Ekonomija

Radovi na obnovi pruge Golubovci – Bar ni na vidiku

Uprkos ranijim najavama Željezničke infrastrukture (ŽICG) da će rekonstrukcija pruge Golubovci – Bar otpočeti tokom 2025. godine radovi u ovoj godini ipak neće početi jer ključni preduslovi nijesu ispunjeni – potpisivanje finansijskog sporazuma sa finansijerima projekta Evropskom investicionom bankom (EIB) i Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD), glavni projekat nije završen za koji je potrebna revizija, niti je raspisan tender za izvođača radova.

Kako navode iz ŽICG, očekuje se da će glavni projekat biti završen do kraja ove godine, dok bi tender za izvođača mogao biti raspisan krajem ove ili početkom naredne godine.

To znači da je početak konkretnih građevinskih radova pomjeren najranije za prvu polovinu 2026. godine, i to samo pod uslovom da se svi administrativni i tehnički koraci uspješno realizuju u međuvremenu. Imajući u vidu da je procijenjeno trajanje radova tri godine, rekonstrukcija ove željezničke dionice mogla bi potrajati najmanje do 2029. godine.

Crnoj Gori će za taj posao biti dostupno oko 224 miliona, od čega polovinu čine donacije Evropske komisije (EK), a ostatak krediti kod Evropske investicione banke i Evropske banke za obnovu i razvoj

Ovaj projekat je dio proširenja koridora glavne trans-evropske mreže između susjednih zemalja, kako bi se Luka Bar bolje povezala sa tim koridorima i Srbijom, jer pruga trenutno ne zadovoljava uslove kao što su instalacije, brzina od 100 kilometara na čas i prijem teretnih vozova dužih od 750 metara.

Rekonstrukcija će obuhvatiti blizu 40 kilometara otvorene pruge od Bara do Golubovaca, 17 kilometara staničnog kolosijeka, kao i šest kilometara ranžirnih kolosijeka. Projektom je predviđena i rekonstrukcija gornjeg stroja pruge, zamjena signalno-sigurnosnih uređaja, elektrovučnih postrojenja, elemenata kontaktne mreže, a planirana je i sanacija tunela “Sozina” i klizišta Ratac.

“S obzirom na to da je za realizaciju projekta u planiranoj dinamici neophodno potpisivanje finansijskog sporazuma između države Crne Gore, EIB-a i EBRD-a, zatim definisanje konačnog obima radova od strane nadležnih institucija, kao i dobijanje pozitivnog izvještaja o reviziji glavnog projekta, u ovom trenutku nije moguće precizno odrediti vremenski okvir početka radova. Na osnovu informacija dobijenih od projektanta, očekuje se da će glavni projekat biti završen do kraja tekuće godine, dok se raspisivanje tendera za izbor izvođača radova predviđa za kraj ove ili početak naredne godine. Ako tenderski postupak rezultira izborom izvođača i zaključenjem ugovora, radovi bi trebalo da otpočnu u prvoj polovini 2026. godine”, rekli su u ŽICG-u.

Iz ove državne firme su pojasnili da se naredni koraci odnose na nastavak izrade glavnog projekta shodno instrukcijama datim u Elaboratu o procjeni uticaja na životnu sredinu, definisanje obima radova i finalno usaglašavanje tehničkih rješenja sa revidentom i relevantnim institucijama (Ministarstvo saobraćaja, Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Uprava za saobraćaj).

“Paralelno sa navedenim aktivnostima konsultant će raditi na pripremi tenderske dokumentacije. Kako bi se nastavilo s planiranom dinamikom realizacije projekta, neophodno je potpisivanje finansijskog sporazuma između Crne Gore, EIB-a i EBRD-a. Nakon što projektna rješenja predviđena glavnim projektom budu konačno usvojena i pozitivno ocijenjena od strane revidenta, u saradnji sa EIB-om i EBRD-om, a nakon potpisivanja Ugovora o kreditnom aranžmanu između EIB-a, EBRD-a i države Crne Gore, usaglasiće se procedura za raspisivanje tendera, kojom će biti definisan broj planiranih tenderskih postupaka. Po ispunjenu svih preduslova, planirano je da ŽICG sprovede kompletan tenderski postupak – shodno procedurama o nabavkama definisanim od strane EIB-a i EBRD-a”, kazali su iz ŽICG.

Ranije Ministarstvo kapitalnih investicija je u septembru 2023. zatražilo od EK bespovratnih 112,6 miliona eura za rekonstrukciju ovog dijela pruge. Kako su tada kazali, taj zahtjev predstavlja nastavak aktivnosti za podsticanje koridorskog razvoja od Bara preko granice sa Srbijom, do Beograda i dalje mreže trans-evopskih koridora, kako bi se Crna Gora djelimično repozicionirala na saobraćajnom tržištu i postala atraktivnija za ove tokove.

Ova dionica željezničke pruge puštena je u rad krajem novembra 1959. godine i koristi se za putnički i teretni saobraćaj. Po tadašnjem projektu, maksimalna projektovana brzina bila 100 kilometara na čas, ali se zbog trenutnog stanja pruge ta brzina ne može postići pa je najveća trenutno od 70 do 80 kilometara na čas.

Rekonstrukcija će trajati tri godine

Iz ŽICGsu kazali da se očekuje da će radovi biti finansirani kroz kreditna sredstava EIB-a, EBRD-a kao i grant iz WBIF-a, pri čemu bi 50 odsto vrijednosti radova bilo pokriveno grantom, a preostalih 50 odsto iz kreditnih sredstava.

“Procijenjena vrijednost radova na rekonstrukciji predmetne dionice iznosi oko 200 miliona eura, a očekuje se da će izvođenje radova trajati tri godine. Metodologija izvođenja radova, plan upravljanja saobraćajem, eventualne obustave saobraćaja i organizacija prevoza putnika tokom izvođenja radova biće poznati nakon usvajanja konačnog obima radova u okviru glavnog projekta i tenderske dokumentacije. Javnost će o svemu navedenom biti pravovremeno informisana”, naveli su iz ŽICG.

Izvor: Vijesti

Sledeće

Bulatović: Besplatan prevoz na teritoriji opštine Zeta

Ne propustite

Srbija zainteresovana za koncesiju aerodroma u Zeti

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

Ekonomija

Građani Srbije i Albanije zbog poskupljenja dizel sipaju u Crnoj Gori

Rast cijena goriva u pojedinim zemljama regiona doveo je do toga da građani iz pograničnih područja sve češće prelaze granicu kako bi natočili gorivo u Crnoj Gori, gdje je dizel trenutno povoljniji.

Cijena dizela u Albaniji na pojedinim pumpama dostigla je oko 2,05 eura po litru (oko 198 leka), što je izazvalo nezadovoljstvo među građanima. Gorivo je tako ponovo među najskupljima u regionu, iako su prosječna primanja u toj zemlji znatno niža od evropskog prosjeka.

Zbog visokih cijena, dio građana iz pograničnih oblasti sve češće odlazi u susjedne države kako bi tamo natočio gorivo. Stanovnici iz okoline Skadra često prelaze u Crnu Goru, gdje je dizel osjetno jeftiniji, dok se vozači sa juga Albanije češće upućuju prema Sjevernoj Makedoniji i Grčkoj.

Slična situacija primijećena je i na granici sa Srbijom. Građani iz pojedinih pograničnih krajeva Srbije takođe prelaze u Crnu Goru kako bi natočili gorivo po nižim cijenama.

Građani upozoravaju da visoke cijene goriva posebno pogađaju vozače i male prevoznike, ali i utiču na druge troškove, jer poskupljuju prevoz i distribucija robe. Ekonomisti upozoravaju da bi dalji rast cijena goriva mogao dodatno povećati troškove života u regionu.

U poređenju sa drugim državama Zapadnog Balkana, Crna Gora ima više cijene goriva nego Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija, ali su cijene i dalje niže nego u Albaniji, zbog čega je sve više vozača iz susjednih zemalja odlučuje da rezervoare napuni upravo na crnogorskim pumpama.

Ekonomija

U crvenom mulju “skrivene” milijarde eura

Država mora znati šta ima u bazenu crvenog mulja koji je u ovom trenutku i resurs i ekološki problem, poručio je u razgovoru za “Dan” Mileta Marko Ivanović, redovni profesor u penziji za oblast Fizička hemija na Metalurško-tehnološkom fakultetu u Podgorici.

On naglašava da je neophodno uraditi kvalitetnu, sveobuhvatnu analizu sadržaja bazena crvenog mulja Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP), iz kojeg se, kako cijeni, mogu izdvojiti aluminijum, željezo, galijum, titan i drugi elementi, a čija vrijednost bi se mogla mjeriti i sa nekoliko milijardi eura.

Dugogodišnji profesor Metalurško-tehnološkog fakulteta, koji je deceniju radnog vijeka proveo i u KAP-u, objašnjava da rješavanje problema crvenog mulja mora obuhvatiti četiri koraka – preduzimanje pravnih radnji, izradu sveobuhvatne analize sadržaja bazena, neutralizaciju natrijum-hidroksida (žive sode) i, na kraju, sanaciju bazena.

“Dostupni podaci pokazuju da je u bazenu deponovano između 7,5 i 8,5 miliona tona otpadnog materijala koji se zove crveni mulj. Od 600 tona boksita dobija se 300 tona glinice, a od 300 tona glinice dobija se 150 tona aluminijuma. Ta razlika između 150 i 600 tona odlaže se na odlagalište, odnosno u bazen crvenog mulja. Najveći problem što se tiče ekologije jeste natrijum-hidroksid, ili živa soda. Socijalistička vlast, a ni ova prethodna, nije vodila mnogo računa o ekološkom aspektu, pa je veoma teško ovo pitanje riješiti u nekom kratkom vremenskom periodu”, ocijenio je Ivanović.

On smatra da se prvo moraju riješiti pravna pitanja, odnosno da država preuzme bazen crvenog mulja u svoje vlasništvo. Drugi korak, kako objašnjava, podrazumijeva analizu, kako površine, tako i svih ostalih dijelova sadržaja bazena, kako bi se utvrdilo šta u njemu ima, te da se odredi tačna količina natrijum-hidroksida. On pojašnjava da se natrijum-hidroksid nalazi u cijeloj zapremini bazena, a da je većina u tečnoj fazi.

“Podaci govore da u dva bazena ima negdje oko 42 do 45 hektara površine. Ne zna se tačna količina natrijum-hidroksida, zbog čega mora da se uradi analiza kako bi se ispitalo koliko ga ima. On je izuzetno agresivna supstanca. Prvi korak u sanaciji bazena mora biti eliminacija natrijum-hidroksida”, naglašava Ivanović.

Iz tog materijala, kako dodaje, izvučen je samo jedan korisni elemenat – alunimijum, a ni on u cjelosti.

“Analize iz radova koje sam čitao govore da aluminijum-oksida ima između 15 i 25 odsto. To je negdje 10 odsto alunimijuma. Ako ima 10 odsto aluminijuma u osam miliona tona crvenog mulja, to znači da aluminijuma ima 800.000 tona. Kada se ta količina pomnoži sa 2,5 eura, koliko košta kilogram aluminijuma na tržištu, vi imate resurs u aluminijumu od oko dvije milijarde. Imate i željeznih oksida, i tu variraju analize, jer nije urađena kvalitetna analiza. Taj sastav željeznih oksida kreće se oko 40–45 odsto. Kad izvučete željezo, i tu dobijate milijardu. S druge strane, imate galijum, koji je izuzetno skup materijal, koji se koristi za poluprovodnike. Titan-dioksid je prisutan negdje između četiri i pet odsto, a on se koristi za materijale za fasade, kao bjelilo. Ko zna šta sve tamo ima”, ističe Ivanović.

On ukazuje da u crvenom mulju potencijalno može biti i rijetkih elemenata, zbog kojih se sada u svijetu vode ratovi, apostrofirajući situaciju u vezi sa Grenlandom, Ukrajinom i na Bliskom istoku. Po njegovim riječima, do sada je rađena samo analiza s vrha, gdje je nađen natrijum-hidroksid.

“Ali nije isti sastav na vrhu, tečnoj fazi, u čvrstoj fazi i na dnu bazena. KAP je nekad, godinu-dvije, koristio i gvinejski boksit. Treba da se uradi dobra, kvalitetna analiza, ne samo sa površine, nego i sredine, dubine – to je cijela nauka. Procenat natrijum-hidroksida u drugim bazenima kreće se između jedan i 10 odsto. Neka ga ima tri odsto u bazenu crvenog mulja – to je 240.000 tona natrijum-hidroksida. Država treba da zna šta ima unutra”, naglašava Ivanović.

On smatra da je najbezbolnije rješenje da se natrijum-hidroksid neutrališe ugljen-dioksidom, pri čemu se u prvom koraku dobija soda-bikarbona, a u konačnom natrijum-karbonat. Napominje da taj proces nije previše isplativ jer je ugljen-dioksid skup, ali ta tehnologija ne utiče na životnu sredinu, već je opravlja.

“Kada se izvrši neutralizacija natrijum-hidroksida, tečnost, odnosno rastvor u kojem je bio natrijum-hidroksid, ta voda koja nastaje kao proizvod reakcije ili ona koja je već u sistemu propušta se kroz filtere, a danas imamo moćne filtere koji propuštaju samo molekule vode. Ta i takva voda može da ide u Moraču”, objašnjava Ivanović.

Nakon neutralizacije žive sode slijedi sanacija bazena.

“Postoje procedure za sanaciju. Mislim da se stavlja nepropusni sloj nekih polimernih jedinjena ili guma, preko toga ide glina, zemlja i onda se na površinu mogu postaviti solarni paneli, a na hektar solarnih panela može se dobiti oko pola megavata struje”, ističe profesor.

Prilikom izrade analize sadržaja sastava bazena, kako naglašava profesor Ivanović, neophodno je da se uradi i analiza radioaktivnosti.

Izvor: Dan

Ekonomija

Dizel raste za 16 centi zbog krize na Bliskom istoku

Cijene eurodizela od utorka će biti veće za 15–16 centi, dok će benzin poskupjeti pet do šest centi, potvrdilo je više izvora iz naftne industrije, pozivajući se na podatke sa međunarodnih berzi naftnih derivata i odnosa kursa dolara i eura.

Eurodizel je sada 1,34 eura, što znači da će njegova cijena biti 1,50 eura, dok bi eurosuper 98 mogao da poraste na 1,48 eura, a eurosuper na oko 1,46 eura.

Maloprodajne cijene goriva će porasti zbog napada Izraela i SAD na Iran i reakcije Irana u vidu napada na zemlje Persijskog zaliva i blokade Ormuskog moreuza.

U Crnoj Gori se maloprodajne cijene goriva formiraju na svakih 14 dana, što je dovelo do toga da je gorivo u Crnoj Gori trenutno za oko 50 centi jeftinije nego u Albaniji. Dizel u Albaniji trenutno košta oko 1,90 eura, jer se tamo cijene mijenjaju na dnevnom nivou.

Jedini način da ne dođe do povećanja cijene goriva od utorka jeste da Vlada smanji akcize na gorivo i da tako neutrališe rast njegove cijene. Iz Ministarstva finansija je saopšteno da prate situaciju, a hoće li predložiti smanjenje akciza i tako neutralisati rast goriva saznaćemo u ponedjeljak.

Prije početka rata, odnosno prošle subote, sirova nafta je koštala oko 71 dolar za barel, a u četvrtak je prešla 90 eura. Cijena nafte je konstantno rasla, dok je u srijedu došlo do blagog pada nakon najava država OPEK-a da će povećati proizvodnju i iz SAD da će garantovati deblokadu moreuza i povećati količine koje će iz svojih zaliha pustiti na tržište. Međutim, već u naredna dva dana došlo je do novog rasta cijena.

Na tržištu derivata došlo je do veće potražnje za dizel gorivom, što je značajno povećalo njegove cijene u odnosu na vrste benzina.

Ministarstvo energetike će u ponedjeljak izračunati i zvanično objaviti nove cijene goriva za narednih 15 dana.

Crna Gora još nema rezerve naftnih derivata, na čijem formiranju radi od prošle godine. Za tu svrhu je prikupljeno 12,5 miliona eura preko naknade od tri centa na maloprodajnu cijenu goriva.