Politika

DPS donacije za izbore primao “na ruke”

Bivši gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović negirao je navode optužnice koji se odnose na njega u slučaju “Koverta”.

Kazao je, tokom iznošenja odbrane, da prvooptuženi Duško Knežević, umjesto da se stidi, nastavlja sa iznošenjem “patoloških lažovčina” i dodao da tako može da se ponaša monstruozan čovjek.

“Negiram navode optužnice i krivicu. Ovaj predmet je u ozbiljnoj mjeri u medijima zloupotrebljen na moju štetu. Iz tog razloga ću da odgovaram samo na pitanja mog advokata”, kazao je Stijepović.

On je detaljno govorio o novcu koji je Duško Knežević 2016. dao za potrebe izborne kampanje DPS-a. Kazao je da su to shvatili kao donaciju, a da je kako sada vidi Knežević to doživio kao biznis, kao šansu da pokuša da pridobije naklonost tadašnje vlasti.

“Da vam bliže objasnim vezano za događaj iz 2016., tada su bili izbori i opozicija je htjela da preuzme vlast i imala je logističku podršku. Aktivisti naše partije su me upozorili da je kampanja već krenula. Očekivali su od mene da obezbjedim novčana sredstva za režije (flajere, prevoz, reklame, propagandni materijal…). Ja sam na to odgovorio da ne mogu da im obezbijedim sredstva”, pojasnio je Stijepović.

Zatim je dodao da mu je jednog dana, početkom oktobra, aktivista Branislav Bato Vukićević rekao da je bio sa Duškom Kneževićem na ručku i da su razgovarali, s obzirom na to da zna da Knežević podržava interese te partije, da pomogne u kampanji donacijom sredstava.

Stijepović je dalje naveo da mu je Duško Knežević nakon toga rekao da treba jedan momak da mu doda neku dokumentaciju.

“Dodao mi je, da kažem, fasciklu – kovertu. Otvorio sam je i vidio da se radi o apoenima od 200 dolara. To sam povezao sa donacijom. Zatim sam pozvao Bata Vukićevića i pokazao sam mu novac. On je rekao da treba u domaćoj valuti, da tražim da Knežević to konvertuje jer on ima banke, a izbori se bliže i aktivisti nemaju vremena za to”, detaljno je naveo Stijepović.

Dalje je naveo da je istom momku, koji mu je dao kovertu, nju i vratio.

“Poštovano vijeće, Duško Knežević me je zatim zvao da dođem kod njega kući. Ja nisam ni znao da ima kuću u Podgorici. Ja sam, nažalost, krenuo prema njegovoj kući. Ušao u kuću čovjeka kojeg poznajem skoro pola vijeka, kojeg sam smatrao prijateljem. Međutim, on me pozicionirao na kameru, gdje da sjednem, i pokazao kakav je on čovjek, nemoralan, beskrupolozan”, naglasio je Stijepović.

Stijepović je kazao da ga je Knežević zloupotrebio kako bi vodio unaprijed izgubljene ratove.

Dodao je da tada nije znao da ga Knežević nezakonito snima i da je uzeo kovertu i ponio u štab DPS-a. Pojasnio je da je štab odlučio da novac podijeli aktivistima za potrebe kampanje, i to od 1.000 do 5.000 eura u zavisnosti od veličine izbornog mjesta.

“Ja sam vjerovao da je to iskrena donacija Kneževića za svoj zavičaj. Sad vidim da je to gledao kao biznis. Pokušao je da preko te donacije dobije naklonost tadašnje vlasti. Nisam znao ni pretpostavljao da novac može biti iz kriminalnih aktivnosti, Knežević je tada važio za jednog od najvećih biznismena u Crnoj Gori i šire”, istakao je Stijepović.

Na odbranu Stijepovića je reagovao prvooptuženi Duško Knežević.

“Sve je neistina što je rekao. Novac je trebao da da Milu Đukanoviću, 200.000 dolara je dogovoreno. Stijepović je bio čovjek za “prljave poslove” “, kazao je između ostalog Knežević i dodao da se sve vidi na objavljenom snimku.

Sledeće

Iz „Bemaksa“ tvrde da Mijajlović laže: Nikada nijesmo finansirali nijednu političku partiju

Ne propustite

Sjednica Skupštine prekinuta zbog afere Bemax

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

Politika

Montenegrobet: Nove protivustavne i protivzakonite predloge Ministarstva finansija u oporezivanju dobitaka igrača

Sedam izmjena propisa u oblasti igara na sreću za manje od dvije godine i kreiranje regulatornog haosa putem kampanje dezinformacija.

Gotovo da ne postoji član Ustava Crne Gore u dijelu ekonomskih prava i sloboda koji nije prekršen dvogodišnjim djelovanjem Ministarstva finansija u oblasti igara na sreću, gdje su povrijeđena sva načela pravne sigurnosti prekomjernim izmjenama propisa kojima se kreira nesaglediva ekonomska šteta.

Broj ustavnih inicijativa i tužbi se samo povećava, a šteta koju će budžet u krajnjem ishodu pretrpjeti višestruka je u odnosu na kratkoročnu korist koju Ministarstvo finansija smatra da protivzakonito ostvaruje.

Svjedoci smo inflacije propisa kakva ne postoji nigdje u svijetu, gdje se svjesno zatvara regularno tržište i na velika vrata uvode nelegalni operateri, dok se paralelno vodi lažna kampanja zaštite maloljetnika, koje Ministarstvo finansija svojim prekomjernim propisima zapravo usmjerava ka nelegalnim operaterima i rukama zelenaša, čiji je posao trenutno na istorijskom vrhuncu, o čemu mediji intenzivno pišu upravo zbog neracionalnih predloga Ministarstva finansija.

Zatim smo bili svjedoci uvođenja u svijetu nezapamćene mjere da se vrši identifikacija i prijava svih igrača koji učestvuju u igrama na sreću sa 20 €, pravdajući to lažnim kampanjama da je to zahtjev EU, iako je to neistina, jer je prag za iste stvari u EU i tacno 100 puta veći.

Danas smo svjedoci nove lažne kampanje od strane Ministarstva finansija, kojom se uvodi nezabilježen propis u igrama na sreću bilo gdje u svijetu, gdje se oporezuje svaki tiket u djelatnosti klađenja, i to pod lažnim obrazloženjem da „pojedini operateri“ ne poštuju zakon, što je potpuno netačno i neistinito.

Svi legalni operateri poštuju nemoguće zakonske propise Ministarstva, očekujući pozitivnu ocjenu Ustavnog suda i relevantnih međunarodnih institucija o prethodnim nezakonitim predlozima Ministarstva finansija, u cilju očuvanja svog biznisa.

Kao što pokazuje primjer Albanije, ovakve mjere po pravilu vode ka pravoj eksploziji nelegalnog kockanja, što je direktno povezano sa skokom maloljetničkog učešća u igrama na sreću. Kada igrači, zbog nekonkurentne ponude usljed poreskog opterećenja poput predloženog, prelaze na ilegalne sajtove, efektivna kontrola nestaje, opadaju javni prihodi, a dramatično rastu višestruki društveni rizici (maloljetničko kockanje, kriminalitet i sl.). Zbog toga je usvajanje ovakvog predloga zakona faktičko otvaranje vrata za nelegalno tržište i povećanje broja maloljetnika koji će postati zavisnici od igara na sreću. Montenegrobet: Nove protivustavne i protivzakonite predloge Ministarstva finansija u oporezivanju dobitaka igrača.

Sedam izmjena propisa u oblasti igara na sreću za manje od dvije godine i kreiranje regulatornog haosa putem kampanje dezinformacija.

Molimo poslanike Skupštine Crne Gore da se prekine sa protivustavnim progonima i maltretiranjem industrije igara na sreću i da se nove, predložene izmjene i dopune Zakona o porezu na dohodak građana od strane Ministarstva finansija odbace, jer Ministarstvo finansija zanemaruje odluku Ustavnog suda Crne Gore od 28.01.2026. godine, koji je po istom osnovu oglasio neustavnim dio Zakona o unutrašnjoj trgovini.

Pokušali smo svim zakonom predviđenim sredstvima da objasnimo štetnost i neodrživost ovog propisa, međutim nijesmo naišli na razumijevanje i, shodno tome, nastavićemo da se obraćamo za pomoć svim međunarodnim institucijama.

Svuda u svijetu igre na sreću su zabava dostupna svim punoljetnim građanima, a primjena ovog Zakona o porezu na dohodak građana znači potpuno zatvaranje legalne industrije igara na sreću u Crnoj Gori, inflaciju maloljetničkog kockanja i dodatno povećanje zelenašenja.

Molimo vas da razumijete da je legalno tržište partner države u sprečavanju svih neželjenih dešavanja u ovoj osjetljivoj industriji, te vas molimo da nam pomognete da zajedno učestvujemo u rješavanju svih problema i da ne gurate našu industriju u pogrešne ruke, čije ćemo posljedice svi zajedno osjećati dug period zbog pogrešnih odluka i kratkoročnih interesa.

Izvor: Montenegrobet

Politika

Ni nakon tri godine SO Zeta nije usvojila deklaraciju o nepriznavanju Kosova

Urednik

U političkom životu postoje odluke koje mijenjaju tok stvari – i postoje one koje služe samo da ostave utisak da se nešto radi. Deklaracija o poništenju i nepriznavanju Odluke o priznanju Kosova u SO Zeta nesumnjivo pripada ovoj drugoj kategoriji.

Kada je rukovodstvo Opštine Zeta najavilo dokument koji bi, kako je predstavljeno, trebalo da artikuliše stav „većinske Crne Gore“, činilo se da lokalna vlast ulazi u ozbiljan politički proces. Međutim, vrlo brzo se pokazalo da iza te najave ne stoji ni institucionalna volja, ni politička dosljednost.

Tri godine kasnije, deklaracija nije usvojena. Nije postala dio pravnog sistema. Nije proizvela nikakvu obavezu. Nije čak ni dobila priliku da bude predmet ozbiljne skupštinske rasprave. Većina u Skupštini opštine Zeta jednostavno je nije stavila na dnevni red.

To nije proceduralni propust – to je politička odluka.

deklaracija zeta kosovo

Jer kada vlast želi da nešto usvoji, ona to i uradi. Kada ne želi – tema se razvlači, odlaže i na kraju zaboravlja. Upravo to se dogodilo sa deklaracijom koja je, u javnosti, predstavljena kao pitanje od „istorijskog značaja“.

Sličan obrazac viđen je i u slučaju kolektora u Botunu. Lokalna vlast je organizovala referendum, podigla očekivanja i predstavila proces kao borbu za interese građana. Međutim, kao i u slučaju deklaracije, rezultat nije imao pravnu snagu. Kolektor nije zaustavljen, niti je referendum proizveo obavezujuće posljedice.

Dakle, dva procesa – ista logika: snažna politička retorika, slaba institucionalna realizacija.

Ono što povezuje ova dva slučaja jeste način na koji se politika u Zeti vodi – kroz teme koje mobilizuju emocije, a ne kroz odluke koje proizvode konkretne efekte. Kosovo kao identitetsko pitanje i Botun kao lokalno pitanje egzistencije postali su instrumenti političkog opstanka, a ne rješavanja problema, od glasne najave do tihog povlačenja.

Ako je deklaracija zaista bila izraz „volje naroda“, kako se tvrdilo, onda je njen izostanak iz skupštinske procedure poruka da ta volja nije bila prioritet – već sredstvo.

Zeta tako danas ostaje primjer politike koja proizvodi događaje, ali ne i odluke. U kojoj se organizuju referendumi bez posljedica i najavljuju deklaracije bez epiloga. Deklaracija nije usvojena, kolektor nije zaustavljen, ali su politički poeni – makar privremeno – ubirani.

Politika

Zoran Lakušić razriješen, izabran novi Odbor direktora Regionalnog vodovoda

Nakon što je partija Milana Kneževića napustila Vladu, na red su došle i smjene njenih funkcionera. Tako je kadar Demokratske narodne partije Zoran Lakušić, iako je ostavku podnio još u decembru 2024. godine, tek juče smijenjen sa funkcije predsjednika Odbora direktora Regionalnog vodovoda „Crnogorsko primorje“.

Vlada Crne Gore imenovala je novi Odbor direktora Regionalnog vodovoda „Crnogorsko primorje“.

Boro Lučić izabran je za novog predsjednika. On je magistar pomorstva i predstavnik Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera.

Za članove su izabrani: Rajko Radusinović, diplomirani inženjer elektrotehnike, predstavnik Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera; Dritan Redža, magistar fizičke kulture, predstavnik istog ministarstva; Miloš Stanković, diplomirani menadžer, predstavnik Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede; Jelena Janićijević, magistar menadžmenta u turizmu i ugostiteljstvu, predstavnica Ministarstva zdravlja; Ivan Rakonić, diplomirani pravnik, predstavnik Ministarstva finansija; i Lazar Pešić, magistar menadžmenta u saobraćaju, predstavnik Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore.