Priroda i društvo

Gazdić: Sanacija bazena crvenog mulja blokirana jer je u privatnom vlasništvu

Svim nadležnim organima stojimo na raspolaganju, poručio je Milan Gazdić, direktor Agencije za zaštitu životne sredine, odgovarajući na krivičnu prijavu koju su protiv njega podnijeli Mihailo Asanović, predsjednik Opštine Zeta, i Milan Knežević, poslanik DNP-a.

Asanović i Knežević podnijeli su krivičnu prijavu protiv Gazdića zbog, kako su naveli, propusta u saniranju bazena crvenog mulja u krugu KAP-a.

Gazdić je rekao da podržava svakog građanina da podnese krivičnu prijavu i poručio da većina građana zna da je prijava podnijeta zbog davanja saglasnosti na elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu za gradnju postrojenja za prečišćavanja otpadnih voda u Botunu.

“Žao mi je što je upravo Knežević podnio krivičnu prijavu jer ja sam ovde već četiri, pet godina i ovo je već ko zna koji put da se podnose krivične prijave protiv mene i Agencije”, saopštio je Gazdić.

Gazdić je naveo dokle se stiglo sa projektom rekonstrukcije bazena crvenog mulja.

“Ne znam ko im je dostavljao informacije i kako su dolazili do njih jer su to netačne informacije. Kroz projekat koji je finansirala Svjetska banka, odnosno od kredita Svjetske banke, a koji je obuhvatao i ovu lokaciju, bazena crvenog mulja, Agencija zaštite životne sredine je napravila projekat sanacije bazena crvenog mulja, koji je dobio i saglasnost i koji ima dozvolu. Nažalost, Svjetska banka nije mogla da finansira samu rekonstrukciju ove lokacije zbog toga što se u tom trenutku lokacija, kao i sada, nalazi u privatnom vlasništvu, a pravila Svjetske banke su da ne sprovode projekte koji se nalaze u privatnom vlasništvu. Agencija zaštite životne sredine je dakle napravila projekat, projekat ima saglasnosti i sve ove informacije smo slali nadležnim institucijama da što prije riješe pitanje ekspropriacije zemljišta, odnosno eksproprijacije te lokacije, kako bismo kroz neki sledeći projekat koji bi trebalo da krene uskoro, mogli da saniramo tu crnu ekološku tačku”, rekao je Gazdić.

Gadzić kaže da se nije odustalo od projekta rekonstrukcije bazena crvenog mulja i da se nikada neće odustati.

“Nije se odustalo nikada od tog projekta, već jednostavno Agencija za zaštitu životne sredine nema nadležnost da vrši eksproprijaciju zemljišta. To nije naša nadležnost. Pozivam Milana Kneževića i njegovog kolegu da se raspitaju ko vrši eksproprijciju i da sa svoje pozicije moći probaju da utiču da se to pitanje što prije riješi, jer će se stvoriti preduslovi da se i sprovede projekat koji smo odavno planirali, koji je bio planiran i više od deset godina”, naveo je Gazdić.

Milan Gazdić kaže da su prilikom odlučivanja o elaboratu o procjeni zaštite životne sredine radili sve po zakonu.

“U Evropi i u razvijenim evropskim zemljama za ovako postrojenje se ne traži ekološka saglasnost, odnosno ne vrši se procjena uticaja na životnu sredinu. Znate zbog čega? Zbog toga što se po automatizmu smatra da će takvo postrojenje unaprijediti sredinu u tom području gde se bude gradilo. Vi imate situaciju da desetine miliona kubika otpadnih voda svake godine se uliva u Moraču, pa i u to područje zagađuju se podzemne vode, zagađuje se zemljište, zagađuje se poljoprivredno zemljište. Imate situaciju da je Kombinat aluminijuma u neposrednoj blizini, imate situaciju da se tu radi o industrijskoj zoni, preko puta imate divlje deponije otpada, eksploataciju šljunka, pored svega toga imate i bazene crvenog mulja. Pozivam Kneževića kao poslanika da utiče da se ova pitanja riješe sa svoje pozicije moći. On je moćniji i od Agencije za zaštitu životne sredine i od mene kao direktora Agencije. Hajde da svi utičemo da pomognemo građanima Botuna”, naveo je Gazdić.

Direktor Agencije navodi da je projekat ocjenjivala stručna komisija, te da je na uvid morala imati izvještaje nadležnih iz 2001. i 2004. godine koji su pokazali da je životna sredina zbog bazena crvenog mulja bila zagađena.

“Vodio sam računa jer sam znao da je pitanje jako problematično i od samog početka smo bili jako neutralni. Htjeli smo upravo da neko stručan pogleda dokumentaciju i da svoju ocjenu. Postupak je vođen na osnovu Zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu i na osnovu podzakonskih akata, apsolutno je sve po zakonu, siguran sam bez jedne proceduralne greške. Svaka komisija mora sadržati i članove i spoljne članove jer Agencija nema kapaciteta da pokrije svaki segment životne sredine. Mi do skora nismo imali u Agenciji mamologa, tehnologa ili hemičare koji se bave upravo tim vrstama projekata i zbog toga smo angažovali ljude koji su doktori nauka. Vidio sam da je Knežević iznosio i neke informacije o primanjima članova komisije. Moram da napomenem da se sredstva članove komisija ne izdvajaju iz državnog trezora, već nosilac projekta je dužan da plati ta sredstva koja idu kasnije članovima komisije koji rade na ovom projektu”, rekao je direktor Agencije.

Poručuje da izgradnja kolektora u Botunu ne zavisi od Milana Gazdića ili od Agencije za zaštitu životne sredine već da se odluka donosi na mnogo većem nivou.

“Ne bježimo od odgovornosti, donosimo teške odluke i trpimo ovakve pritiske već četiri godine. Navikli smo na ovo i kažem još jednom, stojimo na raspolaganju svim nadležnim organima, neka dođu i neka ispitaju cijeli slučaj, ne samo ovaj, nego i sve druge za koje se smatra da su nezakoniti u Agenciji. Ja ih prvi pozivam”, poručio je Gazdić.

On je naveo da je kolektor prošao Prostorni plan Crne Gore i Prostorno urbanistički plan Podgorice.

“Pitam Kneževića ko je dao saglasnost na Prostorni plan i PUP i zašto su u oba ta planska dokumenta dozvolili da stoji kolektor u Botunu. Tako planiran projekat, kada dođe u Agenciju za zaštitu životne sredine, posao Agencije je da da mjere koje će uticati na smanjenje uticaja tog projekta na prirodu. Agencija za zaštitu životne sredine daje set mjera koje će smanjiti uticaj tog projekta na životnu sredinu. Dakle, to je praktično naš posao. Ne odlučujemo mi da li će se neki projekat graditi ili neće. Jednostavno, ako ne postoji alternativa, ako ne postoji mogućnost da se smanje ti uticaji kroz ove mjere, tek u tom slučaju dolazi do negativnog mišljenja”, naveo je Gazdić.

Sledeće

Ekološki aktivista Dragićević podnio prijavu protiv Kneževića zbog prijetnji

Ne propustite

Lakušić: Da nije bilo pobjede nad šljunkarskom mafijom – primorje bi ostalo bez vode

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

Priroda i društvo

Evropa se suočava sa sve većim problemom ilegalnog onlajn klađenja: Maarten Haijer, generalni sekretar EGBA

Maarten Haijer je generalni sekretar EGBA, asocijacije koja predstavlja vodeće operatere onlajn igara na sreću licencirane u Evropskoj uniji. Prije nego što se pridružio timu EGBA, Maarten je obavljao funkciju savjetnika za unutrašnje tržište i zaštitu potrošača u Stalnom predstavništvu Holandije pri Evropskoj uniji.

Prethodno je radio u Ministarstvu ekonomije Holandije, gdje se specijalizovao za trgovinsku politiku na nivou Evropske unije i Svjetske trgovinske organizacije.

Šta danas podstiče rast crnog tržišta igara na sreću širom Evrope? Možete li navesti neke primjere?

Evropa se suočava sa sve većim problemom ilegalnog onlajn klađenja – a u mnogim slučajevima, politike i regulative ga, nenamjerno, čine još gorim.

Monopoli, ograničenja proizvoda, limiti potrošnje, zabrane oglašavanja – kakvo god bilo zvanično obrazloženje za svaku od ovih restrikcija, njihov zajednički efekat je često negativan: igrači se okreću ka ilegalnim platformama koje ne nude nikakvu zaštitu kakvu pružaju licencirani operateri.

Iako ilegalno kockanje postoji u svim sketorima, ovaj problem je najizraženiji i najbrže raste upravo u onlajn sektoru.

Ilegalni onlajn operateri ne podliježu nikakvim regulatornim ograničenjima i slobodno koriste društvene mreže i pretraživače za oglašavanje svojih brendova, angažujući sportske zvijezde, poznate ličnosti, influensere i „tipstere“.

Takođe, šire svoj uticaj kroz sportska sponzorstva, dok se licencirani operateri na istim tim tržištima suočavaju sa strogim ograničenjima o tome kako i gdje smiju da komuniciraju sa igračima.

Prema podacima H2 Gambling Capital, inostrani ilegalni operateri su u 2025. godini prisvojili 27% ukupnog evropskog bruto prihoda od igara na sreću (GGR) – približno 18 milijardi eura, što je značajan skok u odnosu na 10 milijardi eura iz 2020. godine. Projekcije ukazuju na to da će do 2030. godine ovaj iznos dostići 23 milijarde eura.

Slika na nivou pojedinačnih država jasno ilustruje problem. U Holandiji su strogi limiti potrošnje učinili legalnu ponudu nekonkurentnom, pa se ilegalno onlajn tržište sada procenjuje na 1,25 milijardi eura godišnje, što čini više od polovine ukupne potrošnje na igre na sreću u toj zemlji.

U Francuskoj zabrana onlajn kazina nije eliminisala potražnju – ona ju je jednostavno gurnula u ilegalne tokove, gde se ilegalno onlajn tržište procenjuje na čak 1,5 milijardi eura godišnje. U oba slučaja, preterano restriktivna regulativa postigla je efekat suprotan od namjeravanog.

Zašto postojeće regulative nisu potpuno efikasne u zaustavljanju ilegalnih operatera?

Ilegalni onlajn operateri djeluju potpuno nekažnjeno. Sjedišta su im van EU – na mjestima poput Kurasaa – van domašaja evropskih regulatora; ne plaćaju poreze, ne ispunjavaju zahtjeve za zaštitu potrošača i ne snose nikakve značajne posledice zbog targetiranja evropskih korisnika.

Oni mogu da ponude bolje kvote i veće bonuse upravo zato što nemaju nikakve odgovornosti niti troškove koje snose licencirani operateri.

Alati poput blokiranja IP adresa i platnih transakcija mogu pomoći, ali ilegalni operateri mogu ugasiti sajt ili aplikaciju i u roku od par dana ih ponovo pokrenuti pod gotovo identičnim imenom, dok odlučniji igrači koriste VPN kako bi zaobišli ograničenja.

Postojeći okviri su pravljeni da blokiraju pristup veb sajtovima, a ne da se bave operaterima koji su sada vidljivi i prisutni u sportu, na društvenim mrežama i pretraživačima.

Posledica ovih ograničenja je fragmentiran i nedosledan sistem sprovođenja zakona koji ilegalni operateri svesno iskorišćavaju. Rješenje tog problema zahtijeva koordinisaniji odgovor – razmjenu informacija među regulatorima, usklađivanje prioriteta i saradnju sa pružaocima platnih usluga i platformama kako bi se presekli tokovi prihoda koji održavaju te operatere.

Kako licencirani operateri i nadležni organi mogu efikasnije da sarađuju u borbi protiv crnog tržišta?

Licencirani operateri izbliza vide aktivnosti na ilegalnom onlajn tržištu – koje platforme targetiraju njihove igrače, koji se kanali plaćanja koriste i koje marketinške taktike pretvaraju posetioce u klijente.

Strukturiranija razmjena informacija između operatera, regulatora i finansijskih institucija mogla bi da pretvori te podatke u brže i preciznije akcije suzbijanja ilegalnih aktivnosti.

Sprovođenje zakona mora prevazići tradicionalne mehanizme blokiranja. Društvene mreže i pretraživači imaju sopstvena pravila o oglašavanju ilegalnih igara na sreću, ali je problem što ih retko sprovode.

Neophodan je veći i zajednički pritisak kako bi se osiguralo da to zaista čine.
Takođe, najbolja regulatorna praksa mora lakše da prelazi granice. Tamo gde postoje ubrzani procesi sprovođenja zakona i efikasni alati namenjeni igračima, druge jurisdikcije bi trebalo da ih usvoje umesto da kreću od nule.

Na kraju krajeva, najefikasnije oružje protiv ilegalnog kockanja nije nalog za blokadu, već licencirano tržište koje igrači zaista žele da koriste. Ako uspemo da zadržimo potrošača unutar regulisanog tržišta, svi dobijaju, uključujući i samu zaštitu potrošača.

Visoka stopa učešća na legalnom tržištu je najjasnije merilo uspjeha – a trenutno mnoga tržišta podbacuju.

Kako postići pravu ravnotežu između adekvatne regulative i očuvanja konkurentnosti legalnog tržišta?

Tenzija je stvarna: ako regulišete previše labavo, rizikujete štetu po igrače; ako regulišete previše strogo, terate igrače na ilegalno tržište gde nema nikakve zaštite. Nijedan od tih ishoda nije u javnom interesu.

Udio aktivnosti koji se odvija unutar licenciranog tržišta ključni je pokazatelj da li je ta ravnoteža uspostavljena. Poreske stope moraju omogućiti licenciranim operaterima da ponude konkurentne proizvode. Okviri oglašavanja moraju omogućiti operaterima da dopru do potrošača. Treba izbegavati kontraproduktivna ograničenja proizvoda. Svaka od ovih stavki ukazuje na isti osnovni princip – regulativa mora biti zasnovana na realnosti ponašanja igrača.

Čak i mjere sa najboljim namjerama mogu imati nenjamerne posledice – na primjer, limiti potrošnje na papiru mogu izgledati kao način za smanjenje štete, ali ako oni jednostavno nateraju igrače da potraže ilegalne platforme gdje nema nikakvih limita ni zaštite, onda je neto efekat na zaštitu potrošača suprotan od onoga što se željelo. Politika i regulativa gube smisao ako ne uzmu u obzir kako se igrači zapravo ponašaju.

U Rumuniji lokalne vlasti sada mogu da odlučuju o izdavanju dozvola za uplatna mjesta. Kakav uticaj ova mjera može imati na legalno i na crno tržište?

Prenošenje odluka o licenciranju na lokalne vlasti nosi rizik stvaranja fragmentiranog i nepredvidivog okruženja za licencirane operatere – i veoma predvidivu priliku za kriminalne mreže. Kada licencirana uplatna mjesta nestanu, kockanje ne nestaje. Ljudi pronalaze alternative, a te lokalne alternative najvjerovatnije neće biti regulisane.

Rumunija treba samo da pogleda iskustva drugih evropskih tržišta da bi razumjela kuda to vodi. Francuska je zabranila onlajn kazino još 2010. godine, ali uprkos tome oko 3 miliona Francuza igra onlajn kazino, a ilegalno onlajn tržište u toj zemlji procenjuje se na čak 1,5 milijardi eura godišnje. Zabrana nije eliminisala potražnju – ona ju je samo usmjerila ka ilegalnim mrežama koje potrošačima ne nude apsolutno nikakvu zaštitu.

Lokalne vlasti u Rumuniji možda vjeruju da djeluju u javnom interesu, ali bilo koja vrsta zabrane koristiće kriminalnim mrežama, a ne potrošačima.

Šta se još može uraditi na polju edukacije potrošača o rizicima nelicenciranih platformi?

Neki igrači završe na ilegalnim platformama, a da toga nisu ni svjesni – prevareni sajtovima koji izgledaju profesionalno i koji ponekad lažno tvrde da posjeduju evropsku licencu. Oni nemaju pojma da rizikuju – nemaju mogućnost rješavanja sporova, nema zaštitnih mehanizama poput samoisključenja, nema provjere starosti i nema zaštite ako nešto krene po zlu. Da bismo to rešili, potrebne su konkretne, koordinisane kampanje usmerene direktno ka potrošačima.

Drugi tačno znaju šta rade kada koriste ilegalne sajtove, jer su tamo primorani zbog limita potrošnje ili ograničene legalne ponude. Moramo dopreti do obe grupe.

Belgijska kampanja „Uvijek igraj legalno“ (Always Play Legally) je model vrijedan pažnje. Vodi je Belgijska komisija za igre na sreću u partnerstvu sa licenciranim sektorom i pomaže potrošačima da prepoznaju leijgalne sajtove, dok licenciranim operaterima omogućava da istaknu prepoznatljiv logo povjerenja. Ovakve praktične saradnje između regulatora i industrije su korisne i treba ih podsticati širom Evrope.

Generička upozorenja o ilegalnom onlajn klađenju nisu dovoljna. Potrebno nam je više inicijativa za podizanje javne svijesti o rizicima ilegalnog kockanja, koje bi idealno bile razvijene i sprovedene u partnerstvu sa regulisanom industrijom.

Takve inicijative treba da pomognu potrošačima da identifikuju licencirane brendove na tržištu i da ih upozore na opasnosti korišćenja ilegalnih. Cilj treba da bude jednostavan: učiniti da se licencirani sajt lako pronađe, a da se rizici korišćenja ilegalnih ne mogu ignorisati.

Izvor: Info Biz – Telegraf

Priroda i društvo

U sklopu akcije “Zelena obnova Crne Gore” zasađeno preko 60 sadnica drveća

Danas je u okviru akcije “Zelena obnova Crne Gore“ organizovano sađenje na opožarenim područjima u Piperima.

Akciju su organizovali MERS i inicijativa Ozelenimo CG, uz podršku Glavnog grada Podgorica, DVD Crna Gora i Jugopetrola. Zasađeno je više od 60 sadnica autohtonih višegodišnjih stabala.

“Zelena obnova Crne Gore” će sistemski uređivati opožarene površine planirane za sadnju, i to na tradicionalan način, kao i metodom osjemenjivanja dronom. Cilj je da se u početnoj fazi revitalizuje više od 1.000.000 m² opožarenih područja u Piperima i Kučima.

Poseban segment odnosi se na obnovu voćnjaka i vinograda.

Državni sekretar Zoran Dabetić rekao je da je posebno zadovoljan što su ovakve akcije sve češće u Crnoj Gori.

“Već prošle sedmice pripremali smo teren za sadnju i okupili razne institucije, ustanove, nevladine organizacije i volontere, kako bismo danas u istom sastavu zasadili prva stabla. Posebno mi je drago što su u početnim aktivnostima akcije “Zelena obnova” prepoznata upravo opožarena područja”, kazao je Dabetić.

Prema njegovim riječima, ovakve akcije ne samo da treba da postanu praksa, već i pokazatelj koliko je prirodi potrebno da se oporavi.

“Bilo kakav nemar prema prirodi stvara velike posljedice, uništava njen biodiverzitet, a samim tim i sliku naše zemlje. Zato zahvaljujem inicijativi Ozelenimo Crnu Goru, Glavnom gradu, volonterima i medijima što smo svi na istom zadatku – da obnavljamo i čuvamo našu prirodu”, zaključio je Dabetić.

Zelena obnova je dio nacionalne kampanje „Čuvaj da te čuva“, koju Delegacija EU u Crnoj Gori sprovodi u saradnji sa Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera.

Priroda i društvo

Jeleni Pavlović neophodan novac kako bi nastavila liječenje u Turskoj

Nikšićanka Jelena Pavlović (32) boluje od malignog tumora grlića materice i neophodan joj je novac kako bi nastavila liječenje u Turskoj.

Svi koji žele da pomognu mogu uplatiti sredstva na žiro-račun koji glasi na njeno ime: 510281099279601323 kod CKB banke.

Jelena je uz podršku velikog broja ljudi, posredstvom platforme humanost.com, bila na operaciji, ali su neophodni dodatni tretmani kako bi napokon pobijedila opaku bolest.

Kako su troškovi liječenja u Turskoj veliki, neophodna joj je pomoć.