Kosovo počinje da primjenjuje zakone o strancima i vozilima, što bi moglo da oteža život velikom broju Srba. Dok se u Prištini to posmatra kao rutinska procedura, u Beogradu najglasnija je – ćutnja.

Kada se prije tri godine iz Čačka preselio u Severnu Mitrovicu, Luka Pečenković (26) nije ni slutio da će morati da prijavljuje policiji boravak u gradu u koji je došao zbog studija.

Međutim, budući da nema kosovska dokumenta, on će od ponedjeljka (16. mart) – nakon što Zakon o strancima počne u potpunosti da se primjenjuje – na Kosovu biti tretiran kao stranac i biće mu potrebna boravišna dozvola ili viza.

Iz perspektive kosovske vlade ovo je samo primjena zakona koji postoji više od 13 godina. Za Srbe, pak, ovo je politička odluka da se oteža život. Luka kaže – „početak novog pogroma Srba sa Kosova“.

Zašto je sporan Zakon o strancima?

Prema Zakonu o strancima, svako ko nema kosovsko državljanstvo odnosno dokumenta moraće u roku od 72 sata prijaviti adresu boravka na Kosovu. Boravak do 90 dana u okviru perioda od 180 dana moguć je sa ili bez vize, u zavisnosti od režima.

Tokom tog perioda za rad je potrebna radna dozvola, a za svaki boravak duži od 90 dana potrebno je podnijeti zahtjev za dozvolu boravka.

Osim što Srbija zvanično ne priznaje kosovsku nezavisnost, tretiranje Srba kao stranaca na teritoriji na kojoj žive decenijama problematično je samo po sebi, a srpska manjina strahuje da će ih ovaj zakon diskriminisati.

Naime, zbog administrativnih poteškoća veliki broj Srba rođenih u gradovima Srbije ne može da dobije kosovska dokumenta. Prema evidenciji Srpske liste, takvih građana je više od 7.000.

Druga poteškoća pogodiće zaposlene i studente koji nemaju kosovska dokumenta, a školuju se ili rade u obrazovnim i zdravstvenim institucijama koje funkcionišu u okviru sistema Republike Srbije.

Doktor Jugoslav Gašić, profesor Medicinskog fakulteta u Prištini sa privremenim sjedištem u Kosovskoj Mitrovici, jedan je od njih.

On za DW kaže da primjenom ovog zakona „studenti i zaposleni bivaju dovedeni u situaciju da neće moći da nastave sa studiranjem i radom“, te da je Zakon o strancima ključ kojim se srpske škole i zdravstvene ustanove uvode u kosovski sistem.

Šta je moralo drugačije?

Iako je Zakon o strancima usvojen još 2013, a revidiran 2017. godine, nikada nije u potpunosti primjenjen. Njegovu primjenu kosovske vlasti najavile su tokom prethodne godine, kada je civilni sektor sa Severa počeo da upozorava na odredbe koje će otežati život Srbima.

To, međutim, nije naišlo na adekvatan odjek ni u Beogradu, ni u Prištini.

„Imam utisak da su vlasti u Beogradu to pitanje do posljednjeg trenutka namjerno gurale u stranu – kako bi se čitava stvar dovela do svršenog čina, kada su mogućnosti za bilo kakvu promjenu minimalne“, za DW objašnjava Miodrag Milićević, izvršni direktor nevladine organizacije Aktiv iz Severne Mitrovice.

Tvrdi da je nedostajala javna kampanja i ozbiljna komunikacija sa građanima, ali i adekvatna reakcija Srpske liste i Beograda koji je, uz posredstvo međunarodne zajednice, „morao da prepozna sve ove probleme i da ih kandiduje kao teme u dijalogu“.

Iz Srpske liste su, pak, za Kosovo onlajn istakli da su u posljednja tri mjeseca imali 47 sastanaka sa međunarodnim predstavnicima.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno je na RTS-u rekao da su „na putu da pronađu neka rješenja koja ne bi značila katastrofu za naš narod, iako lakih rješenja nema“, ne precizirajući o kakvim rješenjima je riječ.

Godine koje su pojeli skakavci

Istovremeno, na snagu stupa i Zakon o vozilima, koji zabranjuje upravljanje vozilom ukoliko vozač nema prebivalište u zemlji u kojoj je vozilo registrovano. To znači da Srbi sa Kosova više neće moći da voze automobile registrovane u gradovima Srbije.

S obzirom na to da su Srbi na Kosovu više od decenije faktički koristili dokumenta Republike Srbije uz administrativnu toleranciju kosovskih vlasti, iz Centra za afirmativne društvene akcije upozoravaju da međunarodni pravni standardi i praksa Evropskog suda za ljudska prava ne dozvoljavaju vlastima da ignorišu status koji je godinama bio poznat i tolerisan.

Drugim riječima, „ukoliko bi zakon počeo da se primjenjuje strogo formalno, bez razumijevanja konkretnih problema na terenu, posljedice bi bile veoma ozbiljne“, kažu za DW iz ove organizacije.

Spahiju: „Primjena zakona je rutinska stvar“

Dok Srbi sa Kosova strepe od predstojećeg ponedjeljka, primjena ova dva zakona nije u fokusu vlasti južno od Ibra. U jeku još jedne političke krize u Prištini, vijesti o ovoj temi gotovo da nisu stigle ni u jedan medij na albanskom jeziku.

Profesor Fakulteta političkih nauka u Prištini Nedžmedin Spahiju objašnjava da se to doživljava kao „rutinska stvar“, jer Kosovo usklađuje svoje zakone kako bi se pripremilo da bude kandidat za članstvo u Evropskoj uniji.

Međutim, on ne osporava da su Srbi na Kosovu u specifičnoj poziciji.

„Mislim da mnogi od njih teško prihvataju postojanje kosovske države i navikli su da se, još od posle rata ili od proglašenja nezavisnosti Kosova, na neke stvari gleda kroz prste i toleriše. Sada je situacija drugačija i vjerujem da im to teško pada“, kaže Spahiju.

On ističe da bi srpski predstavnici trebalo i pred Evropskom unijom i pred kosovskim institucijama da insistiraju „da kancelarije koje se bave tim poslovima budu što bliže građanima“, kako bi se prijava boravka olakšala na lokalu.

Luku Pečenkovića i grupu njegovih kolega ipak manje interesuje gdje mogu da prijave boravak. Na protestima koje organizuju protiv primjene ovih zakona pitaju samo jedno: „Zašto Beograd ćuti?“