Ljubav prema sportu prožeta umjetničkim sposobnostima iznjedrila je bogato stvaralaštvo urednika koji je ostavio izuzetan trag uspjeha u doprinosu razvoju novinarstva na području Zete, ali i cijele Crne Gore. Pokretač i glavni i odgovorni urednik  mjesečnika “Zetske sportske novine“, Zarija Kračković, otkriva nam svoja lična iskustva, izazove, ali i draži i ljepote novinarskog poziva. Zahvaljujući njegovim riječima, simpatizeri sporta s našeg područja bili su u prilici da, čitajući, osjete emocije s raznih sportskih dešavanja. Ovo će biti priča o procesu, strpljenju i dostignućima kao postulatima budućim generacijama da hrabro i ponosno koračaju ka ispunjenju svojih ciljeva.

Za jedne su sportisti heroji, za druge vojnici bez uniformi, a novinari u njihovim životima umjetnici i svjedoci dostignuća i podviga. Različita zanimanja sa drugačijom pozadinom, a da li nam možete reći šta je u Vašem slučaju bio okidač za usmjeravanje ka ovoj vrsti zanimanja?

Od rane mladosti ja sam u sportu. Počeo sam sa fudbalom da bih završio u košarci. Igrao sam za KK „Zeta“ tri – četiri godine u periodu 1976 – 1980. u generaciji sa Batom Vukićevićem, Slavkom i Zdravkom Domazetovićem, Duškom i Zdravkom Belim Kneževićem itd. Kasnije, u sezoni 1982/83,  postajem predsjednik kluba, a nešto kasnije i trener u istom. Istovremeno postajem i košarkaški sudija. Kao dječak od deset godina pamtim prvu sezonu FK „Zeta“ u tadašnjoj Republičkoj ligi 1963. godine, a ekipu su činili Vojislav-Čoka Baljević, Vlado Usančević, Jovo Radunović, Biga Maraš, Mićko Kovačević, Neđo Maraš… Tih godina, tačnije 1977. godine, postajem dopisnik „Pobjede“ (1977 – 2007) iz Zete, a par godina kasnije i beogradskog JSL „Sport“ (1979 – 2016). Na nagovor predsjednika Skupštine FK „Zeta“ Veselina Pešukića, bivam septembra 1989. izabran za predsjednika FK „Zeta“, koju funkciju obavljam do 1990. godine.

Kao glavni urednik “Zetskih sportskih novina“ nedavno ste izazvali osjećaj ponosa među mještanima Zete zbog dostizanja jubileja, izdavanja novina po tristoti put. Kako je nastala priča o sportskom listu, mjesečniku, koji donosi obavještenja o rezultatima zetskih klubova od najnižeg do najvećeg ranga?

Prvi broj mjesečnika „Zetskih sportskih novina“ izašao je 1. septembra 1999. godine kao list SD „Zeta“. Naime, te godine nanovo su sa aktivnostima krenuli SD „Zeta“ i ja se javljam kao glavni organizator, komesar, „Zetskih sportskih igara“ i član IO SD „Zeta“, bivam zadužen da napravim bilten igara. Međutim, ja, kao već afirmisani čovjek novinarstva napravim i bilten i nacrt „Zetskih sportskih novina“ (čiji sam ja kum – dao im ime), koji se dopao članovima Izvršnog odbora i, te odlučuju da se novine štampaju. Tako su nastale „Zetske sportske novine“, po mojim saznanjima, jedini sportski mjesečnik u Crnoj Gori svih ovih 26 godina. Naravno da sam ponosan na mojih 300 uređenih novina, na jubilej, koji nažalost, ni na koji način nije obilježen. Trudio sam se da novine budu aktuelne, da prate sve ono što su sportisti i klubovi sa terena Zete postizali, da bude u listu, ali i da kroz rubrike „Fudbalski vremeplov“ i druge čitaocima približim neka prošla vremena i neke već zaboravljene sportske junake. Ono što me posebno čini ponosnim je moja angažovanost oko organizacije „Zetskih sportskih igara“ u periodu 1999-2009 koje su tih godina bile, s punim pravom, nazivane najvećom amaterskom sportskom manifestacijom u Crnoj Gori.

Ko je pomogao da se štampa list, na koji način ste uspjeli da ga održite živim?

List se finansirao iz sredstava SD „Zeta“ i sponzora, da bi negdje prije deset godina štampanje lista preuzela Gradska opština Golubovci, a danas Opština Zeta. Sada list zbog pomanjkanja sredstava izlazi jednom u dva mjeseca, kao dvomjesečnik, ali se nadam da će brzo ponovo biti u rukama čitalaca svakog mjeseca.

Kada se uzme u obzir uloženi trud,utrošeno vrijeme,kreativnost i energija, koliko je izazovno i ostvarivo biti između preživljavanja i novinarskog stvaralaštva u Zeti?

Izazovno jeste i traži stalni angažman, da budeš uvijek u toku, da ispratiš sve klubove, sve pojedince i da stalno budeš aktuelan. Težak i naporan put koji iziskuje puno energije i znanja, ali ja sam u tome punih 47 godina, pa je tu i rutina, ali i ljubav prema ovom poslu koja je glavni pokretač svega.

Nakon višegodišnjeg iskustva i rada sa ljudima iz Zete da li možete da nam kažete kako je tekla saradnja i da li biste među njima nekoga izdvojili kao posebnog?

Mnogo je ljudi sa kojima sam imao kontakt, uvijek korektnih, bilo da se radilo o sportistima, bilo da se radilo o stručnjacima ili rukovodiocima klubova. Premnogo je imena i zaista bi bilo neodgovorno da izostavim nekoga, ali ako insistirate evo nekoliko onih koji zaista zaslužuju da ih pomenem: Ljubo Majić, rukovodilac u FK „Zeta“ (spasio je svojevremeno stadion „Trešnjicu“ od uzurpatora), trener Vojo Gardašević, predsjednik Aligrudić, Radojica Božović predsjednik, Vojislav Čoka Baljević fudbaler, Mićko Kovačević, fudbaler… Generacije i generacije mlađih fudbalera i rukovodilaca, i nedostajalo bi mi papira kada bih nabrajao one ljude koji su stvarno zaslužili da ih pomenem, zato izvinjenje svima onima koje ne pomenuh.

Koji su to naslovi sa kojima ćete nas obradovati u predstojećem periodu?

U narednom broju izdvojio bih Urednički osvrt, koji govori o haosu u ligi Udruženja klubova Centar, gdje se takmiče i naši klubovi Zeta, Ilarion i Olimpiko. Naravno, tu su utakmice i rezultati naših klubova, potom strane posvećene omladinskom i kadetskom fudbalu, strane posvećene Memorijalu „Dušan Đuretić“ u košarci, kao i priča o debiju u elitnom rangu KK „Vukovi Zeta“, zatim strane posvećene karatistima, a potom o uspjesima ženskog rukometnog kluba Zeta, tradicionalne Ukrštene riječi po 250 put, koje uređuje profesor Velimir Knežević.

Kako biste savjetovali nekoga ko tek treba da se upozna sa kvalitetima dobrog pisanja o sportu?

Prije svega, potreban je dar za pisanje, potom upornost na trnovitom putu novinarstva, koji jeste poseban, ali i iziskuje zaista puno energije i posvećenosti. Ako ste spremni da to prihvatite onda ste na pravom putu.