Priroda i društvo

Nišavić: Premijer ne zna procedure obračuna i usvajanja cijena vode

Direktor podgoričkog Vodovoda Aleksandar Nišavić odgovorio premijeru Milojku Spajiću koji je juče kazao da Pokert Evropa sad neće podržati nove cjenovnike.

Nećemo dozvoliti povećanje cijena vode gdje god je PES uključen u vršenju vlasti, neće imati podršku nijedan Vodovod, ni podgorički, ni danilovgradski, ni bilo koji drugi poručio je Milojko Spajić, premijer, sa pres konferencije o programu Evropa sad 2. Premijer nije obajsnio kako će to sprovesti pošto se radi o zakonom regulisanoj djelatnosti, a poštovanje zakona nije stvar volje.

Premijer je kazao da su vodovodna preduzeća u problemu jer je 43. Vlada potpisala kolektivni ugovor bez ikakve strategije. Primjenom tog kolektivnog ugovora zarade u komunalnoj oblasti su porasle.

“I sada žele kroz cijene vode taj problem da prenesu na građane. E to neće moći”, saopštio je Spajić.

Spajić je naveo da vodovodna preduzeća koja su u problemu moraju sama naći rješenje za problem koji su, kako je rekao, sami napravili.

“Ukoliko nisu sposobni, kao direktori neka daju ostavku. Oni koji nisu sposobni da riješe problem Vodovoda, nego žele da prebace lopticu na građane, mogu da zaborave na takav princip. Neće se desiti povećanje cijene vode “, naveo je Spajić.

Cijenu vode u Crnoj Gori na osnovu Zakona o komunalnim djelatnostima iz 2018.godine reguliše Regulatorna agencija za energetiku. To čine od 2020.godine na osnovu usvojene metodologije. Ranije, dakle prije ovog zakona, to su činile lokalne samouprave. Prema proceduri Vodovod pošalje zahtjev RAE, oni odobre, vrate i ta se dokumentacija dostavlja gradonačelniku, a iz te institucije Skupštini Glavnog grada kao osnivaču Vodovoda.

Aleksandar Nišavić, direktora Vodovoda, kaže za „Dan“ da kada dajemo izjave na ovako osjetljive teme, neophodno je da svi u sistemu imamo prije svega jedan nivo poštovanja prema usvojenim zakonima, procedurama i ništa manje značajno- prema pojedincima koji su se u veoma teškom trenutku odrekli komfora i preuzeli da upravljaju državnim i lokalnim preduzećima, a koja su u velikom broju slučajeva dovedena do stečaja.

“Takođe, sa najviših državnih funkcija bi trebalo koristiti svaku moguću priliku da se javnost i građani informišu ispravno i govori činjenicama, jer sve ostalo nas samo odvlači od suštine i dugoročnog rješavanja problema”, rekao je Nišavić.

Poštujući veliki broj obaveza premijera i resora za koje je nadležan, prihvatljivo mi je i opravdano da on do detalja nije upoznat o proceduri obračuna i usvajanja cijena u društvima koja potpadaju pod regulisanim komunalnim djelatnostima.

On je podsjetio na sve ono na šta ukazuje od kada je imenovan za direktora Vodovoda.

“Cijene za regulisane komunalne djelatnosti o kojima je premijer danas govorio se od 2020. godine uređuju metodologijom koju sprovodi RAE, osnovana 22. januara 2004. godine od strane Vlade. Dakle, onaj ko je mogao da utiče na predviđeni rast cijena u prethodnom periodu je upravo premijer sa nadležnim ministarstvima i agencijama, koji je na mnoge apele Udruženja vodovoda Crne Gore mogao da reaguje, na način što bi se po hitnom postupku radile izmjene Zakona o komunalnim djelatnostima i prilagođavanje prepisane metodologije stvarnom stanju vodovodnog sistema u Crnoj Gori. Sve ostalo je bježanje od stvarnosti i zaista prebacivanje loptice u tuđe dvorište”, naveo je Nišavić.

Direktor Vodovoda poručuje da premijer ne može rješenje problema tražiti u ostavkama pojedinaca.

“Ako na činjenicu da vam drugi uređuje cijenu usluge koja vam je osnovni prihod, a to je Vlada, dodate činjenicu da vam drugi svojim odlukama drastično uvećava troškove poslovanja, a to su Vlada i osnivač, i vi se pored svega toga prihvatite da upravljate društvom sa ograničenom odgovornošću, koje je pored činjenica zatečeno sa izraženo zapuštenom opremom, milionskim dugovima i velikim brojem spornih potraživanja, zaista je poslednje što je potrebno da premijer za sve dugogodišnje, goruće, hronične, zajedničke probleme upire prstom u pojedince i traži rješenje u ostavkama. Iako nikom od nas to ne bi bio problem da uradi iste sekunde, mislim da bi premijer trebalo malo više da cijeni ljude koji su se prihvatili ovih nezahvalnih uloga i da nam svima da vjetar u leđa aktivnijim uključivanjem resora nadležnih za ovu oblast, te da se država konačno okrene vodnom sektoru i zajedničkim snagama, voljom i radom uspijemo spasiti ovu, slobodno mogu reći najvažniju granu komunalnih djelatnosti i usluga koju pružamo građanima Crne Gore”, naveo je direktor Vodovoda.

Predsjednik upravnog odbora Udruženja vodovoda Crne Gore Milan Bulatović smatra da su Zakon o komunalnim djelatnostima i metodologija o utvrđivanju cijena „uništili vodovodni sistem“.

“U sklopu zakona je metodologija za obračun cijena koja je data RAE koja se bavi tim pitanjem. Mi smo tvrdili da zakon nije primjenjiv. Poslije kovid krize i strahovite inflacije hlor je poskupio za preko 300 posto, vodomjeri su poskupili za preko 150 posto, kao i vodovodni materijal i sve ono što tvori našu cijenu. Prije ovog zakona, dvije trećine vodovodnih preduzeća je poslovalo pozitivno, a na kraju ove godine vjervatno nijedno društvo neće iskazati pozitivni poslovni bilans”, naveo je Bulatović.

Izvor: Dan

Sledeće

Zbog tragedije u Novom Sadu, sjutra Dan žalosti u Crnoj Gori

Ne propustite

Rektor Božović i ambasador Rodić o jačanju akademskih veza Crne Gore i Srbije

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

Priroda i društvo

Evropa se suočava sa sve većim problemom ilegalnog onlajn klađenja: Maarten Haijer, generalni sekretar EGBA

Maarten Haijer je generalni sekretar EGBA, asocijacije koja predstavlja vodeće operatere onlajn igara na sreću licencirane u Evropskoj uniji. Prije nego što se pridružio timu EGBA, Maarten je obavljao funkciju savjetnika za unutrašnje tržište i zaštitu potrošača u Stalnom predstavništvu Holandije pri Evropskoj uniji.

Prethodno je radio u Ministarstvu ekonomije Holandije, gdje se specijalizovao za trgovinsku politiku na nivou Evropske unije i Svjetske trgovinske organizacije.

Šta danas podstiče rast crnog tržišta igara na sreću širom Evrope? Možete li navesti neke primjere?

Evropa se suočava sa sve većim problemom ilegalnog onlajn klađenja – a u mnogim slučajevima, politike i regulative ga, nenamjerno, čine još gorim.

Monopoli, ograničenja proizvoda, limiti potrošnje, zabrane oglašavanja – kakvo god bilo zvanično obrazloženje za svaku od ovih restrikcija, njihov zajednički efekat je često negativan: igrači se okreću ka ilegalnim platformama koje ne nude nikakvu zaštitu kakvu pružaju licencirani operateri.

Iako ilegalno kockanje postoji u svim sketorima, ovaj problem je najizraženiji i najbrže raste upravo u onlajn sektoru.

Ilegalni onlajn operateri ne podliježu nikakvim regulatornim ograničenjima i slobodno koriste društvene mreže i pretraživače za oglašavanje svojih brendova, angažujući sportske zvijezde, poznate ličnosti, influensere i „tipstere“.

Takođe, šire svoj uticaj kroz sportska sponzorstva, dok se licencirani operateri na istim tim tržištima suočavaju sa strogim ograničenjima o tome kako i gdje smiju da komuniciraju sa igračima.

Prema podacima H2 Gambling Capital, inostrani ilegalni operateri su u 2025. godini prisvojili 27% ukupnog evropskog bruto prihoda od igara na sreću (GGR) – približno 18 milijardi eura, što je značajan skok u odnosu na 10 milijardi eura iz 2020. godine. Projekcije ukazuju na to da će do 2030. godine ovaj iznos dostići 23 milijarde eura.

Slika na nivou pojedinačnih država jasno ilustruje problem. U Holandiji su strogi limiti potrošnje učinili legalnu ponudu nekonkurentnom, pa se ilegalno onlajn tržište sada procenjuje na 1,25 milijardi eura godišnje, što čini više od polovine ukupne potrošnje na igre na sreću u toj zemlji.

U Francuskoj zabrana onlajn kazina nije eliminisala potražnju – ona ju je jednostavno gurnula u ilegalne tokove, gde se ilegalno onlajn tržište procenjuje na čak 1,5 milijardi eura godišnje. U oba slučaja, preterano restriktivna regulativa postigla je efekat suprotan od namjeravanog.

Zašto postojeće regulative nisu potpuno efikasne u zaustavljanju ilegalnih operatera?

Ilegalni onlajn operateri djeluju potpuno nekažnjeno. Sjedišta su im van EU – na mjestima poput Kurasaa – van domašaja evropskih regulatora; ne plaćaju poreze, ne ispunjavaju zahtjeve za zaštitu potrošača i ne snose nikakve značajne posledice zbog targetiranja evropskih korisnika.

Oni mogu da ponude bolje kvote i veće bonuse upravo zato što nemaju nikakve odgovornosti niti troškove koje snose licencirani operateri.

Alati poput blokiranja IP adresa i platnih transakcija mogu pomoći, ali ilegalni operateri mogu ugasiti sajt ili aplikaciju i u roku od par dana ih ponovo pokrenuti pod gotovo identičnim imenom, dok odlučniji igrači koriste VPN kako bi zaobišli ograničenja.

Postojeći okviri su pravljeni da blokiraju pristup veb sajtovima, a ne da se bave operaterima koji su sada vidljivi i prisutni u sportu, na društvenim mrežama i pretraživačima.

Posledica ovih ograničenja je fragmentiran i nedosledan sistem sprovođenja zakona koji ilegalni operateri svesno iskorišćavaju. Rješenje tog problema zahtijeva koordinisaniji odgovor – razmjenu informacija među regulatorima, usklađivanje prioriteta i saradnju sa pružaocima platnih usluga i platformama kako bi se presekli tokovi prihoda koji održavaju te operatere.

Kako licencirani operateri i nadležni organi mogu efikasnije da sarađuju u borbi protiv crnog tržišta?

Licencirani operateri izbliza vide aktivnosti na ilegalnom onlajn tržištu – koje platforme targetiraju njihove igrače, koji se kanali plaćanja koriste i koje marketinške taktike pretvaraju posetioce u klijente.

Strukturiranija razmjena informacija između operatera, regulatora i finansijskih institucija mogla bi da pretvori te podatke u brže i preciznije akcije suzbijanja ilegalnih aktivnosti.

Sprovođenje zakona mora prevazići tradicionalne mehanizme blokiranja. Društvene mreže i pretraživači imaju sopstvena pravila o oglašavanju ilegalnih igara na sreću, ali je problem što ih retko sprovode.

Neophodan je veći i zajednički pritisak kako bi se osiguralo da to zaista čine.
Takođe, najbolja regulatorna praksa mora lakše da prelazi granice. Tamo gde postoje ubrzani procesi sprovođenja zakona i efikasni alati namenjeni igračima, druge jurisdikcije bi trebalo da ih usvoje umesto da kreću od nule.

Na kraju krajeva, najefikasnije oružje protiv ilegalnog kockanja nije nalog za blokadu, već licencirano tržište koje igrači zaista žele da koriste. Ako uspemo da zadržimo potrošača unutar regulisanog tržišta, svi dobijaju, uključujući i samu zaštitu potrošača.

Visoka stopa učešća na legalnom tržištu je najjasnije merilo uspjeha – a trenutno mnoga tržišta podbacuju.

Kako postići pravu ravnotežu između adekvatne regulative i očuvanja konkurentnosti legalnog tržišta?

Tenzija je stvarna: ako regulišete previše labavo, rizikujete štetu po igrače; ako regulišete previše strogo, terate igrače na ilegalno tržište gde nema nikakve zaštite. Nijedan od tih ishoda nije u javnom interesu.

Udio aktivnosti koji se odvija unutar licenciranog tržišta ključni je pokazatelj da li je ta ravnoteža uspostavljena. Poreske stope moraju omogućiti licenciranim operaterima da ponude konkurentne proizvode. Okviri oglašavanja moraju omogućiti operaterima da dopru do potrošača. Treba izbegavati kontraproduktivna ograničenja proizvoda. Svaka od ovih stavki ukazuje na isti osnovni princip – regulativa mora biti zasnovana na realnosti ponašanja igrača.

Čak i mjere sa najboljim namjerama mogu imati nenjamerne posledice – na primjer, limiti potrošnje na papiru mogu izgledati kao način za smanjenje štete, ali ako oni jednostavno nateraju igrače da potraže ilegalne platforme gdje nema nikakvih limita ni zaštite, onda je neto efekat na zaštitu potrošača suprotan od onoga što se željelo. Politika i regulativa gube smisao ako ne uzmu u obzir kako se igrači zapravo ponašaju.

U Rumuniji lokalne vlasti sada mogu da odlučuju o izdavanju dozvola za uplatna mjesta. Kakav uticaj ova mjera može imati na legalno i na crno tržište?

Prenošenje odluka o licenciranju na lokalne vlasti nosi rizik stvaranja fragmentiranog i nepredvidivog okruženja za licencirane operatere – i veoma predvidivu priliku za kriminalne mreže. Kada licencirana uplatna mjesta nestanu, kockanje ne nestaje. Ljudi pronalaze alternative, a te lokalne alternative najvjerovatnije neće biti regulisane.

Rumunija treba samo da pogleda iskustva drugih evropskih tržišta da bi razumjela kuda to vodi. Francuska je zabranila onlajn kazino još 2010. godine, ali uprkos tome oko 3 miliona Francuza igra onlajn kazino, a ilegalno onlajn tržište u toj zemlji procenjuje se na čak 1,5 milijardi eura godišnje. Zabrana nije eliminisala potražnju – ona ju je samo usmjerila ka ilegalnim mrežama koje potrošačima ne nude apsolutno nikakvu zaštitu.

Lokalne vlasti u Rumuniji možda vjeruju da djeluju u javnom interesu, ali bilo koja vrsta zabrane koristiće kriminalnim mrežama, a ne potrošačima.

Šta se još može uraditi na polju edukacije potrošača o rizicima nelicenciranih platformi?

Neki igrači završe na ilegalnim platformama, a da toga nisu ni svjesni – prevareni sajtovima koji izgledaju profesionalno i koji ponekad lažno tvrde da posjeduju evropsku licencu. Oni nemaju pojma da rizikuju – nemaju mogućnost rješavanja sporova, nema zaštitnih mehanizama poput samoisključenja, nema provjere starosti i nema zaštite ako nešto krene po zlu. Da bismo to rešili, potrebne su konkretne, koordinisane kampanje usmerene direktno ka potrošačima.

Drugi tačno znaju šta rade kada koriste ilegalne sajtove, jer su tamo primorani zbog limita potrošnje ili ograničene legalne ponude. Moramo dopreti do obe grupe.

Belgijska kampanja „Uvijek igraj legalno“ (Always Play Legally) je model vrijedan pažnje. Vodi je Belgijska komisija za igre na sreću u partnerstvu sa licenciranim sektorom i pomaže potrošačima da prepoznaju leijgalne sajtove, dok licenciranim operaterima omogućava da istaknu prepoznatljiv logo povjerenja. Ovakve praktične saradnje između regulatora i industrije su korisne i treba ih podsticati širom Evrope.

Generička upozorenja o ilegalnom onlajn klađenju nisu dovoljna. Potrebno nam je više inicijativa za podizanje javne svijesti o rizicima ilegalnog kockanja, koje bi idealno bile razvijene i sprovedene u partnerstvu sa regulisanom industrijom.

Takve inicijative treba da pomognu potrošačima da identifikuju licencirane brendove na tržištu i da ih upozore na opasnosti korišćenja ilegalnih. Cilj treba da bude jednostavan: učiniti da se licencirani sajt lako pronađe, a da se rizici korišćenja ilegalnih ne mogu ignorisati.

Izvor: Info Biz – Telegraf

Priroda i društvo

U sklopu akcije “Zelena obnova Crne Gore” zasađeno preko 60 sadnica drveća

Danas je u okviru akcije “Zelena obnova Crne Gore“ organizovano sađenje na opožarenim područjima u Piperima.

Akciju su organizovali MERS i inicijativa Ozelenimo CG, uz podršku Glavnog grada Podgorica, DVD Crna Gora i Jugopetrola. Zasađeno je više od 60 sadnica autohtonih višegodišnjih stabala.

“Zelena obnova Crne Gore” će sistemski uređivati opožarene površine planirane za sadnju, i to na tradicionalan način, kao i metodom osjemenjivanja dronom. Cilj je da se u početnoj fazi revitalizuje više od 1.000.000 m² opožarenih područja u Piperima i Kučima.

Poseban segment odnosi se na obnovu voćnjaka i vinograda.

Državni sekretar Zoran Dabetić rekao je da je posebno zadovoljan što su ovakve akcije sve češće u Crnoj Gori.

“Već prošle sedmice pripremali smo teren za sadnju i okupili razne institucije, ustanove, nevladine organizacije i volontere, kako bismo danas u istom sastavu zasadili prva stabla. Posebno mi je drago što su u početnim aktivnostima akcije “Zelena obnova” prepoznata upravo opožarena područja”, kazao je Dabetić.

Prema njegovim riječima, ovakve akcije ne samo da treba da postanu praksa, već i pokazatelj koliko je prirodi potrebno da se oporavi.

“Bilo kakav nemar prema prirodi stvara velike posljedice, uništava njen biodiverzitet, a samim tim i sliku naše zemlje. Zato zahvaljujem inicijativi Ozelenimo Crnu Goru, Glavnom gradu, volonterima i medijima što smo svi na istom zadatku – da obnavljamo i čuvamo našu prirodu”, zaključio je Dabetić.

Zelena obnova je dio nacionalne kampanje „Čuvaj da te čuva“, koju Delegacija EU u Crnoj Gori sprovodi u saradnji sa Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera.

Priroda i društvo

Jeleni Pavlović neophodan novac kako bi nastavila liječenje u Turskoj

Nikšićanka Jelena Pavlović (32) boluje od malignog tumora grlića materice i neophodan joj je novac kako bi nastavila liječenje u Turskoj.

Svi koji žele da pomognu mogu uplatiti sredstva na žiro-račun koji glasi na njeno ime: 510281099279601323 kod CKB banke.

Jelena je uz podršku velikog broja ljudi, posredstvom platforme humanost.com, bila na operaciji, ali su neophodni dodatni tretmani kako bi napokon pobijedila opaku bolest.

Kako su troškovi liječenja u Turskoj veliki, neophodna joj je pomoć.