Želja za uspjehom, kao i sam uspjeh je ono što pokreće svakog čovjeka da pruži maksimum u onome što radi. Vođen strašću prema atletici, Miljan Kukuličić, popločao je put od rekreativca do višestrukog šampiona. Ovo je priča o procesu u kojem se svakodnevnim zalaganjem postavljaju temelji za velike uspjehe.

1. Pretežno kolektivni sportovi zaokupljaju pažnju crnogorske sportske javnosti. Međutim, tvoje sportsko opredeljenje usmjereno je ka najstarijoj atletskoj disciplini. Da li nam možeš reći kada si osjetio da je trčanje tvoj profesionalni poziv?

Trčanje je oduvjek bilo dio mog života, ali mislim da sam shvatio da je to moj profesionalni poziv kada sam počeo da ostvarujem značajne rezultate na školskim takmičenjima u srednjoj školi. Posebno se sjećam trenutka kada sam učestvovao na prvoj školskoj trci  na 1000m gdje sam osvojio treće mjesto, tada sam shvatio da potpuno želim da se posvetim atletici.

2. S obzirom na to da je svaki početak težak, kakvi su bili prvi trenuci? Pretpostavljam da je bilo poteškoća, međutim, u čemu si našao motivaciju da nastaviš dalje?

Početak je bio težak jer atletika zahtjeva veliku disciplinu i posvećenost. Bilo je mnogo napornih trenutaka i treninga kada sam sumnjao u sebe, ali sam uvjek pronalazio motivaciju i želju da budem bolji. Podrška trenera i porodice mi je bila ključna kako tada tako i sada, a svaki mali napredak davao mi je dodatnu snagu da nastavim dalje.

3. Trenutno si član Atletskog kluba Mornar, međutim, svoju vodilju na ovom putu pronašao si u AK Zeta 2012. Da li nam možeš reći nešto o periodu provedenom u Zeti?

Period u Ak Zeta 2012. je bio ključan jer sam tada napravio svoje prve korake kao atletičar, nastupio na prvom svom atletskom mitingu ,,Trofej Crne Gore” gdje sam ostvario svoju prvu pobjedu na 3000m. Posle  toga sam imao priliku da nastupam na državnom prvenstvu gdje sam mogao da odgovorim na nove izazove.

4. Kakva je razlika biti atletičar Mornara u odnosu na Zetu? Kada si predosjetio da je promjena kluba značajna za razvoj tvoje karijere?

Ak Mornar je klub koji ima tradiciju. Klub iz kog je moj trener i koji ima ekipu u svim uzrastnim kategorijama. Takođe, klub  je u Opštinskom vlasništvu i samim tim imam maksimalnu podršku za svoj trud i rad.

5. Takmičiš se u različitim disciplinama (prugama). Koja je među njima najizazovnija?

Svaka disciplina ima svoje izazove, ali bih rekao da su srednje pruge posebno zahtjevne, kako fizički tako i mentalno. Potrebna je velika izdržljivost, pravilno tempiranje snage i jaka psihološka priprema. Ipak ti izazovi me najviše motivišu da pomjeram svoje granice i postižem bolje rezultate.

6. Pored značajnog trijumfa u trci, „VOLI Podgorička desetka“, održanoj krajem januara, uspio si i da oboriš prošlogodišnji rekord staze. Da li to postignuće budi posebno osjećanje ponosa?

Apsolutno! Svaka pobjeda donosi zadovoljstvo, ali obaranje prošlogodišnjeg rekorda na tako prestižnoj trci kao što je ,,VOLI Podgorička desetka’’ za mene je poseban trenutak u karijeri. To je dokaz da naporan rad i posvećenost donose rezultat, a osjećaj ponosa je još veći kada s ovim uspjehom postavljam veće standarde i za neka buduća takmičenja.

7. Status člana reprezentacije Crne Gore jeste još jedno dostignuće s kojim si obogatio svoju karijeru. Šta možemo očekivati u predstojećem periodu?

Kao član reprezentacije Crne Gore, uvjek težim novim izazovima i ciljevima. U narednom periodu fokus će biti na unapređenju forme i pripremi za naredna takmičenja. Radim na poboljšanju svojih rezultata i nadam se da ću ostvariti još bolje rezultate na narednim takmičenja.

8. Koje je sljedeće takmičenje na kojem te možemo pratiti?

Sledeća takmičenja na kojima ću nastupati su državno prvenstvo u krosu i podgorički ultramaraton gdje ću nastupiti u disciplini na 5km.

9. Sport često iziskuje velika finansijska ulaganja. Nažalost, atletika nije područje koje je finansijski podržano. Ko pruža najveću podršku i kako se nosiš s tim izazovom?

Atletika nažalost nije sport koji dobija veliku finansijsku podršku, često je teško obezbijediti sva sredstva za trening, putovanja i opremu. Najveću podršku mi pružaju porodica i klub.

10. Šta bi preporučio mladima koji žele da se oprobaju u ovoj atletskoj disciplini, ali se suočavaju s određenim preprekama?

Atletika je sport koji zahtjeva posvećenost, strpljenje i puno rada, ali nagrade u svemu tome su  postignuća i pomjeranje sopstvenih granica. Mladima bih poručio da nikada ne odustaju, bez obzira na prepreke kojih će uvek biti i na koje treba da budu spremni. Svaka prepreka je prilika za jačanje karaktera i dokazivanje koliko zaista žele uspjeti. Uz pravu volju i podršku, sve je moguće!

Tekst je nastao uz podršku Fonda za pluralizam i raznovrsnost medija, Ministarstva kulture i medija Crne Gore