Priroda i društvo
Mirjana Stojanović uzgaja 16 krava na farmi u Botunu
Rodila sam četvoro djece i nakon toga odlučila sam da se posvetim poljoprivredi. Dosta ljudi me pita: “Šta će ti to?” – Ali, ja uživam koliko god da je ponekad fizički teško – ispričala je Mirjana Stojanović.
Poljoprivrednica Mirjana Stojanović na svojoj farmi u Botunu uzgaja 16 krava. Ovom poslu je u potpunosti posvećena. Kaže, nije lako voditi računa o brojnom krdu, ali sama je sebi gazdarica, pa onda i nije teško. Poljoprivreda je njen izbor oduvijek, posvećena je radu na imanju, a onda je uz podršku supruga, svekrve i svoje djece odlučila da se posveti stočarstvu.
“Ranije je svekrva imala dvije, tri krave, ali kako više nije mogla da brine o njima razmišljala sam da li da taj posao preuzmem ili da se zaposlim u gradu. Međutim, shvatila sam da mi je svakako bolje da kada već imamo uslove, proširimo farmu i posvetim se stočarstvu. Tako sam i počela. Imala sam dvije, pa tri, pet, šest, a sada je u štali 16 krava”, ispričala je naša sagovornica.
Uskoro će se nekoliko krava oteliti, a svaku junicu ostavljaju pa se tako krdo povećava. Stojanović opisuje kako izgleda jedan njen dan.
“Zimi ustajem oko 6.30 časova, a ljeti prije pet sati, jer krave moraju da se namire što ranije. Izvodimo ih na livadu, a kada su visoke temperature to je što ranije. Zatim im nosim vodu i vodim ih u hlad, pa opet oko 16 sati im dajem sijeno. Muža je oko šest sati. Čistim štalu, jer volim da je sve sređeno. Sve to je bilo malo komplikovano na početku, ali nakon sedam, osam godina od kada sam preuzela da se bavim ovim poslom, sve je lakše. Sada imam svoju rutinu”, ispričala je Mirjana.
Ona ističe da voli životinje i da uživa dok vodi računa o njima. Nikada nije radila nijedan drugi posao.
“Rodila sam četvoro djece i nakon toga odlučila sam da se posvetim poljoprivredi. Dosta ljudi me pita: “Šta će ti to?” – Ali, ja uživam koliko god da je ponekad fizički teško”, ističe ona.
Mirjana smatra da danas, ipak nije neisplativo baviti se poljoprivredom. Istina, zarada nije tolika da bi se mogao sebi priuštiti neki luksuz, ali ne može se reći ni da su prihodi skromni.
” Zbog ovog posla ne možete da putujete na dalje destinacije, jer ste vezani za kuću i obaveze koje imate oko uzgoja stoke. Na imanju radimo samo suprug i ja. Nemamo radnike, već sami sve završavamo. To otežava funkcionisanje, jer smo ograničeni vremenom kada su određeni poslovi u pitanju. Bez obzira na to, meni se isplati da se bavim poljoprivredom. Iskreno, da nije tako o drugi ne bi držali gazdinstva”, navodi Stojanović.
Mirjana nam je ispričala da proizvodi mladi sir i da ima razgranatu prodajnu mrežu jer je velika potražnja.
“Svekrva je sa proizvodnjom sira počela prije 20 godina, tako da sam ja nastavila. Proizvodimo takozvani dnevni sir. Koliko ga ujutro izvadim iz cjedila, odmah ide u prodaju i to na veliko. Ljudi u prodavnicama traže sir Stojanovića, tako da smo prepoznatljivi “, kaže vrijedna farmerka.
Na gazdinstvu ima mašine neophodne za mužu krava, što ubrzava posao i obezbjeđuje visok kvalitet sirovine.
“Za sledeću godinu naručila sam laktofriz, tada bih probala da prodajem mlijeko. Svi mi kažu da je tako lakše. Planiram i da naručim mljekovod, koji dodatno ubrzava proces muže. Trenutno imam dvije muzilice, a šest krava muzara “, ispričala je Stojanović.
Ona je konkurisala i preko projekta Ministarstva poljoprivrede uspjela da nabavi i kosačicu.
“Kolika god da je subvencija i šta god da je, dobro je. Uvijek dobro dođe. I Opština Zeta pomaže u premijama za sir. Kada budem imala i mlijeko, sigurno da će i subvencije biti veće “, ističe Stojanović.
Na štalama solarni paneli
Gazdinstvo u Botunu vodi se na Mirjanu Stojanović.
“Prevela sam na sebe i sebi uplaćujem osiguranje. Na štalama imamo solarne panele. Kažu da se isplati, pa smo htjeli da probamo. Krave hranimo sijenom i koncentratom. Sijeno je naše. Sve radimo, kosimo, baliramo, donosimo i te poslove uglavnom obavljamo sami”, kaže Mirjana.
Izvor: Dan
Priroda i društvo
Evropa se suočava sa sve većim problemom ilegalnog onlajn klađenja: Maarten Haijer, generalni sekretar EGBA
Maarten Haijer je generalni sekretar EGBA, asocijacije koja predstavlja vodeće operatere onlajn igara na sreću licencirane u Evropskoj uniji. Prije nego što se pridružio timu EGBA, Maarten je obavljao funkciju savjetnika za unutrašnje tržište i zaštitu potrošača u Stalnom predstavništvu Holandije pri Evropskoj uniji.
Prethodno je radio u Ministarstvu ekonomije Holandije, gdje se specijalizovao za trgovinsku politiku na nivou Evropske unije i Svjetske trgovinske organizacije.
- Šta danas podstiče rast crnog tržišta igara na sreću širom Evrope? Možete li navesti neke primjere?
Evropa se suočava sa sve većim problemom ilegalnog onlajn klađenja – a u mnogim slučajevima, politike i regulative ga, nenamjerno, čine još gorim.
Monopoli, ograničenja proizvoda, limiti potrošnje, zabrane oglašavanja – kakvo god bilo zvanično obrazloženje za svaku od ovih restrikcija, njihov zajednički efekat je često negativan: igrači se okreću ka ilegalnim platformama koje ne nude nikakvu zaštitu kakvu pružaju licencirani operateri.
Iako ilegalno kockanje postoji u svim sketorima, ovaj problem je najizraženiji i najbrže raste upravo u onlajn sektoru.
Ilegalni onlajn operateri ne podliježu nikakvim regulatornim ograničenjima i slobodno koriste društvene mreže i pretraživače za oglašavanje svojih brendova, angažujući sportske zvijezde, poznate ličnosti, influensere i „tipstere“.
Takođe, šire svoj uticaj kroz sportska sponzorstva, dok se licencirani operateri na istim tim tržištima suočavaju sa strogim ograničenjima o tome kako i gdje smiju da komuniciraju sa igračima.
Prema podacima H2 Gambling Capital, inostrani ilegalni operateri su u 2025. godini prisvojili 27% ukupnog evropskog bruto prihoda od igara na sreću (GGR) – približno 18 milijardi eura, što je značajan skok u odnosu na 10 milijardi eura iz 2020. godine. Projekcije ukazuju na to da će do 2030. godine ovaj iznos dostići 23 milijarde eura.
Slika na nivou pojedinačnih država jasno ilustruje problem. U Holandiji su strogi limiti potrošnje učinili legalnu ponudu nekonkurentnom, pa se ilegalno onlajn tržište sada procenjuje na 1,25 milijardi eura godišnje, što čini više od polovine ukupne potrošnje na igre na sreću u toj zemlji.
U Francuskoj zabrana onlajn kazina nije eliminisala potražnju – ona ju je jednostavno gurnula u ilegalne tokove, gde se ilegalno onlajn tržište procenjuje na čak 1,5 milijardi eura godišnje. U oba slučaja, preterano restriktivna regulativa postigla je efekat suprotan od namjeravanog.
- Zašto postojeće regulative nisu potpuno efikasne u zaustavljanju ilegalnih operatera?
Ilegalni onlajn operateri djeluju potpuno nekažnjeno. Sjedišta su im van EU – na mjestima poput Kurasaa – van domašaja evropskih regulatora; ne plaćaju poreze, ne ispunjavaju zahtjeve za zaštitu potrošača i ne snose nikakve značajne posledice zbog targetiranja evropskih korisnika.
Oni mogu da ponude bolje kvote i veće bonuse upravo zato što nemaju nikakve odgovornosti niti troškove koje snose licencirani operateri.
Alati poput blokiranja IP adresa i platnih transakcija mogu pomoći, ali ilegalni operateri mogu ugasiti sajt ili aplikaciju i u roku od par dana ih ponovo pokrenuti pod gotovo identičnim imenom, dok odlučniji igrači koriste VPN kako bi zaobišli ograničenja.
Postojeći okviri su pravljeni da blokiraju pristup veb sajtovima, a ne da se bave operaterima koji su sada vidljivi i prisutni u sportu, na društvenim mrežama i pretraživačima.
Posledica ovih ograničenja je fragmentiran i nedosledan sistem sprovođenja zakona koji ilegalni operateri svesno iskorišćavaju. Rješenje tog problema zahtijeva koordinisaniji odgovor – razmjenu informacija među regulatorima, usklađivanje prioriteta i saradnju sa pružaocima platnih usluga i platformama kako bi se presekli tokovi prihoda koji održavaju te operatere.
- Kako licencirani operateri i nadležni organi mogu efikasnije da sarađuju u borbi protiv crnog tržišta?
Licencirani operateri izbliza vide aktivnosti na ilegalnom onlajn tržištu – koje platforme targetiraju njihove igrače, koji se kanali plaćanja koriste i koje marketinške taktike pretvaraju posetioce u klijente.
Strukturiranija razmjena informacija između operatera, regulatora i finansijskih institucija mogla bi da pretvori te podatke u brže i preciznije akcije suzbijanja ilegalnih aktivnosti.
Sprovođenje zakona mora prevazići tradicionalne mehanizme blokiranja. Društvene mreže i pretraživači imaju sopstvena pravila o oglašavanju ilegalnih igara na sreću, ali je problem što ih retko sprovode.
Neophodan je veći i zajednički pritisak kako bi se osiguralo da to zaista čine.
Takođe, najbolja regulatorna praksa mora lakše da prelazi granice. Tamo gde postoje ubrzani procesi sprovođenja zakona i efikasni alati namenjeni igračima, druge jurisdikcije bi trebalo da ih usvoje umesto da kreću od nule.
Na kraju krajeva, najefikasnije oružje protiv ilegalnog kockanja nije nalog za blokadu, već licencirano tržište koje igrači zaista žele da koriste. Ako uspemo da zadržimo potrošača unutar regulisanog tržišta, svi dobijaju, uključujući i samu zaštitu potrošača.
Visoka stopa učešća na legalnom tržištu je najjasnije merilo uspjeha – a trenutno mnoga tržišta podbacuju.
- Kako postići pravu ravnotežu između adekvatne regulative i očuvanja konkurentnosti legalnog tržišta?
Tenzija je stvarna: ako regulišete previše labavo, rizikujete štetu po igrače; ako regulišete previše strogo, terate igrače na ilegalno tržište gde nema nikakve zaštite. Nijedan od tih ishoda nije u javnom interesu.
Udio aktivnosti koji se odvija unutar licenciranog tržišta ključni je pokazatelj da li je ta ravnoteža uspostavljena. Poreske stope moraju omogućiti licenciranim operaterima da ponude konkurentne proizvode. Okviri oglašavanja moraju omogućiti operaterima da dopru do potrošača. Treba izbegavati kontraproduktivna ograničenja proizvoda. Svaka od ovih stavki ukazuje na isti osnovni princip – regulativa mora biti zasnovana na realnosti ponašanja igrača.
Čak i mjere sa najboljim namjerama mogu imati nenjamerne posledice – na primjer, limiti potrošnje na papiru mogu izgledati kao način za smanjenje štete, ali ako oni jednostavno nateraju igrače da potraže ilegalne platforme gdje nema nikakvih limita ni zaštite, onda je neto efekat na zaštitu potrošača suprotan od onoga što se željelo. Politika i regulativa gube smisao ako ne uzmu u obzir kako se igrači zapravo ponašaju.
- U Rumuniji lokalne vlasti sada mogu da odlučuju o izdavanju dozvola za uplatna mjesta. Kakav uticaj ova mjera može imati na legalno i na crno tržište?
Prenošenje odluka o licenciranju na lokalne vlasti nosi rizik stvaranja fragmentiranog i nepredvidivog okruženja za licencirane operatere – i veoma predvidivu priliku za kriminalne mreže. Kada licencirana uplatna mjesta nestanu, kockanje ne nestaje. Ljudi pronalaze alternative, a te lokalne alternative najvjerovatnije neće biti regulisane.
Rumunija treba samo da pogleda iskustva drugih evropskih tržišta da bi razumjela kuda to vodi. Francuska je zabranila onlajn kazino još 2010. godine, ali uprkos tome oko 3 miliona Francuza igra onlajn kazino, a ilegalno onlajn tržište u toj zemlji procenjuje se na čak 1,5 milijardi eura godišnje. Zabrana nije eliminisala potražnju – ona ju je samo usmjerila ka ilegalnim mrežama koje potrošačima ne nude apsolutno nikakvu zaštitu.
Lokalne vlasti u Rumuniji možda vjeruju da djeluju u javnom interesu, ali bilo koja vrsta zabrane koristiće kriminalnim mrežama, a ne potrošačima.
- Šta se još može uraditi na polju edukacije potrošača o rizicima nelicenciranih platformi?
Neki igrači završe na ilegalnim platformama, a da toga nisu ni svjesni – prevareni sajtovima koji izgledaju profesionalno i koji ponekad lažno tvrde da posjeduju evropsku licencu. Oni nemaju pojma da rizikuju – nemaju mogućnost rješavanja sporova, nema zaštitnih mehanizama poput samoisključenja, nema provjere starosti i nema zaštite ako nešto krene po zlu. Da bismo to rešili, potrebne su konkretne, koordinisane kampanje usmerene direktno ka potrošačima.
Drugi tačno znaju šta rade kada koriste ilegalne sajtove, jer su tamo primorani zbog limita potrošnje ili ograničene legalne ponude. Moramo dopreti do obe grupe.
Belgijska kampanja „Uvijek igraj legalno“ (Always Play Legally) je model vrijedan pažnje. Vodi je Belgijska komisija za igre na sreću u partnerstvu sa licenciranim sektorom i pomaže potrošačima da prepoznaju leijgalne sajtove, dok licenciranim operaterima omogućava da istaknu prepoznatljiv logo povjerenja. Ovakve praktične saradnje između regulatora i industrije su korisne i treba ih podsticati širom Evrope.
Generička upozorenja o ilegalnom onlajn klađenju nisu dovoljna. Potrebno nam je više inicijativa za podizanje javne svijesti o rizicima ilegalnog kockanja, koje bi idealno bile razvijene i sprovedene u partnerstvu sa regulisanom industrijom.
Takve inicijative treba da pomognu potrošačima da identifikuju licencirane brendove na tržištu i da ih upozore na opasnosti korišćenja ilegalnih. Cilj treba da bude jednostavan: učiniti da se licencirani sajt lako pronađe, a da se rizici korišćenja ilegalnih ne mogu ignorisati.
Izvor: Info Biz – Telegraf
Priroda i društvo
U sklopu akcije “Zelena obnova Crne Gore” zasađeno preko 60 sadnica drveća
Danas je u okviru akcije “Zelena obnova Crne Gore“ organizovano sađenje na opožarenim područjima u Piperima.
Akciju su organizovali MERS i inicijativa Ozelenimo CG, uz podršku Glavnog grada Podgorica, DVD Crna Gora i Jugopetrola. Zasađeno je više od 60 sadnica autohtonih višegodišnjih stabala.
“Zelena obnova Crne Gore” će sistemski uređivati opožarene površine planirane za sadnju, i to na tradicionalan način, kao i metodom osjemenjivanja dronom. Cilj je da se u početnoj fazi revitalizuje više od 1.000.000 m² opožarenih područja u Piperima i Kučima.
Poseban segment odnosi se na obnovu voćnjaka i vinograda.
Državni sekretar Zoran Dabetić rekao je da je posebno zadovoljan što su ovakve akcije sve češće u Crnoj Gori.
“Već prošle sedmice pripremali smo teren za sadnju i okupili razne institucije, ustanove, nevladine organizacije i volontere, kako bismo danas u istom sastavu zasadili prva stabla. Posebno mi je drago što su u početnim aktivnostima akcije “Zelena obnova” prepoznata upravo opožarena područja”, kazao je Dabetić.
Prema njegovim riječima, ovakve akcije ne samo da treba da postanu praksa, već i pokazatelj koliko je prirodi potrebno da se oporavi.
“Bilo kakav nemar prema prirodi stvara velike posljedice, uništava njen biodiverzitet, a samim tim i sliku naše zemlje. Zato zahvaljujem inicijativi Ozelenimo Crnu Goru, Glavnom gradu, volonterima i medijima što smo svi na istom zadatku – da obnavljamo i čuvamo našu prirodu”, zaključio je Dabetić.
Zelena obnova je dio nacionalne kampanje „Čuvaj da te čuva“, koju Delegacija EU u Crnoj Gori sprovodi u saradnji sa Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera.
Priroda i društvo
Jeleni Pavlović neophodan novac kako bi nastavila liječenje u Turskoj
Nikšićanka Jelena Pavlović (32) boluje od malignog tumora grlića materice i neophodan joj je novac kako bi nastavila liječenje u Turskoj.
Svi koji žele da pomognu mogu uplatiti sredstva na žiro-račun koji glasi na njeno ime: 510281099279601323 kod CKB banke.
Jelena je uz podršku velikog broja ljudi, posredstvom platforme humanost.com, bila na operaciji, ali su neophodni dodatni tretmani kako bi napokon pobijedila opaku bolest.
Kako su troškovi liječenja u Turskoj veliki, neophodna joj je pomoć.
-
Zeta3 дана ranijeBranko Popović i Milan Knežević na vrhu online ankete portala Zeta
-
Kolumne4 дана ranijeВук Бачановић: Мило, извини!
-
Zeta2 дана ranijeKroz Zetu voze samo dva autobusa
-
Zeta18 сати ranijeZeta se nada dogovoru s Tuzima oko groblja i crkve
-
Sport4 дана ranijeMladi bokseri Zete zablistali u Beranama
-
Sport9 сати ranijeZeta na korak od Druge lige: Pogotkom Šoća do važne pobjede u Mojkovcu
-
Sport4 дана ranijeJedan klik za podršku putem opcije Doniraj
-
Zabava2 дана ranijeŠćepan Stojanović: Harmonika nije samo instrument, već emocija i životni put

