Pomjeranje sata ovog vikenda će kod mnogih izazvati pospanost i umor, a da li je moguće izbjeći ove negativne posljedice ljetnjeg računanja vremena?

Ljudi, životinje, biljke, pa čak i gljive imaju svoj unutrašnji sat. On utiče na funkcije u organizmu i hemijske procese u ćelijama. Životinje i biljke prirodno prate cirkadijalni ritam, koji u prosjeku traje od 22 do 25 sati. Ljudi su, s druge strane, majstori u namjernom ometanju svog fino podešenog unutrašnjeg sata. Bilo kroz rad u smjenama, žurke koje traju cijelu noć, putovanja u druge vremenske zone – ili kroz prelazak sa zimskog na ljetnje računanje vremena i obrnuto.

Prelazak na ljetnje računanje vremena u proljeće je posebno nepopularano: jer s njim gubimo sat vremena. Neki ljudi dobro podnose ovu promjenu, dok je drugima potrebno više vremena da uspostave narušenu ravnotežu. Ovo ne iznenađuje ako se uzme u obzir da naš unutrašnji sat između ostalog kontroliše – ciklus spavanja i buđenja, nivoe hormona, krvni pritisak, tjelesnu temperaturu i metabolizam. To znači da se i najmanje promjene odražavaju na naše fizičko blagostanje i mentalne karakteristike.

Iako se o ukidanju promjene ljetnjeg i zimskog računanja vremena stalno govori, ona i dalje postoji. Za sve stanovnike naše planete, poremećaj unutrašnjeg sata dva puta godišnje je koliko predvidljiv, toliko i neizbježan. Ali da li postoje načini da se ublaže njegove negativne posljedice ili da se čak u potpunosti izbjegnu? Na ovo i slična pitanja odgovora dr Henrik Oster, direktor Instituta za neurobiologiju Univerziteta u Libeku.

Dr Oster, zašto nas promjena vremena čini tako umornim?

Sa prelaskom na ljetnje računanje vremena u proljeće – kada gubimo sat vremena – mi nismo u prilici da odspavamo onoliko koliko je našem tijelu potrebno. Ovo je promjena koju u nedjelju obično ne primijetimo, stoga taj dan odemo u krevet u uobičajeno vrijeme. Ali u ponedeljak odjednom moramo da ustanemo sat ranije. Ovo dovodi do toga da pojedini ljudi akumuliraju deficit sna tokom prve nedjelje, što se dalje odražava na njihovo zdravlje, dobrobit, performanse i raspoloženje.

Koliko vremena je potrebno našem tijelu da se prilagodi na ljetnje računanje vremena?

Obično nekoliko dana, osim ako ne postoji još neki razlog zbog kog će ova promjena postati teža. Postoji jedna slična situacija nakon koje se naš unutrašnji i spoljašnji sat ne poklapaju: džet leg, kada putujete u drugu vremensku zonu. S tim što je razlika između džet lega i promjene vremena sljedeća: na destinaciji za odmor imamo drugačije uslove osvjetljenja, različite društvene obrasce i drugačije spoljašnje okruženje nego kod kuće. To nije slučaj i sa promjenom vremena. Sunce ne izlazi naglo sat ranije, već postepeno. Zbog toga prilagođavanje na ljetnje ili zimsko računanje vremena traje malo duže. Kada smo zdravi i provodimo relativno mnogo vremena napolju, sve je lakše. Ako to nije slučaj ili se naš sistem ne prilagodi dobro, stvari mogu da se prolongiraju.

Zašto neki ljudi pate više od drugih?

Ovo je individualna stvar: kakav je nečiji hronotip – da li je sova ili ranoranilac, i da li se generalno lakše ili teže prilagođava promjenama? Istraživanja su pokazala da sove, odnosno ljudi koji svoj dan započinju kasnije, osećaju posljedice promjene vremena i nedelju dana nakon pomrenja kazaljki. Jer oni i dalje kasno idu na spavanje, ali moraju da ustaju ranije, pa se deficit sna povećava za nekoliko minuta svakog dana. U jesen je ovaj efekat znatno manje izražen, jer ne dolazi do nedostatka sna usljed pomjeranja sata unazad.

Da li je starost još jedan od faktora koji se trebaju uzeti u obzir?

Starost definitivno može da utiče na bolje prilagođavanje. Najbolji primjer su tinejdžeri: mnogi od njih se ne bude rano ujutru, ali su mnogi budni i aktivni do duboko u noć. Ovakvo ponašanje se ispoljava i u ranim dvadesetim i onda većina polako prelazi u hronotip – ranoranioca. Shodno tome, kako starimo, lakše se prilagođavamo ljetnjem računanju vremena. Ipak, ovaj efekat se kod starijih ljudi može umanjiti ako više nisu potpuno zdravi ili pokretni i stoga manje vremena provode napolju. Svjetlo je najvažniji signal za podešavanje sata.

Da li odlazak u krevet ranije, može ublažiti negativne posljedice?

U proljeće ovo može pomoći, kako bi potencijalni deficit sna u ponedjeljak bio manji. Međutim, utvrđeno je da ovo ne funkcioniše na način na koji to očekujemo jer obično u krevet idemo onda kada se umorimo. A zaspati sat vremena ranije ukoliko ne osjećamo umor, nije lak posao. Dakle, većina ljudi neće uspjeti, ali ništa im neće štetiti da pokušaju.

Postoje li neki drugi trik da se promjena lakše podnese?

Kada je promjena vremena u proljeće u pitanju, relativno malo toga se može učiniti. Ali ono što bi trebalo da uradite jeste da odmah nakon pomjeranja sata uskladite svoje obroke. To znači da treba da pomjerite doručak, ručak i večeru unaprijed za jedan sat, već prvog dana tj. u nedjelju. Vrijeme konzumiranja hrane je važan faktor kada je unutrašnji sat i naš organizam u pitanju – za stomak, crijeva, mišiće i srce. Nažalost, hranom ne možemo da utičemo i na rad našeg mozga, jer je njemu pre svega potrebno svijetlo.

Imate li neki savjet?

Ako želite da uskladite svoj unutrašnji sat sa novonastalom promjenom, najvažnije je da ujutru provedete dovoljno vremena na svjetlosti. U idealnom slučaju, izađite u šetnju napolje. Ukoliko ovo nije moguće, i svjetlost sijalica može pomoći. Nasuprot tome, ako  se sat pomjerio unazad tj. počelo je zimsko računanje vremena, svetlu se morate izlagati u večernjim satima. Dakle, da rezimiramo – u proljeće, puno svjetla ujutru i što je manje moguće uveče – inače se efekat poništava, dok je u jesen situacija obrnuta.

Sa hronobiološke tačke gledišta, da li je preporučljivo ukinuti promjenu vremena?
Promjena je uvedena radi uštede energije – u međuvremenu se pokazalo da je ona gotovo zanemarljiva. Medicinski aspekt na ljude nije dramatičan, ali jeste negativan. Zatim, postoji i organizacioni aspekt, koji je možda i najštetniji. Na primjer, u poljoprivredi, gdje se ​​krave moraju polako uvoditi u drugačiji ritam zbog muže, sa promjenama se mora započeti nedjelju dana ranije. Pored toga, ovo utiče i na satnicu uzimanja ljekova, pogotovo u bolnicama. Diskusija o tome da li sat treba pomjeriti unazad ili unaprijed se pokreće iznova i iznova, čak i u našem institutu. Jer komplikuje stvari bez razloga, a hronobiolozi i stručnjaci za hronomedicinu su zapravo svi za to da se ukine.

Ako se pomernje sata ukine, da li onda treba da bude podešeno na ljetnje ili zimsko računanje vremena?
Sve ukazuje da je zimsko računanje zapravo „normalno vrijeme“. Ljetnje računanje vremena je u redu i u njemu nema ničeg lošeg, ali ako bismo prema njemu računali vrijeme i zimi – onda bismo morali da ustajemo sat ranije, a to zapravo niko ne želi.