Istorijsko srebro crnogorskih kadetkinja na Svjetskom prvenstvu u Rumuniji nije samo veliki rezultat našeg ženskog rukometa, već i potvrda da se pred ovom generacijom nalazi budućnost vrijedna velikih očekivanja. Dio tog uspjeha ispisan je i u Zeti – trener Bobana Krstović, kao i igračice Mia Ulićević i Ivana Knežević, pokazale su da se iz naše sredine, prožete talentom, radom i vjerom u uspjeh, može stići do svjetskog postolja.

Njihov uspjeh zato prevazilazi granice rukometnog terena. Pokazale su nam da može i drugačije od onoga na šta smo navikli. Zeti su donijele medalju na koju može biti ponosna, a djeci koja danas prave prve sportske korake ostavile nešto možda još vrednije – dokaz da mjesto iz kojeg dolaziš ni u jednom trenutku ne određuje koliko daleko možeš da stigneš. Od zetske ravnice do svjetskog finala put jeste dug, ali su Bobana, Mia i Ivana pokazale da nije nedostižan.

Da put do srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu nije bio nimalo lak, otkrila nam je Bobana Krstović, ističući da je taj uspjeh satkan od šest godina posvećenog, strpljivog i detaljnog rada s djecom. Prema njenim riječima, temelji ovog rezultata građeni su godinama, kroz pažljiv i detaljan rad, vjeru u proces i istinsko strpljenje.

“Mnogo je bilo odricanja, rada, učenja i izazova, ali smo na kraju kao plod tog dugogodišnjeg rada dobili ono najvrjednije – svjetsku medalju. Kao treneru, ovaj rezultat mi znaci u svakom segmentu, jer predstavlja potvrdu kvalitetnog i predanog rada, ali i znanja, iskustva i svega onoga sto smo godinama ulagali u radu sa djecom. Posebno mi je drago što smo uspjeli da taj rad krunišemo rezultatom na najvećoj svjetskoj sceni. Na ličnom planu, činjenica da sam kao mlad trener imala priliku da ispišem dio istorije crnogorskog ženskog rukometa za mene je nešto što zaista imponuje i što ću pamtiti cijelog života”, navela je Krstović za Portal Zeta.

Bobana Krstović

Takođe, Krstović smatra da ovaj uspjeh istovremeno predstavlja i dodatnu odgovornost. Ne doživljava ga kao kraj, već, kako kaže, kao podstrek da nastavi da se usavršava i svakodnevno radi na sebi, kako bi svojim igračicama pružila još više.

“Posebnu vrijednost ovom uspjehu daje činjenica da su dio ovog puta bile i igračice iz našeg kluba. Iskreno, možda mi je upravo to i najveći uspjeh – da sam kroz dugogodišnji rad s djecom uspjela da stvorim i razvijem igračice koje su danas postale vicešampionke svijeta. Kada vidite da djevojčice s kojima ste godinama radili, koje ste pratili od njihovih prvih rukometnih koraka, danas stoje na svjetskom postolju, onda je to osjećaj koji je teško opisati riječima. Za mene je to kruna mog klupskog rada s djecom i potvrda da sav trud, vrijeme, energija i godine ulaganja imaju smisla. Biti dio njihovog razvoja i gledati ih kako ostvaruju ovakav rezultat na najvećoj svjetskoj sceni predstavlja ogromnu čast, ali i jedan od najljepših trenutaka u mojoj trenerskoj karijeri”, saopštila je ona.

Da iza istorijskog srebra stoji mnogo više od onoga što se vidjelo na terenu, potvrđuje i Mia Ulićević, koja će trenutke zajedništva, odricanja i vjere ove generacije nositi mnogo duže od same medalje.

“Biti vicešampionka svijeta je osjećaj koji je teško opisati riječima. Kada se osvrnem na cijelo prvenstvo, prvo pomislim na sve ono što smo prošle zajedno – treninge, odricanja, umor, suze, ali i smijeh i trenutke koje ćemo pamtiti cijeli život. Najviše sam ponosna na to što smo uvijek vjerovale jedna u drugu i što smo kao ekipa pokazale koliko možemo. Srebro je za nas ogromna stvar, ali osjećaj da smo ispisale istoriju našeg rukometa je nešto što će mi ostati zauvijek u srcu”, ocijenila je Ulićević.

Mia Ulićević

Naša igračica nije krila emocije govoreći o časti što je dio generacije koja je napravila vanserijski rezultat.

“To mi znači zaista mnogo. Velika je čast biti dio generacije koja je napravila ovakav rezultat i pokazala da Crna Gora ima budućnost u ženskom rukometu. Najviše ću pamtiti naše zajedništvo, svaku utakmicu, emocije poslije pobjeda i trenutke kada smo jedna drugu bodrile kada je bilo najteže. Mislim da ćemo jednog dana, kada se osvrnemo na ovo prvenstvo, biti svjesne koliko smo zapravo napravile nešto posebno. Ovo srebro nije samo medalja – to je uspomena na jednu generaciju i prijateljstva koja će trajati cijeli život”, poručila je ona.

Naša Ivana Knežević istakla je da ekipa još uvijek nije u potpunosti svjesna veličine uspjeha koji je ostvarila, naglašavajući ponos, trud i odricanje koji su ih pratili na putu do svjetskog srebra.

“Mislim da i dalje nismo svjesne uspjeha koji smo ostvarile. Prezadovoljna sam i preponosna, kako na sebe, tako i na čitavu ekipu. Kada se osvrnem na čitave pripreme, kao i na prvenstvo, vidim mnogo truda, rada i odricanja, ali i veliku želju da se dođe do najvećeg cilja, a to je svjetsko zlato”, mišljenja je Knežević.

Ivana Knežević

Knežević poručuje da je istorijski uspjeh tek podsticaj za nove velike ciljeve, dok će uspomene sa prvenstva zauvijek ostati.

“To što smo ispisale istoriju crnogorskog rukometa samo je još jedan podsticaj da nastavimo dalje i budemo što bolje. Mislim da je ovaj tim predodređen za velike ciljeve i da će se o nama još mnogo pisati i pričati. Pored medalje, koja je kruna našeg rada i truda, smijeh, igra i uspomene su ono najvrednije što nikada nećemo zaboraviti”, zaključila je Knežević za Portal Zeta.