Otkrijte Bingo Mania, ekskluzivnu slot igru koja spaja čaroliju klasika i uzbuđenje modernih slotova. Svaki spin donosi neizvjesnost, dok Bingo Bonus funkcija i spektakularni super novčići otvaraju vrata ka velikim nagradama

Vizuelno impresivna i bogata detaljima, igra vas vodi u svijet šarenih bingo kuglica, luksuznog ambijenta i animacija visokog kvaliteta. Uz besplatne spinove i misteriozne simbole, svaki trenutak donosi šansu za uzbudljive kombinacije i posebne dobitke.

Bingo Mania nije samo igra – to je iskustvo koje spaja zabavu, strategiju i šansu da osjetite pravo uzbuđenje binga u modernom izdanju. Njena ekskluzivnost i inovativne funkcije čine je savršenom za sve igrače koji traže premium zabavu u online slot svijetu.

Licima koja nisu navršila 18 godina života zabranjeno je učestvovanje u igrama na sreću. Igre na sreću mogu izazvati zavisnost.

Crnogorski borilački sportovi iznjedrili su brojne šampione, a oni zauzvrat, na svjetskoj i evropskoj sceni pišu nevjerovatne uspjehe. Za pomak u karijeri bila im je potrebna volja za učenjem i napretkom, praćena ogromnim odricanjem, satima treninga, razgovora, slušanja. Ovakvu sportku priču živi Matija Radović, borac koji je svoj sportski put pronašao u kik-boksu, član Zete.

U svijetu prepunom ljubitelja kolektivnih sportova, ti si napravio drugačiji odabir. Iz čega se izrodila ta ljubav prema ovom borilačkom sportu i zašto je baš kik-boks imao prednost u odnosu na ostale?

Ljubav prema kik-boksu rodila se tako što sam oduvijek volio da gledam borilačke sportove. Čim se klub otvorio u mojoj blizini, odmah sam otišao i od tada ovaj sport volim sve više i više.

Da li bi mogao da nam približiš kako su izgledali tvoji prvi dodiri u svijetu kik-boksa?

Prvi dani u kik-boksu bili su teški, jer sam nedugo nakon što sam počeo da treniram, već krenuo da se takmičim.

Možemo li reći da su nečije riječi podrške bile ,,zvijezda vodilja” na sportskom putu i da li se može neko poistovijetiti kao tvoj uzor od samog početka?

Najveća podrška mi dolazi od porodice, trenera i prijatelja.

Treninzi, borbe, školske obaveze, društveni život. Da li nam možeš opisati kako izgleda tvoj uobičajeni dan?

Moj svaki dan je sličan. Kada imam takmičenje, dan počinje trčanjem oko 5 ujutro, potom idem na posao od 7 do 15 časova. Poslije posla se odmaram do večernjeg treninga koji je u 20.00 h časova. Nakon treninga slijedi odmor i tako se završava moj uobičajeni dan.

Kakva je koncepcija treninga, ako uzmemo u obzir važnost balansirane ishrane, fizičkog napora i kvaliteta sna?

Kao što sam već spomenuo, trenira se naporno, ali je odmor jednako važan. Trudim se da zaspim što ranije kako bih za jutarnji trening bio odmoran. Takođe, prije meča pazim da se hranim što zdravije, jer su ishrana, trening i odmor podjednako bitni — sve to ide jedno uz drugo i na sve se mora paziti.

Da li je po tvom mišljenju mentalna priprema podjednako važna kao i kvalitetna fizička spremnost?

Po mom mišljenju, mentalna snaga je podjednako važna kao i fizička sprema. To su stvari koje idu jedno uz drugo — u suprotnom, neće biti rezultata.

S obzirom na to da većina sportiska praktikuje određene rituale pred svoje nastupe, postoji li neka stvar koju praktikuješ prije ulaska u borbu?

Prije svakog meča pomolim se Bogu i, pred ulazak u ring, prekrstim se. Tako osjećam da treba i bez toga ne ulazim u ring.

U nizu borbi koje su iza tebe, da li bi izdvojio određenu borbu ili protivnika koji su na tebe ostavili drugačiji trag?

Iza sebe imam mnogo mečeva i ne bih izdvajao nijedan posebno. Bilo je težih i lakših borbi, ali svi smo tu da se dokažemo i damo sve od sebe.

Nedavno osvojena srebrna medalja na Evropskom prvenstvu u Italiji. Kakvi su utisci i na koji način doživljavaš članstvo u redovima reprezentacije Crne Gore?

Poslije dvije pobjede protiv dobrih protivnika osvojio sam srebro. Naravno, krivo mi je što nije zlato, jer znam da sam bolji od tog protivnika i da sam zaslužio da budem prvak. Ipak, zahvalan sam Bogu na ovom rezultatu kao i na svakom do sada. Drago mi je što sam u reprezentaciji i što mogu da se borim za svoju malu zemlju, na koju sam ponosan.

Da li je trenažni proces u ovom trenutku usmjeren na pripremu za neko takmičenje koje možemo očekivati u skorijoj budućnosti?

Da, 10. oktobra me u Banjaluci očekuje moj prvi profesionalni meč, nakon 55 amaterskih borbi.

Tokom vikenda u sportskoj sali Srednje mješovite škole „Golubovci“ održan je drugi po redu memorijalni turnir „Dušan Đuretić“, posvećen prerano preminulom mladom košarkašu, čija energija i duh i dalje inspirišu sve koji su ga poznavali.

Turnir je protekao u sjajnoj atmosferi i donio mnoštvo uzbudljivih duela. Prvog dana na parketu su se sastali Budućnost Voli i Junior, dok su u drugom polufinalu snage odmjerili Vukovi Zeta i All Star. Budućnost Voli je savladala Junior, a domaća ekipa Vukovi Zeta bila je bolja od All Stara.

U finalnom duelu, punom preokreta i neizvjesnosti, Podgoričani su slavili protiv domaćina, ekipe Vukovi Zeta, rezultatom 82 : 78, čime su zasluženo osvojili titulu pobjednika turnira. Treće mjesto pripalo je ekipi Junior, koja je u „utješnom“ finalu bila bolja od All Stara rezultatom 74 : 60.

Za najboljeg igrača turnira proglašen je Miloš Knežević iz Budućnost Volija, dok je nagradu za fer-plej igru ponijela ekipa All Star. Sve nagrade uručio je Dušanov otac, Dragan Đuretić, što je ispraćeno dugotrajnim i emotivnim aplauzima prisutnih.

Organizator turnira, Košarkaški klub Vukovi, i ove godine se pokazao kao izuzetan domaćin. U zahvalnici objavljenoj na zvaničnoj Instagram stranici kluba naveli su:

„Veliko hvala svim učesnicima, ekipama, navijačima i prijateljima, koji su svojim prisustvom i sportskim duhom doprinijeli da ovaj turnir bude dostojanstven, emotivan i pun poštovanja prema Dušanu. Ovaj turnir je više od sporta — on je podsjetnik na vrijednosti koje je Dušan nosio u sebi: iskrenu ljubav prema igri, nesebičnost, radost, borbenost i osmijeh koji je okupljao ljude oko sebe. Kroz svaku utakmicu, svaki poen i svaki aplauz, Dušan nastavlja da živi među nama“, kazali su iz KK Vukovi Zeta.

Turnir „Dušan Đuretić“ i ove godine pokazao je da je mnogo više od sportskog nadmetanja — to je manifestacija zajedništva, sjećanja i ljubavi prema igri koja spaja generacije i čuva uspomenu na mladog košarkaša koji je svojom vedrinom i borbenošću ostavio neizbrisiv trag.