Politika

Knežević: Nemamo namjeru da preispitujemo članstvo Crne Gore u NATO

Mandatar Milojko Spajić, prema riječima predsjednika Demokratske narodne partije (DNP) i poslanika u Skupštini, Milana Kneževića,ima dvije mogućnosti – da ispoštuje izborni rezultat i formira Vladu u koju bi ušla i koalicija Za budućnost Crne Gore (ZBCG), ili da vrati mandat pa da se formira koncentraciona Vlada koja bi organizovala prijevremene izbore, ili da Dritan Abazović organizuje nove izbore, koji bi morali biti održani najkasnije tri mjeseca od 10. novembra.

„Bez ambicije da učim Spajića ili bilo kog drugog – svako isključivanje koalicije ZBCG uz obrazloženja da koalicija Crnu Goru vodi u ozbiljnu destabilizaciju stvoriće nestabilnu Vladu, a mi ćemo biti prinuđeni da budemo ’agresivna’ opozicija koja će kritikovati i uraditi sve da tu Vladu, što bi rekli moji Zećani, đavolišemo što prije. Međutim, kako vode Vladu i šta rade, čini mi se da je naše samo da uzmemo kokice i gledamo kako se đavoliše sama“, poručio je Knežević na 16. Regionalnom evroatlantskom kampu, REACT, koji se u organizaciji NVO „ALFA Centra“ održava na Žabljaku.

Upitan da li bi radije bio u koži predsjednika države, Jakova Milatovića, ili mandatara, Milojka Spajića, Knežević je odgovorio u svom stilu: „Proces za državni udar se nastavlja 3. oktobra. Ne bih se mijenjao za poziciju Milatovića i Spajića za optuženičku klupu ni na jedan minut. Ne bih volio da budem u koži Spajića, niti da nosim njegovu glavu“.

Kritički se osvrnuo i na program Evropa sad 2, ističući da je riječ „o genijalnom planu koji se zasniva na zaduživanju, prodaji svega što imamo i bruto zaradi bez doprinosa“.

To što nikako da od 2020. godine, koalicija ZBCG da uđe u Vladu, Knežević objašnjava činjenicom da nijesu željeli da se odreknu principa.

Istakao je da će se Dritan Abazović na fakultetima političkih nauka izučavati kao fenomen – predsjednik je tehničke Vlade skoro dvije godine, a „kako se nonšalatno ponaša“ vjerovatno će biti i dalje.

„Jer onaj koji je dobio mandat uspio je je da od 55 sigurnih poslanika dođe do ispod 41. E i to je umjetnost. Ako se tako bavio brokerskim poslom ne znam je li ijedna berza ostala ucijelo“, riječi su Kneževića.

Prema njegovim riječima, kako uticaj ambasada raste, tako i podrška mandataru opada, a koalicija ZBCG sve vrijeme traži samo ono što im po demokratskim principima i standardima, na osnovu rezultata izbora, pripada. Čak su pristali i na manje od toga samo da bi imali homogeno državno jedinstvo i da bi smanjili podjele koje Crna Gora vuče još iz prošlosti.

„Nemam namjeru da bježim iz Crne Gore i planiram, što bi u Zeti rekli, da se kopam ovdje. Nemam rezervnih država, želim da imamo najbolje odnose sa zemljama regiona, i sa Istokom i sa Zapadom. Prihvatamo i nemamo namjeru da preispitujemo članstvo Crne Gore u NATO, niti crnogorsku nezavisnost. Ali ne možemo da prihvatimo dvostruke aršine, kada je u pitanju naša koalicija i srpski narod – i da naš glas se vrednuje dvostruko manje glas od ostalih. Želim da ova država dobije stabilnu Vladu i da otpočne rješavanje poglavlja 23 i 24“, poručio je Knežević.

Govoreći o njegovoj političkoj borbi podsjetio je da je Demokratski front vaninstitucionalnu borbu počeo 2015. godine, da je prelazna Vlada 2016. godine, u kojoj su bili svi izuzev DF-a, imala zadatak da pripremi izbore, a umjesto toga „pripremila je državni udar“. Dotakao se i svoje četvoromjesečne robije, skupštinskog života od 15 dana, parlamentarnog djelovanja „sa nanogicom“.

„Željeli smo 2020.godine veliku koaliciju da bi pobijedili DPS i da pronađemo vanstranačku ličnost. I pronašli smo je, a da je nijesmo ni vidjeli, Zdravka Krivokapica. Doveli ga sveštenici za ruku i predložili da on bude nosilac liste“, kazao je Knežević i dodao da je Krivokapić kampanju vodio tako što je obišao svaku crkvu, poljubio ruku svakom svešteniku, monahinji, čak i hodočasniku i govorio da je 100 odsto Srbin.

Knežević je, u prepoznatljivom maniru, istakao, da čim je Krivokapić „naučio kako treba da se javlja ambasadorima“, zaboravio je da se javlja njima i objasnio im da je „on sam izvojevao pobjedu, a da smo mi bili samo statisti“.

„Počeo je da se stvara narativ da Vlada u kojoj bi se mi nalazili ne bi bila evropska, evroatlantsaka, civilizacijska i da je najbolje da dođu naši mladi koji su Crnu Goru napustiliu prije 15 godina, a čije su porodice dominantno glasali DPS. Tako smo, 30.oktobra, uz pritiske formirali Vladu od ljudi koje smo pronašli na FB stranici ’Naši u svijetu“, kazao je Knežević uz opasku da su ministri koji su se našli u Krivokapićevoj Vladi su predstavljeni kao eksperti sa platama kao da igraju u Real Madridu i koji su došli da rade za 1.200 eura jer vole Crnu Goru i jer nigdje nebo nije plavo, kao iznad Crne Gore.

„Tako je napravljena Vlada po principu Hrista, a to je Zdravko, i 12 apostrola i na kraju ustanovismo da je Dritan Juda, koji je nakon godinu sa DPS-om smijenio ’našeg Hrista’ i napravio Vladu koja je trajala tri mjeseca, a u tehničkom mandatu izgleda da će trajati četiri godine“, kazao je predsjednik DNP-a.

Sledeće

Bešić: Poslanice PES-a da kažu građanima zašto ne podržavaju Spajića

Ne propustite

PES: Abazović umislio da mu mandat traje cijelog života

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

Politika

Spajić okupio lidere većine: Evropska integracija Crne Gore apsolutni prioritet

Predsjednik Vlade Milojko Spajić održao je sastanak sa liderima parlamentarne većine, na kojem je istaknuto da je evropska agenda Crne Gore apsolutni prioritet i da ključne zakone treba usvojiti do kraja jula kako bi bila zatvorena sva pregovaračka poglavlja sa Evropskom unijom (EU).

„Ovaj ambiciozan, ali ostvariv cilj zahtijeva snažniju političku volju, stalnu institucionalnu koordinaciju i punu odgovornost svih političkih aktera“, poručio je Spajić.

Tokom konsultacija, fokus je bio na definisanju narednih koraka u završnici pregovaračkog procesa, uz naglašenu važnost takozvanih „zakona sa plavom zastavicom“, za koje je stiglo mišljenje Evropske komisije.

Spajić je istakao da su oni apsolutni prioritet u radu parlamenta.

„Očekujemo da većina zakona čije je usvajanje potrebno radi usklađivanja sa evropskim propisima i zatvaranja pregovaračkih poglavlja bude usvojena do kraja jula, odnosno do kraja redovnog proljećnjeg zasjedanja Skupštine Crne Gore“, navodi se u saopštenju Vlade.

Na sastanku je posebno istaknuta važnost političkog dijaloga u parlamentu, jer politička stabilnost predstavlja preduslov za uspješan završetak pregovora.

Spajić će sjutra nastaviti razgovore sa predstavnicima opozicije kako bi se dodatno osigurao konsenzus oko evropske agende.

Politika

Na današnji dan NATO napao SRJ: 27 godina od bombardovanja

Na današnji dan prije 27 godina NATO alijansa napala na nekadašnju SRJ. Prva bomba pala na kasarnu u Danilovgradu kada je stradao vojnik Saša Stajić iz Beograda.

Napad je trajao 78 dana i okončan je Kumanovskim sporazumom. Udari na tadašnju zajedničku državu Crne Gore i Srbije počeli su predveče tog 24. marta 1999. godine, a okončani su u junu.

U tom periodu NATO snage su projektilima iz vazduha pogodile kasarnu Vojske Jugoslavije u Danilovgradu, vojni aerodrom u Golubovcima, kasarnu „Šipčanik“ u Tuzima, most u Murinu, radarsko-komunikacijski objekat Ratne mornarice na brdu Obosnik u Boki Kotorskoj, radarski sistem na Crom rtu kod Sutomora i kotu iznad tunela Belveder kod objekta Radio Bara, rt Arzu kod Herceg Novog i druge sporadične mete u Crnoj Gori.

Za vrijeme bombardovanja poginulo je 55 pripadnika oružanih snaga tadašnje Jugoslavije iz Crne Gore, a tokom bombardovanja lokacija u našoj zemlji ubijeno i sedmoro civila, među kojima su i troje djece u Murinu.

Crna Gora je od 2017. godine članica NATO i prva je država u svijetu koju je alijansa bombardovala, a koja je kasnije postala njen punopravni član.

U Srbiji se od 2015. godine 24. mart zvanično obilježava kao početak NATO agresije.

Akcija NATO-a uslijedila je nakon neuspješnih pregovora o rješavanju krize na Kosovu, vođenih u Rambujeu i Parizu februara i marta 1999. godine.

Zemlje NATO-a tvrdile su da režim tadašnjeg jugoslovenskog predsjednika Slobodana Miloševića sprovodi etničko čišćenje na Kosovu, da progoni političke protivnike i da guši osnovna ljudska prava i slobode, te da mora biti zaustavljen. S druge strane, Milošević je optužio alijansu za agresiju i djelovanje bez odobrenja Savjeta bezbjednosti UN.

Milošević je nekoliko godina nakon NATO napada na SRJ uhapšen i sproveden u Hag, gdje mu se pred tamošnjim tribunalom sudilo povodom optužbi za ratne zločine. Umro je u zatvoru 2006. godine.

U napadu 1999. godine učestvovale su snage 19 zemalja alijanse.

Kao posljedice su, osim brojnih ljudskih žrtava, ostali teško oštećeni vojni objekti, ali i infrastruktura.

Vazdušni napadi okončani su potpisivanjem Kumanovskog sporazuma 9. juna, poslije koga je uslijedilo povlačenje snaga jugoslovenske vojske i policije sa Kosova, na čijoj teritoriji je uspostavljena civilna misija Ujedinjenih nacija (UNMIK).

U napadima koji su uslijedili početkom aprila 1999. godine snage NATO-a bacile su bombe na aerodrom u Golubovcima.

Krajem aprila je bombardovano Murino, stradalo je šest građana.

Politika

Živković: Stabilnosti nema bez saradnje Crnogoraca i Srba

Bez prevazilaženja crnogorsko-srpskog jaza, Crna Gora ne može ostvariti punu političku, društvenu i ekonomsku stabilnost.

To je u intervjuu“Vijestima” rekao predsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) Danijel Živković, poručujući da njegova stranka duboko vjeruje da je došlo vrijeme za rješavanje tog problema.

On je u intervjuu, rađenom elektronskom poštom, naveo da je DPS to pokazao na primjeru Budve i saradnje s Nikolom Jovanovićem, za kog kaže da nije pod uticajem zvaničnog Beograda.

“Srbi u Crnoj Gori nijesu dijaspora… Nažalost, ovi birači godinama kao opciju imaju samo političke ponude koje se nalaze pod kontrolom zvaničnog Beograda i koje sprovode politiku velikosrpskog nacionalizma… Takva konstelacija vjerujem da proizvodi dugotrajuću, pa i višedecenijsku, političku krizu. I tek razbijanjem tog obruča, uz državno odgovorne lidere srpskog nacionalnog predznaka koji će se voditi državnim interesima Crne Gore, moći ćemo da računamo na ozbiljniji iskorak…”, poručio je Živković.

DPS je krajem prošle godine podržao usvajanje budvanskog budžeta, koji je uključivao i donaciju od milion eura za gradnju hrama SPC u tom gradu. Ta odluka nije naišla na odobravanje dijela javnosti bliskog DPS-u, a Vi ste je pravdali riječima da “vjerujete u započeto partnerstvo u Budvi” ( g. Nikolom Jovanovićem). Na osnovu čega DPS tvrdi da mu g. Jovanović može pomoći “da se promijeni struktura političke scene i na državnom nivou”? Na koliku podršku na državnom nivou mislite da g. Jovanović može računati?

Svjesni smo da je glasanje za ovogodišnji budžet izazvalo podozrenje u jednom dijelu građanske javnosti koja je, s pravom, postavila pitanje – da li je DPS promijenio kurs. Da budem kratak i jasan – ne.

DPS nije saglasan s dijelom budžeta koji je, po našem mišljenju, pretjerano izdašan prema jednoj vjerskoj zajednici, jer mislimo da to nijesu ni nadležnosti lokalne samouprave, niti pitanja kojima ona treba da se bavi. Vjerujemo da je taj novac mogao i da se bolje potroši – za ono što su konkretne potrebe građana u vidu saobraćajne, obrazovne ili zdravstvene infrastrukture.

Ipak, u decembru se nijesmo suočili s pitanjem da li ćemo glasati za budžet, već s pitanjem da li je zbog te budžetske stavke vrijedno rušiti započeto partnerstvo s Nikolom Jovanovićem – liderom srpskog nacionalnog predznaka, koji je prvi u posljednjih nekoliko decenija, pokazao rezistentnost u odnosu na političko-obavještajno-kriminalni uticaj zvaničnog Beograda i od kog otvoreno, po prvi put kad je u pitanju taj pol političke scene, možemo čuti da je Crna Gora njegova kuća? Smatrali smo da nije.

Svjesni smo da je neophodno prevazići dugotrajuću političku krizu i doći do političke stabilnosti. Put ka ostvarenju tog cilja je formiranje koalicije koja će moći da objedni sve subjekte koji će za početak kazati da im je Crna Gora matična država i koji poštuju njenu nezavisnost i samostalnost.

Odluka u Budvi – a i dalja saradnja na državnom nivou – nije pitanje izborne aritmetike, već političke suštine. Duboko vjerujemo da je došlo vrijeme za prevazilaženje crnogorsko-srpskog jaza koji istorijski okiva Crnu Goru i koji je sprečava da ostvari punu političku, društvenu i ekonomsku stabilnost. Ipak, za tako nešto neophodno je imati lidere srpskog nacionalnog predznaka koji su rezistentni u odnosu na uticaj zvaničnog Beograda i koji žele da grade Crnu Goru kao svoju kuću, a ne da budu saučesnici u projektu kojim se Srbi u Crnoj Gori žele predstaviti kao dijaspora Srbije. Zaustavljanje tog nauma, koji bi značio trajnu nefunkcionalnost Crne Gore, zadatak je svake državno odgovorne politike. Nikola Jovanović je pokazao kapacitet da se tom naumu na primjeru Budve odupre, i upravo zbog toga donijeli smo odluku da podržimo budžet – ne samo jer vjerujemo u započeto partnerstvo, nego jer vjerujemo u cilj te ideje i na državnom nivou.

Primjerom odnosa u Budvi pokazali smo da možemo funkcionisati bez stalnih izazova u vidu prinudnih uprava ili blokada parlamenta, što je bio slučaj prethodnih godina. Sad taj model treba preslikati i na državni nivo.

Ako je g. Jovanović na istim ideološkim pozicijama kao lideri bivšeg DF-a g. Andrija Mandić i g. Milan Knežević, zašto bi birači okrenuli leđa njima i glasali g. Jovanovića?

Ponavljam ono što sam vam kazao u odgovoru na prethodno pitanje – izjava koju ste citirali odnosi se na suštinsku političku viziju, a ne na izbornu aritmetiku. U Crnoj Gori, kad pogledamo rezultate popisa iz 2003, 2011. i 2023. godine živi u prosjeku 30 odsto građana koji se izjašnjavaju kao Srbi.

Nedvosmislena je namjera zvaničnog Beograda da građane koji se izjašnjavaju kao Srbi predstavi dijasporom Srbije u Crnoj Gori, čime bi došlo do etnofederalizacije i trajne nefunkcionalnosti sistema, što bi u finalu trebalo da porodi pitanje – a što će nam ovakva država? Srbi u Crnoj Gori nijesu dijaspora, a kao što ste vidjeli u nedavnom istraživanju (Spektrum Analitika) – 76,7 odsto građana koji se izjašnjavaju kao Srbi smatra Crnu Goru matičnom državom. Nažalost, ovi birači godinama kao opciju imaju samo političke ponude koje se nalaze pod kontrolom zvaničnog Beograda i koje sprovode politiku velikosrpskog nacionalizma koji u samoj suštini negira Crnu Goru. Takva konstelacija vjerujem da proizvodi dugotrajuću, pa i višedecenijsku, političku krizu. I tek razbijanjem tog obruča, uz državno odgovorne lidere srpskog nacionalnog predznaka koji će se voditi državnim interesima Crne Gore, moći ćemo da računamo na ozbiljniji iskorak kad je u pitanju ostvarivanje ukupnih državnih potencijala.

S obzirom na to da DPS tvrdi da su mu principi iznad svega, da li vam, primjera radi, smeta to što je g. Jovanović bio prije dvije godine na protestu ispred Vlade zbog podrške države rezoluciji o genocidu u Srebrenici u UN-u? Ili to što godinama polaganjem vijenca odaje počast “srpskim oslobodiocima Budve” na zidinama Starog grada?

Vjerujem da sam u odgovoru na prethodna dva pitanja više nego jasno pojasnio odnos DPS-a prema Nikoli Jovanoviću i politici koju on sprovodi. Što se samog pitanja Srebrenice tiče, to nije političko, već civilizacijsko pitanje. U Srebrenici se desio genocid i s tim nema polemike.

Izvor: Vijesti