Politika

Devetnaest godina crnogorske nezavisnosti: Mafija na krilima države

Urednik

Crna Gora 21. maja obilježava 19 godina od obnove nezavisnosti – istorijski trenutak kada je većina građana izabrala suvereni put, odvojivši se od zajednice sa Srbijom. Te večeri 2006. godine slavilo se s pjesmom i velikim očekivanjima. Vjerovalo se da nezavisnost donosi slobodu, pravdu i razvoj. Devetnaest godina kasnije, mnogi građani se pitaju: šta smo zaista dobili?

Jer umjesto države građana, Crna Gora je izrasla u državu klanova – političkih i kriminalnih. Mafija nije ostala u sjenkama. Zahvaljujući slabim institucijama i političkom pokroviteljstvu, kriminal je često koračao rame uz rame sa državom, pa čak i u njenim uniformama.

Simbol tog saveza postali su slučajevi koji su u proteklih nekoliko godina potresli javnost – prije svih slučaj Petra Lazovića, bivšeg službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), koji je prema objavljenim “Sky” komunikacijama bio u bliskim odnosima sa vođama kavačkog kriminalnog klana. Umjesto da štiti državu od kriminala, Lazović je, prema sumnjama Europola, bio produžena ruka mafije unutar bezbjednosnog sektora.

Njegov otac, Zoran Lazović, jedan od najuticajnijih bezbjednjaka u zemlji, takođe je dovođen u vezu sa kontroverznim postupanjima i sumnjivim vezama sa bezbjednosno-kriminalnim strukturama. Iako nikada formalno optužen, Lazovićev dugogodišnji uticaj na sektor bezbjednosti izazvao je ozbiljnu zabrinutost u zemlji i van nje – posebno u kontekstu političke zaštite određenih kriminalnih grupacija.

Još jedno važno ime u ovoj priči jeste Milivoje Katnić, bivši glavni specijalni tužilac. Katnić je često bio predstavljen kao „čovjek koji se bori protiv mafije“, no u praksi je sve više bio viđen kao figura koja selektivno primjenjuje pravdu, često targetirajući političke protivnike režima, dok su najkrupnije ribe plivale slobodno. Danas se i Katnić suočava sa ozbiljnim optužbama, uključujući zloupotrebu službenog položaja i prikrivanje tragova organizovanog kriminala.

Ova trojica – Lazović otac i sin, te Katnić – nisu jedini, ali su postali simboli jedne strukture vlasti koja je zarobila državu. Mafija nije jednostavno „ušla u institucije“ – ona ih je oblikovala po svojoj mjeri.

Možda najilustrativniji primjer moralne i institucionalne erozije crnogorske države jeste slučaj Vesne Medenice – nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i dugogodišnje neprikosnovene figure u sudskom sistemu. Gotovo dvije decenije slovila je za „čuvaricu pravnog poretka“, osobu čije se riječi nisu dovodile u pitanje, a čije su odluke oblikovale sudbinu ne samo ljudi, već i čitavih političkih procesa.

Ali kada je kula moći počela da se ruši, srušila se munjevito. U aprilu 2022. godine, Medenica je uhapšena pod teškim optužbama: članstvo u kriminalnoj organizaciji, zloupotreba službenog položaja, trgovina uticajem. S njenim padom simbolično je pala i iluzija da pravosuđe, čak i u svojoj najvišoj instanci, ima išta zajedničko s nepristrasnošću i zakonitošću.

Poruke koje su procurile iz istrage bacile su svjetlo na zastrašujući sistem iznutra: presude koje se ne donose u sudnicama, već u dogovorima; sudije koje se ne biraju po stručnosti, već po lojalnosti; institucije koje više podsjećaju na trgovačke firme nego na stubove demokratije. U tom ambijentu, pravda nije bila ideal – već valuta.

Kada se na čelna mjesta u sudstvu, tužilaštvu i bezbjednosnim službama postavljaju ljudi povezani s centrima moći izvan zakona, rezultat nije kvar sistema – već sistem temeljen na kvaru. Crna Gora danas ne pati od korupcije kao bolesti. Ona pati od korupcije kao modela upravljanja.

U takvom uređenju, mafiji ne trebaju politički kontakti – ona je politika. Ne mora da kupuje presude – ona ih piše. Ne lomi institucije – već ih gradi po sopstvenoj mjeri.

Pravosuđe, policija, obavještajni sektor i politika godinama su funkcionisali kao jedna simbiotska mreža koja je umjesto javnog interesa štitila privatne interese pojedinaca i klanova.

I dok se političke elite smjenjuju, a nove vlasti najavljuju reforme i obračun sa korupcijom, pitanje ostaje: da li Crna Gora ima kapaciteta – i volje – da se oslobodi tog malignog zagrljaja?

Prava nezavisnost ne počinje ni na referendumu, ni u Ustavu. Ona počinje tamo gdje mafija prestaje da komanduje policijom, gdje tužilac ne pita „koga treba“, i gdje se ime države ne vezuje za klan, već za zakon.

Ako Crna Gora ne uspije da povrati institucije iz kandži privatne moći, onda će 21. maj ostati praznik forme bez suštine – dan kada smo se oslobodili jedne dominacije, da bismo upali u drugu, još perfidniju. Devetnaest godina institucionalnog zarobljeništva mora postati granica iza koje vječna Crna Gora više nikada neće zakoračiti.

Sledeće

Pejović: Da našu domovinu zajedno vodimo putem razvoja i evropske budućnosti

Ne propustite

Knežević: Nisu svi Srbi glasali ZBCG, značajan broj glasao Demokrate i PES

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

Politika

Kaluđerović: Politički subjekti u Crnoj Gori da osude skandiranje “ubij Srbina”

Poslanica Socijalističke narodne partije (SNP) Slađana Kaluđerović kazala je da najoštrije osuđuje, kako je kazala, primitivni i opasni ispad mržnje povodom “uznemirujućih dešavanja na utakmici između reprezentacija Hrvatske i Crne Gore, gdje se sa tribina moglo čuti skandiranje ‘Ubij Srbina‘”.

Dio navijača Hrvatske, sinoć je tokom utakmice između fudbalskih reprezentacija Hrvatske i Crne Gore, na stadionu “Maksimir” u Zagrebu, u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, skandirao “ubij Srbina”.

Kaluđerović je istakla da takvo ponašanje, nažalost, predstavlja otvorenu manifestaciju šovinizma i netrpeljivosti, koje ne smiju imati mjesta ni u sportu, ni u društvu u cjelini.

“Posebno zabrinjava što se ovakve parole ne doživljavaju kao alarm za širu javnost, a još više što se suočavamo sa gotovo potpunim ćutanjem dijela političkih partija, NVO sektora i medija, kako u regionu tako i u Crnoj Gori”, rekla je Kaluđerović.

Prema njenim riječima, ćutanje pred govorom mržnje jednako saučesništvu.

“Zabrinjava što oni koji su inače glasni kada je riječ o ‘govoru mržnje‘ sada biraju da ‘gledaju u stranu‘. Selektivna osuda i dvostruki aršini ne doprinose ni pomirenju, ni regionalnoj stabilnosti. Zato očekujem da svi politički subjekti u Crnoj Gori, bez obzira na ideološku orijentaciju, jasno i nedvosmisleno osude ovaj sramotni čin. Sport bi trebalo da bude polje koje ujedinjuje, a ne alat za raspirivanje nacionalne mržnje”, zaključila je Kaluđerović.

Politika

Knežević: Milatović nije smio prećutati skandiranje “Ubij Srbina” u Zagrebu

milan knežević vanredni parlamentarni izbori 2023

Predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević uputio je otvoreno pismo predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću, u kojem ga je upitao zašto sinoć nije napustio “Maksimir” kada su hrvatski navijači na tribinama skandirali ustaški poklič koji poziva na ubijanje Srba.

Incident se dogodio sinoć tokom utakmice Hrvatska – Crna Gora (4:0).

“Gospodine Milatoviću, volio bih da Vas mogu nazvati “predsjedniče”, ali poslije sinoćnjeg ustaškog skandiranja na Maksimiru: “ubij Srbina”, i Vaše šaolin poze u svečanoj loži, mislim da Vam je i ovo “ gospodin “ previše od mene. Ne znam da li ste znali da u ovoj našoj Crnoj Gori živi 33% Srba, i to onih Srba koji su Vas u drugom krugu predsjedničkih izbora masovno glasali, i tako bili najzaslužniji što se ste postali predsjednik Crne Gore. A pošto sumnjam da niste znali, jer ste u međuvremenu pokazali da znate kako se drže motivacioni govori košarkašima, cijepaju drva, bere grožđe, provodi jedan dan s najboljim studentom, sprema teletina ispod sača, zašto sinoć niste napustili Maksimir jer su tribine odzvanjale ustaškim pokličom na ubistvo Srba “, naveo je Knežević.

Pitao ga je da li smatra da ga se to ne tiče, jer je on Crnogorac.

“Tako je i onaj vaterpolista Crvene zvezde bježeći od proustaški raspoloženih navijača Hajduka u Splitu vikao: “Ja sam Crnogorac”, misleći poput Vas da ga se to ne tiče, dok nije završio u moru, i onda shvatio da ga se i te kako tiče. Za razliku od njega koji je makar bježao, Vi ste u svečanoj loži zajedno sa predsjednikom FSCG Dejanom Savićevićem mirno slušali kako stadion u Maksimiru poziva na ubistvo 33% Vaših sugrađana, i svih Srba ma gdje oni živjeli. Ali ubiti Srbina je trend, kao “Black friday” ili žurke u bikiniju”, dodao je Knežević.

Smatra da bi u slučaju da su skandirali: ”Ubij foku” ili “Ubij flamingosa”, sigurno u ime crnogorskog “ekološkog” sektora u znak nelagode makar prebacio desnu na lijevu nogu, a poslije utakmice iskazali i “kontrolisanu dozu protesta” zbog sudbine jadnih foka i flamingosa.

“Možda sljedeći put na Maksimiru ili Poljudu, ko zna, u poluvremenu radi zabave pučanstva, zbilja i dovedu živog i vezanog Srbina, koga će maljem ubiti na centru uz neku prigodnu Tompsonovu pjesmu. I dok gospodine Milatoviću preko lovćenske vile tražite oproštaj za Dubrovnik, da li su Vam sinoć u toku utakmice sa Vama najdražim susjedom, bar jedan sekund pali na pamet oni srpski i crnogorski mučenici iz Lore? Da li znate koliko ih je zvjerski mučeno i ubijeno u tom logoru? Znate li njihova imena? Smijete li pitati Andreja Plenkovića da li će lijepa njihova, a izgleda i Vaša Hrvatska, obeštetiti porodice stradalnika iz nikšićko šavničke grupe”, poručio je Knežević u otvorenom pismu.

Dalje je istakao da Milatović ništa od ovog ne zna i ne smije, jer naša politika prema Hrvatskoj, kako je rekao, zasnovana je na principu “dubokog grla”, i izgleda da nema toga što nismo spremni progutati u znak dobrosusjedskih odnosa, da bi nam i pokojni Sekula Drljević pozavidio.

“I na kraju, gospodine Milatoviću, pošto Vas je Zoran Milanović podučavao Njegošu, ja ću Matiji Bećkoviću, bez ikakve iluzije da ću išta promijeniti: “Moja Crna i sve crnja Goro Nema većeg besmisla i žrtve Nego tvoje za zavjet zaludnji Strašno li je što te više nema A još strašnije što i sad postojiš.” I sve dok je namijenjeno nama, a ne Vama, blago nama s Vama! Ojha “, zaključio je Milan Knežević.

Politika

Pejović: Dinamiku evropskog puta kritikuju oni koji su zatvorili svega tri poglavlja

Da je Crna Gora danas zemlja koja je najbliža punopravnom članstvu u EU tvrde svi relevantni faktori za proces proširenja, uključujući i evropsku komesarku Martu Kos, ocijenio je Boris Pejović, generalni sekretar Pokreta Evropa sad i potpredsjednik Skupštine.

“Međutim, očigledno ni činjenica da je do sada aktuelna Vlada zatvorila više pregovaračkih poglavlja od svih prethodnih zajedno, ne demotiviše određene političke partije iz opozicije, te njima bliske analitičare i lobiste da nameću utisak kako ipak nije onako kako svi zaključujemo na osnovu egzaktnih činjenica i izjava evropskih zvaničnika”, kazao je Pejović.

Danas, dinamiku evropskog puta kritikuju oni koji su, kako je dodao, zatvorili svega tri pregovaračka poglavlja dok su bili na vlasti u više mandata, uključujući i period nakon 2020. godine i formiranje 43. Vlade, koja je sačinjena i podržana od današnje opozicije da navodno deblokira evropski put, a dobili smo “potpunu paralizu institucija”.

“Dok sa jedne strane imamo infantilan pokušaj da se relativizuje realnost, sa druge strane očekuje se da do kraja godine Crna Gora zatvori još pet pregovaračkih poglavlja”, zaključio je Pejović.