Građani Zete mogli bi uskoro biti pozvani da odluče o sudbini kolektora u Botunu – prvi put kroz lokalni referendum. Ovako postavljeno pitanje stvara ozbiljan izazov za institucije: hoće li procedura uredno teći i hoće li volja građana biti ispoštovana?

Inicijativu za referendum pokrenula je koalicija „Za budućnost Zete“, a o njoj će odlučivati Skupština opštine. Ukoliko većina odbornika da zeleno svjetlo, referendum se mora održati u roku između 45 i 90 dana. U teoriji, referendum bi trebalo da bude najčistiji oblik neposredne demokratije: građani odlučuju, a vlast sprovodi. Ali u praksi, sve zavisi od toga kako će biti formulisano referendumsko pitanje i hoće li odluka građana biti obavezujuća ili samo savjetodavna. Od toga zavisi i težina ovog „pionirskog“ poduhvata.

Ako Skupština opštine donese odluku, slijedi formiranje komisije i glasačkih odbora. Oni preuzimaju tehničku i administrativnu odgovornost: od utvrđivanja biračkog spiska, preko nadzora, do kontrole samog dana glasanja.

Jedan od ključnih segmenata procesa jeste period kampanje. Građanima se moraju obezbijediti sve relevantne informacije, prostor za javne debate i jednak pristup različitim argumentima. Samo tako rezultat referenduma može imati puni demokratski legitimitet.

Rezultati i njihova pravna snaga

Građani se izjašnjavaju lično i tajnim glasanjem. Nakon zatvaranja birališta, glasački odbori broje glasove, a komisija verifikuje rezultate. Konačni ishod objavljuje se u Službenom listu najkasnije 15 dana nakon glasanja. Ako je referendum obavezujući, odluka građana ima neposredan pravni efekat – usvojeni akt odmah stupa na snagu, dok odbijeni gubi pravnu snagu. Ako je savjetodavan, nadležni organi imaju obavezu da volju građana razmotre, ali krajnja odluka ostaje u njihovim rukama.

Ako lokalne vlasti i inicijatori referenduma u Zeti budu poštovali ove norme, proces ima šansu da bude legitiman i prihvatljiv građanima. Međutim, svako odstupanje moglo bi diskreditovati referendum kao instrument demokratije.

Najvažnije pitanje ostaje: hoće li referendum biti pravno obavezujući? Statut Zete (član 119) omogućava referendum o pitanjima od lokalnog značaja, poput infrastrukture i zaštite životne sredine. Međutim, sama obavezujuća snaga zavisi od formulacije odluke i načina na koji će Skupština odrediti težinu izjašnjavanja građana.

Podgorička policija uhapsila je dvije osobe zbog prijetnji i uvreda na račun gradonačelnika Glavnog grada, Saše Mujovića.

“Policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica su, postupajući po prijavi zaposlenih u Glavnom gradu Podgorica, u koordinaciji sa Osnovnim državnim tužilaštvom u Podgorici, identifikovali i lišili slobode lice B.T. (32), zbog sumnje da je izvršio krivično djelo ugrožavanje sigurnosti na način što je, putem društvene mreže Instagram, uputio komentar uvredljivog i prijetećeg sadržaja gradonačelniku Glavnog grada prof. dr Saši Mujoviću”, saopšteno je iz Uprave policije.

Dodaju da je protiv njega podnijeta krivična prijava, te da će u, zakonskom roku, biti sproveden na dalju nadležnost Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici.

“Policijski službenici su lišili slobode i S.B. (40) zbog sumnje da je gradonačelniku Glavnog grada uputio uvredljive riječi, čime je počinio prekršaj iz člana 7 Zakona o javnom redu i miru (vrijeđanje i drsko ponašanje)”, navodi se u saopštenju.

Izmjenama Prostorno–urbanističkog plana Glavnog grada Podgorice, koje je Vlada Crne Gore usvojila 15. avgusta, potvrđeno je da će postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda ostati u Botunu. Za tu odluku glasali su ministri vladajuće većine – među njima i oni iz koalicije “Za budućnost Crne Gore”, Socijalističke narodne partije i Demokrata. Nekoliko dana kasnije, međutim, upravo su funkcioneri tih partija i koalicija krenuli u žestoku kampanju protiv istog tog kolektora, pa se u očima građana stvorila dilema kako je moguće da su na jednom nivou vlasti „za“, a na drugom „protiv“.

“Dva lica” iste politike

Najglasniji protivnici izgradnje kolektora u Botunu je DNP koji je dio koalicije “Za budućnost Crne Gore”. Iako ministri iz DNP-a nisu glasali za PUP, ministri iz drugih partija ove koalicije u Vladi glasaju za PUP i ostanak kolektora u Botunu. Na lokalnom nivou u Podgorici odbornici DNP obraćaju se Specijalnom državnom tužilaštvu i upozorava da je riječ o „štetnom ugovoru“. Poruke iz koalicije “Za budućnost Crne Gore” su toliko različite da djeluju kao da dolaze iz dvije potpuno odvojene koalicije: jedna konstruktivna i odgovorna, koja u Vladi podržava strateške projekte, i druga „pobunjenička“, koja na terenu gradi imidž zaštitnika građana Botuna i Zete.

Ovakva dvostruka strategija podsjeća na pokušaj da se „pokriju“ obje strane – da se na državnom nivou zadovolji obaveza prema međunarodnim aranžmanima, a istovremeno na lokalnom očuva politički kapital među biračima koji se protive kolektoru. Time se građanima šalje konfuzna poruka: ako je kolektor štetan, zašto su ministri iz koalicije ZBCG glasali da ostane; a ako je dobar, zašto protiv njega vodite kampanju na terenu?

Referendum kao izlaz – ili kao dimna zavjesa?

Dok DNP u Podgorici problematizuje ugovore oko gradnje kolektora, iz Zete stiže inicijativa za referendum. Potpredsjednik opštine Aleksandar Marković, funkcioner Nove srpske demokratije, najavio je da će građani imati priliku da se u roku od 45 do 90 dana izjasne o kolektoru. Kako je istakao, cilj je da se „čuje glas svakog građanina“, a procedura se sprovodi u skladu sa Zakonom o lokalnoj samoupravi i Statutom Opštine Zeta. Referendum bi, makar formalno, trebalo da da konačan odgovor na pitanje da li Zeta prihvata kolektor u svom dvorištu. Ipak, i ovdje se otvara raskorak u koaliciji na lokalnom i državnom nivou jer dok se u javnosti vodi polemika o referendumu, na institucionalnom planu proces ide svojim tokom. Ministarstvu prostornog planiranja, kojim rukovodi Slaven Radunović takođe iz Nove srpske demokratije, predat je zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju postrojenja u Botunu. Zahtjev su uputili Glavni grad i preduzeće „Vodovod i kanalizacija“, čime je pokrenut završni korak u proceduri koja omogućava početak radova. Posebnu simboliku nosi to što je zahtjev podnijet upravo ministarstvu kojim rukovodi kadar iste političke grupacije koja lokalno obećava referendum i zaustavljanje projekta.

Koalicija sama protiv sebe

Zbog ovakvih postupaka nastaje paradoks – „Za budućnost Crne Gore“ nastupa sa dva lica. Na državnom nivou njihovi ministri podržavaju PUP, a lokalno njihovi funkcioneri kreću u kampanju protiv kolektora, organizuju skupove i obećavaju referendum. Tako koalicija istovremeno šalje poruku da je projekat neophodan i opravdan, ali i da je štetan i neprihvatljiv.

U toj dvostrukoj igri najviše gube građani, jer ostaju zbunjeni: da li kolektor predstavlja razvojnu šansu za Podgoricu, Zetu i Crnu Goru ili ekološku prijetnju za Zetu? I da li su njihovi predstavnici iskreno protiv kolektora ili samo traže način da politički profitiraju, iako su na državnom nivou već potvrdili da kolektor ostaje?

Kolektor u Botunu tako je postao više od pitanja infrastrukture – on je simbol političke nedosljednosti u kojoj su svi istovremeno i za i protiv, a narod ostavljen da se pita u iskrenost namjera političkih subjekata vladajuće koalicije.