Homo ludens, biće koje se igra, tako su stari Grci definisali čovjeka. Danas, u 21. vijeku, čovjek sve više postaje homoekranis, kaže za Radio Crne Gore antropološkinja Lidija Vujačić.

Kako navodi Vujačić, toliko puno vremena provodimo pred ekranom da smo postali na neki način zavisni od ekrana, odnosno od medija.

„Naša komunikacija je zapravo par ekscelans medijska u nekom najširem smislu. Možemo zapravo reći da je aktuelna medijska kultura, mediji, pa kultura koju kreiraju, diriguje našim odnosom prema stvarnosti. U skladu sa tim, na neki način reinterpretiraju društvene odnose, ujedno stvaraju nove oblike refleksivnosti, etičnosti, pa i ljudske čulnosti. Tu je vrlo tanka granica i opšte ne možemo da razdvojimo zapravo koji život živimo, medijski ili nemedijski, jer je granica postala nevidljiva“, navodi Vujačić.

Pametni telefoni, tableti i računari ljudima u mnogome olakšavaju svakodnevicu, ali ih ujedno čine i manje sposobnim, uviđa Vujačić.

„U suštini se previše oslanjamo na pomoć medija i tu su nam sve moguće usluge, načini, aplikacije, na dohvat ruke i možda smo malo i neke svoje kapacitete potisnuli. Nije sav život ispred ekrana, nekog ekrana koje god, nego postoji lijepi život i mimo toga. Tako da u principu je najteže naći mjeru“, kaže Vujačić.

Pretjerano izlaganje djece ekranima u najranijem uzrastu usporava razvoj mozga, upozorava psihološkinja Biljana Andrijašević.

„Ekranizacija je termin koji je prisutan u stručnim krugovima i poznat je pod nazivom digitalni autizam, tako da se može negdje definisati kao zavisnost. U Crnoj Gori nije bilo takvih slučajeva, ja da znam nije, međutim, psihijatrija u Beogradu već liječi djecu od problema otuđenosti“, kaže Andrijašević.

Naglašava da djeca do treće godine ne bi trebala da budu izložena ekranima.

„To podrazumeva ne samo telefone, nego bilo kakav uređaj koji ima ekran. Do pete godine možda jedan sat, ali znači to je sve uz kontrolu roditelja, a od pete do sedamnaeste godine dva sata. To je neki, da kažemo, maksimum koliko bi djeca bila izložena ekranima“, navodi Andrijašević.

A koliko je te preporuke teško sprovesti u djelo, najbolje svjedoči primjer majke Bobane, koja držeći u naručiju jedno i po godišnjeg sina sa nama dijeli svoje iskustvo.

„Mi smo odlučili da do treće godine sigurno nema pristupa ekranima, ni telefonu, ni TV-u, s tim što je to jako teško, jer sad smo bili u Delti, svaki drugi butik ima neki ekran, tako da ga vodimo odatle. Smatramo da je jako bitno da sačuvamo tog sadržaja koji im nije adekvatan, ni previše stimulativan i evidentno je da djeca koja su često pred ekranima imaju neke promjene u ponašanju. Imamo dosta takvih slučajeva oko sebe, tako da smo se mi odlučili za ovu opciju. Nije lako, ali borimo se“, priča ona.

Božićni post počinje svake godine 28. novembra i traje do 7. januara, odosno do Božića. Strogo se posti (na vodi) samo srijedom i petkom, dok je ponedeljkom, utorkom i četvrtkom dozvoljeno koristiti ulje i vino, a subotom i nedeljom može se jesti i riba.

Pošto je ovo period nagle promjene načina ishrane, nutricionisti savjetuju da se obroci unaprijed planiraju tako da dnevni meni sadrži voće i prirodno cijeđene sokove; salate od svježeg ili kiselog povrća, kao i jela od kuvanog, barenog ili dinstanog povrća, posebno mahunarki (grašak, sočivo, pasulj, lebleblije, boranija) koje imaju nizak glikemijski indeks, a pružaju dovoljno energije za brojne dnevne aktivnosti, prenosi Nova.rs.

Posebno post na vodi nije lak, kad su, osim što se izbjegavaju sve namirnice životinjskog porijekla (meso, mleko, jaja…), zabranjene i namirnice koje imaju ulje u sebi, kao i priprema jela na ulju.

Ipak, ideja za posna jela, kao i ona na vodi je zaista mnogo, a Minut za mene predlaže posni jelovnik na vodi za nedelju dana.

Ponedeljak

doručak: sendvič od kifle, pečene paprike, svježeg luka, peršuna i origana

ručak: biljna supa – kuvano povrće sa začinima i pečeni krompir

večera: salata od kuvanog povrća (kuvani kukuruz, svježi luk, paradajz, paprika i začini).

Utorak

doručak: kačamak (kao prilog dodajte neko svježe ili kuvano povrće po želji)

ručak: bijeli pasulj na vodi (potrebni sastojci su bijeli pasulj, crni luk, šargarepa, suva paprika, brašno, aleva paprika i so)

večera: musli od ovsenih pahuljica sa voćem i sa sokom.

Srijeda

doručak: posna pita sa pečurkama na vodi

ručak: čorba od praziluka i posni rižoto sa komadićima soje na vodi

večera: posni rolat sa povrćem

Četvrtak

doručak: hljeb i miješana salata (pasulj i sveža paprika sa kiselim krastavčićima, lukom i soja sosom)

ručak: paradajz čorba sa posnom testeninom; boranija, ali bez uljane zaprške, zgusnuti umjesto toga brašnom

večera: domaći džem ili med premazati na krišku hleba i kao prilog uz to popiti čaj

Petak

doručak: salata od krompira i šargarepe na vodi

ručak: bukovača na vodi

večera: tortilja na vodi i uz nju turšija ili kiseli kupus ili pečena paprika

Subota

doručak: manastirska pita na vodi

ručak: špageti sa kečapom i povrćem

večera: pašteta od povrća i hleb (za paštetu su vam potrebni od sastojaka krompir, šargarepa, paštrnak, crni luk, senf, bijeli luk, voda, so i začini po ukusu).

Nedelja

doručak: knedle od krompira na vodi

ručak: grašak bez uljane zaprške, zgusnut brašnom

večera: tortice od blitve

Naravno, uvijek možete dodati međubroke ukoliko želite tokom posta na vodi, na primjer, za užinu uzimajte svježe ili suvo voće, takođe, tu su i brze poslastice kao što su voćni kompot, žito sa orasima ili sutlijaš na vodi. A dodatne nijanse ukusa možete postići dodacima u vidu sjemenki suncokreta, raznih začina, mljevenog lana….