Politika

Čarapić: Abazović radio plan za veliku plažu po želji Alabara

“Nije njima problem Sporazum sa UAE, nego to što njega poptisuje Spajić, koji ne želi šeme”, saopštio je Vasilije Čarapić, predsjednik Kluba poslanika “Evropa sad”.

kkao je nastavio, lažni moralisti neka sebe pogledaju u ogledalo i zapitaju se do kad će pustiti da ih dribla ulcinjski Maradona. – Buka koju četa mala, ali odabrana, generiše u svojoj odbrani “otažbine”, lažno moralisanje i prljavština po društvenim mrežama me neodoljivo podsjetila na nešto što sam i ranije gledao, pa nisam bio lijen i krenuo sam da istražujem da li iz svega toga stoji neki skriveni kontekst – kaže Čarapić.

Zaključak nakon tog istraživanja je ukratko – DA

“Iako sporazumi sa UAE ne pominju nigdje ulaganja u Ulcinj, stvoren je narativ da se tamo planira velika investicija, djelimično zbog konkretnog interesovanja jednog investitora za Veliku plažu, djelimično zbog neformalne komunikacije koju je premijer imao sa lokalnom zajednicom, ali primarno zbog ogromne buke koja se stvorila od strane GP URA, predsjednika opštine, zelenih aktivista i NVO sektora. U tom narativu, PES je otimač đedovine, a URA, ekolozi, NVO i lokalni lideri su heroji branioci. E pa, taj narativ je jedna velika LAŽ i manipulacija za koju odgovorno tvrdim da je nastala u kuhinji našeg najvećeg manipulatora i obmanjivača”, smatra Čarapić.

Ovo kaže, kako tvrdi Čarapić, zbog toga što tzv. plan prodaje Ulcinja napravio upravo ulcinjanin Abazović za vrijeme kada je na prevaru predsjedavao Vladom Crne Gore, i to kroz DSL Dio sektora 66 – modul II, III i VI Velika plaža, opština Ulcinj.

“Rukovođenje ovog plana Abazović je povjerio planeru Aleksandru Vučićeviću, koji je bio glavni planer za projekat Beograd na vodi, koji je realizovala kompanija u vlasništvu Mohameda Alabara, Eagle Hills. Podsjećanja radi, Eagle Hills i Mohamed Alabar su se prijavili na tender za zakup Velike plaže, a po sopstvenom priznanju Alabara to je učinjeno na sugestiju Dritana Abazovića. Abazović je kasnije ovo i sam priznao. Dakle, Abazović angažuje Alabarovog planera da radi plan za Veliku plažu, a Alabar na sugestiju Dritana Abazovića aplicira na tender za zakup Velike plaže. Ako vam je IQ preko 1, jasno vam je da ovo nije slučajnost “, naglašava Čarapić.

Podsjeća, ovim planom koji je formalno naručio Abazović a izradio Alabarov planer, osmišljava se realizacija projekta nalik na onaj koji je Alabar opisao u gostovanju kod Petra Komnenića.

“Nesporno – planska dokumentacija je dakle rađena po željama Alabara, a sve je ovo počelo 2022. godine. S druge strane, uvažene lokal patriote, Nimanbegu i Čapuni, koji su na izbore u Ulcinju izašli sa anti-DPS platformom, pa su onda da pola mandata stupili u koaliciju sa DPS-om da bi se dokopali fotelje (po istom modelu po kom je Abazović postao premijer), su na sve ovo glasno ćutali. Glasna priča o ugroženoj demografiji (koja je ništa do gnusni kafanski nacionalizam), o zaštiti životne sredine i odbrani đedovine je obrnuto proporcionalna njihovom glasnom ćutanju kada se kovao ranije pomenuti plan. Dokaz da su svi ovi lažni branioci bili potpuno saglasni sa idejom Abazovića da Veliku plažu da Alabaru može se naći u izvještaju o javnoj raspravi koji razotkriva epsko licemjerje ne samo lokalnih lidera, već i eko i nvo aktivista bliskih GP URA koji ovih dana sprovode moralni terorizam nad poslanicima PES-a. U izvještaju sa javne rasprave za planski dokument može se naći tačno 0 sugestija za zaštitu demografske slike, 0 sugestija za zaštitu prirode i 0 sugestija da se otadžbina ne smije stavljati u beton. NI RIJEČ. Jedine sugestije koje su bile odnosile su se na zahtjeve ulcinjana da im se poveća dozvoljena spratnost, da se poljoprivredne parcele pretvore u građevinske parcele, da se smanji zelenilo a povećaju površine za građenje! Dakle, zahtjev lokalne zajednice nije bio da na Velikoj plaži ne bude betona, nego je bio da se na Velikoj plaži uspe više betona nego što su Alabarov planer i Abazović planirali”, ističe Čarapić.

Kako navodi, “jasno je da je Spajić ovdje upao na samom kraju, i to kao neko ko po svojoj prirodi ganja sve prilike koje mogu biti dobre za CG, ali da ni on ni niko iz PES-a nisu bili svjesni cjelokupne slike”.

“Kada je ona postala malo jasnija, ministarka Adžović je jasno i glasno na početku diskusije o Sporazumimaa sa UAE izjavila da Vlada neće podržati investicije u Ulcinju ako to ne želi lokalna zajednica, i time dala jasan signal da za Vladu Velika plaža nije prioritet a Sporazum se svakako i ne odnosi konkretno na Ulcinj. Moj lični stav je da DSL Dio sektora 66 – modul II, III i VI Velika plaža ovakav kakav je ne treba usvajati jer preko grbače PES-a ne treba da se realizuju ničiji skriveni privatni interesi, a kamoli ne onda kada ti koji će da imaju korist pokušavaju da nama nanesu političku štetu. Iz ovoga vrtloga laži i manipulacija je najčistije samo izaći, pa neka se između sebe potkusuravaju svi lažovi i maniplatori koji su izvisili za svoj ćar”, zaključio je Čarapić.

Sledeće

Golgeter protiv žabokrečine

Ne propustite

Spajić: Gorivo jeftinije danas nego prije sedam godina, a plate i penzije duplo veće

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

Politika

Ostavka Kneževića sačuvala bi vlast u Podgorici?

Urednik

Politička kriza koju je Demokratska narodna partija (DNP) otvorila pitanjem izgradnje kolektora u Botunu ušla je u fazu u kojoj su manevarski prostor i opcije svedeni na minimum. Uprkos snažnoj retorici i javnim nastupima lidera stranke, činjenice ukazuju na jedan dominantan zaključak: DNP nema realan interes da ruši vlast u Podgorici, niti da napušta izvršnu vlast na državnom nivou. U tom okviru, formalna ostavka Milana Kneževića nameće se kao jedini politički racionalan i izvjestan scenario.

Prije svega, ne može se zanemariti ključna činjenica – DNP je podržao Budžet Glavnog grada, kojim je za narednu godinu opredijeljeno 17 miliona eura za izgradnju kolektora u Botunu. Time je partija, bez obzira na javno protivljenje projektu, faktički stala iza politike aktuelne gradske vlasti. U političkom smislu, glasanje za budžet predstavlja glasanje za kontinuitet vlasti i njenih kapitalnih projekata, što jasno relativizuje prijetnje o njenom rušenju.

Upravo tu nastaje problem za lidera stranke, Milana Kneževića. Oštra i personalizovana kampanja protiv kolektora u Botunu dovela ga je u situaciju u kojoj povlačenje više nije jednostavno, jer bi značilo otvoreno političko priznanje poraza. Istovremeno, istrajavanje na izlasku iz vlasti nosilo bi daleko ozbiljnije posljedice – ne samo po odnose u Podgorici, već i po samu strukturu i moć DNP-a.

Za visoke funkcionere te partije izlazak iz vlasti predstavlja posljednju i krajnje nepoželjnu opciju. DNP trenutno drži značajan broj pozicija „po dubini“ – od direktorskih mjesta do upravljačkih struktura u institucijama i preduzećima. Gubitak vlasti automatski bi doveo u pitanje status tih kadrova, ali i ukupni politički uticaj stranke. Zbog toga ne čudi što se kao rješenje traži kompromis, a ne lom.

Prebacivanje odluke na predsjedništvo partije, koje se prema dostupnim informacijama nije sastajalo godinama, dodatno potvrđuje da se radi o kontrolisanom političkom manevru, a ne o stvarnoj dilemi. Time se odgovornost formalno dijeli, ali se istovremeno ostavlja prostor za scenario u kojem predsjedništvo „ne prihvata“ radikalne poteze. U takvoj konstelaciji, ostavka Kneževića postaje izlaz koji omogućava svima da sačuvaju pozicije: lider preuzima političku odgovornost, a partija ostaje dio vlasti.

Za aktuelnu većinu u Podgorici, ovakav rasplet je takođe najpovoljniji. Vlast ostaje stabilna, a projekat kolektora u Botunu se nastavlja bez institucionalnih blokada, uz protivljenje lokalnog stanovništva koje je svoj stav iznijelo na referendumu. Time se izbjegava politička nestabilnost, ali i potencijalno usporavanje infrastrukturnih projekata od šireg javnog interesa.

Istovremeno, ostavka bi Kneževiću otvorila prostor za drugačiji vid političkog djelovanja. Izlaskom iz formalne izvršne odgovornosti partije, on bi dobio mogućnost za vaninstitucionalno, takozvano „gerilsko“ političko djelovanje protiv izgradnje kolektora u Botunu, kroz javne nastupe, pritisak sa terena i artikulaciju nezadovoljstva lokalnog stanovništva, dok bi DNP kao partija ostala dio vladajuće većine, sačuvavši funkcije i uticaj po dubini sistema.

Na kraju, ostavka Kneževića ne bi bila znak slabosti, već instrument političke racionalizacije krize. To je jedini scenario kojim bi on formalno ispunio najavljeno političko obećanje, a da pritom DNP ne plati visoku cijenu izlaska iz vlasti. Sve druge opcije – uključujući rušenje vlasti u Podgorici – ostaju više u domenu političkog pritiska i pregovaračke taktike, nego realne i održive politike.

Politika

DNP 9. januara odlučuje da li izlazi iz vlasti

Sjednica Predsjedništva Demokratske narodne partije (DNP) zakazana je za 9. januar, saznaje Pobjeda.

Na sjednici tog ključnog partijskog organa biće razmatrano dalje učešće DNP-a u državnoj i lokalnoj vlasti u Podgorici, nakon intervencije policije u Botunu.

Prema nezvaničnim saznanjima, tema sjednice biće politička situacija nastala tokom protesta građana koji se protive izgradnji postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu, kao i odnos partije prema daljem ostanku u vlasti.

Predsjednik DNP-a Milan Knežević ranije je saopštio da će podnijeti ostavku na funkciju predsjednika partije, kao i na poslanički mandat, ukoliko Predsjedništvo ne prihvati njegov predlog da DNP napusti Vladu i vlast u Podgorici.

Knežević je tokom blokade kružnog toka ka Aerodromu Podgorica, gdje su se okupili građani Botuna i Zete, ponovio da će Predsjedništvu predložiti povlačenje iz državne i lokalne vlasti.

“Ako Predsjedništvo ne prihvati, u što sumnjam da neće prihvatiti, podnijeću ostavku na mjesto predsjednika partije i poslanika i doći ovdje sa ovim narodom da štitim interese građana Zete”, poručio je Knežević.

U Botunu i Zeti trenutno je na snazi dogovor prema kojem je policija deblokirala ulice i prilaze tom naselju, dok su protesti obustavljeni. Za sada nije poznato da li su u toku pregovori, koje je, prema ranijim najavama, predložio Andrija Mandić.

Politika

Mandić: Poštujem odluku Kneževića o napuštanju Vlade Crne Gore

Predsjednik Skupštine Crne Gore i lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, poručio je da se zalaže za smirivanje tenzija i povratak dijalogu povodom sporne izgradnje kolektora u Botunu, naglašavajući da se njegova partija neće miješati u eventualnu odluku Demokratske narodne partije (DNP) da napusti Vladu.

U intervjuu za Pobjedu, Mandić je kazao da su posljednji događaji u Botunu pokazali koliko su komunikacija i kompromis neophodni, te da je njegov cilj da se izbjegnu sukobi građana i policije.„Rasplet koji priželjkujem jeste povratak svih strana za pregovarački sto, smirivanje tenzija i zaustavljanje bilo kakvih potencijalnih sukobljavanja“, rekao je Mandić.

On je istakao da u aktuelnoj situaciji pokušava da djeluje kao medijator, podsjećajući da rješenje moraju pronaći građani Botuna i Opštine Zeta s jedne, te Glavni grad i Vlada s druge strane. „Nedovoljna komunikacija i brzopleti potezi doveli su do gubitka ionako tankog povjerenja. Moj cilj je da to povjerenje pokušam da vratim“, naveo je Mandić.

Komentarišući najavu lidera DNP-a Milana Kneževića da bi ta partija mogla napustiti Vladu, ali i lokalnu vlast u Podgorici, Mandić je poručio da NSD neće uticati na unutrašnje odluke koalicionih partnera. „Bez obzira na odluku koju donesu, kolege iz DNP za nas će uvijek biti braća sa kojima smo se borili i izborili protiv režima Mila Đukanovića“, kazao je on.

Mandić je podsjetio da je aktuelna parlamentarna većina formirana na osnovu koalicionog sporazuma čiji je prioritet punopravno članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji, te da bi ishitrene odluke mogle ugroziti taj cilj. „Ovo je vrijeme mudrih i promišljenih, a ne brzih odluka. Naša obaveza je da stabilnost i evropski put zemlje stavimo iznad dnevno-političkih interesa“, poručio je predsjednik Skupštine.

Prema njegovim riječima, politički predstavnici srpskog naroda danas imaju dodatnu odgovornost jer, kao dio vlasti, treba da budu „brana svakom povratku srbofobne politike“. Ipak, naglasio je da se ključna pitanja, poput Botuna, moraju rješavati dogovorom na terenu, a ne produbljivanjem konflikata.