Connect with us

Hronika

Uhapšen bivši direktor policije Slavko Stojanović

slavko stojanović

Službenici Specijalnog policijskog odjeljenja uhapsili su jutros bivšeg direktora Uprave policije Slavka Stojanovića. U okviru iste akcije slobode je lišen i Igor Baćović iz Nikšića.

“Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, Specijalno policijsko odjeljenje je lišilo slobode S.S.,bivšeg direktora Uprave policije i I.B. zbog osnova sumnje da su učinili krivična djela zloupotreba službenog položaja i krijumčarenje”, saopštio je državni tužilac i portparol SDT-a Vukas Radonjić.

Prema nezvaničnim informacijama, sumnja se da je Stojanović zloupotrijebio službeni položaj u vezi sa švercom cigareta.

Izvršen je pretres na više lokacija u Crnoj Gori. Akciju je sprovelo Specijalno policijsko odjeljenje, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva.

Saslušanje osuminjičenih pred specijalnim tužiocem planirano je za danas.

Ko je Slavko Stojanović

Tokom Stojanovićevog mandata na čelu policije rasplamsao se rat kotorskih klanova, počela je serija ubistava čiji su naručioci istaknuti članovi podzemlja, ali su se pojavili i ozbiljni navodi o zlopotrebama i korupciji unutar samih policijskih redova.

Na jesen 2015. godine policija je razbila proteste tadašnjeg Demokratskog fronta, a javnost je šokirao snimak kako 30-ak specijalnih policajaca tuče Milorada-Mija Martinovića, što je dosad najozbiljniji slučaj javno dokumentovane policijske torture u Crnoj Gori. Tih dana, dok su trajali protesti DF-a, objavljen je i snimak veće grupe mladića sa kapuljačama kako izlaze iz stare zgrade Vlade, gdje je centrala DPS-a. Kakva je bila pozadina tih događaja, sudstvo nikada nije rasvijetlilo.

Stojanović je javno tvrdio i da su na protestima 2015. godine, konkretno 24.oktobra, na jednom kamionu kod parlamenta viđene motke i oprema za demonstrante. Nikada nije ponuđen nijedan dokaz da potkrijepi te navode.

Sam Martinović tvrdio je da nije probijao policijski kordon 24. oktobra 2015. godine, nakon protesta DF-a, niti nasrtao na policajce, a uz to je optužio Slavka Stojanovića da je naručio njegovo ubistvo.

“Prikrivajući one koji su me tukli, pokazuju da su znali da je te noći spreman lov na mene”, kazao je Martinović, dok se u bolnici oporavljao od policijskih batina.

Nedjeljnik “Monitor” objavio je 2016. godine da “Slavko Stojanović, uglavnom, taji ko je – od njegovih potčinjenih – komandovao, a ko batinao Mija Martinovića, Marka Rakočevića, Andriju Račića, Branimira Vukčevića, Darka Šćepanovića, Momčila Baranina…”. Tu je i poznati slučaj prebijanja i policijskog iživljavanja nad novinarom Gojkom Raičevićem tokom protesta 2015. godine.

Policija tokom mandata Stojanovića nije napravila skoro nikakav iskorak po pitanju rješavanja ubistva Slavoljuba Šćekića i Duška Jovanovića.

U mandatu Stojanovića, između ostalih, desio se cijeli niz nerasvijetljenih ili djelimično rasvijetljenih ubistava: Darko Bugarin, Ivan Lopičić, Vinetu Strugar, Milutin Radović, Milorad Tamburić, Aleksandar Brajović, Stefan Đukić, Goran Đuričković, Radomir Đuričković, Radovan Matović, Armin Osmanagić, Srđan Vlahović, Goran Biskupović, Miloš Bošnjak, Božidar Tomašević, Željko Vukoslavčević, Slavko Peković, Dalibor Đurić, Đorđe Sekulović, Slobodan Šaranović, Marko Martinović, Igor Mitrović, Goran Lenac, Niko Roganović, Ivan Nedović, Pero Damjanović, Danijel Mandić, Miloš Šaković, Dražen Čađenović, Đorđe Boreta, dr Dragan Zečević, Saša Marković…

Krajem 2017. godine objavljeno je da Sto­ja­no­vić ni­je do­sta­vio Agen­ci­ji za spre­ča­va­nje ko­rup­ci­je tač­ne po­dat­ke o stvarnoj imo­vi­ni svo­je po­ro­di­ce. Sto­ja­no­vić u imo­vin­skom kar­to­nu ni­je na­veo da je nje­go­va su­pru­ga Li­di­ja vla­sni­ca fir­me „Ge­mel­li N&Đ”, ko­ja je godinu ranije re­gi­stro­va­na u Pod­go­ri­ci. Pre­ma Za­ko­nu o spre­ča­va­nju ko­rup­ci­je, jav­ni funk­ci­o­ne­ri su du­žni da u iz­vje­šta­ju o imo­vi­ni na­ve­du tač­ne i pot­pu­ne po­dat­ke.

Polovinom 2017. godine, list “Dan” je ob­ja­vio fo­to­gra­fi­ju sa sla­ve či­ji je do­ma­ćin bio tadašnji ru­ko­vo­di­lac Od­sje­ka za jav­ni red i mir Mi­ni­star­stva unu­tra­šnjih po­slo­va Cr­ne Go­re Du­ško Ko­pri­vi­ca. Za pre­pu­nom tr­pe­zom oku­pi­li su se u to vrijeme po­moć­nik di­rek­to­ra po­li­ci­je Ni­ko­la Ja­nju­še­vić, ru­ko­vo­di­lac od­sje­ka za unu­tra­šnje i uprav­ne po­slo­ve Zo­ran Bi­go­vić, Du­ško Ro­ga­no­vić, ko­ji je osu­đen za ubi­stvo, Ve­se­lin Pe­ka Pe­jo­vić, osu­đen za tr­go­vi­nu nar­ko­ti­ci­ma, i Pe­tar Ilić, biv­ši po­li­cij­ski in­spek­tor, ko­ji je osu­đen zbog zbog šverca oruž­ja iz Cr­ne Go­re na Ko­so­vo.

Mada se tvrdilo da je na fotografiji i sam Slavko Stojanović, on je to demantovao, a iz policije su kazali da je na slavi bilo drugo lice koje samo podsjeća na njega. Koprivica je potvrdio da su na slavi bili svi pomenuti osim Stojanovića te da se radi o njegovim prijateljima, rodbini, komšijama i kumovima.

“Biti policajac u današnjem vremenu nije lako”, kazao je prije šest godina na proslavi Dana MUP-a tadašnji direktor Uprave policije Slavko Stojanović.

Njemu sigurno, kao prvom policajcu nije bilo mnogo naporno.

Stojanović je posljednjeg dana marta 2018. godine dao ostavku na direktorsku funkciju.

Od tada je vršilac dužnosti direktora policije bio Vesko Damjanović, a krajem jula te godine imenovan je Veljović.

Reklama
Klikni da ostaviš komentar

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Hronika

U Zeti uhapšene tri osobe

policija samoubistvo

Službenicima Regionalnog centra bezbjednosti „Centar“, Odjeljenja bezbjednosti Podgorica, B.Š. (74) prijavio je da je u mjestu Kurilo u Zeti, preko puta pružnog prelaza, napadnut njemu nepoznate osobe upotrebom spreja sa nadražujućim dejstvom i da je tom prilikom iz njegovog putničkog motornog vozila “golf V” otuđena torbica sa oko 100 eura i ličnim dokumentima.

“Takođe, ovom prilikom B.Š. je naveo da je u društvu sa licem koje ga je napalo bila njemu nepoznata ženska osoba koja je takođe pokušala da, uz upotrebu spreja sa nadražujućim dejstvom, napadne i njegovog sina B.Š. (34) koji je bio u društvu sa njim”,  saopštila je policija.

Policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica su preduzeli hitne opsežne radnje na terenu, i u saradnji sa tužiocem u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, došli do sumnje da su izvršioci ovoga djela S.P. (30) i K.V. (24).

“Oni su locirani i po nalogu postupajućeg tužioca lišeni slobode zbog sumnje da su izvršili krivično djelo samovlašće. Tom prilikom policija je privremeno oduzela i vozilo kojim je upravljao S.P.”,  navodi se.

Osim toga, policija je došla do saznanja gdje se nalazi ukradena odbačena torbica, koja je pronađena, međutim, u njoj nije pronađen novac već pištolj sa sedam komada municije.

Policija je izvršila pretres kuće B.Š. (34) koji je držao pomenuti pištolj u torbici koja je ukradena i on je uhapšen zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.

“U nastavku aktivnosti na ovom predmetu službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica su u službene prostorije doveli lice M.M. (65) od kojeg su prikupljena obavještenja, te je policija došla do sumnje da je on angažovao S.P. da naplati dug u iznosu od 1.900 eura od lica B.Š.”,  dodaje se.

Sa novonastalim činjenicama je upoznat postupajući tužilac koji će se u odnosu na M.M. naknadno izjasniti.

Continue Reading

Hronika

Uhapšen Zećanin: Osumnjičen za lažno prijavljivanje ubistva, pa napao policajca

uhapšen

Policija je u ponedjeljak kasno uveče uhapsila 21-godišnjeg mladića iz Zete, P.V, zbog sumnje da je lažno prijavio ubistvo i fizički napao policijskog službenika. Incident se dogodio 30. juna oko 23 časa, kada je mladić pozvao dežurnu službu Odjeljenja bezbjednosti Podgorica i tvrdio da je ubio svog očuha, D.M, zadavši mu više uboda nožem.

Na prijavljenu adresu odmah je upućena policijska patrola, koja je zatekla D.M. živog i bez ikakvih povreda. Nakon toga, policija je locirala P.V. u blizini njegove kuće, ali je on odbio da postupi po naređenju policijskih službenika. Umjesto toga, fizički je nasrnuo na jednog policajca, udarivši ga pesnicom u glavu, a zatim pokušao da pobjegne.

Ubrzo nakon toga, policija je pronašla osumnjičenog skrivenog u jednom objektu, gdje je ponovo pružio otpor, pokušavajući da napadne policajce. Ipak, stavljen je pod kontrolu i priveden u prostorije Odjeljenja bezbjednosti Podgorica.

Alkotestiranjem i toksikološkom analizom utvrđeno je da je P.V. bio pod dejstvom alkohola i više vrsta narkotika, uključujući kokain, marihuanu i benzodiazepine.

“Po nalogu nadležnog tužioca, P.V. je lišen slobode zbog sumnje da je počinio krivična djela lažno prijavljivanje i napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti”, saopštila je policija.

 

Continue Reading

Hronika

UZNEMIRUJUĆI VIDEO: Ostavila poruku pre nego što je pojurila ka hramu?!

Skrolujemo. Vidimo naslov: „UZNEMIRUJUĆI VIDEO“ – velikim slovima, često podebljan, često uokviren crvenim. Zastanemo. Srce nam na trenutak preskoči. Ne znamo da li želimo da vidimo – ali znamo da moramo. Kliknemo. Gledamo. Prestravljeni, zgroženi, ljuti, povređeni, ogorčeni – i ne prestajemo. Šerujemo. Komentarišemo. Onda zaboravimo… sve do sledećeg naslova: „UZNEMIRUJUĆI VIDEO“.

Ovaj obrazac nije slučajan. Niti je nov. Ali je danas besramno prisutan i agresivan. U društvu koje komunicira vizuelno i reaguje impulsno, mediji su naučili da je tragedija najbrže oruđe za privlačenje pažnje. Šok prodaje. Patnja skuplja preglede. Krvava stvarnost postaje valuta.

Važno je da ne upadnemo u zamku pojednostavljivanja. Nisu samo „mediji krivi“. Nismo ni mi samo žrtve. Ovo je odnos međusobne zavisnosti. Mediji objavljuju ono što publika najviše konzumira. Publika klikće ono što je najvidljivije, najintenzivnije, najemotivnije. Svi učestvujemo u ovom lancu, svi ga podgrevamo.

Kao što reality programi opstaju jer imaju gledaoce, tako i uznemirujući snimci postaju redovan sadržaj zato što na njih klikćemo. Kada platforma vidi da video nasilja ima milionske preglede, algoritam ga pogura još više. Mediji se utrkuju da objave prvi – ne da bi informisali, već da bi kapitalizovali šok.

Postavlja se pitanje: gde je granica između informisanja i eksploatacije bola? Da li zaista moramo videti trenutak kada neko gubi život da bismo razumeli ozbiljnost situacije? Da li možemo verovati medijima koji tragediju objavljuju bez konteksta, bez upozorenja, često i bez poštovanja prema žrtvi?

U mnogim zemljama etički kodeksi novinarstva propisuju da se nasilni sadržaji ne objavljuju bez opravdanog razloga i da se uvek mora voditi računa o dostojanstvu žrtava i njihovih porodica. Ipak, u praksi, klik je postao važniji od kodeksa.

Psiholozi kažu da nas ovakvi snimci privlače iz više razloga: osećaj kontrole („bar meni se to nije desilo“), identifikacija („to je moglo biti moje dete“), pa čak i podsvesna fascinacija smrću – ne kao želja, već kao suočavanje sa sopstvenom prolaznošću.

Takođe, u digitalnoj kulturi FOMO (fear of missing out), imamo osećaj da moramo da znamo sve, da ništa ne propustimo. „Jesam li video taj snimak?“ postaje društveni indikator. Ako nisi gledao – nisi učestvovao. Ako nisi šerovao – nisi ni reagovao.

Ne radi se o zabrani gledanja. Ne radi se ni o moralnom osuđivanju. Radi se o svesnosti. O pitanju koje svako treba sebi da postavi: zašto klikćem na ovo? šta time dobijam? kome to koristi?

Ako počnemo da biramo drugačije, možda će i mediji početi da objavljuju drugačije. Klik nije samo refleks. Klik je odluka. A svaka odluka nosi posledicu – u ovom slučaju, možda i dalju normalizaciju nasilja kao zabave.

Continue Reading

Facebook

Istaknuto

Najnovije

Istaknuto