Iako su godine ozbiljnog bavljenja karateom tek pred njim, Lazar Đurčević već se profilisao kao jedno od najsigurnijih imena crnogorskog karatea. Član reprezentacije Crne Gore i takmičar Karate kluba Vukovi Zeta, osvajač medalja na međunarodnim i domaćim turnirima, ove godine zasluženo odnosi priznanje za najboljeg mladog sportistu opštine Zeta. Đurčević strpljivo i posvećeno gradi karijeru na temeljima rada, discipline i podrške tima koji stoji iza njega, zahvaljujući kojima doseže do ciljeva koji ga vode ka novim sportskim visinama.

Lazar je počeo da se bavi karateom sa samo šest godina, a iako u početku nije nagovještavalo da će upravo taj sport postati njegov životni poziv, vremenom je u njemu pronašao strast, motivaciju i jasnu viziju svoje sportske budućnosti.

Da, tačno je karateom sam počeo da se bavim sa samo šest godina. Prije karatea trenirao sam fudbal, ali se u tom sportu nisam pronašao. Iskreno, ni karate mi u samom početku nije bio idealan, jer od starta nisam pokazivao ni poseban talenat ni veliki trud. Međutim, vremenom sam karate zaista zavolio. Počeo sam da se osjećam ispunjeno na treninzima i dolazio sam na njih sa željom, motivacijom i punim srcem. Tada sam shvatio da je to sport u kojem želim da ostanem.

Kao član Karate kluba Vukovi Zeta, Lazar stasava pod vođstvom iskusnog trenera Toka Raičevića, čiji je uticaj na njegov sportski i lični razvoj nemjerljiv.

Prije svega, želim da se iskreno zahvalim mom treneru Toku Raičeviću. On je moj uzor od prvog dana i prava je čast trenirati sa nekim poput njega. Osim što je osvajač evropske medalje, Toko ima i najviše evropsko sudijsko zvanje  Referee A. Uvijek me je učio da ishod takmičenja nije najvažniji, već način na koji smo radili i koliko smo dali sebe u pripremi za to takmičenje. Od njega nisam učio samo karate, već i važne životne lekcije. Ne gledam ga samo kao trenera – na takmičenjima on na neki način mijenja roditelje. Zato zaista mogu da kažem jedno veliko hvala mom treneru Toku Raičeviću.

Postizanje vrhunskih rezultata dodatno je osnažio kroz saradnju sa personalnim trenerom Aleksandrom Rašović, kao i sa trenerom Žarkom Rakovićem i njegovim timom, što je značajno unaprijedilo njegovu fizičku spremu, snagu, brzinu i eksplozivnost, ali i doprinijelo njegovoj takmičarskoj zrelosti i kontinuitetu dobrih rezultata.

Sa Aleksandrom Rašović radim skoro godinu dana i napredak je zaista ogroman, naročito kada su u pitanju snaga, brzina i eksplozivnost. Aleksandra nije samo trener – ona je prije svega veliki prijatelj, psiholog, a tek onda trener. Sa njom ima zaista mnogo rada i često se desi da se ona više trudi oko mene nego ja sam. Iskreno, svim sportistima bih poželio takvu osobu u životu.Takođe, ostvario sam saradnju sa Žarkom Rakovićem i Karate klubom Omladinac. Prije nego što bilo šta kažem o Žarku, želim da mu se zahvalim na svemu do sada. Prihvatio me je, kao i svi članovi kluba, kao da sam tu od prvog dana. Žarko je jedan od najboljih trenera u Crnoj Gori, a njegov klub je na vrhunskom nivou. Veoma sam zahvalan što imam priliku da treniram sa evropskim i svjetskim šampionima.

Uloga porodice u odrastanju i takmičarskom sazrijevanju bila je presudna, jer su Lazaru najbliži  od prvih treninga pružali bezrezervnu podršku, ulivali samopouzdanje u trenucima sumnje i bili njegov najčvršći oslonac na svakom koraku sportskog puta.

Od samog početka moji roditelji su me usmjeravali ka sportu, iako me to u djetinjstvu nije previše zanimalo. Kao što sam rekao, na početku nisam bio talentovan i često sam se sa treninga vraćao kući tužan. Tada su moji roditelji razgovarali sa mnom, pružali mi podršku i dizali samopouzdanje. Svakodnevno su me vozili na treninge i ništa im nije bilo teško. Otac me je učio strpljenju i radu, govoreći mi da se trud uvijek isplati, dok me je majka učila da imam svoj stav, što me je daleko doguralo. Nijedno takmičenje nije prošlo bez njih na tribinama. Ne mogu opisati osjećaj kada pobijedim i pogledam ih kako se smiju – tada mi je srce puno.

Uz njih, tu su i moj brat i sestra, koji mi daju ogromnu podršku i stalno me guraju naprijed. Smatram da su i moji prijatelji moja porodica, jer mi pružaju veliku podršku. Posebno bih izdvojio i moju najbolju drugaricu Slavicu Krstevsku, koja je potpisala ugovor u Norveškoj.

Kada je riječ o pritisku očekivanja, bilo da dolaze od javnosti, kluba, reprezentacije ili od njega samog, Lazar ističe da spoljašnji pritisak gotovo i ne osjeća, dok onaj najveći stvara sam sebi, vođen željom da opravda povjerenje i podršku svih koji stoje uz njega.

Pritisak koji dolazi od reprezentacije, kluba ili javnosti gotovo i ne osjećam. Razlog su riječi mog trenera Toka Raičevića pred svako takmičenje: „Izađi kao da radiš običan turnir, daj sve od sebe i mi ćemo biti zadovoljni.“ Najveći pritisak zapravo stvaram sam sebi, jer osjećam obavezu da se odužim svim ljudima koji su uz mene i koji sa nestrpljenjem čekaju moje borbe.

Na Evropskom prvenstvu malih zemalja na Kipru, gdje je osvojio dvije bronze u U21 i seniorskoj konkurenciji, Lazar je pokazao izuzetnu fizičku i mentalnu spremnost, budući da je istovremeno takmičenje u dvije selekcije izuzetno zahtjevno i traži vrhunsku kondiciju, fokus i brzu adaptaciju između borbi.

Na Evropskom prvenstvu malih zemalja na Kipru osvojio sam dva treća mjesta. Takmičiti se istovremeno u U21 i seniorskoj konkurenciji je dosta zahtjevno, jer sam tek ušao u te selekcije i mnogo toga se promijenilo. Ipak, smatram da mi je ova godina donijela veliko iskustvo i vjerujem da uz ovakav rad i ovaj stručni tim mogu ostvariti dobre rezultate.

Na 34. izdanju Karate Grand Prixa Croatia, kao i na turnirima „Ulcinj Open“ i „Zlatni pojas Čačka“, Lazar Đurčević imao je izuzetno jaku konkurenciju, a najzahtjevniji su mu bili odlučujući mečevi za finale, u kojima je morao pokazati maksimalnu fizičku i mentalnu spremnost.

Od svih tih takmičenja posebno bih izdvojio „Zlatni pojas Čačka“, jer je to jedno od najjačih takmičenja u regionu. Imao sam šest mečeva u seniorskoj konkurenciji, a to je bio tek moj drugi seniorski nastup. Posebno pamtim finale protiv takmičara iz Austrije, gdje je rezultat bio 0:0, a pobjedu sam ostvario sudijskom odlukom. Ništa slabiji turnir nije bio ni Karate Grand Prix Croatia, gdje sam nakon diskvalifikacije u trećem kolu radio repesaž za treće mjesto. Najteži meč tamo bio je protiv predstavnika Danske. Na domaćem turniru „Ulcinj Open“ imao sam četiri jaka meča, a izdvojio bih prvi, jer je uvijek najteže osloboditi se i ući u pravi ritam i taktiku.

Lazara je osvojio srebro na Prvenstvu Crne Gore u seniorskoj konkurenciji. Pokušao nam je približiti kolika je draž naći se u samom vrhu domaćeg prvenstva.

To je bilo moje prvo seniorsko prvenstvo Crne Gore i izuzetno sam zadovoljan nastupom. Pokazao sam da mogu biti u samom vrhu seniorske konkurencije u svojoj kategoriji. Finale sam izgubio od najboljeg takmičara u Crnoj Gori, Nenada Dulovića, ali smatram da mi je i to iskustvo mnogo pomoglo, posebno na putu ka tituli prvaka države u U21 konkurenciji.

Proglašenje za najboljeg mladog sportistu Zeta za Lazara Đurčevića predstavlja posebno emotivno i značajno priznanje, jer dolazi iz sredine u kojoj je odrastao, gdje su ljudi prepoznali njegov trud, rad i rezultate, dajući mu dodatni motiv da nastavi još snažnije ka svojim sportskim ciljevima.

Teško je pronaći prave riječi da opišem taj osjećaj. Izuzetno sam zahvalan Opštini Zeta na ukazanom povjerenju. Zeta ima jedne od najboljih sportista u Crnoj Gori i velika mi je čast što su me prepoznali među njima. Ovim putem želim da se zahvalim Opštini Zeta, vama Tamara na praćenju svakog mog nastupa, kao i Zetskim novinama i svima koji promovišu sport u Zeti.

Lazar ističe da je sudijski poziv u karateu zahtjevan, traži preciznost, koncentraciju i dobro poznavanje pravila, a iskustvo u sudijstvu dodatno mu produbljuje razumijevanje sporta.

Sudijskim pozivom bavim se već dvije godine i mogu reći da uopšte nije lako. Moj sudijski uzor je moj trener Toko Raičević, od kojeg učim sve. Smatram da neko ko je bio dobar takmičar može najbolje procijeniti situaciju i donijeti pravu odluku. Od samog početka sudim sa jasnim stavom i svojim mišljenjem. Sudijski posao me ispunjava i osjećam se ponosno kada znam da sam presudio pošteno. Takođe, želim da pohvalim Sudijsku komisiju Crne Gore, čiji je član i Toko, na izuzetno dobrom radu i podsticanju novih sudija.

Lazar ističe da karate gradi disciplinu, samopouzdanje i mentalnu snagu, zbog čega ga preporučuje svima.

Karate me je najviše naučio samokontroli uma. Smatram da me je danas teško isprovocirati, jer sam naučen disciplini i konstantnom radu. Vjerujem da bi svaki sportista, posebno oni koji se bave borilačkim sportovima, trebalo da prođe kroz karate, zbog brzine udarca, kretanja, ali i strpljenja koje ovaj sport razvija.

Na kraju, pokušao nam je otkriti koji su njegovi predstojeći ciljevi, ali i izazovi u nastavku karijere.

Moji naredni ciljevi za ovu godinu su Balkansko prvenstvo za seniore, gdje želim da se dokažem, s obzirom na to da sam prvak Balkana u U21 konkurenciji. Takođe, cilj mi je državno prvenstvo, i u seniorskoj i u U21 kategoriji, kao i plasman na Svjetsko prvenstvo za U21, ukoliko se kvalifikujem.