Na jučerašnjem sastanku odbora za razgraničenje Podgorice i Zete nije bilo konkretnog dogovora osim što su se sve strane usaglasile da ne daju informacije za medije. Pošto vijest mora biti odvojena od komentara ostavljamo da ovu odluku čitaoci sami analiziraju.
Mučan i naslijeđen proces crtanja granica se nastavlja, a prema nepotvrđenim saznanjima sledeće sedmice obje strane bi trebalo da na papir stave svoje viđenje graničnih linija kada je u pitanju teritorija i procenat imovine gradskih preduzeća.
Janjušević kaže da arbitražu pokreće Vlada ukoliko po odlukama Skupština vidi da ne postoji dogovor o podjeli imovine i teritorije.
Predstavnici Opštine Zeta traže da im se prepiše sva nesporna teritorija, a da sporna, ako dogovora nema, ide na arbitražu. Od nedavno je poznat i stav Glavnog grada da kompletan proces ide na arbitražu.
Dragiša Janjušević, državni sekretar u Ministarstvu javne uprave, za „Dan“ je objasnio šta je to arbitraža i kako dolazi do nje.
„Do arbitraže dolazi ukoliko postoje neki sporni djelovi u raspodjeli teritorije i imovine. Bilo šta što se spori ukoliko ne mogu dvije strane da se usaglase kroz rad odbora ide na odluke lokalnih skupština i potom na arbitražu koju pokreće Vlada. Arbitražnu komisiju čine stručna lica i ona određuje šta kome pripada. Odluka arbitraže je konačna, odnosno nju ne može sporiti niko“, rekao je Janjušević.
On je kazao da ako nova opština preuzima opremu nekog preduzeća, to ne podrazumjeva preuzimanje dijela dugova te firme.
„Ne preuzmaju se dugovi preduzeća, već samo oprema. Ne mogu preuzimati nešto što se oni nijesu zadužili „, ističe Janjušević.
Arbitražu dakle, pokreće Vlada ukoliko po odlukama skupština vidi da ne postoji dogovor o podjeli imovine i teritorije, objašnjava državni sekretar.
„Vlada formira komisiju u kojoj su stručna lica. Arbitraži podliježe samo sporni dio. Recimo od dvadeset naselja, možda se spori jedno naselje ili dio njega. Taj dio ide na arbitražu. Ostala naselja koja se ne spore ne ulaze u taj proces „,kaže Janjušević.
Janjušević objašnjava da se granice određuju po Zakonu o teritorijalnoj organizaciji.
„Postoji zakon i on kaže da svaka lokalna samouprava ima teritoriju i zna koja su njena naselja. Postupa se po tom zakonu i gledaju se naselja i granice naselja i katastarske opštine“, kaže Janjušević.
Kada je riječ o podjeli opreme lokalnih preduzeća Janjušević kaže da i to može ići na arbitražu.
„Tu se arbitraža bavi imovinom na osnovu zakona. Popiše se imovina opštine iz koje se izdvaja druga opština, pogotovo preduzeća. Na osnovu udjela koliko je ranije činila opština koja se izdvaja gleda se procenat i tako se obračunava. Tu se uzima procenat teritorije, stanovnika, poreza, prihoda… Tako se računica izvodi. Nema kompenzacije ako je recimo rađeno na teritoriji opštine koja se izdvaja, jer su korišćeni i njihovi resursi“, kaže Janjušević.
Janjušević ističe da je na Vladi kada formira komisiju da li će dati rok za koliko se proces treba završiti.
„Arbitraža može biti efikasna i brza. Za to vrijeme opštine funkcionišu, bar bi tako trebalo. Ako su planirane investicije na spornoj teritoriji to može biti problematično „, kazao je Janjušević.
Izvor: Dan