Mladu rukometašicu Miu Ulićević, standardnu prvotimku RK Zeta i članicu kadetske reprezentacije Crne Gore, Opština Zeta proglasila je najboljom mladom sportistkinjom, nagradivši njen trud i izvanredne rezultate; od prvih koraka u dvorani RK Zeta, kroz neumorni rad i strast prema igri, Mia je gradila svoju rukometnu priču, pokazujući da do velikih ciljeva vode mali koraci – koji se s vremenom pretvaraju u velike uspjehe i ponos za klub i zajednicu.

Još u prvim godinama na terenu moglo se naslutiti da rukomet za Miu nije samo prolazna faza, već tiha, ali snažna odluka da svoje srce i energiju u potpunosti posveti tom sportu.

Shvatila sam da je rukomet moj put onda kada sam počela da osjećam da teren nije samo mjesto gdje treniram, nego mjesto gdje se osjećam svoja, a taj momenat se desio sa nekih mojih 12 godina, kada sam počela da igram Pionirsku ligu. Kako su godine prolazile, ljubav prema igri je rasla, ali i želja da napredujem bila je sve veća. Tada sam znala da rukomet za mene nije hobi, već nešto čemu želim da se posvetim i da gradim svoju budućnost u tom sportu.

Podrška porodice, prijatelja i trenera iz Zete za Miu nije samo vjetar u leđa, već čvrst oslonac koji joj daje snagu i sigurnost da istraje na svom sportskom putu.

Podrška porodice i trenera mi znači neizmjerno, jer su oni temelji mog sportskog puta. Porodica mi je najveća podrška od prvog dana, oni mi daju stabilnost i vjeru u sebe, a trener svojim znanjem, disciplinom i povjerenjem oblikuje moj razvoj kao igrača i veoma sam zahvalna na tome. Podrška mojih prijatelja mi je takođe veoma važna – oni su uz mene i razumiju moje obaveze i tempo koji sport nosi. Daju mi dodatnu motivaciju i osjećaj balansa van terena.

Saradnja s personalnim trenerom, Jolom Kneževićem, donijela joj je dodatnu snagu, disciplinu i sigurnost na terenu, podižući njenu fizičku spremu i igru na viši nivo.

Saradnja sa personalnim trenerom Jolem mi mnogo znači i pomogla mi je da podignem fizičku spremu na viši nivo. Individualni rad mi je omogućio da dodatno razvijem snagu, eksplozivnost i stabilnost. Takav način priprema mi daje sigurnost u duelima, jači šut i veću izdržljivost na terenu.

Priznanje za najbolju mladu sportistkinju koje dodjeljuje Opština Zeta za Miju predstavlja veliku čast i potvrdu njenog rada, dok joj podrška lokalne zajednice daje dodatni motiv da nastavi još snažnije i odlučnije ka novim uspjesima.

Mnogo mi znači! Veliko hvala Opštini Zeta na prepoznavanju mog truda i rada kroz priznanje za najbolju mladu sportistkinju. Ova nagrada mi predstavlja veliku čast i snažnu motivaciju da nastavim da se trudim, usavršavam i postižem još bolje rezultate, te da svojim uspjesima ponosno predstavljam našu zajednicu (Zetu).

Kao lijevi bek, ona zna da su za uspjeh na toj poziciji presudni snažan i precizan šut, dobra preglednost igre, hrabrost u duelima, ali i taktička zrelost koja omogućava da u pravom trenutku preuzme odgovornost.

Igram lijevog beka, to je veoma zahtjevna pozicija. Potrebna je velika fizička sprema, a pored toga i veliki fokus i pregled igre.

Tokom priprema s reprezentacijom dani su intenzivniji i fokusirani isključivo na treninge, taktičke sastanke i oporavak, dok su u klupskoj sezoni sa RK Zeta obaveze raspoređene između treninga, utakmica i svakodnevnih aktivnosti, pa je ritam drugačiji, ali jednako zahtjevan.

Klupski trening je fokusiran na dugoročni razvoj i rad na individualnim i timskim vještinama kroz sezonu. Reprezentativni trening je intenzivniji i kraći, jer se pripremamo za konkretne utakmice i protivnike, sa više taktike i timske koordinacije. Razlika je u ritmu i cilju – u klubu stalno gradimo formu, dok u reprezentaciji usavršavamo detalje za važne mečeve.

Ovogodišnju sezonu RK Zeta u Prva ženska rukometna liga Crne Gore doživljava kao period sazrijevanja i velikog rada, uz uvjerenje da se igra u narednom periodu može dodatno unaprijediti kroz veću koncentraciju u odbrani, bolju realizaciju u napadu i još snažnije timsko zajedništvo.

Ja sam baš emotivna, pa mi svaki poraz jako teško padne. Međutim, naravno da posebnu težinu imaju porazi rezultatskog značaja. Pokazale smo potencijal, dokazale smo da srce dajemo na terenu, ali to nije bilo dovoljno jer su nam tri igračice povrijeđene. Nadam se da ćemo uskoro biti u punom sastavu i da okrećemo novi list.

U posljednjih godinu dana Mia kao svoj najveći napredak vidi veću sigurnost u igri i zrelost u donošenju odluka, što joj omogućava da preuzme više odgovornosti i bude još konkretnija na terenu.

Najveći napredak za mene je to što sam ove godine naučila da se ne bojim grešaka. Svaka utakmica i svaki trening su prilika da učim, sada mogu brže da napredujem i osjećam se sigurnije na terenu.

Nakon osvajanja bronzane medalje na Evropskom prvenstvu i plasmana na Svjetsko prvenstvo, Mia je osjećala kombinaciju ponosa, euforije i zahvalnosti, ali i novu motivaciju da još više napreduje i nastavi da daje sve od sebe na svakom meču.

Osjećala sam ogroman ponos i sreću! Znala sam da to zaslužujemo, jer znam koliko smo radile za taj trenutak. Igrati u nacionalnom dresu je velika čast! Emocije se ne mogu riječima opisati

Za Miu je prekretnica u karijeri bila utakmica ili trenutak koji je pokazao koliko njena posvećenost i trud mogu donijeti rezultate, onaj trenutak kada je osjetila da naporan rad konačno donosi pravu potvrdu njene vrijednosti na terenu.

To je definitivno utakmica protiv Hrvatske na Mediteranskim igrama, gdje sam postigla spektakularan gol uz zvuk sirene i obezbijedila bod koji nam je značio za nastavak u daljem takmičenju.

Mia djevojčicama iz Zete i Crne Gore koje sanjaju rukometnu karijeru poručuje da vjeruju u sebe, budu uporni i strpljivi, jer svaki trud, mala pobjeda i svaki trening vode ka ostvarenju snova.

Da vjeruju u sebe, da budu uporne i da nikad ne odustaju. Sve je moguće uz rad, disciplinu i ljubav prema sportu!