Priroda i društvo

Za pet godina legalizovana samo 2.722 objekta

Na osnovu podataka dobijenih od jedinica lokalne samouprave, do septembra ove godine predata su nešto više od 56.353 zahtjeva za legalizaciju objekata od 2017. godine, kada je stupio na snagu Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata. Nakon isteka prekluzivnog roka za podnošenje zahtjeva za legalizaciju, koji je bio propisan osnovnim tekstom zakona, u julu 2018. godine podnijeto je oko 50.000 zahtjeva za legalizaciju. Od tada samo 6.353 – kazala je Pobjedi direktorica Direktorata za razvoj stanovanja i legalizaciju u Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Radmila Lainović koja ističe da su nezadovoljni dinamikom ralizovanja ovog procesa i da to dovoljno govori o zainteresovanosti građana.

Jedan od glavnih razloga što većina zahtjeva ne može biti riješena je, kako navodi, prekid izrade plana generalne regulacije (PGR) i neriješeni imovinsko-pravni odnosi. Iz Zajednice opština kazali su Pobjedi da su upoznati sa opredjeljenjem resornog ministarstva da se rade dva posebna zakona i da je formirana Radna grupa u kojoj će učestovati.

– Do sada je obrađeno više od 48.000 zahtjeva dok su donijeta samo 2.722 rješenja o legalizaciji. Nedavno je formirana Radna grupa koja priprema nova zakonska rješenja tako da će legalizacija biti obuhvaćena posebnim zakonom – kazala je Lainović dodajući da je rok za izradu nacrta do kraja godine nakon čega će biti javna rasprava, usaglašavanje teksta sa nadležnim organima i dr.

Nepotpuna dokumentacija

Što se tiče do sada podnijetih zahtjeva, po njenim riječima, mnogi su podnijeti sa nepotpunom dokumentacijom, odnosno u 38.000 predmeta je tražena dopuna. Takođe u preko 8.000 predmeta donijeta su rješenja o prekidu postupka iz već navedenih razloga.

– Prema prikupljenim podacima, obračunat je i naplaćen dio prihoda od naknade za komunalno opremanje za bespravne objekte, odnosno naknade za urbanu sanaciju: u budžete jedinica lokalne samouprave je uplaćeno preko pet miliona eura na ime ove naknade, dok je obračunati iznos više od sedam miliona eura. Naime, naknada za komunalno opremanje građevinskog zemljišta, po zahtjevu vlasnika bespravnog objekta, može da se se plaća jednokratno ili u jednakim mjesečnim ratama, na period od 10 ili 20 godina – kazala je Lainović.

Proces legalizacije se, kako objašnjava, sada sprovodi u skladu sa postojećim Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata.

Shodno tom zakonu, kako objašnjava Lainović, rješenje o legalizaciji se može donijeti za bespravni objekat koji se nalazi na orto-foto snimku i koji je izgrađen u skladu sa osnovnim urbanističkim parametrima ili smjernicama, važećeg planskog dokumenta donesenog do stupanja na snagu ovog zakona, odnosno planskog dokumenta donijetog u zakonom propisanoj proceduri.

– Ali ukoliko to nije slučaj, postupak se prekida do donošenja plana generalne regulacije. Takođe, uslov za donošenje rješenja o legalizaciji su riješeni imovinsko-pravni odnosi na objektu i zemljištu na kome je objekat izgrađen tako da je to takođe jedan od razloga za prekid postupka – kazala je Lainović.

Znači da je, po njenim riječima, najveći broj postupaka u toku, do donošenja plana generalne regulacije i/ili rješavanja imovinsko-pravnih odnosa na zemljištu.

– Rješavanje po zahtjevima za legalizaciju je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave. Postoji mnogo izazova sa kojim se suočavaju kao nosioci procesa legalizacije, a samim tim i Ministarstvo kao nadležno za nadzor nad primjenom zakona. Osim navedenih problema prisutna je neažurna katastarska evidencija, neaktivnost vlasnika bespravnih objekata i nerazumijevanje benefita procesa legalizacije, ali i dezinformacije o odvijanju procesa legalizacije u budućem periodu – kazala je Lainović.

Po njenim riječima, proces legalizacije je kompleksan proces koji podrazumijeva riješene imovinsko-pravne odnose na zemljištu na kome je objekat izgrađen, da je planski dokument predvidio objekte u prostoru, izradu tehničke dokumentacije, obaveze vlasnika bespravno sagrađenih objekata da plate naknadu za urbanu sanaciju, čiju visinu određuju jedinice lokalne samouprave.

– Procedura legalizacije ne može biti jednostavna, jer je i sam proces izgradnje objekta kompleksan i podrazumijeva ispunjavanje svih uslova – prostornih, sigurnosti i bezbjednosti, obezbjeđivanje infrastrukture, vodovodne, kanalizacione, putne, elektroenergetske i dr. I naravno, mora se uzeti u obzir pitanje jednakosti i ravnopravnosti između onih koji grade bespravno i onih koji grade u skladu sa zakonom – kazala je ona.

Odluka o naknadi

Lainović dalje navodi da jedinice lokalne samouprave su u obavezi da izrade liste bespravnih objekata, donesu odluku o naknadi za korišćenje prostora i iste primjenjuju odnosno započnu naplatu naknade.

– Shodno zakonu, vlasnik bespravnog objekta, za koji nije podnijet zahtjev za legalizaciju i vlasnik bespravnog objekta za koji je donijeto rješenje o odbijanju zahtjeva za legalizaciju dužni su da, do uklanjanja objekta, plaćaju godišnju naknadu za korišćenje prostora jedinici lokalne samouprave. Godišnja naknada za korišćenje prostora po metru kvadratnom bespravnog objekta može iznositi od 0,5 do dva odsto prosječne cijene građenja metra kvadratnog novoizgrađenog stambenog objekta koju objavljuje organ uprave nadležan za poslove statistike, za godinu koja prethodi godini za koju se naknada utvrđuje – objasnila je Lainović

Ako je cijena građenja 700 eura po metru kvadratnom, u zavisnosti od procenta koji odredi Opština, a čiji je raspon od 0,5 do dva odsto, ona navodi da bi iznos naknade iznosio 3,5 ili 14 eura po metru kvadratnom, te bi za objekat od 100 kvadrata iznos naknade bio od 350 do 14.000 eura godišnje.

– Naime, svrha uvođenja ove naknade odnosno utvrđivanje obaveze za plaćanje iste jeste da se bespravni graditelji ovom mjerom natjeraju da uđu u proces legalizacije, i/ili da se obeshabre da grade bespravno. Mali broj opština je pristupio naplati ove naknade, a neke jedinice lokalne samouprave (Budva, Bar, Kotor…) nijesu donijele odluku kojom bi se propisali bliži uslovi na naplatu naknade – istakla je Lainović.

Iz Zajednice opština Crne Gore kazali su da je na njihov zahtjev zakonsko rješenje iz 2017. godine unprijeđeno u dijelu koji se odnosi na legalizaciju, ali da je i dalje ostao koncept da se legalizuju objekti koji ispunjavaju uslove u skladu sa važećim planskim dokumentom, dok ostali objekti koji se nalaze na orto-foto snimku treba da čekaju donošenje plana generalne regulacije, a rok za donošenje ovog planskog dokumenta je više puta stopiran, i sada je neizvjesno da li će se nastaviti njegova izrada.

– Pored odlaganja PGR, brojni su razlozi koji onemogućavaju ili usporavaju proces legalizacije. U praksi, značajan broj podnosilaca zahtjeva za legalizaciju nije podnio potpunu dokumentaciju, a podnosioci zahtjeva često nijesu ostavili adresu kako bi im resorni sekretarijat dostavio obavještenje za dopunu zahtjeva za legalizaciju – kazali su iz Zajednice opština.

Njihov prijedlog, koji resorno ministarstvo nije prihvatilo, je da se legalizacija posmatra isključivo kao pravno pitanje, dok postupak urbane revitalizacije prostora na kojem su izgrađeni bespravni objekti treba tretirati na isti način na koji se tretiraju zatečeni objekti.

– Na taj način bi se razdvojio proces rješavanja pravnog statusa bespravnih objekata od regularizacije prostora. Zajednica opština je tokom konsultacija u pripremnoj fazi za izradu zakona dostavila resornom ministarstvu prijedloge za pojednostavljenje procedura za legalizaciju objekata – kazali su iz Zajednice opština.

Oni ističu da se na izradi teksta nacrta zakona o legalizaciji radilo i tokom prošle godine, ali je opredjeljenje novog rukovodstva Ministarstva da se formira nova radna grupa, koja će imati zadatak da predloži zakonska rješenja.

– Zajednica opština je upoznata sa opredjeljenjem resornog ministarstva da se rade dva posebna zakona. U tom pravcu formirana je jedinstvena radna grupa za izradu zakona iz ove oblasti, a takođe su fomirane podgrupe za pojedine zakone. Predstavnik Zajednice opština je član u obje radne podgrupe – kazali su iz Zajednice opština.

Izvor: Pobjeda

Sledeće

Uklanja se spomen-ploča u Morinju

Ne propustite

Bez posla 22 doktora nauka

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

Priroda i društvo

Evropa se suočava sa sve većim problemom ilegalnog onlajn klađenja: Maarten Haijer, generalni sekretar EGBA

Maarten Haijer je generalni sekretar EGBA, asocijacije koja predstavlja vodeće operatere onlajn igara na sreću licencirane u Evropskoj uniji. Prije nego što se pridružio timu EGBA, Maarten je obavljao funkciju savjetnika za unutrašnje tržište i zaštitu potrošača u Stalnom predstavništvu Holandije pri Evropskoj uniji.

Prethodno je radio u Ministarstvu ekonomije Holandije, gdje se specijalizovao za trgovinsku politiku na nivou Evropske unije i Svjetske trgovinske organizacije.

Šta danas podstiče rast crnog tržišta igara na sreću širom Evrope? Možete li navesti neke primjere?

Evropa se suočava sa sve većim problemom ilegalnog onlajn klađenja – a u mnogim slučajevima, politike i regulative ga, nenamjerno, čine još gorim.

Monopoli, ograničenja proizvoda, limiti potrošnje, zabrane oglašavanja – kakvo god bilo zvanično obrazloženje za svaku od ovih restrikcija, njihov zajednički efekat je često negativan: igrači se okreću ka ilegalnim platformama koje ne nude nikakvu zaštitu kakvu pružaju licencirani operateri.

Iako ilegalno kockanje postoji u svim sketorima, ovaj problem je najizraženiji i najbrže raste upravo u onlajn sektoru.

Ilegalni onlajn operateri ne podliježu nikakvim regulatornim ograničenjima i slobodno koriste društvene mreže i pretraživače za oglašavanje svojih brendova, angažujući sportske zvijezde, poznate ličnosti, influensere i „tipstere“.

Takođe, šire svoj uticaj kroz sportska sponzorstva, dok se licencirani operateri na istim tim tržištima suočavaju sa strogim ograničenjima o tome kako i gdje smiju da komuniciraju sa igračima.

Prema podacima H2 Gambling Capital, inostrani ilegalni operateri su u 2025. godini prisvojili 27% ukupnog evropskog bruto prihoda od igara na sreću (GGR) – približno 18 milijardi eura, što je značajan skok u odnosu na 10 milijardi eura iz 2020. godine. Projekcije ukazuju na to da će do 2030. godine ovaj iznos dostići 23 milijarde eura.

Slika na nivou pojedinačnih država jasno ilustruje problem. U Holandiji su strogi limiti potrošnje učinili legalnu ponudu nekonkurentnom, pa se ilegalno onlajn tržište sada procenjuje na 1,25 milijardi eura godišnje, što čini više od polovine ukupne potrošnje na igre na sreću u toj zemlji.

U Francuskoj zabrana onlajn kazina nije eliminisala potražnju – ona ju je jednostavno gurnula u ilegalne tokove, gde se ilegalno onlajn tržište procenjuje na čak 1,5 milijardi eura godišnje. U oba slučaja, preterano restriktivna regulativa postigla je efekat suprotan od namjeravanog.

Zašto postojeće regulative nisu potpuno efikasne u zaustavljanju ilegalnih operatera?

Ilegalni onlajn operateri djeluju potpuno nekažnjeno. Sjedišta su im van EU – na mjestima poput Kurasaa – van domašaja evropskih regulatora; ne plaćaju poreze, ne ispunjavaju zahtjeve za zaštitu potrošača i ne snose nikakve značajne posledice zbog targetiranja evropskih korisnika.

Oni mogu da ponude bolje kvote i veće bonuse upravo zato što nemaju nikakve odgovornosti niti troškove koje snose licencirani operateri.

Alati poput blokiranja IP adresa i platnih transakcija mogu pomoći, ali ilegalni operateri mogu ugasiti sajt ili aplikaciju i u roku od par dana ih ponovo pokrenuti pod gotovo identičnim imenom, dok odlučniji igrači koriste VPN kako bi zaobišli ograničenja.

Postojeći okviri su pravljeni da blokiraju pristup veb sajtovima, a ne da se bave operaterima koji su sada vidljivi i prisutni u sportu, na društvenim mrežama i pretraživačima.

Posledica ovih ograničenja je fragmentiran i nedosledan sistem sprovođenja zakona koji ilegalni operateri svesno iskorišćavaju. Rješenje tog problema zahtijeva koordinisaniji odgovor – razmjenu informacija među regulatorima, usklađivanje prioriteta i saradnju sa pružaocima platnih usluga i platformama kako bi se presekli tokovi prihoda koji održavaju te operatere.

Kako licencirani operateri i nadležni organi mogu efikasnije da sarađuju u borbi protiv crnog tržišta?

Licencirani operateri izbliza vide aktivnosti na ilegalnom onlajn tržištu – koje platforme targetiraju njihove igrače, koji se kanali plaćanja koriste i koje marketinške taktike pretvaraju posetioce u klijente.

Strukturiranija razmjena informacija između operatera, regulatora i finansijskih institucija mogla bi da pretvori te podatke u brže i preciznije akcije suzbijanja ilegalnih aktivnosti.

Sprovođenje zakona mora prevazići tradicionalne mehanizme blokiranja. Društvene mreže i pretraživači imaju sopstvena pravila o oglašavanju ilegalnih igara na sreću, ali je problem što ih retko sprovode.

Neophodan je veći i zajednički pritisak kako bi se osiguralo da to zaista čine.
Takođe, najbolja regulatorna praksa mora lakše da prelazi granice. Tamo gde postoje ubrzani procesi sprovođenja zakona i efikasni alati namenjeni igračima, druge jurisdikcije bi trebalo da ih usvoje umesto da kreću od nule.

Na kraju krajeva, najefikasnije oružje protiv ilegalnog kockanja nije nalog za blokadu, već licencirano tržište koje igrači zaista žele da koriste. Ako uspemo da zadržimo potrošača unutar regulisanog tržišta, svi dobijaju, uključujući i samu zaštitu potrošača.

Visoka stopa učešća na legalnom tržištu je najjasnije merilo uspjeha – a trenutno mnoga tržišta podbacuju.

Kako postići pravu ravnotežu između adekvatne regulative i očuvanja konkurentnosti legalnog tržišta?

Tenzija je stvarna: ako regulišete previše labavo, rizikujete štetu po igrače; ako regulišete previše strogo, terate igrače na ilegalno tržište gde nema nikakve zaštite. Nijedan od tih ishoda nije u javnom interesu.

Udio aktivnosti koji se odvija unutar licenciranog tržišta ključni je pokazatelj da li je ta ravnoteža uspostavljena. Poreske stope moraju omogućiti licenciranim operaterima da ponude konkurentne proizvode. Okviri oglašavanja moraju omogućiti operaterima da dopru do potrošača. Treba izbegavati kontraproduktivna ograničenja proizvoda. Svaka od ovih stavki ukazuje na isti osnovni princip – regulativa mora biti zasnovana na realnosti ponašanja igrača.

Čak i mjere sa najboljim namjerama mogu imati nenjamerne posledice – na primjer, limiti potrošnje na papiru mogu izgledati kao način za smanjenje štete, ali ako oni jednostavno nateraju igrače da potraže ilegalne platforme gdje nema nikakvih limita ni zaštite, onda je neto efekat na zaštitu potrošača suprotan od onoga što se željelo. Politika i regulativa gube smisao ako ne uzmu u obzir kako se igrači zapravo ponašaju.

U Rumuniji lokalne vlasti sada mogu da odlučuju o izdavanju dozvola za uplatna mjesta. Kakav uticaj ova mjera može imati na legalno i na crno tržište?

Prenošenje odluka o licenciranju na lokalne vlasti nosi rizik stvaranja fragmentiranog i nepredvidivog okruženja za licencirane operatere – i veoma predvidivu priliku za kriminalne mreže. Kada licencirana uplatna mjesta nestanu, kockanje ne nestaje. Ljudi pronalaze alternative, a te lokalne alternative najvjerovatnije neće biti regulisane.

Rumunija treba samo da pogleda iskustva drugih evropskih tržišta da bi razumjela kuda to vodi. Francuska je zabranila onlajn kazino još 2010. godine, ali uprkos tome oko 3 miliona Francuza igra onlajn kazino, a ilegalno onlajn tržište u toj zemlji procenjuje se na čak 1,5 milijardi eura godišnje. Zabrana nije eliminisala potražnju – ona ju je samo usmjerila ka ilegalnim mrežama koje potrošačima ne nude apsolutno nikakvu zaštitu.

Lokalne vlasti u Rumuniji možda vjeruju da djeluju u javnom interesu, ali bilo koja vrsta zabrane koristiće kriminalnim mrežama, a ne potrošačima.

Šta se još može uraditi na polju edukacije potrošača o rizicima nelicenciranih platformi?

Neki igrači završe na ilegalnim platformama, a da toga nisu ni svjesni – prevareni sajtovima koji izgledaju profesionalno i koji ponekad lažno tvrde da posjeduju evropsku licencu. Oni nemaju pojma da rizikuju – nemaju mogućnost rješavanja sporova, nema zaštitnih mehanizama poput samoisključenja, nema provjere starosti i nema zaštite ako nešto krene po zlu. Da bismo to rešili, potrebne su konkretne, koordinisane kampanje usmerene direktno ka potrošačima.

Drugi tačno znaju šta rade kada koriste ilegalne sajtove, jer su tamo primorani zbog limita potrošnje ili ograničene legalne ponude. Moramo dopreti do obe grupe.

Belgijska kampanja „Uvijek igraj legalno“ (Always Play Legally) je model vrijedan pažnje. Vodi je Belgijska komisija za igre na sreću u partnerstvu sa licenciranim sektorom i pomaže potrošačima da prepoznaju leijgalne sajtove, dok licenciranim operaterima omogućava da istaknu prepoznatljiv logo povjerenja. Ovakve praktične saradnje između regulatora i industrije su korisne i treba ih podsticati širom Evrope.

Generička upozorenja o ilegalnom onlajn klađenju nisu dovoljna. Potrebno nam je više inicijativa za podizanje javne svijesti o rizicima ilegalnog kockanja, koje bi idealno bile razvijene i sprovedene u partnerstvu sa regulisanom industrijom.

Takve inicijative treba da pomognu potrošačima da identifikuju licencirane brendove na tržištu i da ih upozore na opasnosti korišćenja ilegalnih. Cilj treba da bude jednostavan: učiniti da se licencirani sajt lako pronađe, a da se rizici korišćenja ilegalnih ne mogu ignorisati.

Izvor: Info Biz – Telegraf

Priroda i društvo

U sklopu akcije “Zelena obnova Crne Gore” zasađeno preko 60 sadnica drveća

Danas je u okviru akcije “Zelena obnova Crne Gore“ organizovano sađenje na opožarenim područjima u Piperima.

Akciju su organizovali MERS i inicijativa Ozelenimo CG, uz podršku Glavnog grada Podgorica, DVD Crna Gora i Jugopetrola. Zasađeno je više od 60 sadnica autohtonih višegodišnjih stabala.

“Zelena obnova Crne Gore” će sistemski uređivati opožarene površine planirane za sadnju, i to na tradicionalan način, kao i metodom osjemenjivanja dronom. Cilj je da se u početnoj fazi revitalizuje više od 1.000.000 m² opožarenih područja u Piperima i Kučima.

Poseban segment odnosi se na obnovu voćnjaka i vinograda.

Državni sekretar Zoran Dabetić rekao je da je posebno zadovoljan što su ovakve akcije sve češće u Crnoj Gori.

“Već prošle sedmice pripremali smo teren za sadnju i okupili razne institucije, ustanove, nevladine organizacije i volontere, kako bismo danas u istom sastavu zasadili prva stabla. Posebno mi je drago što su u početnim aktivnostima akcije “Zelena obnova” prepoznata upravo opožarena područja”, kazao je Dabetić.

Prema njegovim riječima, ovakve akcije ne samo da treba da postanu praksa, već i pokazatelj koliko je prirodi potrebno da se oporavi.

“Bilo kakav nemar prema prirodi stvara velike posljedice, uništava njen biodiverzitet, a samim tim i sliku naše zemlje. Zato zahvaljujem inicijativi Ozelenimo Crnu Goru, Glavnom gradu, volonterima i medijima što smo svi na istom zadatku – da obnavljamo i čuvamo našu prirodu”, zaključio je Dabetić.

Zelena obnova je dio nacionalne kampanje „Čuvaj da te čuva“, koju Delegacija EU u Crnoj Gori sprovodi u saradnji sa Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera.

Priroda i društvo

Jeleni Pavlović neophodan novac kako bi nastavila liječenje u Turskoj

Nikšićanka Jelena Pavlović (32) boluje od malignog tumora grlića materice i neophodan joj je novac kako bi nastavila liječenje u Turskoj.

Svi koji žele da pomognu mogu uplatiti sredstva na žiro-račun koji glasi na njeno ime: 510281099279601323 kod CKB banke.

Jelena je uz podršku velikog broja ljudi, posredstvom platforme humanost.com, bila na operaciji, ali su neophodni dodatni tretmani kako bi napokon pobijedila opaku bolest.

Kako su troškovi liječenja u Turskoj veliki, neophodna joj je pomoć.