Politika

Bojović: Drago mi je što se Knežević osmjelio da direktno oslovi mene

Drago mi je što se Milan Knežević konačno osmjelio da, u jednom od svojih najnovijih TV gostovanja, direktno oslovi mene, umjesto što danima, na najprizemniji način, atakuje na moju suprugu i moju djecu, saopštio je poslanik Dragan Bojović.

Njegovo saopštenje prenosimo integralno:

Kada sam napuštao Demokratsku narodnu partiju, zamolio me je da od toga ne pravimo medijsku senzaciju. Taj dogovor sam poštovao bez izuzetka, prije svega zbog godina koje smo proveli zajedno u politici, ali i zbog elementarnih međuljudskih odnosa. Važno je podsjetiti da sam partiju napustio u trenutku kada je ona još uvijek bila dio parlamentarne većine. Nijesam odlazio zbog funkcija, niti zbog političkog interesa, već upravo zato što sam smatrao da politički pravac koji je Milan Knežević tada trasirao vodi ozbiljnoj destabilizaciji većine koja je smijenila DPS.

Očigledno je bilo da istupanje iz parlamentarne većine i neprestano otvaranje sukoba sa dotadašnjim partnerima ne može voditi ničemu drugom do slabljenju tridesetoavgustovske pobjede i, na kraju, političkoj rehabilitaciji DPS-a. Nažalost, vrijeme je pokazalo da moje tadašnje pretpostavke nijesu bile bez osnova.

Milan Knežević se u proteklom periodu nije, naravno, držao prećutnog dogovora o „nenapadanju“. Umjesto otvorene političke polemike, birao je sporadične napade, lične diskvalifikacije i “argumentum ad hominem” kao osnovni metod obračuna. Uvijek nisko, uvijek ispod pojasa i bez minimuma političke ili ljudske zadrške. U poslednje vrijeme je prešao sve granice. Iako uporno, kroz usta drugih, tvrdi da je “visoko” iznad svih nas, ne prestaje da udara nisko, niže od najosnovnijih ljudskih i političkih kriterijuma.

Ni nedavno TV gostovanje nije bilo drugačije. Ponovo se oglasio iz medijskih zaklona koje sam uređuje, kontroliše i kreira, pa sam njegove najnovije političke „umotvorine“ uočio sa zakašnjenjem, tim prije što imam prečeg posla od praćenja njegovih fingiranih televizijskih intervjua.

Od svega što je izgovoreno, tačno je da sam bio član Demokratske narodne partije. Tačno je i da sam na taj period ponosan. Ponosan sam na program, principe i vrijednosti koje je DNP nekada zastupao. Ponosan sam na mnoge časne i hrabre ljude koje sam tamo upoznao i sa kojima smo vodili tešku borbu protiv koruptivnog režima, koji je decenijama držao Crnu Goru zarobljenom.

Tačno je i da sam u toj borbi dao svoj puni doprinos.

Jednako je tačno da od tih principa nijesam odstupio ni za jotu.

Nije, međutim, tačno da me je on „zaposlio“. U DNP-u sam, po osnovu ugovora o djelu, četiri ili pet godina primao po 200 eura, i jednu godinu 300 eura (u periodu prije 2020. godine), kao predsjednik Opštinskog odbora u Danilovgradu. Hvala mu na toj navodnoj privilegiji koju danas pokušava predstaviti kao čin lične i posebne dobrote. Taj novac uglavnom je pokrivao troškove goriva i svakodnevnog rada na terenu, dok smo gradili partiju i ostvarivali rezultate i mandate od kojih je korist imala sama partija.

Ali, ako sam toliko loš, nesposoban i bezvrijedan kako danas pokušava da me predstavi, onda se nameću sasvim logična pitanja:

Zašto me je predlagao za predsjednika Opštinskog odbora u Danilovgradu?Zašto me je predlagao za potpredsjednika partije?

Zašto me je kandidovao za poslanika?

Zašto me je predlagao za ambasadora?

Naglašavam – predlagao.
Jer, koliko znam, još uvijek nije postao Kim DŽong Un da samostalno odlučuje o svemu. Niti je DNP, valjda, njegova privatna firma u kojoj po sopstvenom nahođenju dijeli novac, funkcije, privilegije, političke i ljudske presude.

Ili možda smatra da jeste? Koliko se sjećam, u DNP-u postoje organi partije koji bi trebalo da donose odluke. Osim ako danas ne želi da prizna da je sve vrijeme bilo drugačije.

Kada je riječ o mojoj supruzi, ona nije bila član DNP-a, niti ju je on postavljao za ministra. To je bio rezultat šireg političkog dogovora više subjekata. Međutim, ako ima makar minimum političke korektnosti, trebalo bi da se prisjeti koliko je uradila za

DNP i za njega lično u periodu kada joj to nije bila ni obaveza ni politički interes.

Ako je i ona, kako danas sugeriše, toliko loša i nesposobna, zašto ju je dva puta podržao za nositeljku liste u Podgorici?

Da li je to uradio iz „ljudske širine“ ili zato što je donosila rezultat? Da li smatra da ona, kao nositeljka liste, nije doprinijela rezultatu u Podgorici?

Upravo zahvaljujući tim rezultatima Milan Knežević danas raspolaže funkcijama u gradskim preduzećima, rukovodećim mjestima u administraciji Glavnog grada i ima četiri odbornika koji su postali ključni instrument njegovog političkog pritiska na dojučerašnje prijatelje i saveznike.

Uostalom, politika nije takmičenje u tome ko će koga glasnije uvrijediti, niti se svodi na svakodnevno etiketiranje i prozivanje političkih protivnika i nekadašnjih saveznika. Politika je prije svega sistem donošenja odluka i preuzimanja odgovornosti za posljedice tih odluka.

Kada se danas podvuče crta, teško je sjetiti se političke ličnosti u Crnoj Gori koju Milan Knežević u nekom trenutku nije javno optužio, napao ili pokušao politički i ljudski da denuncira. Od nekadašnjih saveznika do političkih protivnika, lista je gotovo beskonačna. To samo po sebi otvara jedno jednostavno pitanje: da li je zaista moguće da niko ne valja osim njega? Ili je problem možda u političkom modelu koji se godinama zasniva isključivo na kritikovanju drugih, bez spremnosti da se preuzme odgovornost za sopstvene odluke i njihove posljedice?

Stoga bi, umjesto svakodnevnih tirada i ličnih napada, bilo korisnije da građanima odgovori na nekoliko ključnih političkih pitanja.

Kako funkcioniše njegova nova politička saradnja sa DPS-om?

Da li će prava srpskog naroda ostvariti zajedno sa Milom Đukanovićem i Duškom Markovićem?

Kako svojim biračima objašnjava političke saveze koje je do juče proglašavao neprihvatljivim, nemoralnim i izdajničkim?

Udruživanje sa DPS-om pravda tezom da je tako spriječio navodnu krađu u Podgorici.Građani se stoga danas s pravom pitaju: ako je sa DPS-om spriječio krađu, kako to da ih sada, na taj način, preporučuje kao politički subjekt koji „sprečava krađe”, nakon što ih je dvije decenije optuživao da su simbol političke korupcije i zloupotreba?

I konačno, pošto gotovo svakodnevno govori o mandatima i političkom moralu, zar ne bi bilo prirodno da najprije odgovori na pitanje sopstvenog političkog kontinuiteta? Zar i on ne bi trebalo da vrati „fotelju“ i mandat koji, evo već sedamnaest godina, ljubomorno čuva? I kome bi, u tom slučaju, trebalo da ga vrati?

Neće biti da je na političkoj sceni nastao sam od sebe.

Zato važi jednostavno pravilo: onoga dana kada on vrati mandat onima od kojih je politički potekao, biću spreman da razgovaramo i o mom mandatu za kojim danas toliko neutješno jadikuje. Ja svoj „mandat” dugujem građanima i građankama i samo njima polažem račune.

Do tada, neka moju porodicu ostavi van političkih obračuna.

Ako ima problem sa mnom, neka se obratia meni.

To je pitanje elementarne političke pristojnosti, ali i ličnog integriteta.

Sledeće

Živković: DPS ima snagu da ponovo bude stožer građanske i evropske Crne Gore

Ne propustite

NSD: Odluka MVP-a primjer selektivnog odnosa prema istoriji, tradiciji i državnim simbolima

Portal Zeta

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

You must be logged in to post a comment Login

Politika

Mandić: Srpstvo u Crnoj Gori nije uvezeno sa strane, nego je ovdje raslo vjekovima

Povodom obilježavanja značajnog jubileja – 150 godina od Bitke na Fundini, u organizaciji Srpskog nacionalnog savjeta Crne Gore, uz pokroviteljstvo Skupštine Crne Gore održana je svečana manifestacija na Orljevu u Kučima.

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić rekao je da je na Fundini udaren temelj države, ističući da je tada pobijedila sabrana i okupljena Crna Gora. Naveo je da je sve ostalo po strani u odbrani slobode i dostojanstva.

„To je poruka koju je važno čuti. Njihovo srpstvo nije isključivalo njihovo crnogorstvo, niti je umanjivalo pripadnost srpstvu, srpskom jeziku i crkvi. Naš kulturni i istorijski identitet ne može se omeđiti usko-političkim granicama. Niko nema monopol na srpsko nasljeđe. Srpstvo u Crnoj Gori nije uvezeno sa strane, nego je ovdje raslo vjekovima“, kazao je Mandić.

On je rekao da niko nema pravo da nama u Crnoj Gori izdaje uvjerenje o nacionalnoj ispravnosti, koliko god bio moćan i snažan.

„Ljubav prema svome rodu mjeri se bratskim dogovorima. Odluke o Crnoj Gori donosiće se ovdje, kao što su se uvijek donosile“, kazao je Mandić.

On je podvukao da Crna Gora mora shvatiti da je politika svađe politika propasti.

„Ne može se srpskom narodu osporavati pravo koje se svima drugima priznaje. Ne možemo voditi politiku kakvu je vodio bivši režim“, kazao je Mandić.

On je rekao da za njega politika nije umijeće da se ljudi drže u rovovima, nego da se iz njih izađe.

„Ponekad je najveća snaga da u odgovoru na mržnju ne postanemo ono protiv čega se borimo. Posebnu zahvalnost u tom smislu dugujemo našoj svetoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi“, kazao je Mandić.

On je podsjetio na veliku ulogu pokojnog mitropolita Amfilohija, ističući njegov nemjerljiv doprinos očuvanju sabornosti i duhovnosti Crne Gore.

„Da li danas mi, potomci velikih ljudi koji su znali da se pomire i nakon zločina, možemo da nađemo snage da krenemo naprijed – moramo“, poručio je Mandić.

Naša današnja Fundina, kazao je, jeste borba za uspješno i srećno društvo.

„Neka je vječna slava junacima Fundine i neka Bog blagoslovi Crnu Goru“, kazao je Mandić.

Politika

Knežević: Koalicija sa Mandićem poremećena po izlasku DNP-a iz Vlade

Knežević je poručio kako će većina biti u prilici da se izjasni o radu ministra vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića. Ističe kako Ibrahimović “vrijeđa 33 odsto Srba u Crnoj Gori”, pri čemu je dodao i da šef diplomatije nije mogao donijeti odluku o slanju predstavnika naše države na obilježavanje godišnjice “Oluje” bez saglasnosti premijera Milojka Spajića.

“Imaćete interpelaciju DNP-a, pošto nećete da smijenite Ibrahimovića. Imate većinu i mogućnost da to uradite, a znam da ne smijete, ni od Johana Satlera, ni od Milojka Spajića, ni od drugih. Evo, DNP će pokrenuti interpelaciju o radu Ibrahimovića”, poručio je on gostujući na Adriji.

Kazao je kako će, u cilju podrške interpelaciji, “pokucati na vrata poslaničkih klubova svih doskorašnjih koalicionih partnera”.

“Ovo nije prvi put da mi trpimo nacionalna poniženja od strane Ministarstva vanjskih poslova, a da svi ćute, pri čemu nikad više Srba nije bilo u vlasti”, dodao je.

Kazao je kako su sa Novom srpskom demokratijom u “projektnoj koaliciji”, ali da je ona “osnovna” poremećena po izlasku DNP-a iz Vlade.

“Jasno je da Andrija Mandić i ja drugačije vidimo način zaštite interesa srpskog naroda i nije bilo potrebe za senzacionalnom obradom toga što vidi čitava Crna Gora. To nije nikakav dogovor Mandića i mene – jednostavno, drugačije vidimo to kako treba doći do cilja”, rekao je Knežević.

Na pitanje da li je NSD ostala dosljedna svemu za šta se zalagala, kazao je kako je to pitanje za njih.

Knežević ne isključuje mogućnost da po izborima 2027. godine bude formirana Vlada čiji će predsjednik biti on.

“U junu 2027, ako budemo, a hoćemo ako bog da, formirali Vladu bez ovih koji hoće da nas šalju kod Satlera, prva odluka koju ću donijeti kao premijer biće otpriznavanje Kosova. Kao premijer. Gdje bi im bio kraj da sam ja bio premijer i od 2023, ja znam da štitim nacionalne interese”, poručio je on.

Politika

Vučić preko mitropolita Metodija pravi podjele unutar Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori?

Nekada su se najveće podjele među Srbima u Crnoj Gori pravile kroz političke partije. Danas se sve više stiče utisak da se one sele u Crkvu. Upravo zato posljednji sukob između mitropolita Joanikija i mitropolita Metodija nije samo pitanje različitih pogleda dvojice arhijereja, već mnogo ozbiljniji problem koji prijeti da naruši jedinstvo Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.

Dok je Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve, na čijem je čelu mitropolit Joanikije, oštro kritikovala predsjednika Srbije zbog, kako je navela, političkog miješanja u crkvena pitanja i „nejasnih optužbi“, Eparhija budimljansko-nikšićka Srpske pravoslavne crkve, kojom upravlja mitropolit Metodije, javno je stala u Vučićevu odbranu, ocjenjujući da njegove poruke doprinose očuvanju jedinstva Srpske pravoslavne crkve.

Polemika je uslijedila nakon Vučićevih izjava tokom posjete Republici Srpskoj, gdje je govorio o položaju Srba u regionu, litijama u Crnoj Gori i, kako je rekao, pokušajima da se oslabi jedinstvo SPC.

Sve više izgleda da se kroz crkvene autoritete vodi politički obračun u kojem je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić postao nezaobilazan faktor.

Mitropolit Metodije posljednjih mjeseci sve češće izlazi iz okvira isključivo crkvenih tema. Njegovi govori i javni nastupi nerijetko zadiru duboko u politička pitanja, ostavljajući utisak da se ne obraća samo vjernicima, već i biračkom tijelu. Time se neminovno otvara pitanje gdje prestaje pastirska služba, a počinje politički angažman.

Ako je zadatak jednog mitropolita da čuva jedinstvo Crkve, onda svaka riječ koja produbljuje podjele među vjernicima predstavlja razlog za zabrinutost. Još više zabrinjava utisak da se crkveni autoritet koristi kao sredstvo u političkim sukobima koji nemaju mnogo veze sa Jevanđeljem.

Odluka Sabora SPC da Eparhiju budimljansko-nikšićku uzdigne u rang mitropolije promijenilaje odnose unutar same Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Da li je taj potez bio isključivo crkveni ili je imao i širu političku dimenziju vjerovatno će biti tema rasprava još dugo.

Najveći gubitnici u svemu ovome nijesu ni Vučić, ni Joanikije, ni Metodije. Gubitnici su vjernici koji od svojih duhovnih pastira očekuju mir, pomirenje i jedinstvo, a umjesto toga svakodnevno svjedoče novim podjelama.

Crkva je kroz istoriju opstajala onda kada je bila iznad dnevne politike. Onog trenutka kada politički interesi počnu da određuju crkvene odnose, prestaje da bude prostor okupljanja i postaje novo poprište sukoba.

Budućnost Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori zavisiće od toga da li ostaje duhovni oslonac svog naroda ili postaje još jedno polje političkog nadmetanja koje će Vučić iskoristiti za dobijanje političkog uticaja.