Mlada rukometašica, Anastasija Knežević, svoje rukometne korake započela je sa 10 godina u RK “Zeta“, a njene rukometne vještine već danas predstavljaju prepoznatljiv potencijal među svojom generacijom. Ljevoruki desni bek, inspirisana legendarnom Katarinom Bulatović, ostvarila je trag uspjeha svojom igrom u pionirskoj i seniorskoj ligi, kao i izuzetnim nastupom u reprezentativnom kampu ,,Šampion“, čime je stekla epitet jedne od najboljih desnih bekova među svojim vršnjakinjama. Sa 14 godina bilježi minute, asistencije i golove na utakmicama seniorske ekipe, pa joj ovaj rukometni put pruža priliku da zgrabi sve što joj predstoji.

Prva polovina takmičarske sezone pionirske lige je završena za rukometašice Zete. Možda je rezultat u bodovnom smislu nekad izostao, međutim, kako kaže Anastasija, uz koheziju i dobar timski rad na treninzima naći će se na pravom putu da to nadoknade.

Iako prva polovina sezone u pionirskoj ligi nije protekla onako kako smo priželjkivali, smatram da smo iz svakog meča izvukli dragocjene pouke koje će nam u nastavku sezone mnogo značiti.

Što se tiče mog ličnog učinka, iako sam dala sve od sebe na terenu, smatram da uvijek ima prostora za napredak i da uvijek moze bolje. Posebno bih željela da radim na doprinosu timu, jer je rukomet kolektivna igra i jako je bitno da između svakog igrača postoji dobra međusobna povezanost i razumijevanje svakog igrača na terenu. Vjerujem da uz dodatni trud na treninzima i fokus na timsku saradnju, možemo preokrenuti tok u našu korist. Važno je da ostanemo motivisani jer ja vjerujem u svoj tim.

 Anastasijin napredak u igri rezultat je prelaska sa utakmica pionirske lige na seniorski rang takmičenja, gdje pruža doprinos starijim igračicama. Istakla je da su njeni prvi trenuci istrčavanja na teren bili simfonija adrenalina i želje za dokazivanjem.

Prelazak iz pionirske lige u seniorski tim predstavlja veliku čast i odgovornost i veoma sam srećna što sam dobila priliku i ogromno povjerenje od svog trenera da budem dio samog sastava Prvog tima sa svojih 14.godina. Moj prvi nastup za seniorski tim bio je nevjerovatan; srce mi je ubrzano kucalo, a osjećaj uzbuđenja bio je ogroman. Bila sam svjesna da ulazim u svijet ozbiljnijeg i bržeg rukometa gdje se od mene očekuje da svoju priliku iskoristim maksimalno i da učim od svojih starijih saigračica. Prvi kontakti sa loptom u seniorskoj konkurenciji bili su ispunjeni adrenalinom, pritiskom i nastojanjem da se dokažem. Što sam i uspjela na svom drugom nastupu u seniorskoj ligi, zavrijedila sam priznanje igračice utakmice protiv ekipe Rudara, tom utakmicom sam dokazala koliko mogu, sebi i drugima. Rasla je sigurnost u mojoj igri, pa je i minutaža na utakmicama bila veća.

Ukazala je na to koliko je po nju izazovan taj prelazak i koja osjećanja budi minutaža u seniorskoj ekipi.

Prelazak u Seniorsku ligu bio je veliki izazov, kako fizički tako i mentalno. Na početku sam bila malo nervozna, pod nekom tenzijom i pritiskom na koji način će se sve realizovati.

Sve se dešavalo u trenutku, što znači da moraš biti potpuno fokusiran i prisutan na terenu i spreman da reaguješ u svakom trenutku. Osjećam se ponosno što imam priliku da igram za Prvi tim, jer to znači da sam uspjela doći na viši nivo igre u odnosu na igračice moje generacije.

Anastasija smatra da je prisutna razlika između njene uloge u igri u pionirskim i seniorskim utakmicama.

Po mom mišljenju i iskustvu do sada, za mene svaka utakmica ima svoju težinu, a cilj mi je da u svakoj utakmici dam sve od sebe, međutim, po meni razlika se ogleda u tome što seniorske utakmice zahtijevaju mnogo više iskustva mnogo više fizicke spreme i mentalne stabilnosti, što opravdava prisustvo jačeg intenziteta igre.

 Uspostavljanje ravnoteže među treninzima, školskim obavezama i dražima privatnog života je nešto ka čemu Anastasija svakodnevno teži. Međutim, kako kaže, neminovno je odrediti prioritete.

Uspostavljanje ravnoteže između treninga, školskih obaveza i privatnog života za mene je izazov, ali i nešto na čemu stalno radim. Ključ je dobra organizacija i postavljanje prioriteta. Treninzi su vrlo važni, jer je moj napredak u rukometu direktno povezan s tim. Međutim, i školske obaveze moraju biti ispunjene, jer obrazovanje ima dugoročnu vrijednost.

Da bih postigla ravnotežu, trudim se da svoj dan isplaniram unaprijed. Kada imam više školskih obaveza, prioritet mi je da završim zadatke i učim, ali nikada ne zapostavljam treninge, jer su oni ključ za moj fizički i mentalni razvoj. Privatni život takođe ima svoju važnost jer je važno imati vremena za odmor, porodicu i prijatelje, jer mi to pomaže da se oporavim i ostanem motivisana.

Otkrila nam je lične ambicije za nastavak sezone.

Moje lične ambicije za nastavak sezone su prije svega usmjerene na dalji razvoj mojih vještina i jačanje svog doprinosa timu. Želim da postanem još efikasnija na terenu, bilo da je riječ o napadu, odbrani ili koordinaciji s ostatkom tima. Trudiću se da budem stabilna i pouzdana igračica kojoj ekipa može da računa u ključnim trenucima utakmica.

 Anastasija nam je rekla da je rukomet nešto k čemu se sve više usmjerava. Takođe, naglasila je da joj porodica i treneri pružaju najveću podršku na ovom sportskom putu.

Da rukometni poziv vidim kao svoju budućnost.Ovaj sport me ispunjava i drago mi je što većinu svog vremena provodim posvećujući se treningu i ostalim aktivnostima. Najviše me inspirišu i daju mi ogromnu podršku moja porodica i treneri, ali posebnu pažnju posvetila bih svom tati, koji se uvijek trudi i daje maksimum koliko god je to meni potrebno. Uvijek se trudi da mi dodijeli savjet koji mi uvijek koristi, isto tako me uči kako da prihvatim kritiku koja je dio sporta, što ja naravno uvijek poštujem. Roditelji su mi najveći oslonci u mom životu i uvijek su uz mene, bilo da se radi o treninzima, utakmicama ili izazovima sa kojima se susrećem na mom putu k zacrtanom cilju i uvijek su me učili da nikad ne odustajem. Njihova prisutnost na utakmicama kao i njihova sposobnost da prepoznaju trenutke kada da mi pruže podršku čine me sigurnijom i motivisanijom na terenu, uz to pružaju dodatnu snagu da nastavim da slijedim svoj san.

Iskazala je zahvalnost ljudima iz kluba, treneru Bobani Krstović i predsjedniku Vladimiru Krstoviću, kao i Jolu Kneževiću, individualnom treneru, čiji zajednički trud ostavlja trajni utisak u Anastasijinom profilisanju u pravog sportistu.

Takođe, ovu priliku bih iskoristila da se zahvalim svojoj trenerici Bobani Krstović na nevjerovatnoj posvećenosti i brizi o meni i što stalo doprinosi mom napretku, kako na mentalnom nivou, tako i na fizičkoj i tehničkoj spremi. Zahvalila bih se i mom predsjedniku kluba Vladimiru Krstoviću na svakom dodijeljenom savjetu.

Pored svojih klubskih trenera, htjela bih se zahvaliti i svom individualnom treneru Jolu Kneževiću kod koga sam počela trenirati ove godine. Moram priznati da sam osjetila ogroman napredak u mojoj igri, prvo u fizičkim okvirima koji su doveli do jačanja na mentalnom nivou. Zahvalna sam na Vašem ukazanom strpljenju i ogromnoj podršci, a ja se nadam da ćemo u budućnosti naprdovati još više.