Politika
Ko se još stidi DPS-a?

Nakon najnovijih otkrića Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), teško je više i pitati – da li je Demokratska partija socijalista (DPS) ikada imala granicu između politike i kriminala? Sve ono o čemu se godinama govorilo u glas, a šaputalo u strahu, sada je crno na bijelo – u naredbi SDT-a o sprovođenju istrage protiv organizovane kriminalne grupe biznismena Aleksandra Aca Mijajlovića.
Prepiske, poruke i dogovori iz ovog dokumenta pokazuju kako su biznismeni, policajci, opštinski funkcioneri i visoki političari DPS-a zajednički radili na očuvanju partijske moći, koristeći i državne resurse i privatne firme.
Zaposleni u Bemaksu i Geneksu bili su tretirani kao partijski vojnici – ako ne glasaju za DPS, „ostaće bez posla“. Predsjednici opština poput Jugoslava Jakića koordinisali su sa biznismenima oko svake liste zaposlenih, prateći ko je „izašao“, a ko „glasao kontra“. Sve je ličilo na sistem partijske kontrole koji se više ne razlikuje od mafijaške mreže – gdje poslušnost zamjenjuje slobodnu volju, a zapošljavanje postaje mito za lojalnost.
U istim tim prepisima pojavljuju se i imena Danijela Živkovića, Ivana Vukovića, Predraga Boškovića, ljudi koji su, i tada i danas, stubovi DPS-a. Sa Mijajlovićem se dogovaraju o asfaltu, o izbornim aktivnostima, o – telefonima. Da, o „poklonu“ u vidu novog Samsung aparata koji, kako tvrdi SDT, nikada nije prijavljen Agenciji za sprečavanje korupcije.
Živković se danas brani da „nije dobio“ telefon, da su poruke „konstruisane“, ali u njihovoj komunikaciji jasno piše: „Kada budeš slobodan da ti dodam telefon… Napokon stigao – crni ili bronzani, koji ćeš?“ Nije ovo više ni pitanje sumnje, već pitanje morala.
DPS pokušava sve da relativizuje – da prikaže da su „privatne poruke“ nevažne, da su to „normalne“ komunikacije poslanika i biznismena. Ali u svakoj poruci, u svakom dogovoru, vidi se duh jedne partije koja se nikada nije stidjela svojih kriminalaca, ni svojih korupcionaških radnji. Naprotiv – godinama ih je nagrađivala, promovisała, branila kao „ugledne ljude“.
U isto vrijeme, policajci koji su radili za takozvani Grand klan pomagali su u izbornim kampanjama DPS-a, lijepili plakate, držali litije pod kontrolom, hapsili sveštenike – sve po direktivi svojih „šefova“ iz politike i biznisa. Na dan izbora 30. avgusta 2020, isti ti ljudi slavili su porukama: „Bar je odlučio!“ – ne zato što su građani slobodno birali, nego zato što su oni vjerovali da kontrolišu sistem do posljednje kutije.
I poslije svega, kada su se rezultati izbora 2023. sabrali, koalicija „Zajedno“ – DPS, SD, LP, DUA – dobila je 70.228 glasova, odnosno 23,22 odsto podrške i 21 poslanički mandat.
Sedamdeset hiljada ljudi.
Sedamdeset hiljada glasova za partiju čiji su visoki funkcioneri obuhvaćeni istragom za političku korupciju i vezu sa organizovanim kriminalom.
Zato se danas postavlja pitanje: koliko se od tih 70.228 glasača stidi DPS-a?
Koliko nih može da pogleda ove poruke, ove dogovore, ova lica – i da kaže da je to „njihova partija“?
Jer DPS se ne stidi svojih. Oni i dalje brane, opravdavaju, umanjuju, kriju se iza fraza o „montažama“ i „političkim progonima“.
Ali Crna Gora više nema luksuz da ćuti. Ako se DPS ne stidi svojih kriminalaca – možda je vrijeme da se njihovi glasači zapitaju da li se stide oni.
Politika
DNP ostaje u Vladi, zahtijevaju dvojno državljanstvo, srpski jezik i trobojku

Predsjedništvo Demokratske narodne partije poručilo je saopštenjem za javnost nakon sjednice da će ministri iz redova te partije na prvoj sjednici Vlade pokrenuti inicijative o srpskom jeziku, državljanstvu, državnim simbolima i dijalogu o postrojenju za prečićavanje otpadnih voda Podgorica u Botunu, a da će u slučaju izostanka podrške podnijeti ostavke i povući podršku Vladi Milojka Spajića. To isto će učiniti i u Podgorici.
Saopštenje nakon današnje sjednice Predsjedništva DNP prenosimo integralno:
Zaključci Predsjedništva DNP+a:
Na danas održanoj sjednici Predsjedništva Demokratske narodne partije jednoglasno su doneseni sljedeći zaključci:
Obavezuju se članovi Vlade Milun Zogović i Maja Vukićević da na prvoj sjednici iniciraju ustavne promjene o normiranju srpskog jezika kao službenog,
– Obavezuju se članovi Vlade Milun Zogović i Maja Vukićević da na prvoj sjednici iniciraju Izmjene i dopune zakona o državljanstvu,
– Obavezuju se članovi Vlade Milun Zogović i Maja Vukićević da na prvoj sjednici iniciraju Izmjene i dopune zakona o državnim simbolima kako bi trobojka bila normirana kao narodna zastava,
– Obavezuju se članovi Vlade Milun Zogović i Maja Vukićević da na prvoj sjednici iniciraju sveobuhvatan dijalog zasnovan na referendumskom rezultatu od 14. decembra 2025. godine, koji bi uvažio stavove građana Zete povodom namjere izgradnje PPOV-a,
U slučaju da na Vladi ne dobiju podršku za ove inicijative, članovi Vlade iz redova DNP-a Milun Zogovoć i Maja Vukićević podnijeće ostavke na svoje funkcije, a poslanički klub otkazaće podršku Vladi Milojka Spajića. Istovremeno, odbornički klub DNP-a u SO Podgorica otkazaće podršku gradonačelniku Saši Mujoviću. DNP od prvog dana podrške, a kasnije i učešća u Vladi nije odustao od svojih ideoloških i programskih principa.
Naša programska opredeljenja nisu ni u kakvoj koliziji sa Koalicionim sporazumom, ni sa tzv. Barometrom 26, jer se radi o evropskim vrijednostima i standardima koji se jedino ignorišu u Crnoj Gori. Nakon završenog popisa stanovništva, svaka naša javna inicijativa o normiranju srpskog jezika kao službenog u Ustavu, donošenja Zakona o državljanstvu, zakonskog normiranja trobojke kao narodne zastave, nailazila bi na odbijanje naših koalicionih partnera u Vladi. Diskriminisati lingvističku većinu, ignorisati postojanje na desetine hiljada naših sunarodnika koji žive u Srbiji, dok u Crnoj Gori nemaju nikakva prava, a istovremeno se ponižavati ispod praga nacionalnog dostojanstva i prihvatati ultimatume pojedinih država iz regiona, nije i ne može biti u interesu građana koji su nam dali podršku na parlamentarnim izborima 2023. godine.
Nedavna represivna akcija policije nad golorukim i miroljubivim građanima Zete u potpunosti je ogolila suštinu ove Vlade, ili njenih dominantnih djelova. Uhapsiti pedeset četvoro stanovnika Zete među kojima su bila maloljetna lica, žene, starci, predsjednik Opštine Zeta, odbornici, samo zato što su mirno branili referendumsku volju i protivili se koruptivnom projektu izgradnje PPOV- a, predstavlja nedopustiv čin represije. Da tragikomedija bude potpuna ovom akcijom su rukovodila lica koja su hapsila građane Zete i Crne Gore za vrijeme litija, što najbolje svjedoči o „reformisanoj“ i “vetingovanoj“ policiji koja je za sramnu akciju u Botunu dobila čestitke od premijera Spajića i gradonačelnika Mujovića.
Bez obzira na gore navedeno, uvažili smo inicijativu Andrije Mandića o započinjanju novih pregovora kako bi se prevazišla narastajuća kriza.
Nažalost, ovi pregovori su sinoć okončani bez rezultata, jer premijer Spajić nije prihvatio predložene opcije koje su mogle biti osnov daljih razgovora s mještanima Botuna. Demokratska narodna partija je sve vrijeme pozivala na dijalog oko najvažnijih društveno političkih tema, redovno smo dobijali ćutanje ili negativne odgovore na ove pozive. I sad smo spremni da učestvujemo u dijalogu, ukoliko postoji spremnost sa druge strane. Ali svi treba da znaju, nema trgovine sa ideološkim i programskim principima.
DNP nije u Vladi zbog fotelja, nego zbog građana koji su nam dali glas da štitimo njihove interese. I neće nam predstavljati nikakav problem da napustimo Vladu ukoliko budu odbijene naše inicijative.
Nemamo namjeru da budemo nijemi posmatrači i saučesnici u asimilaciji srpskog naroda, koruptivnim aferama, sumnjivim ugovorima i daljem devastiranju nacionalnih resursa i interesa. Crna Gora bi trebalo da bude država svih nas, a sve više postaje država nekolicine njih koji će je napustiti istog trenutka kad ostanu bez funkcija. DNP nema rezervnih destinacija, to smo dokazali, i dokazaćemo beskompromisnom borbom od koje nismo odustali. Naša ponuda je jasna i nepromjenjiva, sad su drugi na potezu”, navedeno je u saopštenju nakon današnje sjednice Predsjedništva DNP-a.
Politika
Predsjedništvo DNP-a odlučuje o izlasku iz vlasti

Članovi Predsjedništva Demokratske narodne partije (DNP) stižu na sastanak na kom bi trebalo da odluče o tome hoće li ova partija napustiti vlast na lokalnom nivou u Podgorici, kao i državnu vlast, nakon intervencije policije u Botunu.
Na sastanak su stigli predsjednik Opštine Zeta Mihailo Asanović, potpredsjendik Vlade Milun Zogović i ministarka saobraćaja Maja Vukićević.
Policija je, podsjetimo, 30. decembra uhapsila 54 mještana Botuna jer su blokirali lokaciju predviđenu za gradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u ovom selu.
Predsjednik DNP-a Milan Knežević ranije je kazao da će njegova partija izaći iz vlasti ukoliko policija interveniše u Botunu.
Knežević je rekao da će podnijeti ostavku na funkciju predsjednika partije, kao i na poslanički mandat, ukoliko Predsjedništvo ne prihvati njegov predlog da DNP napusti državnu i lokalnu vlast.
Botunjani i Zećeni su dva dana blokirali putni pravac od Podgorice ka Zeti i prilaz aerodromu. Nakon toga je dogovoreno da se policija povuče iz Botuna, i da se aktiviraju pregovori o gradnji.
Knežević je tokom blokade ponovio da će Predsjedništvu predložiti povlačenje iz državne i lokalne vlasti.
Nezavisni odbornik u SO Zeta Svetozar Ulićević i grupa građana iz te opštine predvođena Predragom Vulevićem, tražili su od DNP da ostane u vlasti.

Politička kriza koju je Demokratska narodna partija (DNP) otvorila pitanjem izgradnje kolektora u Botunu ušla je u fazu u kojoj su manevarski prostor i opcije svedeni na minimum. Uprkos snažnoj retorici i javnim nastupima lidera stranke, činjenice ukazuju na jedan dominantan zaključak: DNP nema realan interes da ruši vlast u Podgorici, niti da napušta izvršnu vlast na državnom nivou. U tom okviru, formalna ostavka Milana Kneževića nameće se kao jedini politički racionalan i izvjestan scenario.
Prije svega, ne može se zanemariti ključna činjenica – DNP je podržao Budžet Glavnog grada, kojim je za narednu godinu opredijeljeno 17 miliona eura za izgradnju kolektora u Botunu. Time je partija, bez obzira na javno protivljenje projektu, faktički stala iza politike aktuelne gradske vlasti. U političkom smislu, glasanje za budžet predstavlja glasanje za kontinuitet vlasti i njenih kapitalnih projekata, što jasno relativizuje prijetnje o njenom rušenju.
Upravo tu nastaje problem za lidera stranke, Milana Kneževića. Oštra i personalizovana kampanja protiv kolektora u Botunu dovela ga je u situaciju u kojoj povlačenje više nije jednostavno, jer bi značilo otvoreno političko priznanje poraza. Istovremeno, istrajavanje na izlasku iz vlasti nosilo bi daleko ozbiljnije posljedice – ne samo po odnose u Podgorici, već i po samu strukturu i moć DNP-a.
Za visoke funkcionere te partije izlazak iz vlasti predstavlja posljednju i krajnje nepoželjnu opciju. DNP trenutno drži značajan broj pozicija „po dubini“ – od direktorskih mjesta do upravljačkih struktura u institucijama i preduzećima. Gubitak vlasti automatski bi doveo u pitanje status tih kadrova, ali i ukupni politički uticaj stranke. Zbog toga ne čudi što se kao rješenje traži kompromis, a ne lom.
Prebacivanje odluke na predsjedništvo partije, koje se prema dostupnim informacijama nije sastajalo godinama, dodatno potvrđuje da se radi o kontrolisanom političkom manevru, a ne o stvarnoj dilemi. Time se odgovornost formalno dijeli, ali se istovremeno ostavlja prostor za scenario u kojem predsjedništvo „ne prihvata“ radikalne poteze. U takvoj konstelaciji, ostavka Kneževića postaje izlaz koji omogućava svima da sačuvaju pozicije: lider preuzima političku odgovornost, a partija ostaje dio vlasti.
Za aktuelnu većinu u Podgorici, ovakav rasplet je takođe najpovoljniji. Vlast ostaje stabilna, a projekat kolektora u Botunu se nastavlja bez institucionalnih blokada, uz protivljenje lokalnog stanovništva koje je svoj stav iznijelo na referendumu. Time se izbjegava politička nestabilnost, ali i potencijalno usporavanje infrastrukturnih projekata od šireg javnog interesa.
Istovremeno, ostavka bi Kneževiću otvorila prostor za drugačiji vid političkog djelovanja. Izlaskom iz formalne izvršne odgovornosti partije, on bi dobio mogućnost za vaninstitucionalno, takozvano „gerilsko“ političko djelovanje protiv izgradnje kolektora u Botunu, kroz javne nastupe, pritisak sa terena i artikulaciju nezadovoljstva lokalnog stanovništva, dok bi DNP kao partija ostala dio vladajuće većine, sačuvavši funkcije i uticaj po dubini sistema.
Na kraju, ostavka Kneževića ne bi bila znak slabosti, već instrument političke racionalizacije krize. To je jedini scenario kojim bi on formalno ispunio najavljeno političko obećanje, a da pritom DNP ne plati visoku cijenu izlaska iz vlasti. Sve druge opcije – uključujući rušenje vlasti u Podgorici – ostaju više u domenu političkog pritiska i pregovaračke taktike, nego realne i održive politike.
Politika1 дан ranijeDNP ostaje u Vladi, zahtijevaju dvojno državljanstvo, srpski jezik i trobojku
Zeta2 дана ranijeUlićević poručio Kneževiću: Povlačenje iz vlasti bio bi poklon onima koji žele da marginalizuju Zetu
Politika3 дана ranijeOstavka Kneževića sačuvala bi vlast u Podgorici?
Hronika8 сати ranijeIzlilo se Skadarsko jezero, Vranjina pod vodom
Priroda i društvo3 дана ranijeDanas se slavi Božić
Politika1 дан ranijePredsjedništvo DNP-a odlučuje o izlasku iz vlasti
Zeta1 дан ranijeSNP Zeta: Podrška inicijativama DNP-a
Sport2 дана ranijePriča počinje klikom…















