Politika

Knežević: Spajić da pregovore vrati na početak ili da vrati mandat

izvor: DNP

Proces formiranja vlade mandatara Milojka Spajića u ovom trenutku više podsjeća na antidramu “Čekajući Godoa” nego na realizaciju izborne volje građana od 11. juna. Spajićeva potreba da istovremeno pregovara sa svima i da svima nudi isto u potpunosti anulira izborne rezultate. Još ako tome dodamo pritisak jednog broja ambasadora, postavlja se pitanje da li su Crnoj Gori ubuduće potrebni izbori, ako se odluke donose van države i isključivo na štetu njenih građana. Zato smatram da Spajić u ovom trenutku ima najveću odgovornost da pregovore vrati na početak, ili da vrati mandat predsjedniku države Jakovu Milatoviću kako bi neko drugi pokušao da formira vladu. Ukoliko je i ovo nemoguće, onda po mom mišljenju treba izabrati tehničku vladu koja će organizovati nove izbore.

Ovo u razgovoru za “Novosti” kaže Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije i jedan od lidera koalicije “Za budućnost Crne Gore”, ocjenjujući da oni koji su najviše profitirali od 30. avgusta 2020. ovakvim formiranjem vlade čine sve da od tog datuma ostane samo opušak.

Može li doći do novog dogovora kako bi u vladu bili uključeni ZBCG, ali i sve partije pobjednice izbora iz 2020?

– Uključiti dominantno u vladu političke subjekte koji su bili i ostali Đukanovićeva elitna garda suštinski bi značilo povratak Mila Đukanovića i nemam dilemu da bi on bio najsrećniji sa ovako formiranom vladom. Suština je jasna i političkom laiku, eliminisanjem koalicije ZBCG iz buduće vlade, više nema ni 30. avgusta, a to je izgleda mnogima cilj – da vrate Crnu Goru u đukanovićevsko doba sveopšte propasti.

Mandatar Spajić je rekao da vam se ne može vjerovati, da ste odbili pet ponuda, pa onda odjednom jednu prihvatili…

– Da hoću da budem zlonamjeran, mogao bih da podsjetim kako je Spajić ranije saopštavao da nema stan u Beogradu na vodi, da nema srpsko državljanstvo, da ne poznaje kripto-bjegunca Do Kvona… A onda se ispostavilo da ipak ima stan u Beogradu na vodi, srpsko državljanstvo i da i te kako poznaje Kvona, tako da je njegov doživljaj (ne)vjerovanja vrlo rastegljiv. Ne bih rekao da je Spajić osoba koja ima monopol na istinu. Zato smo od njega i tražili pisanu ponudu pošto je resore koje je nudio nama, istovremeno nudio i ostalim strankama sa kojima je pregovarao. Tek kad se Spajić prvi put javno oglasio šta nam je nudio, tad smo mi i prihvatili njegovu ponudu, jasno mu poručivši, ukoliko je iskren, da ima dovoljno vremena da sastavi vladu u skladu sa izbornom voljom građana.

Milatović koji je pobijedio Đukanovića zahvaljujući i glasačima ZBCG, rekao je da on ne bi pravio vladu kao njegov stranački kolega. Je li ovo uvod u cijepanje Pokreta “Evropa sad”?

– PES već duže vrijeme ne funkcioniše kao jedinstven politički subjekt. Činjenica da Milatović i Spajić mjesecima nemaju nikakvu komunikaciju, i da se Milatović protivi Spajićevoj namjeri da vrati DPS u vladu preko njegovih dokazanih satelita, dovoljno govori da je cijepanje ove stranke u toku. Većina stranaka koje sad Spajić želi u svojoj vladi aktivno i javno je podržala Đukanovića. Glasale su i za Zakon o slobodi vjeroispovijesti kojim je bila oduzeta imovina SPC. I sad Spajić sumnja u našu iskrenost, a ne sumnja u iskrenost onih koji su sve vrijeme bili protiv njega, a koji su čak i srušili vladu u kojoj su on i Milatović bili ministri.

Tokom kampanje je kružila priča da će vladu sastavljati predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, da se miješa u “crnogorske stvari”.

– Svakodnevno pominjanje Srbije i Vučića predstavlja klasičan odraz provincijalne iskompleksiranosti i frustracije, način da se pronađe dežurni krivac za sopstvenu nesposobnost i podanički mentalitet. Pritom, niko ne smije da spomene njemačkog ambasadora u Crnoj Gori, izvjesnog Feltena. I kao što major Kriger iz “Otpisanih” izdaje naređenja Nedićevim agentima u lovu na Prleta i Tihog, tako i njegova ekselencija izdaje naredbe većini aktera na političkoj sceni, javno saopštavajući da Srbi iz ZBCG ne smiju u vladu zato što ne priznaju tzv. Kosovo i vole Rusiju. I nije problem što im her Felten naređuje, već što ga većina njih i sluša sa poniznošću i euforijom.

U PES ima i odgovornih

Spajić je često izjavljivao da je cilj da se skloni DPS, a u vladu je uveo partije manjina koje su otvoreno bile uz Đukanovića.

– Uvjeren sam da u PES ima dovoljan broj odgovornih, hrabrih i državotvornih funkcionera i članova koji ne podržavaju Spajićev naum da vrati DPS na vlast. Među njima su pored Jakova Milatovića i poslanice Ćinćurova i Pejovićeva, koje zaslužuju svako poštovanje. Zato se ovih dana s pravom postavlja pitanje da li bi PES dobio ovoliki procenat podrške da je Spajić u izbornoj kampanji javno saopštio da namjerava da formira vladu sa dokazanim koalicionim partnerima DPS.

Izvor: Novosti

Sledeće

Pokret Evropa sad: Korumpirani DPS nam nije partner, mjesto im je u opoziciji

Ne propustite

PES: Mandić bio spreman za dogovor, Knežević želio da jede “ljeba i luka”

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

Politika

DNP ostaje u Vladi, zahtijevaju dvojno državljanstvo, srpski jezik i trobojku

Predsjedništvo Demokratske narodne partije poručilo je saopštenjem za javnost nakon sjednice da će ministri iz redova te partije na prvoj sjednici Vlade pokrenuti inicijative o srpskom jeziku, državljanstvu, državnim simbolima i dijalogu o postrojenju za prečićavanje otpadnih voda Podgorica u Botunu, a da će u slučaju izostanka podrške podnijeti ostavke i povući podršku Vladi Milojka Spajića. To isto će učiniti i u Podgorici.

Saopštenje nakon današnje sjednice Predsjedništva DNP prenosimo integralno:

Zaključci Predsjedništva DNP+a:

Na danas održanoj sjednici Predsjedništva Demokratske narodne partije jednoglasno su doneseni sljedeći zaključci:

Obavezuju se članovi Vlade Milun Zogović i Maja Vukićević da na prvoj sjednici iniciraju ustavne promjene o normiranju srpskog jezika kao službenog,

– Obavezuju se članovi Vlade Milun Zogović i Maja Vukićević da na prvoj sjednici iniciraju Izmjene i dopune zakona o državljanstvu,

– Obavezuju se članovi Vlade Milun Zogović i Maja Vukićević da na prvoj sjednici iniciraju Izmjene i dopune zakona o državnim simbolima kako bi trobojka bila normirana kao narodna zastava,

– Obavezuju se članovi Vlade Milun Zogović i Maja Vukićević da na prvoj sjednici iniciraju sveobuhvatan dijalog zasnovan na referendumskom rezultatu od 14. decembra 2025. godine, koji bi uvažio stavove građana Zete povodom namjere izgradnje PPOV-a,

U slučaju da na Vladi ne dobiju podršku za ove inicijative, članovi Vlade iz redova DNP-a Milun Zogovoć i Maja Vukićević podnijeće ostavke na svoje funkcije, a poslanički klub otkazaće podršku Vladi Milojka Spajića. Istovremeno, odbornički klub DNP-a u SO Podgorica otkazaće podršku gradonačelniku Saši Mujoviću. DNP od prvog dana podrške, a kasnije i učešća u Vladi nije odustao od svojih ideoloških i programskih principa.

Naša programska opredeljenja nisu ni u kakvoj koliziji sa Koalicionim sporazumom, ni sa tzv. Barometrom 26, jer se radi o evropskim vrijednostima i standardima koji se jedino ignorišu u Crnoj Gori. Nakon završenog popisa stanovništva, svaka naša javna inicijativa o normiranju srpskog jezika kao službenog u Ustavu, donošenja Zakona o državljanstvu, zakonskog normiranja trobojke kao narodne zastave, nailazila bi na odbijanje naših koalicionih partnera u Vladi. Diskriminisati lingvističku većinu, ignorisati postojanje na desetine hiljada naših sunarodnika koji žive u Srbiji, dok u Crnoj Gori nemaju nikakva prava, a istovremeno se ponižavati ispod praga nacionalnog dostojanstva i prihvatati ultimatume pojedinih država iz regiona, nije i ne može biti u interesu građana koji su nam dali podršku na parlamentarnim izborima 2023. godine.

Nedavna represivna akcija policije nad golorukim i miroljubivim građanima Zete u potpunosti je ogolila suštinu ove Vlade, ili njenih dominantnih djelova. Uhapsiti pedeset četvoro stanovnika Zete među kojima su bila maloljetna lica, žene, starci, predsjednik Opštine Zeta, odbornici, samo zato što su mirno branili referendumsku volju i protivili se koruptivnom projektu izgradnje PPOV- a, predstavlja nedopustiv čin represije. Da tragikomedija bude potpuna ovom akcijom su rukovodila lica koja su hapsila građane Zete i Crne Gore za vrijeme litija, što najbolje svjedoči o „reformisanoj“ i “vetingovanoj“ policiji koja je za sramnu akciju u Botunu dobila čestitke od premijera Spajića i gradonačelnika Mujovića.

Bez obzira na gore navedeno, uvažili smo inicijativu Andrije Mandića o započinjanju novih pregovora kako bi se prevazišla narastajuća kriza.

Nažalost, ovi pregovori su sinoć okončani bez rezultata, jer premijer Spajić nije prihvatio predložene opcije koje su mogle biti osnov daljih razgovora s mještanima Botuna. Demokratska narodna partija je sve vrijeme pozivala na dijalog oko najvažnijih društveno političkih tema, redovno smo dobijali ćutanje ili negativne odgovore na ove pozive. I sad smo spremni da učestvujemo u dijalogu, ukoliko postoji spremnost sa druge strane. Ali svi treba da znaju, nema trgovine sa ideološkim i programskim principima.

DNP nije u Vladi zbog fotelja, nego zbog građana koji su nam dali glas da štitimo njihove interese. I neće nam predstavljati nikakav problem da napustimo Vladu ukoliko budu odbijene naše inicijative.

Nemamo namjeru da budemo nijemi posmatrači i saučesnici u asimilaciji srpskog naroda, koruptivnim aferama, sumnjivim ugovorima i daljem devastiranju nacionalnih resursa i interesa. Crna Gora bi trebalo da bude država svih nas, a sve više postaje država nekolicine njih koji će je napustiti istog trenutka kad ostanu bez funkcija. DNP nema rezervnih destinacija, to smo dokazali, i dokazaćemo beskompromisnom borbom od koje nismo odustali. Naša ponuda je jasna i nepromjenjiva, sad su drugi na potezu”, navedeno je u saopštenju nakon današnje sjednice Predsjedništva DNP-a.

Politika

Predsjedništvo DNP-a odlučuje o izlasku iz vlasti

Članovi Predsjedništva Demokratske narodne partije (DNP) stižu na sastanak na kom bi trebalo da odluče o tome hoće li ova partija napustiti vlast na lokalnom nivou u Podgorici, kao i državnu vlast, nakon intervencije policije u Botunu.

Na sastanak su stigli predsjednik Opštine Zeta Mihailo Asanović, potpredsjendik Vlade Milun Zogović i ministarka saobraćaja Maja Vukićević.

Policija je, podsjetimo, 30. decembra uhapsila 54 mještana Botuna jer su blokirali lokaciju predviđenu za gradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u ovom selu.

Predsjednik DNP-a Milan Knežević ranije je kazao da će njegova partija izaći iz vlasti ukoliko policija interveniše u Botunu.

Knežević je rekao da će podnijeti ostavku na funkciju predsjednika partije, kao i na poslanički mandat, ukoliko Predsjedništvo ne prihvati njegov predlog da DNP napusti državnu i lokalnu vlast.

Botunjani i Zećeni su dva dana blokirali putni pravac od Podgorice ka Zeti i prilaz aerodromu. Nakon toga je dogovoreno da se policija povuče iz Botuna, i da se aktiviraju pregovori o gradnji.

Knežević je tokom blokade ponovio da će Predsjedništvu predložiti povlačenje iz državne i lokalne vlasti.

Nezavisni odbornik u SO Zeta Svetozar Ulićević i grupa građana iz te opštine predvođena Predragom Vulevićem, tražili su od DNP da ostane u vlasti.

Politika

Ostavka Kneževića sačuvala bi vlast u Podgorici?

Urednik

Politička kriza koju je Demokratska narodna partija (DNP) otvorila pitanjem izgradnje kolektora u Botunu ušla je u fazu u kojoj su manevarski prostor i opcije svedeni na minimum. Uprkos snažnoj retorici i javnim nastupima lidera stranke, činjenice ukazuju na jedan dominantan zaključak: DNP nema realan interes da ruši vlast u Podgorici, niti da napušta izvršnu vlast na državnom nivou. U tom okviru, formalna ostavka Milana Kneževića nameće se kao jedini politički racionalan i izvjestan scenario.

Prije svega, ne može se zanemariti ključna činjenica – DNP je podržao Budžet Glavnog grada, kojim je za narednu godinu opredijeljeno 17 miliona eura za izgradnju kolektora u Botunu. Time je partija, bez obzira na javno protivljenje projektu, faktički stala iza politike aktuelne gradske vlasti. U političkom smislu, glasanje za budžet predstavlja glasanje za kontinuitet vlasti i njenih kapitalnih projekata, što jasno relativizuje prijetnje o njenom rušenju.

Upravo tu nastaje problem za lidera stranke, Milana Kneževića. Oštra i personalizovana kampanja protiv kolektora u Botunu dovela ga je u situaciju u kojoj povlačenje više nije jednostavno, jer bi značilo otvoreno političko priznanje poraza. Istovremeno, istrajavanje na izlasku iz vlasti nosilo bi daleko ozbiljnije posljedice – ne samo po odnose u Podgorici, već i po samu strukturu i moć DNP-a.

Za visoke funkcionere te partije izlazak iz vlasti predstavlja posljednju i krajnje nepoželjnu opciju. DNP trenutno drži značajan broj pozicija „po dubini“ – od direktorskih mjesta do upravljačkih struktura u institucijama i preduzećima. Gubitak vlasti automatski bi doveo u pitanje status tih kadrova, ali i ukupni politički uticaj stranke. Zbog toga ne čudi što se kao rješenje traži kompromis, a ne lom.

Prebacivanje odluke na predsjedništvo partije, koje se prema dostupnim informacijama nije sastajalo godinama, dodatno potvrđuje da se radi o kontrolisanom političkom manevru, a ne o stvarnoj dilemi. Time se odgovornost formalno dijeli, ali se istovremeno ostavlja prostor za scenario u kojem predsjedništvo „ne prihvata“ radikalne poteze. U takvoj konstelaciji, ostavka Kneževića postaje izlaz koji omogućava svima da sačuvaju pozicije: lider preuzima političku odgovornost, a partija ostaje dio vlasti.

Za aktuelnu većinu u Podgorici, ovakav rasplet je takođe najpovoljniji. Vlast ostaje stabilna, a projekat kolektora u Botunu se nastavlja bez institucionalnih blokada, uz protivljenje lokalnog stanovništva koje je svoj stav iznijelo na referendumu. Time se izbjegava politička nestabilnost, ali i potencijalno usporavanje infrastrukturnih projekata od šireg javnog interesa.

Istovremeno, ostavka bi Kneževiću otvorila prostor za drugačiji vid političkog djelovanja. Izlaskom iz formalne izvršne odgovornosti partije, on bi dobio mogućnost za vaninstitucionalno, takozvano „gerilsko“ političko djelovanje protiv izgradnje kolektora u Botunu, kroz javne nastupe, pritisak sa terena i artikulaciju nezadovoljstva lokalnog stanovništva, dok bi DNP kao partija ostala dio vladajuće većine, sačuvavši funkcije i uticaj po dubini sistema.

Na kraju, ostavka Kneževića ne bi bila znak slabosti, već instrument političke racionalizacije krize. To je jedini scenario kojim bi on formalno ispunio najavljeno političko obećanje, a da pritom DNP ne plati visoku cijenu izlaska iz vlasti. Sve druge opcije – uključujući rušenje vlasti u Podgorici – ostaju više u domenu političkog pritiska i pregovaračke taktike, nego realne i održive politike.