, a poređenje sa Nišom koristi se kao primjer za sagledavanje tehničkih i finansijskih aspekata izgradnje postrojenja u Botunu.