Politika

Knežević: Da Srbi nisu ušli u Vladu, ne bi bilo crne liste Zagreba

Ulazak Srba u vladu Milojka Spajića višestruko je značajan zbog budućih procesa koji Crnoj Gori treba da donesu unutrašnju stabilnost.

Dugo se u institucionalnim i vaninstitucionalnim krugovima raubovao narativ da Srbi koji su na referendumu 2006. glasali za zajedničku državu, koji ne priznaju tzv. Kosovo, zalažu se za najbolje odnose sa bratskom Srbijom, za balansiranu spoljnu politiku, ne mogu biti dio izvršne vlasti ma koliko glasova osvojili na izborima. Našim ulaskom u vladu taj zlokobni koncept je razbijen i uvjeren sam nikad više neće biti dominantan u Crnoj Gori. Takođe, vodeći promoteri antisrpske politike prethodne dvije i po decenije potpuno su izolovani, i u svojoj ekstremizaciji klize ka političko-društvenoj margini.

Ovako, u razgovoru za „Novosti“, predsjednik Demokratske narodne partije i jedan od lidera koalicije „Za budućnost Crne Gore“ Milan Knežević, ocjenjuje aktuelnu političku situaciju u Crnoj Gori nakon rekonstrukcije Vlade i ulaska političkih predstavnika srpskog naroda, prvi put od obnove državne nezavisnosti 21. maja 2006. godine. Na pitanje kako odgovaraju na napade da je ovo najglomaznija vlada u istoriji Crne Gore i da su fotelje bile preče od ideologije i programskih načela, Knežević odgovara:

„Vlada koju podržava gotovo dve trećine parlamenta morala je imati glomazni koncept, jer su predstavnici Bošnjačke stranke ušli u nju kao rezultat dogovora i konsultacija većine koja je napravljena u oktobru prošle godine. Svakako, očekujem da će premijer Spajić, zajedno sa nama, u narednom periodu sagledati učinkovitost svakog potpredsjednika i ministra, i bez ikakvih emocija odrediti se prema njegovom daljem ostanku u vladi.“

Našli ste se na udaru jer ste se zakleli Bogu i Svetom Vasiliju Ostroškom da nećete glasati za ulazak Bošnjačke stranke u vladu ali ste ipak pritisnuli taster „za“. Šta je presudilo?

„Tačno je da sam u jednom polemici sa predsjednikom Bošnjačke stranke Ervinom Ibrahimovićem izgovorio zakletvu da ću biti protiv njihovog ulaska u vladu ukoliko ne raskrste sa DPS. Mi imamo čvrsto datu riječ od kolege Ibrahimovića da će njegova stranka raskinuti koaliciju sa DPS u Bijelom Polju do donošenja budžeta u toj opštini. U suprotnom, premijer Spajić i postojeća parlamentarna većina će pokrenuti inicijativu za smjenu ministara iz Bošnjačke stranke. To je meni bilo dovoljno da glasam za ulazak BS, jer smatram da sam im hrišćanski pružio priliku da raskrste sa Milovom strankom, a da nisam izdao nijedno svoje uvjerenje, niti pogazio zakletvu. Uostalom, činjenica da sam jedini predsjednik partije parlamentarne većine koji nije lično uzeo nijednu državnu funkciju, najbolje govori o tome da glasajući za ulazak Bošnjačke stranke u vladu, nisam glasao da postanem ministar ni potpredsjednik, već da nastavim ostvarivanje zacrtanih ideoloških ciljeva.“

Čujemo i ocjene iz pojedinih krugova da će ovo biti „Vučićev, a ne Spajićev kabinet“. To ima veze sa činjenicom da vi i Mandić ističete dobre odnose sa predsjednikom Srbije?

„Opterećenost Aleksandrom Vučićem postaje ozbiljna dijagnoza za sve one koji sopstvene neuspjehe, frustraciju i nemoć liječe kroz svakodnevno pominjanje predsjednika Srbije. Bolest je svačija, ali nažalost, za ovu njihovu nema lijeka. Nemam namjeru da zbog njihove dijagnoze prekidam komunikaciju sa Aleksandrom Vučićem, jer bi to značilo da su i mene inficirali.“

Da li su veze sa Srbijom i naklonost prema Rusiji dežurni razlog zbog čega SAD žele da vas eliminišu iz izvršne vlasti? Ponovo su izrazili zabrinutost zbog učešća ZBCG u vladi…

„I ja sam izrazio zabrinutost zbog pokušaja atentata na Donalda Trampa i (ne)namjernog propusta bezbjednosnih službi koje su od njega napravile laku metu za odstrijel. Moja zabrinutost za bezbjednost Trampa je mnogo utemeljenija i ozbiljnija u odnosu na njihovu da ću Crnu Goru odnijeti Putinu na poklon.“

Kad pogledamo odnose u regionu, ali i globalna previranja, da li vaša ocjena, nakon što vas je Zagreb stavio na crnu listu -„da su nacisti pobijedili, a mi izgubili“ djeluje kao hiperbola?

„Nažalost, više zvuči kao oksimoron u kom su nacisti i ustaše bili dobri dječki, a oni koji su se borili protiv njih, izgleda su bili na pogrešnoj strani istorije. Vlastima u Hrvatskoj je trebalo gotovo mjesec dana od usvajanja Rezolucije o genocidu u Jasenovcu, da nas proglase za persone non grata, i to dan nakon što su Srbi ušli u vladu. Jasno je svakom da ne bi bilo nikakvih zabrana da nismo ušli u vladu, pošto su to hrvatske vlasti priželjkivale, i to na isti način kao što su eliminisale svaku mogućnost da politički predstavnici Srba iz Hrvatske budu u vladi. Znam da sam kojim slučajem predložio Rezoluciju o „genocidu“ u Blajburgu, da bih ekspresno od ministra Radmana dobio hrvatsku putovnicu. A ako sam na nešto ponosan u dosadašnjem političkom životu, to je svakako rezolucija o genocidu u Jasenovcu, makar nikad više ne vidio bijeli Zagreb grad kako onomad pjevaše drug Raja (Lazar Ristovski) u filmu „Tito i ja“. I dokaz da smo bili u pravu, predstavlja reakcija zvanične Hrvatske kojom u stvari negira genocid u Jasenovcu.“

Bečiću kao da je žao što još neko iz Vlade nije na crnoj listi Zagreba. Kako tumačite to što je upleo Srbiju, riječima da je bio žrtva Beograda nakon usvajanja rezolucije o Srebrenici?

„Kolega Bečić je samo primjetio da su postojali određeni kriterijumi koji su opredijelili ko će biti stavljen na crnu listu, a ko neće, i tu ne vidim ništa sporno. Lično, bio bih razočaran da su me izostavili sa ove liste zabranjenih. Takođe, nisam upoznat da je Bečić imao bilo kakvih problema prilikom ulaska i boravka u Srbiji, tako da ćete odgovor na ovo pitanje morati da zatražite od njega.“

Zbog čega se u nedogled odlaže objavljivanje popisa? I hoćemo li najzad saznati koliko Srba ima u Crnoj Gori, sad kad su i oni ušli u vlast?

„Nije sve tako crno kao što se crni, Monstat nas je juče obavijestio da su dobili šifru za softver u koji će unositi podatke sa popisa. Ostalo je još da kupe softver, ali prije toga moraju raspisati tender za isti. I onda samo ostaje da raspišemo tender za rukovaoce softvera, i čim ih izaberemo – gotovo. Tako da vjerujem da ćemo do početka novog popisa 2033. dobiti podatke popisa iz 2023. godine.“

Hoćete li se izboriti za sporazum o dvojnom državljanstvu sa Srbijom i hoće li srpski jezik konačno dobiti status službenog?

„Srpski jezik, dvojno državljanstvo, trobojka, poboljšanje položaja srpskog naroda, predstavljaju našu ljudsku i ideološku platformu koju želimo da realizujemo. Mnogi nisu vjerovali da ćemo ući u vladu, sad ne vjeruju da ćemo realizovati ove programske ciljeve, ali mi nismo ušli u vlast da bismo dobili službena vozila i kabinete, već da ostvarimo našu ideologiju.“

Nedavno ste oslobođeni optužbi za organizaciju državnog udara. Jeste li razmišljali da tražite odštetu zbog progona koje ste pretrpjeli vi i vaša porodica?

„Sačekaću reakciju tužilaštva kad dobije pisani otpravak presude, jer od toga zavisi da li će ovaj montirani proces poslije osam godina biti okončan. U svakom slučaju, ne postoji novčani iznos koji može nadoknaditi golgotu našu i naših porodica.“

Izvor: novosti.rs

Sledeće

Milović: Biću kandidat za gradonačelnika Podgorice

Ne propustite

Milatović raspisao vanredne izbore u Podgorici za 29. septembar

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

Politika

Od ponedeljka Srbi na Kosovu postaju stranci – da li za Vučića Kosovo više nije Srbija?

Kosovo počinje da primjenjuje zakone o strancima i vozilima, što bi moglo da oteža život velikom broju Srba. Dok se u Prištini to posmatra kao rutinska procedura, u Beogradu najglasnija je – ćutnja.

Kada se prije tri godine iz Čačka preselio u Severnu Mitrovicu, Luka Pečenković (26) nije ni slutio da će morati da prijavljuje policiji boravak u gradu u koji je došao zbog studija.

Međutim, budući da nema kosovska dokumenta, on će od ponedjeljka (16. mart) – nakon što Zakon o strancima počne u potpunosti da se primjenjuje – na Kosovu biti tretiran kao stranac i biće mu potrebna boravišna dozvola ili viza.

Iz perspektive kosovske vlade ovo je samo primjena zakona koji postoji više od 13 godina. Za Srbe, pak, ovo je politička odluka da se oteža život. Luka kaže – „početak novog pogroma Srba sa Kosova“.

Zašto je sporan Zakon o strancima?

Prema Zakonu o strancima, svako ko nema kosovsko državljanstvo odnosno dokumenta moraće u roku od 72 sata prijaviti adresu boravka na Kosovu. Boravak do 90 dana u okviru perioda od 180 dana moguć je sa ili bez vize, u zavisnosti od režima.

Tokom tog perioda za rad je potrebna radna dozvola, a za svaki boravak duži od 90 dana potrebno je podnijeti zahtjev za dozvolu boravka.

Osim što Srbija zvanično ne priznaje kosovsku nezavisnost, tretiranje Srba kao stranaca na teritoriji na kojoj žive decenijama problematično je samo po sebi, a srpska manjina strahuje da će ih ovaj zakon diskriminisati.

Naime, zbog administrativnih poteškoća veliki broj Srba rođenih u gradovima Srbije ne može da dobije kosovska dokumenta. Prema evidenciji Srpske liste, takvih građana je više od 7.000.

Druga poteškoća pogodiće zaposlene i studente koji nemaju kosovska dokumenta, a školuju se ili rade u obrazovnim i zdravstvenim institucijama koje funkcionišu u okviru sistema Republike Srbije.

Doktor Jugoslav Gašić, profesor Medicinskog fakulteta u Prištini sa privremenim sjedištem u Kosovskoj Mitrovici, jedan je od njih.

On za DW kaže da primjenom ovog zakona „studenti i zaposleni bivaju dovedeni u situaciju da neće moći da nastave sa studiranjem i radom“, te da je Zakon o strancima ključ kojim se srpske škole i zdravstvene ustanove uvode u kosovski sistem.

Šta je moralo drugačije?

Iako je Zakon o strancima usvojen još 2013, a revidiran 2017. godine, nikada nije u potpunosti primjenjen. Njegovu primjenu kosovske vlasti najavile su tokom prethodne godine, kada je civilni sektor sa Severa počeo da upozorava na odredbe koje će otežati život Srbima.

To, međutim, nije naišlo na adekvatan odjek ni u Beogradu, ni u Prištini.

„Imam utisak da su vlasti u Beogradu to pitanje do posljednjeg trenutka namjerno gurale u stranu – kako bi se čitava stvar dovela do svršenog čina, kada su mogućnosti za bilo kakvu promjenu minimalne“, za DW objašnjava Miodrag Milićević, izvršni direktor nevladine organizacije Aktiv iz Severne Mitrovice.

Tvrdi da je nedostajala javna kampanja i ozbiljna komunikacija sa građanima, ali i adekvatna reakcija Srpske liste i Beograda koji je, uz posredstvo međunarodne zajednice, „morao da prepozna sve ove probleme i da ih kandiduje kao teme u dijalogu“.

Iz Srpske liste su, pak, za Kosovo onlajn istakli da su u posljednja tri mjeseca imali 47 sastanaka sa međunarodnim predstavnicima.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno je na RTS-u rekao da su „na putu da pronađu neka rješenja koja ne bi značila katastrofu za naš narod, iako lakih rješenja nema“, ne precizirajući o kakvim rješenjima je riječ.

Godine koje su pojeli skakavci

Istovremeno, na snagu stupa i Zakon o vozilima, koji zabranjuje upravljanje vozilom ukoliko vozač nema prebivalište u zemlji u kojoj je vozilo registrovano. To znači da Srbi sa Kosova više neće moći da voze automobile registrovane u gradovima Srbije.

S obzirom na to da su Srbi na Kosovu više od decenije faktički koristili dokumenta Republike Srbije uz administrativnu toleranciju kosovskih vlasti, iz Centra za afirmativne društvene akcije upozoravaju da međunarodni pravni standardi i praksa Evropskog suda za ljudska prava ne dozvoljavaju vlastima da ignorišu status koji je godinama bio poznat i tolerisan.

Drugim riječima, „ukoliko bi zakon počeo da se primjenjuje strogo formalno, bez razumijevanja konkretnih problema na terenu, posljedice bi bile veoma ozbiljne“, kažu za DW iz ove organizacije.

Spahiju: „Primjena zakona je rutinska stvar“

Dok Srbi sa Kosova strepe od predstojećeg ponedjeljka, primjena ova dva zakona nije u fokusu vlasti južno od Ibra. U jeku još jedne političke krize u Prištini, vijesti o ovoj temi gotovo da nisu stigle ni u jedan medij na albanskom jeziku.

Profesor Fakulteta političkih nauka u Prištini Nedžmedin Spahiju objašnjava da se to doživljava kao „rutinska stvar“, jer Kosovo usklađuje svoje zakone kako bi se pripremilo da bude kandidat za članstvo u Evropskoj uniji.

Međutim, on ne osporava da su Srbi na Kosovu u specifičnoj poziciji.

„Mislim da mnogi od njih teško prihvataju postojanje kosovske države i navikli su da se, još od posle rata ili od proglašenja nezavisnosti Kosova, na neke stvari gleda kroz prste i toleriše. Sada je situacija drugačija i vjerujem da im to teško pada“, kaže Spahiju.

On ističe da bi srpski predstavnici trebalo i pred Evropskom unijom i pred kosovskim institucijama da insistiraju „da kancelarije koje se bave tim poslovima budu što bliže građanima“, kako bi se prijava boravka olakšala na lokalu.

Luku Pečenkovića i grupu njegovih kolega ipak manje interesuje gdje mogu da prijave boravak. Na protestima koje organizuju protiv primjene ovih zakona pitaju samo jedno: „Zašto Beograd ćuti?“

Politika

Dvojno državljanstvo kao politička igra: Ko zapravo brine o Srbima u Crnoj Gori?

Urednik

U Crnoj Gori pitanje državljanstva već decenijama nije samo administrativna procedura. Ono je postalo politička valuta, sredstvo za skupljanje poena i tema koja se redovno pojavljuje u kampanjama, ali rijetko dobija stvarno rješenje. Najviše cijenu tog političkog nadgornjavanja plaćaju upravo ljudi – Srbi koji godinama pokušavaju da riješe svoj status u državi u kojoj žive.

Za mnoge od njih put do crnogorskog državljanstva pretvorio se u beskrajni birokratski lavirint. Procedura koja bi trebalo da bude jasna često se pretvara u niz zahtjeva koji se stalno dopunjuju novim papirima. Jedan dokument vodi ka drugom, a drugi ka trećem. Danas se od podnosilaca zahtjeva traže računi za kiriju, dokaz o nekretnini na svoje ime, potvrde o plaćenom računu za struju, razne potvrde o prebivalištu i drugi dokumenti koji se često traže naknadno. U takvoj situaciji mnogi imaju osjećaj da im uvijek nedostaje “još samo jedan papir”.

Ovaj problem nije nov. Naprotiv, riječ je o pitanju koje traje godinama. Generacije ljudi pokušavale su da riješe svoj pravni status, dok su političari o tome govorili uglavnom onda kada je to donosilo političku korist. U političkim programima pitanje državljanstva često se pojavljuje kao jedno od ključnih nacionalnih tema, ali u praksi konkretnih rješenja gotovo da nema.

Posebnu frustraciju stvara činjenica da su pojedini politički akteri godinama tvrdili da problem ne mogu riješiti jer nijesu na vlasti. Međutim, ni nakon promjene političkih odnosa situacija se nije bitnije promijenila. Za mnoge ljude koji godinama čekaju rješenje to djeluje kao dokaz da je pitanje državljanstva više politička parola nego stvarni prioritet.

Istovremeno, dodatni sloj razočaranja dolazi iz odnosa institucija Republike Srbije prema svojim državljanima u Crnoj Gori. Umjesto jasne i snažne podrške u rješavanju statusnih pitanja, često se stvara utisak da pomoć izostaje. Bilo je primjera koji su ostali u kolektivnom sjećanju: situacije u kojima su ljudi odjednom “postajali” ili “prestajali” biti državljani Srbije u zavisnosti od političkih okolnosti ili administrativnih potreba. Tako su, na primjer, pojedini građani prije više od decenije nailazili na apsurdne situacije – kada je trebalo ostvariti pravo na akcije u državnim firmama govorilo im se da nijesu državljani Srbije, dok su u drugim momentima, kada je trebalo da se prijave za glasanje na izborima, odjednom bili tretirani kao državljani. Takve kontradikcije ostavile su snažan utisak da se status ljudi često posmatra kroz prizmu političke potrebe, a ne kroz jasna i dosljedna pravila države.

Slične nedoumice pratile su i organizaciju glasanja na izborima. Umjesto da se izborni proces redovno organizuje u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, dešavalo se da biračka mjesta budu izmještena na neuobičajene lokacije, poput hotela u turističkim mjestima. Takve situacije dodatno su podgrijavale nepovjerenje i osjećaj da se važna pitanja rješavaju stihijski i bez jasnog sistema.

Sve to vodi do jednog zaključka koji mnogi sve glasnije izgovaraju: Srbi u Crnoj Gori ne mogu se oslanjati isključivo na politička obećanja, bez obzira sa koje strane dolazila. Decenija obećanja o brzom rješavanju pitanja dvojnog državljanstva pokazala je da to pitanje nije jednostavno i da često nije u interesu političkih elita – prosrpskih struja u Podgorici, ni vlasti u Beogradu.

Zbog toga se pred mnogima nameće pitanje: koliko dugo će se ova tema koristiti kao politički slogan, a ne kao konkretan problem koji treba riješiti? Jer iza svake administrativne procedure stoje stvarni ljudi, porodice i životne odluke.

Politika

Pejović: Nekontrolisano ponašanje poslanika DPS-a sve izraženije kako smo bliži Evropskoj uniji

Član Predsjedništva PES-a i potpredsjednik Skupštine Crne Gore Boris Pejović saopštio je da nekontrolisano ponašanje poslanika DPS-a postaje sve izraženije kako smo bliži Evropskoj uniji.

On je u saopštenju naveo da je crnogorska javnost prethodnih dana mogla da čuje insistiranje poslaničkog kluba DPS-a na striktnom i bezuslovnom poštovanju Poslovnika Skupštine.

“Danima je crnogorska javnost imala priliku da čuje insistiranje poslaničkog kluba DPS-a na striktnom i bezuslovnom poštovanju Poslovnika Skupštine Crne Gore. Tome smo i danas više sati svjedočili u plenumu”, kazao je Pejović.

Prema njegovim riječima, poslanici te partije očigledno smatraju da imaju ekskluzivno pravo na tumačenje Poslovnika i Ustava.

“Očigledno poslanici DPS-a misle da imaju ekskluzivno pravo na tumačenje Poslovnika i Ustava Crne Gore. Očekujem da kolege iz najjače opozicione partije slijede pravila i poštuju član 98 Poslovnika Skupštine Crne Gore na kome insistiraju”, naveo je Pejović.

On je podsjetio da je, uprkos jasno propisanim pravilima, do sada često postojala dobra volja da se poslanicima omogući diskusija i o temama koje nijesu direktno vezane za dnevni red.

“Bez obzira na jasno propisana pravila, do sada je uvijek postojala dobra volja da se svakom poslaniku omoguće diskusije koje se ne odnose isključivo na dnevni red”, rekao je Pejović.

Dodao je da uporno insistiranje na primjeni Poslovnika, uz burne reakcije kada se njegove odredbe zaista primjenjuju, pokazuje nedosljednost dijela opozicionih poslanika.

“Uporno pozivanje na primjenu Poslovnika, a zatim nekontrolisane reakcije kada se članovi tog Poslovnika primjenjuju, zapravo govori da pojedini poslanici nemaju nikakvu dosljednost, te da im je jedini cilj destrukcija i anarhija”, poručio je Pejović.

On smatra da je takvo ponašanje sve izraženije kako se država približava evropskim integracijama.

“Postaje očigledno da je nekontrolisano ponašanje poslanika DPS-a sve izraženije kako smo bliži Evropskoj uniji. Nažalost, postaju najbolji primjer šta znači deklarativno zalaganje za punopravno članstvo u EU, a kako to izgleda kada u praksi opstruirate”, zaključio je Pejović.