Rukomet često piše lijepe priče, a one ponekad mogu imati poseban sadržaj. Jedna takva priča satkana je od kvaliteta na terenu, rada i borbe koji su igrački uobličili jedan od najvećih potencijala crnogorskog rukometa – Nađu Micevski. Njen sportski poziv pokazatelj je kako zajedničko djelovanje truda i ljubavi prema sportu može pružiti velike uspjehe.

1. Kako pamtiš svoje prve korake u RK Zeta?

Počela sam da treniram sa 9 godina i tada sam shvatila čime želim da se bavim u životu, tako da mi je svaki trenutak proveden u dresu Zete bio poseban.

2. Ko su bili tvoji uzori tokom odrastanja?

Odrastala sam gledajući reprezentaciju i naše „lavice“ koje su igrale Ligu šampiona. Divila sam im se i željela da budem na tom nivou, ali nikada nisam imala konkretnog uzora.

3. Koliko je RK Zeta značio u razvoju tvoje karijere; ko je pružao podršku u najvećoj mjeri, članovi porodice ili članovi kluba?

Zeta mi je, naravno, puno značila, jer smatram da bez nje ništa od ovoga ne bi bilo moguće. To je moj prvi klub i klub koji me svemu naučio. Moja najveća podrška, kako dok sam bila u Zeti, tako i sada, jesu moja porodica i trener Bobana Krstović,  koja me svemu naučila i koja mi je i danas podrška na svakom koraku.

4. Kada si osjetila da je pravo vrijeme da napraviš korak dalje u karijeri i napustiš crnogorski rukomet? Kako je realizovan transfer u  Kišvardu godine?

Kao što svaki sportista sanja da se oproba na većem nivou, tako sam i ja imala svoj san da zaigram u inostranstvu. Rekla bih da se sve izdešavalo neplanirano, ali kada je stigla ponuda, nisam se dvoumila, jer svi znamo o kakvoj se rukometnoj zemlji radi. U tome sam vidjela priliku da napredujem i da postanem igrač kakav sam oduvek željela da budem.

5. Debi protiv evropskog velikana Đera, uz dva pogotka u njihovu mrežu, djeluje kao debi iz snova. Da li nam možeš predstaviti kako je izgledalo prvo istrčavanje na teren u dresu novog kluba?

Složila bih se da je debi bio iz snova. Svi znamo o kakvoj se ekipi radi, a početak nije mogao da bude ljepši. Rekla bih da u tom trenutku uopšte nisam bila svjesna da debitujem protiv jedne od najboljih ekipa na svijetu. Debitovala sam u poslednjih pet minuta utakmice, dala dva gola i imala asistenciju. Taj osjećaj ne može da se opiše riječima – adrenalin je bio previsok.

6. Koje su značajne razlike između crnogorskog i mađarskog rukometa? Kako si se navikla na sam prelazak u novu sredinu?

Razlike između crnogorskog i mađarskog rukometa su, prije svega, u uslovima za rad i ulaganjima u klubove i igrače. Nije bilo lako navići se, pogotovo zbog jezika – u klubu skoro niko nije govorio engleski, a ja sam kao dijete prvi put otišla u inostranstvo. Nije bilo lako, ali smatram da sam se dobro snašla.

7. Nakon sakupljanja rukometnog staža u Kišvardi odlučila si ponovo zaigrati za matični klub. Šta te je navelo da provedeš prvi dio polusezone u Zeti?

Nakon novog početka u novom klubu, neke stvari se nisu odvijale onako kako sam očekivala. Došlo je do prezasićenja, pa mi je bio potreban psihički odmor i vrijeme provedeno kod kuće sa svojima. Smatram da mi je tih pola godine u Zeti mnogo pomoglo, i psihički i fizički. Pored toga, vratilo mi je želju za rukometom.

8. Ponovni odlazak u vode mađarskog rukometa, samo ovog puta boje drugog kluba–Kečkemet. Kako je došlo do tog transfera i šta očekuješ od preostalog dijela sezone?

Desilo se da smo vjerenik i ja dobili ponudu od istog kluba, pa smo odlučili da budemo zajedno. Klub je dobro organizovan, vodi računa o svemu i lijepo je biti dio takvog tima.

9. Pored toga što si bila redovan član mlađih generacija reprezentativnog sastava Crne Gore, sada si dobila prvi poziv da budeš dio okupljanja seniorskog pogona. Možeš li nam reći nešto više o igranju na reprezentativnom nivou?

Svaki sportista koji započinje svoju karijeru sanja o dresu reprezentacije, pa tako i ja. Uvijek je poseban osjećaj nositi dres sa državnim grbom. Bila sam dio seniorskog tima nedelju dana i bila sam presrećna i ponosna zbog toga, jer biti dio seniorske reprezentacije je nešto o čemu sam oduvek sanjala. Nadam se da ću u budućnosti ponovo dobiti priliku da igram za A tim.

10.S obzirom na to da je svaka utakmica priča za sebe, da li nam možeš navesti jednu utakmicu iz dosadašnje rukometne karijere koju posebno pamtiš i zašto?

Rekla bih da je utakmica protiv Đera moja najveća utakmica u dosadašnjoj karijeri. Ta dva gola protiv njih najdraža su mi do sada.

11. Kako se nosiš s zahtjevima profesionalnog sporta?

Mnogo je odricanja i svega, ali kada radiš posao koji voliš, ništa nije teško.

12. Šta možemo očekivati od rukometnog poziva na duže staze kada su u pitanju tvoji ciljevi, ambicije; možda želja da se oprobaš u nekoj određenoj ligi ili klubu?

Želim da se fokusiram na kratkoročne ciljeve i da idem korak po korak, pa ćemo videti šta donosi budućnost.