Priroda i društvo

Za pet godina legalizovana samo 2.722 objekta

Na osnovu podataka dobijenih od jedinica lokalne samouprave, do septembra ove godine predata su nešto više od 56.353 zahtjeva za legalizaciju objekata od 2017. godine, kada je stupio na snagu Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata. Nakon isteka prekluzivnog roka za podnošenje zahtjeva za legalizaciju, koji je bio propisan osnovnim tekstom zakona, u julu 2018. godine podnijeto je oko 50.000 zahtjeva za legalizaciju. Od tada samo 6.353 – kazala je Pobjedi direktorica Direktorata za razvoj stanovanja i legalizaciju u Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Radmila Lainović koja ističe da su nezadovoljni dinamikom ralizovanja ovog procesa i da to dovoljno govori o zainteresovanosti građana.

Jedan od glavnih razloga što većina zahtjeva ne može biti riješena je, kako navodi, prekid izrade plana generalne regulacije (PGR) i neriješeni imovinsko-pravni odnosi. Iz Zajednice opština kazali su Pobjedi da su upoznati sa opredjeljenjem resornog ministarstva da se rade dva posebna zakona i da je formirana Radna grupa u kojoj će učestovati.

– Do sada je obrađeno više od 48.000 zahtjeva dok su donijeta samo 2.722 rješenja o legalizaciji. Nedavno je formirana Radna grupa koja priprema nova zakonska rješenja tako da će legalizacija biti obuhvaćena posebnim zakonom – kazala je Lainović dodajući da je rok za izradu nacrta do kraja godine nakon čega će biti javna rasprava, usaglašavanje teksta sa nadležnim organima i dr.

Nepotpuna dokumentacija

Što se tiče do sada podnijetih zahtjeva, po njenim riječima, mnogi su podnijeti sa nepotpunom dokumentacijom, odnosno u 38.000 predmeta je tražena dopuna. Takođe u preko 8.000 predmeta donijeta su rješenja o prekidu postupka iz već navedenih razloga.

– Prema prikupljenim podacima, obračunat je i naplaćen dio prihoda od naknade za komunalno opremanje za bespravne objekte, odnosno naknade za urbanu sanaciju: u budžete jedinica lokalne samouprave je uplaćeno preko pet miliona eura na ime ove naknade, dok je obračunati iznos više od sedam miliona eura. Naime, naknada za komunalno opremanje građevinskog zemljišta, po zahtjevu vlasnika bespravnog objekta, može da se se plaća jednokratno ili u jednakim mjesečnim ratama, na period od 10 ili 20 godina – kazala je Lainović.

Proces legalizacije se, kako objašnjava, sada sprovodi u skladu sa postojećim Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata.

Shodno tom zakonu, kako objašnjava Lainović, rješenje o legalizaciji se može donijeti za bespravni objekat koji se nalazi na orto-foto snimku i koji je izgrađen u skladu sa osnovnim urbanističkim parametrima ili smjernicama, važećeg planskog dokumenta donesenog do stupanja na snagu ovog zakona, odnosno planskog dokumenta donijetog u zakonom propisanoj proceduri.

– Ali ukoliko to nije slučaj, postupak se prekida do donošenja plana generalne regulacije. Takođe, uslov za donošenje rješenja o legalizaciji su riješeni imovinsko-pravni odnosi na objektu i zemljištu na kome je objekat izgrađen tako da je to takođe jedan od razloga za prekid postupka – kazala je Lainović.

Znači da je, po njenim riječima, najveći broj postupaka u toku, do donošenja plana generalne regulacije i/ili rješavanja imovinsko-pravnih odnosa na zemljištu.

– Rješavanje po zahtjevima za legalizaciju je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave. Postoji mnogo izazova sa kojim se suočavaju kao nosioci procesa legalizacije, a samim tim i Ministarstvo kao nadležno za nadzor nad primjenom zakona. Osim navedenih problema prisutna je neažurna katastarska evidencija, neaktivnost vlasnika bespravnih objekata i nerazumijevanje benefita procesa legalizacije, ali i dezinformacije o odvijanju procesa legalizacije u budućem periodu – kazala je Lainović.

Po njenim riječima, proces legalizacije je kompleksan proces koji podrazumijeva riješene imovinsko-pravne odnose na zemljištu na kome je objekat izgrađen, da je planski dokument predvidio objekte u prostoru, izradu tehničke dokumentacije, obaveze vlasnika bespravno sagrađenih objekata da plate naknadu za urbanu sanaciju, čiju visinu određuju jedinice lokalne samouprave.

– Procedura legalizacije ne može biti jednostavna, jer je i sam proces izgradnje objekta kompleksan i podrazumijeva ispunjavanje svih uslova – prostornih, sigurnosti i bezbjednosti, obezbjeđivanje infrastrukture, vodovodne, kanalizacione, putne, elektroenergetske i dr. I naravno, mora se uzeti u obzir pitanje jednakosti i ravnopravnosti između onih koji grade bespravno i onih koji grade u skladu sa zakonom – kazala je ona.

Odluka o naknadi

Lainović dalje navodi da jedinice lokalne samouprave su u obavezi da izrade liste bespravnih objekata, donesu odluku o naknadi za korišćenje prostora i iste primjenjuju odnosno započnu naplatu naknade.

– Shodno zakonu, vlasnik bespravnog objekta, za koji nije podnijet zahtjev za legalizaciju i vlasnik bespravnog objekta za koji je donijeto rješenje o odbijanju zahtjeva za legalizaciju dužni su da, do uklanjanja objekta, plaćaju godišnju naknadu za korišćenje prostora jedinici lokalne samouprave. Godišnja naknada za korišćenje prostora po metru kvadratnom bespravnog objekta može iznositi od 0,5 do dva odsto prosječne cijene građenja metra kvadratnog novoizgrađenog stambenog objekta koju objavljuje organ uprave nadležan za poslove statistike, za godinu koja prethodi godini za koju se naknada utvrđuje – objasnila je Lainović

Ako je cijena građenja 700 eura po metru kvadratnom, u zavisnosti od procenta koji odredi Opština, a čiji je raspon od 0,5 do dva odsto, ona navodi da bi iznos naknade iznosio 3,5 ili 14 eura po metru kvadratnom, te bi za objekat od 100 kvadrata iznos naknade bio od 350 do 14.000 eura godišnje.

– Naime, svrha uvođenja ove naknade odnosno utvrđivanje obaveze za plaćanje iste jeste da se bespravni graditelji ovom mjerom natjeraju da uđu u proces legalizacije, i/ili da se obeshabre da grade bespravno. Mali broj opština je pristupio naplati ove naknade, a neke jedinice lokalne samouprave (Budva, Bar, Kotor…) nijesu donijele odluku kojom bi se propisali bliži uslovi na naplatu naknade – istakla je Lainović.

Iz Zajednice opština Crne Gore kazali su da je na njihov zahtjev zakonsko rješenje iz 2017. godine unprijeđeno u dijelu koji se odnosi na legalizaciju, ali da je i dalje ostao koncept da se legalizuju objekti koji ispunjavaju uslove u skladu sa važećim planskim dokumentom, dok ostali objekti koji se nalaze na orto-foto snimku treba da čekaju donošenje plana generalne regulacije, a rok za donošenje ovog planskog dokumenta je više puta stopiran, i sada je neizvjesno da li će se nastaviti njegova izrada.

– Pored odlaganja PGR, brojni su razlozi koji onemogućavaju ili usporavaju proces legalizacije. U praksi, značajan broj podnosilaca zahtjeva za legalizaciju nije podnio potpunu dokumentaciju, a podnosioci zahtjeva često nijesu ostavili adresu kako bi im resorni sekretarijat dostavio obavještenje za dopunu zahtjeva za legalizaciju – kazali su iz Zajednice opština.

Njihov prijedlog, koji resorno ministarstvo nije prihvatilo, je da se legalizacija posmatra isključivo kao pravno pitanje, dok postupak urbane revitalizacije prostora na kojem su izgrađeni bespravni objekti treba tretirati na isti način na koji se tretiraju zatečeni objekti.

– Na taj način bi se razdvojio proces rješavanja pravnog statusa bespravnih objekata od regularizacije prostora. Zajednica opština je tokom konsultacija u pripremnoj fazi za izradu zakona dostavila resornom ministarstvu prijedloge za pojednostavljenje procedura za legalizaciju objekata – kazali su iz Zajednice opština.

Oni ističu da se na izradi teksta nacrta zakona o legalizaciji radilo i tokom prošle godine, ali je opredjeljenje novog rukovodstva Ministarstva da se formira nova radna grupa, koja će imati zadatak da predloži zakonska rješenja.

– Zajednica opština je upoznata sa opredjeljenjem resornog ministarstva da se rade dva posebna zakona. U tom pravcu formirana je jedinstvena radna grupa za izradu zakona iz ove oblasti, a takođe su fomirane podgrupe za pojedine zakone. Predstavnik Zajednice opština je član u obje radne podgrupe – kazali su iz Zajednice opština.

Izvor: Pobjeda

Sledeće

Uklanja se spomen-ploča u Morinju

Ne propustite

Bez posla 22 doktora nauka

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

Priroda i društvo

Lakušić: Da nije bilo pobjede nad šljunkarskom mafijom – primorje bi ostalo bez vode

“Trend istorijskih rekorda ove godine u isporuci vode nastavljen je i u septembru: Regionalni vodovod isporučuje 103% više od ugovorenih količina i čak 62% više nego 2023. godine. U septembru mjesecu naši sistemi isporučivali su 826 litara u sekundi, dok je ugovoreno svega 425 litara u sekundi. Tokom ljeta, u jeku turističke sezone, dostizali smo istorijskih 1036 litara u sekundi, čak 173% više od ugovorom predviđenog”, kazao je predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje Zoran Lakušić.

On ističe da ovi impresivni rezultati nijesu slučajnost.

„Oni su plod odlučne akcije države, uz pomoć Regionalnog vodovoda, nevladinog sektora i slobodnih medija, kada smo 2023. godine zaustavili nelegalnu eksploataciju šljunka u koritu Morače. Bila je to borba protiv organizovanog kriminala i šljunkarske mafije, toliko opasna da su u njenom suzbijanju morale biti angažovane i vojska i policija“, naveo je Lakušić.

Dodaje da je ponosan i čvrsto odlučan da stane na prvu liniju odbrane javnog interesa.

„To nije bila samo borba za vodu, već borba za pravdu, zakon i životnu sredinu Crne Gore. Bio je to rizik po živote svih nas koji smo se usudili da se suprotstavimo, jer su protivnici bili među najmoćnijim kompanijama u državi, sa jakim vezama u institucijama sistema. U toj borbi bilo je prijetnji, ucjena, izdaja, pokušaja diskreditacije, praćenja i brutalnih napada, koji, nažalost, traju i danas, kroz tekstove jednog portala bliskog tim strukturama. Ali ova sezona je dokazala istinu koju smo od početka tvrdili, prestankom nezakonitog kopanja šljunka i primjenom naučnih metoda obnovljeno je izvorište Bolje Sestre“, istakao je Lakušić.

Navodi da je to potvrdio i ministar ekologije Damjan Ćulafić prilikom nedavne posjete koritu Morače: „Sprečavanje nelegalne eksploatacije šljunka iz korita Morače predstavljalo je i danas predstavlja jedan istorijski iskorak. Sve dalje aktivnosti doprinijeće očuvanju ovog izvorišta od strateške važnosti za Crnu Goru“.

Lakušić je govorio i o ostvarenim rezultatima Regionalnog vodovoda.

„Nekad smo, 2021. godine, na prelivnom pragu izvorišta Bolje sestre imali jedva 265 litara u sekundi. Danas govorimo o rekordima preko hiljadu litara u sekundi. To je istorijski preokret i potvrda da je država jača od mafije. Ovo što smo uradili u mom mandatu je zaista istorija. Da nije bilo ove borbe, u kojoj smo često ekološki aktivista Vuk i ja bili usamljeni, pitanje je da li bi Crnogorsko primorje ovog ljeta uopšte imalo vode. A posljedice toga bile bi nesagledive. Zato danas, kada isporučujemo istorijske količine vode, sa ponosom mogu reći, vrijedilo je svake prijetnje, svake neprospavane noći i svakog rizika. Vrijedilo je jer je crnogorsko primorje imalo dovoljno vode“, kazao je Lakušić.

Podsjeća da to nije bila samo administrativna odluka ili tehnički zadatak, to je bila prava drama na koritu Morače.

„Na jednoj strani, država, vojska, policija, Regionalni vodovod i svi oni koji su branili javni interes. Na drugoj, šljunkarska mafija, organizovani kriminal najopasnijeg tipa, kompanije sa ogromnim kapitalom, vezama i zaštitnicima decenijama u institucijama sistema. Kada je država konačno stala iza zakona, slike koje su tada obišle Crnu Goru izgledale su jezivo i zastrašujuće, vojni helihopteri na obali Morače, policijske patrole, tenzija i strah. Bio je to trenutak kada se jasno vidjelo da je riječ o opasnosti za čitavu državu, jer da bi se zaustavila šljunkarska mafija, morala je da reaguje najveća sila koju Crna Gora ima. Bio je to haos, bezvlašće na koritu, nelegalna eksploatacija, prekopane obale, devastirana priroda i izvorište Bolje Sestre na ivici opstanka. Ta slika je danas jeziva, ali je i opomena, da nije bilo odlučne akcije 2023. godine, ovog ljeta 2025. mi bismo pričali o katastrofi i nestašici vode, a ne o rekordnim isporukama“, upozorava Lakušić.

U tom vremenu, kao predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda, osjećao je teret i odgovornost.

„Nije bilo lako, prijetnje, ucjene, pokušaji da budem slomljen i ućutkan. Ali tada sam znao, kao i danas, da vrijedi rizikovati sve kada se brani javni interes. Ta borba 2023. bila je velika, dramatična i neponovljiva. Ona je prelomila istoriju. Zato danas, kada gledamo kako iz izvorišta Bolje sestre teče više od hiljadu litara u sekundi u toku ljetnjih mjeseci, moramo znati, ta voda je izborena, odbranjena i sačuvana u najtežoj bici protiv šljunkarske mafije u novijoj istoriji Crne Gore“, zaključio je Lakušić.

Priroda i društvo

Podgorica, Zeta pa i Botun trpe veću štetu bez kolektora

Na javnoj tribini „Tretman otpadnih voda u Crnoj Gori – izazovi i perspektive“, koju je danas organizovao Univerzitet Crne Gore u Rektoratu UCG, stručnjaci su jednoglasno poručili: bez funkcionalnih postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda nema očuvanja rijeka, jezera, mora, niti zdravlja građana. Poručeno je da Podgorica, Zeta pa i sami Botun trpe veću ekološku štetu jer nema postrojenja nego što bi donijela njegova izgradnja.

Prof. dr Milena Tadić sa Metalurško-tehnološkog fakulteta UCG, naglasila je da u borbi za očuvanje životne sredine, zagađivanje otpadnim vodama vrlo složen i kompleksan problem.

“Uporedo sa urbanizacijom razvojom industrije raste i stepen zagađenosti voda. Brojni su negativni uticaji koji mogu nastati kao rezultat ispuštanja otpadnih voda u prirodne vodene sisteme. Neke možemo primijetiti vizuelno, kao što je promjena boje, mutnoće, a najčešće nastaju promjene u pogledu hemijskih pokazatelja”, istakla je Tadić.

Sve nas to, kako je kazala, navodi na to da se otpadne vode moraju prečišćavati, a jedino rješenje je izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.

“U medijima čujemo da se poistovjećuju termini prostrojenje za prečišćavanje otpadnih voda i kolektor, međutim, to su potpuno odvojene stavri, jedino su im zajedničke otpadne vode”, napominje Tadić.

Sam kolektorski sistem je, naglašava ona, zapravo kanalizacioni sistem koji obuhvata sistem cijevi i kanala putem kojih se sakupljaju i odvode te otpadne vode do samog postrojenja.

Dok sama postrojenja otpadnih voda, objašnjava Tadić, predstavljaju zasebne sisteme koji se sastoje od objekata uređaja u sklopu kojih se ta otpadna voda prečišćava primjenom različitih postupaka.

“Izgradnja postrojenja možemo reći da su kompleksni sistemi i podrazumijevaju rizike i izazove. Međutim, to su najvažniji infrastrukturni projekti za Crnu Goru. Jedino tako možemo postići održivi razvoj gradova, zaštitu životne sredine, i javnog zrdavlja”, zaključila je ona.

Da problem tretmana otpadnih voda nije samo tehnički, već i društveno-politički, naglasio je prof. dr Rade Šarović sa Filozofskog fakulteta UCG.

„Ovdje su upletene razne komunikacijske dimenzije koje proizvode izražene protivurječnosti između racionalne, naučne logike i teškog političkog nasljeđa, duboko ukorenjenih predrasuda, dnevno-političke trgovine i populizma. Živimo u društvu sa slabom ekološkom pismenošću, gdje otpor prema ovakvim infrastrukturnim projektima proizlazi iz nepovjerenja u institucije, nedovoljne informisanosti i iracionalnog odbacivanja nauke.“

Šarović je naglasio značaj javnih tribina, edukativnih programa i panel-diskusija, poručivši da „znanje ne smije biti marginalizovano, niti ima luksuz da bude neutralno“. Podsjetio je i na riječi Pjera Burdijea, da je „znanje oružje u borbi za simboličku dominaciju u medijskom prostoru“.

U Crnoj Gori se, napominje on, opštine mogu podijeliti na devastirane lošim prostornim planiranjem, i one koje su pružile otpor.

“Danas imate situaciju da građani ne percipiraju prostor kao opšte dobro, koje mora da se dijeli, već kroz prizmu ličnih želja”, kazao je Šarović.

Šarović je istakao da će svi budući investicioni projekti na temu životne sredine i ekološke održivosti, nailaziti na skepsu građana.

“To je zato što se državi sistem u ranije tri decenije pokazao potpuno nesposobnim da upravlja takvim projektima. Ovdje imamo i koliziju između onoga što je nauka i struka s jedne strane i populizam s druge strane. Postavljanje lažne nade populistički pred građane, ne može da riješi problem. Ali u tom kontektu, posljedice koje će se osjećati decenijamana području Podgorice i Zete biće vrlo konkretne”, naglasio je Šarović.

Prof. dr Ivan Samardžić, sa Geografskog fakulteta Univerziteta u Beogradu upitao je da li mi imamo luksuza i prostora da koristimo vodu, da je zagađujemo, ali da ne činimo ništa da tu vodu prečistimo.

Istakao je da ove i prošle godine mnoga mjesta u Crnoj Gori, ali i u Srbiji, imaju problem sa pićem.

“Po meni je civilizacijski iskorak za mnoga mjesta na Balkana da imamo pogon za preradu otpadnih voda… Mnogi gradovi u Srbiji nijesu riješili taj problem, ali ima pozitivan primjer kao što je Kruševac. Preko 80 odsto teritorije je povezano na kolektore koji sprovode tu otpadnu vodu do centralnog postrojenja. Sada otpadna voda Kruševca ima potpuno jedan drugi smisao “, istakao je Samardžić.

Kazao je da su česta pitanja da li jedan takav pogon ima uticaja na životnu sredinu, te da smatra da ako se traži lokacija nikada se neće naći idealna.

Crna Gora, kako je istakao prof. drDanilo Mrdak sa Prirodno-matematičkog fakulteta UCG, još uvijek nema razvijen i u potpunosti uspostavljen sistem za prečišćavanje komunalnih otpadnih voda.

“Većina izgrađenih postrojenja ima ozbiljne probleme u funkcionisanju, dok glavni grad Podgorica nema ni osnovno postrojenje. Usled velikog broja stanovnika, gradske rijeke su pod velikim pritiskom, naročito ljeti kada je nivo rijeka najniži, pa je opasnost po životnu sredinu, ali i zdravlje ljudi, najveća. Ovakva postrojenja nijesu nikakav luksuz, već osnovna kulturološka potreba života u urbanim sredinama, kao i uslov da sačuvamo naše rijeke, vodene ekosisteme i zdravlje ljudi“, naglasio je prof. Mrdak.

Istakao je da kada se dobije novac od EU za izgradnju postrojenja, konsultanti moraju da dobiju prave informacije da bi mogli da rade na pravi način.

“Često se dešava da te podatke ne dobiju na pravi način. U tom dijelu, nastaju svi problemi. Imamo dosta problema u Crnoj Gori koji izaziva ljudski faktor. Ja sam molio da se obezbijede dodatna sredstva za ljude koji pobjeđuju na tenderima, upravo da bi izbjegli ovakve situacije”, poručio je Mrdak.

Mrdak je kazao da u potpunosti razumije stanovnike Botuna, ali da moraju da se razumiju i interesi Glavnog grada.

“Neće tako lako propasti novci koje je EU obezbijedila, nije to baš poklon, već više investicija. Postoji prostor za dodatno pregovaranje. Priča je istrgnuta iz oblasti struke, i prevedena na teren politike”, pojasnio je on.

Napominje da moramo da shvatimo da će uvijek biti neko ko će biti protiv.

“Postrojenja nijesu savršen sistem. Morate da ulažete veliku energiju da to opstane. Imate takvih problema u nekoliko gradova. Postrojenje je civilizacijski iskorak i to treba da uradimo zbog nas,. Ne zbog EU. To treba da bude naša ideja, a ne jer neko od nas to traži. To treba da bude težnja svakog građanina. Pravo na zdravu životnu sredinu je najsvetije pravo”, kazao je Mrdak.

Mrdak smatra da je postrojenje dobro rješenje.

“Otpadne vode su pune deterdženata, ljekova, ulja…To je jedna mješavina elemenata periodnog sistema i raznih organskih i neorganskih jedinjena. Istraživanja se rade u posljednje vrijeme i mislim da su postrojenja najbolje rješenje za Crnu Goru. Mi smo mala zemlja i to treba imati u vidu”, naglasio je on.

Problem Podgorice dodatno je pojasnio doc. dr Duško Vujačić sa Filozofskog fakulteta i Fakulteta za turizam i hotelijerstvo UCG. Trenutni kolektor ima kapacitet da preradi otpadne vode za 50.000 stanovnika, dok Podgorica danas broji više od 200.000.

„Sve otpadne vode iznad tog kapaciteta završavaju u rijeci Morači, zatim kroz Zetsku ravnicu u Skadarsko jezero i dalje u Jadransko more, što problem čini regionalnim. Ako se ne krene s izgradnjom novog postrojenja, Podgorica bi mogla da plati štetu od oko 100 miliona eura, što bi značilo finansijski kolaps, a još veći problem je prijeteća ekološka katastrofa za glavni grad i širu oblast“, upozorio je Vujačić.

Izvor: RTCG

Priroda i društvo

Lakušić: Regionalni vodovod primjer kako se znanjem i vizijom mogu nadvladati i najveći izazovi

Predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje Zoran Lakušić kazao je da je tokom ove ljetnje sezone Regionalni vodovod postigao istorijske uspjehe.

“U najtežoj hidrološkoj godini u posljednjih nekoliko decenija, kada je cijeli region bilježio nestašice i restrikcije, crnogorsko primorje je imalo stabilno i sigurno vodosnabdijevanje, bez ijednog ograničenja u isporuci”, saopštio je Lakušić.

Kaže da su dokaz za to su konkretni rezultati.

“U junu je isporučeno čak 177 odsto više od ugovorenih količina, što je 105 procenata više nego u istom periodu 2024. i 141 procenat više nego 2023. godine. Tokom avgusta isporučivano je u prosjeku 950 litara u sekundi, što je oko 60 odsto iznad ugovorom predviđenih obaveza, a rekord je zabilježen upravo ove sezone kada je isporučivano 1.036 litara u sekundi, dok je prošle godine isporučeno u isto vrijeme 784 litra u sekundi”, saopštio je Lakušić.

Ovi rezultati posebno dobijaju na značaju ako imamo u vidu da je, kako kaže, usljed višedecenijske nelegalne eksploatacije šljunka u koritu Morače od strane tzv. šljunkarske mafije, na izvorištu prije samo nekoliko godina na prelivnom pragu proticalo svega 265 litara u sekundi.

“Odlučnom akcijom države, koja je zaustavila nelegalnu eksploataciju šljunka, te izgradnjom dvije brane u drugoj zoni sanitarne zaštite izvorišta Bolje sestre, koje je realizovalo preduzeće Zaštita prostora Crne Gore, izdašnost izvorišta je znatno povećana i vraćena na nivo koji omogućava sigurno snabdijevanje cijelog crnogorskog primorja”, naveo je Lkaušić.

Međutim, dodaje da ovakav podvig ne bi bio moguć bez posebnog angažmana izvršnog direktora Krsta Radovića, u punoj saradnji sa Odborom direktora, Ministarstvom ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera i samom Vladom Crne Gore, kao i svih zaposlenih u Regionalnom vodovodu.

“Uložen je ogroman napor da se zaštiti javni interes i da građani i gosti dobiju dovoljne količine vode. Rezultat toga je da, na crnogorskom primorju nije bilo restrikcija, naprotiv, ostvarena je rekordna isporuka vode.
Na kraju ove teške hidrološke godine može se konstatovati da je Regionalni vodovod, odgovornim odnosom menadžmenta i Odbora direktora, ispunio ono što je od njega očekivao osnivač, Vlada Crne Gore”, istakao je on.

Kaže da rezultati ostvareni u 2025. godini predstavljaju ne samo rekordan domet već i istorijski uspjeh, potvrđujući da je ovo preduzeće stub stabilnosti u sistemu vodosnabdijevanja i razvojni oslonac turizma, kao ključne privredne grane Crne Gore.

“Regionalni vodovod je time postao primjer kako se znanjem, vizijom, hrabrošću i saradnjom mogu nadvladati i najveći izazovi, a ujedno i garant da će crnogorsko primorje i u godinama koje dolaze imati sigurno vodosnabdijevanje kao temelj održivog razvoja turizma i ukupne privrede”, zaključio je Lakušić.