Priroda i društvo

Mitropolit Joanikije: Što smo bliži Kosovu – bliži smo Bogu

Vaskršnju poruku mitropolita Joanikija prenosimo u cjelosti.

„Priđite primite svjetlost od nezalazne svjetlosti (Pashalno jutrenje). Ovim riječima Crkva poziva sve vjerne na saborno i svenarodno proslavljanje svijetlog i sveradosnog praznika Hristovog Vaskrsenja iz mrtvih i njegove pobjede nad smrću. Gospod je svojim Krstom razorio državu grijeha, đavola i smrti, a svojim vaskrsenjem iz mrtvih obasjao gornje i donje svjetove. Iz njegovog živonosnog groba, zasija svjetlost i radost novog života. Smrt je pobijeđena Vaskrsenjem Bogočovjeka Isusa, svjetlošću njegovog Božanstva uništena je tama ada. Dobrovoljnom smrću svojom Spasitelj je razorio vratnice ada da otuda svojim vaskrsenjem oslobodi one koje je pakao držao u svojoj vlasti. Uklonjena je žaoka smrti iz ljudske prirode primljena prvorodnim grijehom. Iz njenog ožiljka Vaskrsenjem Hristovim nabuja nepresušni izvor vode koja teče u život vječni (Jn 4, 14). Ispuni se Isaijino proroštvo koje ukazuje na Mesiju i njegovo djelo spasenja: ranom njegovom mi se iscijelismo (Is 53:4-5; 1Pt 2:24).

Hristova Bogočovječanska ličnost poistovjećuje se sa njegovim Vaskrsenjem. Cjelokupno Hristovo djelo spasenja vrhuni u ovom događaju. On sam reče: Ja sam vaskrsenje i život (Jn 11, 25). Vaskrsenje je Pasha – prelazak iz smrti u život. Starozavjetna pasha temelji se na događaju iz sveštene istorije koji je bio privremeno izbavljenje od smrti, a novozavjetna na Hristovoj pobjedi nad smrću i razaranjem njene sile. Vaskrsenje je nova stvarnost, a ne samo jedan od velikih događaja iz daleke prošlosti koga se sa pijetetom sjećamo. Vrijeme ga ne može obuhvatiti jer vaskrsenje svojim spasonosnim dejstvom prožima dane i godine, vrijeme i vječnost, a ponajviše duše vjernih sve ispunjujući božanskom svjetlošću i vječnim smislom. Naše vaskršnje slavlje ovdje i sada je živo učešće u sveštenoj i novoj Pashi Gospodnjoj. U prethodnim danima posta i pokajanja ispisivali smo stradanja Hristova na svojim srcima, a danas smo se sabrali na ovu pashalnu radost kao saučesnici njegovog Vaskrsenja. Mi koji smo svojim duhovnim očima vidjeli poniženje i smrt Gospodnju na Krstu sada u svjelosti Vaskrsenja cjelivamo Krsno Znamenje kao znak pobjede i vječne Hristove slave. Spasitelj je ustao iz groba kao prvjenac iz mrtvih (Otk. 1, 5) za kojim sljeduju svi oni koji u njega vjeruju. Iako smrt i dalje postoji ona je pobijeđena i obesnažena. Prestala je biti prokletstvo, izgubila je silu i postala privremena, kao san i kapija prelaska u život vječni i netruležni.

Učestvujući svim srcem zajedno i saborno u ovom pashalnom slavlju, najprije u hramu sjedinjujući se sa vaskrslim Gospodom kroz svete tajne njegove, sjedinjujemo se i jedni sa drugima u bratskom miru i ljubavi Božijoj. Od toga, draga braćo i sestre, nema ničeg prečeg ni važnijeg. Bratsko izmirenje, međusobno razumijevanje i ljubav čine nas prijemčivim, za Božiju blagodat koja se uvijek izliva na sabor vjernih u Crkvi, a preko nje i na cio svijet. Gospod nam je otkrio da se smisao života postiže služenjem i ljubavlju koja se žrtvuje za spasenje bližnjih: Sin Čovječiji nije došao da mu služe nego da služi i dade život svoj u otkup za mnoge (Mt 20, 28). Iz našeg vjekovnog hrišćanskog iskustva znamo da je u svemu što je vrijedno pomena i pohvale utkana žrtva i ljubav. Naši veliki preci su izgrađivali i živjeli hrišćansku etiku vjekovima njegujući vrijednosti čojstva i junaštva. Oni su svjedočili da je za opstanak porodice naroda i države pored materijalnog bogatstva važno i duhovno, stim što je ovo drugo važnije i trajnije. To veliko nasljeđe djeluje na nas kao unutrašnji pokretač da u ovom vremenu stvaralači i istrajno umnožavamo dobro u ovom svijetu svjedočeći svoju vjeru ne samo riječima nego i bogougodnim djelima.

U ove svijetle dane radujemo se što se sa više strana iz naše otadžbine čuju pozivi na svenarodno pomirenje i nadamo se da će nove generacije, uz Božiju pomoć, uspjeti da prevaziđu stare, najčešće vještački izazvane, podjele i razdore u našem narodu. Važan korak u tom pravcu već je učinjen donošenjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti i potpisivanjem Temeljnog ugovora između Srpske Pravoslavne Crkve i Crne Gore. Sveopšta sloboda vjere i ravnopravnost svih crkava i vjerskih zajednica su važni preduslovi za unutrašnju stabilnost i harmoniju svake države, naročito Crne Gore koja baštini bogato nasljeđe različitih vjera i kultura. Ukoliko se najistaknutiji i najodgovorniji ljudi u našoj otadžbini stvarno budu zauzeli, a nadamo se da hoće, za prevazilaženje rečenih podjela i bratsko pomirenje uvjereni smo da će ih ogromna većina naroda Crne Gore i sve vjerske zajednice koje u njoj djeluju iskreno podržati.

Pozivamo sve vjerne da na ovaj veliki praznik prinesu Bogu svoje tople molitve za prekid rata i prolivanja bratske krvi u Ukrajini. Sa velikom zabrinutošću gledamo kako ukrajinske vlasti, za interes jedne raskolničke i nekanonske grupe sumnjivog vjerskog identiteta otimaju drevne i znamenite svetinje Ukrajinske Pravoslavne Crkve na čijem je čelu Njegovo Blaženstvo Mitropolit kijevski i sve Ukrajine gospodin Onufrije. To nije samo kršenje vjerskih prava i sloboda, nego, nažalost, državni teror i pokušaj zatiranja izvornog pravoslavlja u Ukrajini. Gledajući kako ova raspeta Crkva počevši od njenog poglavara, arhijerejâ, sveštenstva, monaštva i vjernog naroda smireno i hrabro trpi uvrede, klevete, pljačke i otimanje hramova, istrajavajući na golgotskom putu Hristovom uvjereni smo da će Gospod na nju izliti svoju milost i da će ona poslije ljutih stradanja i gonjenja izaći pred licem cijelog svijeta ojačana hiljadama novih ispovjednika i mučenika.

Stradanja koja danas trpi Ukrajinska Pravoslavna Crkva pretrpjela je i naša sveta Crkva mnogo puta u svojoj istoriji. Ista takva stradanja, ako ne i gora, pretrpjeli su pravoslavni Srbi na Kosovu i Metohiji, od strane albanskih terorista od 1999. do 2004. godine. Nesumnjivo da je to vrijeme rodilo mnoge srpske kosovsko – metohijske mučenike postradale za ime Božije i vjeru pravoslavnu koji će u budućnosti, kad Bogu bude ugodno, zablistati svetošću svoje žrtve na nebu naše Crkve. Stradanje našeg naroda na svetoj zavjetnoj srpskoj zemlji produžilo se do dana današnjeg i ko zna kad će prestati. Vidimo, međutim da se istovremeno cio srpski narod sve više vezuje za svoju raspetu braću i svetinje. Svjedoci smo da naša blagočestiva duhovna čeda iz Crne Gore naročito mladi redovno odlaze na svete službe i poklonjenje svetima u Pećku Patrijaršiju, Visoke Dečane, Gračanicu, Devič i ostale nemanjićke kosovsko – metohijske svetinje. Svi vjerni znaju da je Kosovo naš sveti i nepokolebljivi presto. Što smo bliži njemu bliži smo Bogu. Ako ga svagda imamo u svome srcu, ako ga se ne odrečemo, bez obzira na prijetnje i pritiske imaćemo dostojno mjesto pod kapom nebeskom, rame uz rame sa ostalim istorijskim i prosvećenim narodima.

Objedinjeni i ojačani našim zajedništvom u Hristu Vaskrslome dužni smo njegovati sabornost i boriti se za što bolji kvalitet života. Da bismo to postigli treba sa najvišeg nivoa obratiti punu pažnju na obrazovanje i vaspitanje djece i omladine. Svetoj Pravoslavnoj vjeri je svojstveno da se pored njegovanja duhovnosti bavi prosvjetom i kulturom. Kao što smo to radili u prošlosti nastavićemo i ubuduće. Ponosno ističemo da ćemo ove godine proslaviti veliki jubilej cetinjske Bogoslovije, 160. godišnjicu od njenog osnivanja. Njen značaj je toliki da se istorija crnogorskog školstva srednjeg i visokog nivoa ne može bez nje zamisliti. Božijim promislom, baš na ovu jubilarnu godišnjicu, ove 2023. godine počeće sa radom akreditovana Pravoslavna gimnazija Svetog Save u Podgorici. Uvjereni smo da će naša gimnazija svojim radom pokazati kako se najkvalitetnije svjetsko i vjersko obrazovanje međusobno ne isključuju nego dopunjuju, da molitva ne ograničava nego pospješuje učenje i razmišljanje.

Prosvijetljeni pashalnom radošću pozvani smo da oplemenjujemo društvo, širimo optimizam i ljubav, da budemo svjetlost svijetu (Mt 5, 14). Osnažimo se bratskim jedinstvom u ljubavi Hristovoj, čuvajmo duhovno nasljeđe Svetog Save i NJegoša, Svetog Vasilija ostroškog i Svetog Petra cetinjskog. Pomolimo se svi zajedno u slobodi slave djece Božije da Gospod izlije svoj mir i blagodat na djecu i omladinu, na stare i mlade, na cijelu svoju Crkvu i na sve one kojima je milost i pomoć Božija potrebna. Dijeleći sa vama draga braćo i sestre, sveopštu pashalnu radost srdačno vam čestitamo svijetli praznik Vaskrsenja Hristovog sa vječno radosnim pozdravom:

Hristos vaskrse!

Vaistinu vaskrse“.

Sledeće

Knežević čestitao Vaskrs vjernicima Srpske pravoslavne crkve

Ne propustite

Danas je Veliki petak

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

Priroda i društvo

Lakušić: Da nije bilo pobjede nad šljunkarskom mafijom – primorje bi ostalo bez vode

“Trend istorijskih rekorda ove godine u isporuci vode nastavljen je i u septembru: Regionalni vodovod isporučuje 103% više od ugovorenih količina i čak 62% više nego 2023. godine. U septembru mjesecu naši sistemi isporučivali su 826 litara u sekundi, dok je ugovoreno svega 425 litara u sekundi. Tokom ljeta, u jeku turističke sezone, dostizali smo istorijskih 1036 litara u sekundi, čak 173% više od ugovorom predviđenog”, kazao je predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje Zoran Lakušić.

On ističe da ovi impresivni rezultati nijesu slučajnost.

„Oni su plod odlučne akcije države, uz pomoć Regionalnog vodovoda, nevladinog sektora i slobodnih medija, kada smo 2023. godine zaustavili nelegalnu eksploataciju šljunka u koritu Morače. Bila je to borba protiv organizovanog kriminala i šljunkarske mafije, toliko opasna da su u njenom suzbijanju morale biti angažovane i vojska i policija“, naveo je Lakušić.

Dodaje da je ponosan i čvrsto odlučan da stane na prvu liniju odbrane javnog interesa.

„To nije bila samo borba za vodu, već borba za pravdu, zakon i životnu sredinu Crne Gore. Bio je to rizik po živote svih nas koji smo se usudili da se suprotstavimo, jer su protivnici bili među najmoćnijim kompanijama u državi, sa jakim vezama u institucijama sistema. U toj borbi bilo je prijetnji, ucjena, izdaja, pokušaja diskreditacije, praćenja i brutalnih napada, koji, nažalost, traju i danas, kroz tekstove jednog portala bliskog tim strukturama. Ali ova sezona je dokazala istinu koju smo od početka tvrdili, prestankom nezakonitog kopanja šljunka i primjenom naučnih metoda obnovljeno je izvorište Bolje Sestre“, istakao je Lakušić.

Navodi da je to potvrdio i ministar ekologije Damjan Ćulafić prilikom nedavne posjete koritu Morače: „Sprečavanje nelegalne eksploatacije šljunka iz korita Morače predstavljalo je i danas predstavlja jedan istorijski iskorak. Sve dalje aktivnosti doprinijeće očuvanju ovog izvorišta od strateške važnosti za Crnu Goru“.

Lakušić je govorio i o ostvarenim rezultatima Regionalnog vodovoda.

„Nekad smo, 2021. godine, na prelivnom pragu izvorišta Bolje sestre imali jedva 265 litara u sekundi. Danas govorimo o rekordima preko hiljadu litara u sekundi. To je istorijski preokret i potvrda da je država jača od mafije. Ovo što smo uradili u mom mandatu je zaista istorija. Da nije bilo ove borbe, u kojoj smo često ekološki aktivista Vuk i ja bili usamljeni, pitanje je da li bi Crnogorsko primorje ovog ljeta uopšte imalo vode. A posljedice toga bile bi nesagledive. Zato danas, kada isporučujemo istorijske količine vode, sa ponosom mogu reći, vrijedilo je svake prijetnje, svake neprospavane noći i svakog rizika. Vrijedilo je jer je crnogorsko primorje imalo dovoljno vode“, kazao je Lakušić.

Podsjeća da to nije bila samo administrativna odluka ili tehnički zadatak, to je bila prava drama na koritu Morače.

„Na jednoj strani, država, vojska, policija, Regionalni vodovod i svi oni koji su branili javni interes. Na drugoj, šljunkarska mafija, organizovani kriminal najopasnijeg tipa, kompanije sa ogromnim kapitalom, vezama i zaštitnicima decenijama u institucijama sistema. Kada je država konačno stala iza zakona, slike koje su tada obišle Crnu Goru izgledale su jezivo i zastrašujuće, vojni helihopteri na obali Morače, policijske patrole, tenzija i strah. Bio je to trenutak kada se jasno vidjelo da je riječ o opasnosti za čitavu državu, jer da bi se zaustavila šljunkarska mafija, morala je da reaguje najveća sila koju Crna Gora ima. Bio je to haos, bezvlašće na koritu, nelegalna eksploatacija, prekopane obale, devastirana priroda i izvorište Bolje Sestre na ivici opstanka. Ta slika je danas jeziva, ali je i opomena, da nije bilo odlučne akcije 2023. godine, ovog ljeta 2025. mi bismo pričali o katastrofi i nestašici vode, a ne o rekordnim isporukama“, upozorava Lakušić.

U tom vremenu, kao predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda, osjećao je teret i odgovornost.

„Nije bilo lako, prijetnje, ucjene, pokušaji da budem slomljen i ućutkan. Ali tada sam znao, kao i danas, da vrijedi rizikovati sve kada se brani javni interes. Ta borba 2023. bila je velika, dramatična i neponovljiva. Ona je prelomila istoriju. Zato danas, kada gledamo kako iz izvorišta Bolje sestre teče više od hiljadu litara u sekundi u toku ljetnjih mjeseci, moramo znati, ta voda je izborena, odbranjena i sačuvana u najtežoj bici protiv šljunkarske mafije u novijoj istoriji Crne Gore“, zaključio je Lakušić.

Priroda i društvo

Podgorica, Zeta pa i Botun trpe veću štetu bez kolektora

Na javnoj tribini „Tretman otpadnih voda u Crnoj Gori – izazovi i perspektive“, koju je danas organizovao Univerzitet Crne Gore u Rektoratu UCG, stručnjaci su jednoglasno poručili: bez funkcionalnih postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda nema očuvanja rijeka, jezera, mora, niti zdravlja građana. Poručeno je da Podgorica, Zeta pa i sami Botun trpe veću ekološku štetu jer nema postrojenja nego što bi donijela njegova izgradnja.

Prof. dr Milena Tadić sa Metalurško-tehnološkog fakulteta UCG, naglasila je da u borbi za očuvanje životne sredine, zagađivanje otpadnim vodama vrlo složen i kompleksan problem.

“Uporedo sa urbanizacijom razvojom industrije raste i stepen zagađenosti voda. Brojni su negativni uticaji koji mogu nastati kao rezultat ispuštanja otpadnih voda u prirodne vodene sisteme. Neke možemo primijetiti vizuelno, kao što je promjena boje, mutnoće, a najčešće nastaju promjene u pogledu hemijskih pokazatelja”, istakla je Tadić.

Sve nas to, kako je kazala, navodi na to da se otpadne vode moraju prečišćavati, a jedino rješenje je izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.

“U medijima čujemo da se poistovjećuju termini prostrojenje za prečišćavanje otpadnih voda i kolektor, međutim, to su potpuno odvojene stavri, jedino su im zajedničke otpadne vode”, napominje Tadić.

Sam kolektorski sistem je, naglašava ona, zapravo kanalizacioni sistem koji obuhvata sistem cijevi i kanala putem kojih se sakupljaju i odvode te otpadne vode do samog postrojenja.

Dok sama postrojenja otpadnih voda, objašnjava Tadić, predstavljaju zasebne sisteme koji se sastoje od objekata uređaja u sklopu kojih se ta otpadna voda prečišćava primjenom različitih postupaka.

“Izgradnja postrojenja možemo reći da su kompleksni sistemi i podrazumijevaju rizike i izazove. Međutim, to su najvažniji infrastrukturni projekti za Crnu Goru. Jedino tako možemo postići održivi razvoj gradova, zaštitu životne sredine, i javnog zrdavlja”, zaključila je ona.

Da problem tretmana otpadnih voda nije samo tehnički, već i društveno-politički, naglasio je prof. dr Rade Šarović sa Filozofskog fakulteta UCG.

„Ovdje su upletene razne komunikacijske dimenzije koje proizvode izražene protivurječnosti između racionalne, naučne logike i teškog političkog nasljeđa, duboko ukorenjenih predrasuda, dnevno-političke trgovine i populizma. Živimo u društvu sa slabom ekološkom pismenošću, gdje otpor prema ovakvim infrastrukturnim projektima proizlazi iz nepovjerenja u institucije, nedovoljne informisanosti i iracionalnog odbacivanja nauke.“

Šarović je naglasio značaj javnih tribina, edukativnih programa i panel-diskusija, poručivši da „znanje ne smije biti marginalizovano, niti ima luksuz da bude neutralno“. Podsjetio je i na riječi Pjera Burdijea, da je „znanje oružje u borbi za simboličku dominaciju u medijskom prostoru“.

U Crnoj Gori se, napominje on, opštine mogu podijeliti na devastirane lošim prostornim planiranjem, i one koje su pružile otpor.

“Danas imate situaciju da građani ne percipiraju prostor kao opšte dobro, koje mora da se dijeli, već kroz prizmu ličnih želja”, kazao je Šarović.

Šarović je istakao da će svi budući investicioni projekti na temu životne sredine i ekološke održivosti, nailaziti na skepsu građana.

“To je zato što se državi sistem u ranije tri decenije pokazao potpuno nesposobnim da upravlja takvim projektima. Ovdje imamo i koliziju između onoga što je nauka i struka s jedne strane i populizam s druge strane. Postavljanje lažne nade populistički pred građane, ne može da riješi problem. Ali u tom kontektu, posljedice koje će se osjećati decenijamana području Podgorice i Zete biće vrlo konkretne”, naglasio je Šarović.

Prof. dr Ivan Samardžić, sa Geografskog fakulteta Univerziteta u Beogradu upitao je da li mi imamo luksuza i prostora da koristimo vodu, da je zagađujemo, ali da ne činimo ništa da tu vodu prečistimo.

Istakao je da ove i prošle godine mnoga mjesta u Crnoj Gori, ali i u Srbiji, imaju problem sa pićem.

“Po meni je civilizacijski iskorak za mnoga mjesta na Balkana da imamo pogon za preradu otpadnih voda… Mnogi gradovi u Srbiji nijesu riješili taj problem, ali ima pozitivan primjer kao što je Kruševac. Preko 80 odsto teritorije je povezano na kolektore koji sprovode tu otpadnu vodu do centralnog postrojenja. Sada otpadna voda Kruševca ima potpuno jedan drugi smisao “, istakao je Samardžić.

Kazao je da su česta pitanja da li jedan takav pogon ima uticaja na životnu sredinu, te da smatra da ako se traži lokacija nikada se neće naći idealna.

Crna Gora, kako je istakao prof. drDanilo Mrdak sa Prirodno-matematičkog fakulteta UCG, još uvijek nema razvijen i u potpunosti uspostavljen sistem za prečišćavanje komunalnih otpadnih voda.

“Većina izgrađenih postrojenja ima ozbiljne probleme u funkcionisanju, dok glavni grad Podgorica nema ni osnovno postrojenje. Usled velikog broja stanovnika, gradske rijeke su pod velikim pritiskom, naročito ljeti kada je nivo rijeka najniži, pa je opasnost po životnu sredinu, ali i zdravlje ljudi, najveća. Ovakva postrojenja nijesu nikakav luksuz, već osnovna kulturološka potreba života u urbanim sredinama, kao i uslov da sačuvamo naše rijeke, vodene ekosisteme i zdravlje ljudi“, naglasio je prof. Mrdak.

Istakao je da kada se dobije novac od EU za izgradnju postrojenja, konsultanti moraju da dobiju prave informacije da bi mogli da rade na pravi način.

“Često se dešava da te podatke ne dobiju na pravi način. U tom dijelu, nastaju svi problemi. Imamo dosta problema u Crnoj Gori koji izaziva ljudski faktor. Ja sam molio da se obezbijede dodatna sredstva za ljude koji pobjeđuju na tenderima, upravo da bi izbjegli ovakve situacije”, poručio je Mrdak.

Mrdak je kazao da u potpunosti razumije stanovnike Botuna, ali da moraju da se razumiju i interesi Glavnog grada.

“Neće tako lako propasti novci koje je EU obezbijedila, nije to baš poklon, već više investicija. Postoji prostor za dodatno pregovaranje. Priča je istrgnuta iz oblasti struke, i prevedena na teren politike”, pojasnio je on.

Napominje da moramo da shvatimo da će uvijek biti neko ko će biti protiv.

“Postrojenja nijesu savršen sistem. Morate da ulažete veliku energiju da to opstane. Imate takvih problema u nekoliko gradova. Postrojenje je civilizacijski iskorak i to treba da uradimo zbog nas,. Ne zbog EU. To treba da bude naša ideja, a ne jer neko od nas to traži. To treba da bude težnja svakog građanina. Pravo na zdravu životnu sredinu je najsvetije pravo”, kazao je Mrdak.

Mrdak smatra da je postrojenje dobro rješenje.

“Otpadne vode su pune deterdženata, ljekova, ulja…To je jedna mješavina elemenata periodnog sistema i raznih organskih i neorganskih jedinjena. Istraživanja se rade u posljednje vrijeme i mislim da su postrojenja najbolje rješenje za Crnu Goru. Mi smo mala zemlja i to treba imati u vidu”, naglasio je on.

Problem Podgorice dodatno je pojasnio doc. dr Duško Vujačić sa Filozofskog fakulteta i Fakulteta za turizam i hotelijerstvo UCG. Trenutni kolektor ima kapacitet da preradi otpadne vode za 50.000 stanovnika, dok Podgorica danas broji više od 200.000.

„Sve otpadne vode iznad tog kapaciteta završavaju u rijeci Morači, zatim kroz Zetsku ravnicu u Skadarsko jezero i dalje u Jadransko more, što problem čini regionalnim. Ako se ne krene s izgradnjom novog postrojenja, Podgorica bi mogla da plati štetu od oko 100 miliona eura, što bi značilo finansijski kolaps, a još veći problem je prijeteća ekološka katastrofa za glavni grad i širu oblast“, upozorio je Vujačić.

Izvor: RTCG

Priroda i društvo

Lakušić: Regionalni vodovod primjer kako se znanjem i vizijom mogu nadvladati i najveći izazovi

Predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje Zoran Lakušić kazao je da je tokom ove ljetnje sezone Regionalni vodovod postigao istorijske uspjehe.

“U najtežoj hidrološkoj godini u posljednjih nekoliko decenija, kada je cijeli region bilježio nestašice i restrikcije, crnogorsko primorje je imalo stabilno i sigurno vodosnabdijevanje, bez ijednog ograničenja u isporuci”, saopštio je Lakušić.

Kaže da su dokaz za to su konkretni rezultati.

“U junu je isporučeno čak 177 odsto više od ugovorenih količina, što je 105 procenata više nego u istom periodu 2024. i 141 procenat više nego 2023. godine. Tokom avgusta isporučivano je u prosjeku 950 litara u sekundi, što je oko 60 odsto iznad ugovorom predviđenih obaveza, a rekord je zabilježen upravo ove sezone kada je isporučivano 1.036 litara u sekundi, dok je prošle godine isporučeno u isto vrijeme 784 litra u sekundi”, saopštio je Lakušić.

Ovi rezultati posebno dobijaju na značaju ako imamo u vidu da je, kako kaže, usljed višedecenijske nelegalne eksploatacije šljunka u koritu Morače od strane tzv. šljunkarske mafije, na izvorištu prije samo nekoliko godina na prelivnom pragu proticalo svega 265 litara u sekundi.

“Odlučnom akcijom države, koja je zaustavila nelegalnu eksploataciju šljunka, te izgradnjom dvije brane u drugoj zoni sanitarne zaštite izvorišta Bolje sestre, koje je realizovalo preduzeće Zaštita prostora Crne Gore, izdašnost izvorišta je znatno povećana i vraćena na nivo koji omogućava sigurno snabdijevanje cijelog crnogorskog primorja”, naveo je Lkaušić.

Međutim, dodaje da ovakav podvig ne bi bio moguć bez posebnog angažmana izvršnog direktora Krsta Radovića, u punoj saradnji sa Odborom direktora, Ministarstvom ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera i samom Vladom Crne Gore, kao i svih zaposlenih u Regionalnom vodovodu.

“Uložen je ogroman napor da se zaštiti javni interes i da građani i gosti dobiju dovoljne količine vode. Rezultat toga je da, na crnogorskom primorju nije bilo restrikcija, naprotiv, ostvarena je rekordna isporuka vode.
Na kraju ove teške hidrološke godine može se konstatovati da je Regionalni vodovod, odgovornim odnosom menadžmenta i Odbora direktora, ispunio ono što je od njega očekivao osnivač, Vlada Crne Gore”, istakao je on.

Kaže da rezultati ostvareni u 2025. godini predstavljaju ne samo rekordan domet već i istorijski uspjeh, potvrđujući da je ovo preduzeće stub stabilnosti u sistemu vodosnabdijevanja i razvojni oslonac turizma, kao ključne privredne grane Crne Gore.

“Regionalni vodovod je time postao primjer kako se znanjem, vizijom, hrabrošću i saradnjom mogu nadvladati i najveći izazovi, a ujedno i garant da će crnogorsko primorje i u godinama koje dolaze imati sigurno vodosnabdijevanje kao temelj održivog razvoja turizma i ukupne privrede”, zaključio je Lakušić.