Da heroji ne nose plaštove, već hodaju među nama, tiho i skromno, dokazala je večerašnja objava u Facebook grupi “Centar”, koja se bavi svim značajnim temama vezanim za Tivat i okolinu.

Ispovijest jedne majke, prožeta čistom zahvalnošću i olakšanjem nakon preživljene drame, duboko je ganula sve koji su je pročitali. Sve se odigralo na dionici puta od Tivta prema aerodromu. Ono što je trebalo biti sasvim običan dan, za jednu porodicu pretvorilo se u sekunde borbe za život.

“Danas sam doživjela trenutak koji nijedna majka ne bi poželjela da doživiVozila sam putem prema aerodromu kada je moje dijete iznenada ostalo bez vazduha. U panici i strahu zaustavila sam automobil, nemoćna da pomognem svom djetetu”, započinje svoju ispovijest ova Tivćanka.

U trenucima kada sekunde odlučuju, a strah parališe, sudbina je na njen put navela Nemanju Anđušića, momka iz Zete koji živi u Tivtu, a koji je svoje dragocjeno iskustvo i prisebnost stekao radeći u Vatrogasnoj službi u Podgorici.

Nemanja nije prošao pored zaustavljenog automobila. Vidjevši majku u nevolji, reagovao je onako kako reaguju samo istinski profesionalci i ljudi velikog srca.

Zahvaljujući njegovoj brzoj reakciji, pribranosti i stručnom znanju, djetetu je pružena prva pomoć i ono je ponovo prodisalo.

“U trenucima kada sam mislila da gubim ono najvrijednije što imam, Nemanja je pokazao nevjerovatnu humanost i hrabrost”, piše zahvalna majka.

Ipak, ono što je uslijedilo nakon što je opasnost prošla, dodatno oslikava veličinu ovog mladog čovjeka. Kada je majka, u naletu emocija i zahvalnosti, pokušala da ga novčano nagradi, Nemanja je to odlučno odbio.

„To je odbio bez ijedne sekunde razmišljanja. Prišao je mom djetetu, poljubio ga u čelo i rekao da je najvažnije da je ono dobro. Zatim je samo nastavio svojim putem, ne tražeći ništa zauzvrat. Vratio je mir mojoj porodici, a mom djetetu život. Takvi ljudi su pravo bogatstvo ovog društva. Od srca hvala Nemanji Anđušiću na ljudskosti, plemenitosti i nesebičnosti”,  poručila je ova majka, koja je i nedugo nakon svoje objave, kako sama kaže pronašla na društvenim mrežama sliku hrabrog mladića.

Sinoć je ekipa Pobjede pronašla ovog tihog heroja. Nemanja Anđušić, iz Zete, nekoliko godina radio je u Vatrogasnoj jedinici Podgorice.

Kao da je spašavanje tuđih života za njega postalo najnormalnija stvar kratko je za naš list kazao.

“Kada sam tog dana krenuo do grada da završim nešto, primijetio sam automobil zaustavljen pored puta sa upaljena četiri pokazivača pravca. Odmah sam osjetio da nešto nije u redu, pa sam stao da provjerim da li mogu pomoći. Prišao sam vozilu i ugledao uznemirenu majku koja je u panici ponavljala da dijete ne može da diše. Bez razmišljanja sam ušao u automobil i vidio da dijete gubi vazduh i da je životno ugroženo. Odmah sam počeo da pružam prvu pomoć, dajući mu vještačko disanje i pokušavajući da mu pomognem da ponovo uspostavi disanje. Nakon nekoliko veoma teških sekundi, dijete je počelo da reaguje i povratilo je vazduh. Tada sam osjetio ogromno olakšanje jer sam znao da je najgore prošlo”, ispričao je Nemanja.

Ponosan je, kaže, što je bio na pravom mjestu u pravom trenutku i što je uspio da pomognem.

“Smatram da bi svaki čovjek uradio isto kada bi vidio da je nečiji život u opasnosti. Za mene najveća nagrada nije nikakvo priznanje, već činjenica da je jedno dijete danas živo, a da je jednoj majci sačuvano ono najvrijednije”,  kaže ovaj skromni heroj.

Nemanja se nedavno doselio u Tivat, i kako kaže radi kao “pomoćni radnik fizičkog radnika”, odnosno na dnevnicu. Ima vjerenicu i, kako je sa ponosom pomenuo, čekaju bebu.

Prije toga je ovaj dvadesettrogodišnjak radio u Vatrogasnoj jedinici u Podgorici.

“Više puta sam se prijavljivao na konkurse, ali nisam dobijao priliku za posao. Ipak, ovaj događaj mi je pokazao da su znanje, iskustvo i spremnost da se pomogne drugima najvažnije vrijednosti koje čovjek može imati. Srećan sam i ponosan što sam spasio nečiji život i što sam jednoj majci omogućio da nastavi da uživa u odrastanju svog djeteta”,  kaže Nemanja.

Nemanja je javnosti poznat i po ranijim hrabrim i humanim djelima. Naime, prošle godine, tokom jednog od požara u Tuzima, nemajući vremena čak ni da stavi zaštitnu masku ušao je u kuću koja je gorjela kako bi spasio ljudski život.

Majka dječaka koja je i objavila priču o Nemanjinom humanom potezu, objavila je anonimno. Nemanja čak ne zna ni ime dječaka kojeg je spasio, ni ime majke.

“Volio bih da saznam ko su, da pitam kako je to dijete, makar čokladu da mu kupim”,  poručio je Nemanja.

Izvor: Pobjeda

Maarten Haijer je generalni sekretar EGBA, asocijacije koja predstavlja vodeće operatere onlajn igara na sreću licencirane u Evropskoj uniji. Prije nego što se pridružio timu EGBA, Maarten je obavljao funkciju savjetnika za unutrašnje tržište i zaštitu potrošača u Stalnom predstavništvu Holandije pri Evropskoj uniji.

Prethodno je radio u Ministarstvu ekonomije Holandije, gdje se specijalizovao za trgovinsku politiku na nivou Evropske unije i Svjetske trgovinske organizacije.

• Šta danas podstiče rast crnog tržišta igara na sreću širom Evrope? Možete li navesti neke primjere?

Evropa se suočava sa sve većim problemom ilegalnog onlajn klađenja – a u mnogim slučajevima, politike i regulative ga, nenamjerno, čine još gorim.

Monopoli, ograničenja proizvoda, limiti potrošnje, zabrane oglašavanja – kakvo god bilo zvanično obrazloženje za svaku od ovih restrikcija, njihov zajednički efekat je često negativan: igrači se okreću ka ilegalnim platformama koje ne nude nikakvu zaštitu kakvu pružaju licencirani operateri.

Iako ilegalno kockanje postoji u svim sketorima, ovaj problem je najizraženiji i najbrže raste upravo u onlajn sektoru.

Ilegalni onlajn operateri ne podliježu nikakvim regulatornim ograničenjima i slobodno koriste društvene mreže i pretraživače za oglašavanje svojih brendova, angažujući sportske zvijezde, poznate ličnosti, influensere i „tipstere“.

Takođe, šire svoj uticaj kroz sportska sponzorstva, dok se licencirani operateri na istim tim tržištima suočavaju sa strogim ograničenjima o tome kako i gdje smiju da komuniciraju sa igračima.

Prema podacima H2 Gambling Capital, inostrani ilegalni operateri su u 2025. godini prisvojili 27% ukupnog evropskog bruto prihoda od igara na sreću (GGR) – približno 18 milijardi eura, što je značajan skok u odnosu na 10 milijardi eura iz 2020. godine. Projekcije ukazuju na to da će do 2030. godine ovaj iznos dostići 23 milijarde eura.

Slika na nivou pojedinačnih država jasno ilustruje problem. U Holandiji su strogi limiti potrošnje učinili legalnu ponudu nekonkurentnom, pa se ilegalno onlajn tržište sada procenjuje na 1,25 milijardi eura godišnje, što čini više od polovine ukupne potrošnje na igre na sreću u toj zemlji.

U Francuskoj zabrana onlajn kazina nije eliminisala potražnju – ona ju je jednostavno gurnula u ilegalne tokove, gde se ilegalno onlajn tržište procenjuje na čak 1,5 milijardi eura godišnje. U oba slučaja, preterano restriktivna regulativa postigla je efekat suprotan od namjeravanog.

• Zašto postojeće regulative nisu potpuno efikasne u zaustavljanju ilegalnih operatera?

Ilegalni onlajn operateri djeluju potpuno nekažnjeno. Sjedišta su im van EU – na mjestima poput Kurasaa – van domašaja evropskih regulatora; ne plaćaju poreze, ne ispunjavaju zahtjeve za zaštitu potrošača i ne snose nikakve značajne posledice zbog targetiranja evropskih korisnika.

Oni mogu da ponude bolje kvote i veće bonuse upravo zato što nemaju nikakve odgovornosti niti troškove koje snose licencirani operateri.

Alati poput blokiranja IP adresa i platnih transakcija mogu pomoći, ali ilegalni operateri mogu ugasiti sajt ili aplikaciju i u roku od par dana ih ponovo pokrenuti pod gotovo identičnim imenom, dok odlučniji igrači koriste VPN kako bi zaobišli ograničenja.

Postojeći okviri su pravljeni da blokiraju pristup veb sajtovima, a ne da se bave operaterima koji su sada vidljivi i prisutni u sportu, na društvenim mrežama i pretraživačima.

Posledica ovih ograničenja je fragmentiran i nedosledan sistem sprovođenja zakona koji ilegalni operateri svesno iskorišćavaju. Rješenje tog problema zahtijeva koordinisaniji odgovor – razmjenu informacija među regulatorima, usklađivanje prioriteta i saradnju sa pružaocima platnih usluga i platformama kako bi se presekli tokovi prihoda koji održavaju te operatere.

• Kako licencirani operateri i nadležni organi mogu efikasnije da sarađuju u borbi protiv crnog tržišta?

Licencirani operateri izbliza vide aktivnosti na ilegalnom onlajn tržištu – koje platforme targetiraju njihove igrače, koji se kanali plaćanja koriste i koje marketinške taktike pretvaraju posetioce u klijente.

Strukturiranija razmjena informacija između operatera, regulatora i finansijskih institucija mogla bi da pretvori te podatke u brže i preciznije akcije suzbijanja ilegalnih aktivnosti.

Sprovođenje zakona mora prevazići tradicionalne mehanizme blokiranja. Društvene mreže i pretraživači imaju sopstvena pravila o oglašavanju ilegalnih igara na sreću, ali je problem što ih retko sprovode.

Neophodan je veći i zajednički pritisak kako bi se osiguralo da to zaista čine.
Takođe, najbolja regulatorna praksa mora lakše da prelazi granice. Tamo gde postoje ubrzani procesi sprovođenja zakona i efikasni alati namenjeni igračima, druge jurisdikcije bi trebalo da ih usvoje umesto da kreću od nule.

Na kraju krajeva, najefikasnije oružje protiv ilegalnog kockanja nije nalog za blokadu, već licencirano tržište koje igrači zaista žele da koriste. Ako uspemo da zadržimo potrošača unutar regulisanog tržišta, svi dobijaju, uključujući i samu zaštitu potrošača.

Visoka stopa učešća na legalnom tržištu je najjasnije merilo uspjeha – a trenutno mnoga tržišta podbacuju.

• Kako postići pravu ravnotežu između adekvatne regulative i očuvanja konkurentnosti legalnog tržišta?

Tenzija je stvarna: ako regulišete previše labavo, rizikujete štetu po igrače; ako regulišete previše strogo, terate igrače na ilegalno tržište gde nema nikakve zaštite. Nijedan od tih ishoda nije u javnom interesu.

Udio aktivnosti koji se odvija unutar licenciranog tržišta ključni je pokazatelj da li je ta ravnoteža uspostavljena. Poreske stope moraju omogućiti licenciranim operaterima da ponude konkurentne proizvode. Okviri oglašavanja moraju omogućiti operaterima da dopru do potrošača. Treba izbegavati kontraproduktivna ograničenja proizvoda. Svaka od ovih stavki ukazuje na isti osnovni princip – regulativa mora biti zasnovana na realnosti ponašanja igrača.

Čak i mjere sa najboljim namjerama mogu imati nenjamerne posledice – na primjer, limiti potrošnje na papiru mogu izgledati kao način za smanjenje štete, ali ako oni jednostavno nateraju igrače da potraže ilegalne platforme gdje nema nikakvih limita ni zaštite, onda je neto efekat na zaštitu potrošača suprotan od onoga što se željelo. Politika i regulativa gube smisao ako ne uzmu u obzir kako se igrači zapravo ponašaju.

• U Rumuniji lokalne vlasti sada mogu da odlučuju o izdavanju dozvola za uplatna mjesta. Kakav uticaj ova mjera može imati na legalno i na crno tržište?

Prenošenje odluka o licenciranju na lokalne vlasti nosi rizik stvaranja fragmentiranog i nepredvidivog okruženja za licencirane operatere – i veoma predvidivu priliku za kriminalne mreže. Kada licencirana uplatna mjesta nestanu, kockanje ne nestaje. Ljudi pronalaze alternative, a te lokalne alternative najvjerovatnije neće biti regulisane.

Rumunija treba samo da pogleda iskustva drugih evropskih tržišta da bi razumjela kuda to vodi. Francuska je zabranila onlajn kazino još 2010. godine, ali uprkos tome oko 3 miliona Francuza igra onlajn kazino, a ilegalno onlajn tržište u toj zemlji procenjuje se na čak 1,5 milijardi eura godišnje. Zabrana nije eliminisala potražnju – ona ju je samo usmjerila ka ilegalnim mrežama koje potrošačima ne nude apsolutno nikakvu zaštitu.

Lokalne vlasti u Rumuniji možda vjeruju da djeluju u javnom interesu, ali bilo koja vrsta zabrane koristiće kriminalnim mrežama, a ne potrošačima.

• Šta se još može uraditi na polju edukacije potrošača o rizicima nelicenciranih platformi?

Neki igrači završe na ilegalnim platformama, a da toga nisu ni svjesni – prevareni sajtovima koji izgledaju profesionalno i koji ponekad lažno tvrde da posjeduju evropsku licencu. Oni nemaju pojma da rizikuju – nemaju mogućnost rješavanja sporova, nema zaštitnih mehanizama poput samoisključenja, nema provjere starosti i nema zaštite ako nešto krene po zlu. Da bismo to rešili, potrebne su konkretne, koordinisane kampanje usmerene direktno ka potrošačima.

Drugi tačno znaju šta rade kada koriste ilegalne sajtove, jer su tamo primorani zbog limita potrošnje ili ograničene legalne ponude. Moramo dopreti do obe grupe.

Belgijska kampanja „Uvijek igraj legalno“ (Always Play Legally) je model vrijedan pažnje. Vodi je Belgijska komisija za igre na sreću u partnerstvu sa licenciranim sektorom i pomaže potrošačima da prepoznaju leijgalne sajtove, dok licenciranim operaterima omogućava da istaknu prepoznatljiv logo povjerenja. Ovakve praktične saradnje između regulatora i industrije su korisne i treba ih podsticati širom Evrope.

Generička upozorenja o ilegalnom onlajn klađenju nisu dovoljna. Potrebno nam je više inicijativa za podizanje javne svijesti o rizicima ilegalnog kockanja, koje bi idealno bile razvijene i sprovedene u partnerstvu sa regulisanom industrijom.

Takve inicijative treba da pomognu potrošačima da identifikuju licencirane brendove na tržištu i da ih upozore na opasnosti korišćenja ilegalnih. Cilj treba da bude jednostavan: učiniti da se licencirani sajt lako pronađe, a da se rizici korišćenja ilegalnih ne mogu ignorisati.

Izvor:  Info Biz – Telegraf

Danas je u okviru akcije “Zelena obnova Crne Gore“ organizovano sađenje na opožarenim područjima u Piperima.