Fudbalski klub Zeta nastavio je da radi na dovođenju pojačanja. U redove kluba sa Trešnjice pristigli su Miro Tomić, Ivan Šoć i Petar Radičković.

• REGISTRUJTE SE i pratite svoju omiljenu ponudu na jednom mjestu.

Novo pojačanje kluba je Miro Tomić (27), fudbaler koji u Zetu stiže iz redova drugoligaša FK Internacional, gdje je imao zapažene nastupe. Riječ je fudbaleru koji pokriva poziciju štopera, a osim Internacionala u dosadašnjoj karijeri nastupao je za Ibar, Adriju, Drezgu i Fans junajted.

Pored Tomića, na Trešnjicu se vraća i Ivan Šoć (19), mladi fudbaler koji ponovo oblači dres Zete. Šoć je prethodnu polusezonu proveo u FK Lovćen, takođe drugoligašu, gdje je sticao dragocjeno seniorsko iskustvo.

Kao veliko pojačanje iz tabora danilovgradske Iskre došao je Radičković. U pitanju je 22-godišnjak koji igra na poziciji desnog krila, a tokom polusezone odigrao je 12 utakmica za Iskru. Osim drugoligaša iz Danilovgrada, mladi napadač je branio boje Koma, Lovćena i Ibra.

Dolaskom ova tri igrača, FK Zeta jasno pokazuje ambiciju i želju da dodatno osnaži ekipu u borbi za zacrtane ciljeve u nastavku takmičenja–baraž za dopunu Druge lige.

Mladi fudbaler Zete Nemanja Ulićević je preminuo u 18. godini, objavio je crnogorski trećeligaš.

Ulićević je dijete kluba sa Trešnjice, vjerovalo se da je pred njim svjetla budućnost.

“Sa velikom tugom obavještavamo da je preminuo naš igrač Nemanja Ulićević”, saopštila je FK Zeta na društvenim mrežama.

Ulićević je igrao za omladinsku ekipu Golubovčana.

Od sportskog simbola koji je godinama prevazilazio političke i društvene podjele do javne ličnosti čiji se stavovi i gestovi sve češće tumače kao društveno relevantan čin, promjena odnosa dijela vlasti i medija prema Novaku Đokoviću oslikava širi kontekst polarizacije u savremenoj Srbiji.

Novak Đoković je više od dvije decenije važio za gotovo nesporni nacionalni simbol – sportistu koji je svojim rezultatima Srbiju pozicionirao na svjetsku mapu i predstavljao jednu od rijetkih figura oko koje je postojao širok društveni konsenzus. Njegovi uspjesi tumačeni su kao dio državnog identiteta, a lični imidž građen kao primjer discipline, istrajnosti i nacionalnog ponosa. Međutim, u periodu pojačanih društvenih tenzija u Srbiji, odnos prema Đokoviću u dijelu političkog i medijskog prostora doživio je vidljivu promjenu.

Prema analizama stranih i domaćih medija, prelomni trenutak nastupio je kada je Đoković javno iskazao solidarnost sa studentima i građanskim protestima u Srbiji. Njegovi gestovi podrške, koji su uslijedili nakon tragedije u Novom Sadu, u dijelu provladinih medija protumačeni su kao političko svrstavanje. Time je, prema takvom narativu, napustio ulogu sportiste koji stoji izvan društvenih sukoba i postao javni akter čiji se stavovi otvoreno problematizuju. Đoković je tako u kratkom roku postao je meta optužbi da se miješa u politiku i utiče na javno mnjenje.

Promjena tona brzo je postala uočljiva u tabloidima i medijima bliskim vlastima. Nekadašnji slavljenik naslovnih strana počeo je da se prikazuje kroz negativan ili omalovažavajući diskurs, dok su njegovi sportski uspjesi relativizovani ili potiskivani u drugi plan. Pojavili su se i otvoreno podrugljivi izrazi, iako je Đoković u tom periodu i dalje bilježio rezultate na najvišem svjetskom nivou. Takav pristup dodatno je produbio jaz između podrške koju uživa u značajnom dijelu javnosti i odnosa koji prema njemu imaju pojedini centri političke i medijske moći.

Dodatnu pažnju izazvala je i poruka „Nešto ste rekli?“, koju je Đoković ispisao na kameri nakon jednog od mečeva na Australijan openu. U domaćoj javnosti ta poruka protumačena je kao indirektan odgovor na učestale kritike i omalovažavanja kojima je bio izložen u pojedinim medijima u Srbiji. Iako nije precizirao kome je poruka bila upućena, dio analitičara smatra da se radilo o simboličnoj reakciji na narativ o njegovom navodnom sportskom padu, pri čemu je dodatnu težinu dobila jer je uslijedila nakon još jedne ubjedljive pobjede, naglašavajući odgovor rezultatima, a ne polemikama.

Ne možemo zaboraviti i njegove poruke sa međunarodnih turnira, prije svega izjava „Kosovo je srce Srbije“, ispisana tokom Rolan Garosa. Đoković je kasnije istakao da je tom porukom izrazio lično patriotsko uvjerenje i osjećaj nacionalne pripadnosti, naglašavajući da bi isti gest ponovio jer ga doživljava kao pravo na slobodno izražavanje sopstvenog identiteta. U domaćoj javnosti poruka je dominantno tumačena kao izraz patriotizma i emotivne veze sa nacionalnim pitanjima koja imaju duboko ukorijenjeno mjesto u društvenom i istorijskom kontekstu Srbije.

Danas uprkos pritiscima i promijenjenom odnosu dijela medija, Đoković je nastavio da sportskim rezultatima potvrđuje kontinuitet vrhunskog nivoa igre. Pobjedama nad mlađim rivalima i zapaženim nastupima na najvećim turnirima demantovao je tvrdnje o završetku karijere, dok su emotivne reakcije na terenu i nakon mečeva često tumačene kao odgovor na višegodišnje osporavanje koje prevazilazi isključivo sportski okvir.

Atmosfera na Australijan openu ove godine pokazala je da Đoković i dalje uživa snažnu podršku publike, i to u razmjerama koje su, prema zapažanjima medija, rijetko viđene čak i u njegovoj matičnoj zemlji. Tokom mečeva, tribine su bile ispunjene navijačima koji su ga pozdravljali ovacijama i skandiranjem, što je predstavljeno kao dokaz da njegova globalna popularnost ostaje netaknuta, uprkos pokušajima da se njegov značaj i uticaj u domaćem javnom prostoru umanje ili politički reinterpretiraju.

Novak je bio i ostao srpski teniser najveći svih vremena.