Književno veče posvećeno jednom od najvećih pisaca 20. vijeka, nobelovcu Ivi Andriću, organizovano je povodom 132. godišnjice njegovog rođenja. Tokom večeri prisutni su se podsjetili na izuzetno Andrićevo stvaralaštvo, njegove duboke misli i veličanstvena književna djela. Srpsko pjevačko društvo Svetosavnik, kroz uvodne akorde, podsjetilo nas je na značaj umjetnosti u našim životima i njenu snažnu povezanost s literaturom, u kojoj Andrićeva djela i danas žive. Pozdravnu riječ imao je direktor KIC-a, gospodin Branko Noković.

„Izuzetna je čast i privilegija da Kulturno-informativni centar Zeta bude domaćin jedne ovako značajne književne večeri, posvećene stvaralačkim nemirima Ive Andrića. Posebno nas raduje što smo tim povodom u prilici da prvi put ugostimo mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija“, izjavio je Noković.

On se u pozdravnoj riječi obratio Mitropolitu, ukazujući na značaj Srpske pravoslavne crkve u Zeti.

„Vaše prisustvo nas čini počastvovanim i ponosnim, jer Mitropolija crnogorsko-primorska, odnosno Srpska pravoslavna crkva, ima izuzetno važnu ulogu i posebno mjesto u istoriji Zete. A istorija Zete je slavna, časna i bogata! Jer Zeta je korijen današnje Crne Gore! Istorija tako svjedoči i mi nemamo namjeru ništa da mijenjamo iz naše istorije. Mi se njome ponosimo! Ona je za nas sveta, kao što je sveta i naša crkva, a mi smo tu da to uvijek i na svakom mjestu posvjedočimo!“ kazao je Noković.

On je dodao da u Andrićevim djelima možemo pronaći mnoge putokaze ili „znakove pored puta“ koji ukazuju na životna iskušenja, ili kako on kaže: „Dok god ima mraka, ima i svanuća!“

Poslanica Socijalističke narodne partije, Slađana Kaluđerović, istakla je u svom obraćanju da Zeta ima bogatu istoriju, kulturu i tradiciju, te da se ne odriče svog identiteta i nasljeđa.

„Zato ću i večeras s punim ponosom reći – Crna Gora se nekad Zetom zvala, a Zeta je stara srpska država! Zato smo obavezni da čuvamo slavno ime Zete, koja nam je toliko toga vrijednog podarila!“, izjavila je Kaluđerović.

Govoreći o Andriću, osvrnula se na njegov poseban šarm i principijelnost.

„Andrić je naša institucija, ne samo zbog toga što je prvi i jedini nobelovac sa ovih prostora, već i zbog svoje čvrste etike. Kada je pozvan da uđe u Odbor za podizanje mauzoleja na Lovćenu, umjesto Njegoševe kapele, i da potpiše pripremljenu listu, odgovorio je da ne može – jer se prehladio! Tako nešto mogao je da uradi samo Andrić,” kazala je Kaluđerović.

Potpredsjednica Udruženja književnih stvaralaca Crne Gore, Milica Kralj, govorila je o Andriću kroz prizmu njegovih stvaralačkih nemira i unutrašnjih dilema koje su obilježile njegov rad i život.

O dubokom književnom nasljeđu Ive Andrića govorio je i profesor Filološkog fakulteta, Radoje Femić, koji je prisutnima približio Andrićevu filozofiju, stil i poruku.

Na kraju večeri, prisutnima se obratio mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, ukazujući na značaj Andrića za srpsku kulturu i Crnu Goru.

„Dužni smo Andriću, posebno mi ovdje u Crnoj Gori, jer njegovi eseji o Njegošu spadaju u red najljepših stranica koje su ikada napisane. Njegova riječ da je Njegoš junak kosovske misli i danas ima značenje, možda čak i šire, ozbiljnije i dublje nego kada je Andrić napisao svoj čuveni esej o Njegošu“, naglasio je mitropolit.

Mitropolit je tokom svoje besjede pročitao i jedan Andrićev lirski zapis o Bogu, koji se, zapravo, pretvorio u “slavoslovlje Bogu”: “Bog izbija kao svjetlo iz svake stvari, stvorene, i iz svakog života. (…) Osamljen kamen na žalu ima aureolu njegovog duha, njegovog daha, i oblijeva ga jutrom i večerom kao ljubičast fluid sjajem Sunca koje se ne vidi. On je kao toplina u dahu svega što živi, on je gluh za sate koji izbijaju i cijepaju vrijeme na parčad, i on je slijep za dan i noć i sve promjene vremena. On je kao miran sjaj i velika tišina u kojoj se čuje glas, koji ga niječe. On tako dobro ćuti da se već pomišlja da ga nema. A on je mirno srce svih atoma.”

Mitropolit je istakao da se Andrić svojim stvaralaštvom uvrstio među dva velikana o kojima je pisao – Njegoša i Vuka Karadžića.

„Andrić je sam stvorio sebe kao Srbina i kao srpskog pisca. Mogao je isto tako da ostane i hrvatski pisac, ili nešto drugo, ali on je sam sebe oblikovao kao srpskog pisca“, naglasio je mitropolit Joanikije.

Direktor KIC-a “Zeta”, kazao je nakon završene večeri da je veče u potpunosti ispunilo očekivanja prisutnih.

“Posebno su se izdvojila besjedovanja Mitropolita Joanikija i ostalih govornika. Zahvaljujem predsjedniku opštine Zeta, Mihailu Asanoviću, na podršci i prisustvu ovom značajnom događaju.”, zaključio je Noković.

Tekst je nastao uz podršku Fonda za pluralizam i raznovrsnost medija, Ministarstva kulture i medija Crne Gore